Hag ponovo odbio zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu Martiću

Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove u Hagu odbio je zahtjev Milana Martića za prijevremeno puštanje na slobodu, navodi se u odluci koju je potpisala predsjednica Mehanizma, sutkinja Grasijela Gati Santana.

Ovaj mehanizam je Martićev zahtjev prethodno odbio i 4. februara ove godine.

U obrazloženju se navodi da je njegov zahtjev odbijen uzimajući u obzir da on ne tvrdi da pati od akutne zdravstvene krize, niti od po život opasnog zdravstvenog stanja, niti je dostavio dokumentaciju koja bi to potkrijepila.

Takođe, dodaje se, Martić nije dokazao postojanje uvjerljivih humanitarnih razloga koji bi opravdali njegovo prijevremeno puštanje na slobodu.

Dodaje se da je sutkinja, uzimajući u obzir da nijedan od sudija koji su Martiću izrekli kaznu nije sudija Mehanizma, "u skladu sa pravilom 150 Pravilnika i stavom 16 Uputstva o praksi, obavila konsultacije sa sudijom Džozefom Masančeom i sudijom Vagnom Joensenom".

- Uzimajući u obzir da su sudija Masanče i sudija Joensen, između ostalog, istakli da Martić nije pokazao nikakve znake kajanja, te da dijele moj stav da zahtjev treba odbiti, iz navedenih razloga odbijam zahtjev i nalažem sekretaru Mehanizma da tužilaštvu u Srbiji, u najkraćem mogućem roku, dostavi javnu verziju ove odluke iz koje su uklonjeni povjerljivi podaci - navodi se u odluci.

Mehanizam je slično obrazloženje odbijanja Martiću prijevremen izlazak na slobodu dao i u februaru ove godine.

Tada je navedeno da je Martić formalno stekao uslov da bude razmatran njegov zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu, pošto je odslužio dvije trećine kazne od 35 godina zatvora.

Martić je pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju osuđen zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, uključujući ubistva, mučenje, progone i napade na nesrpske civile tokom sukoba u Hrvatskoj devedesetih godina prošlog vijeka. Posebno je pomenuta njegova odgovornost za raketiranje Zagreba u maju 1995. godine. Svoju kaznu izdržava u Estoniji.

Martić je bio načelnik policije u Kninu, a zatim ministar unutrašnjih poslova samozvane Srpske Autonomne Oblasti Krajine, te predsjednik samoproglašene Republike Srpske Krajine.

Optužnica ga je teretila za ratna zlodjela u Škabrnji i naredbi da se raketira Zagreb u junu 1995. kada je stradalo sedmoro civila, a 214 ih je ranjeno.

Martić se dobrovoljno predao Haškom tribunalu 2002. Suđenje je završilo 2007. izricanjem presude kojom je Martić proglašen krivim i osuđen na 35 godina zatvora.

Martiću je izrečena najduža kazna pred Haškim tribunalom za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj.