Lider švedske krajnje desnice: ''Musliman ne može biti Šveđanin''

Muslimanski vjernik ne može istovremeno biti i Šveđanin, izjavio je juče Jimi Ekson, lider švedske ekstremne desnice.

Isključivost predsjednika Švedskih demokrata, druge stranke po broju poslanika u parlamentu, mnoge je podsjetila na sličnu izjavu nacističkog vođe Adolfa Hitlera iz 1919. godine.

U dokumentarnom serijalu švedske javne televizije SVT pod naslovom „Makthavarna“ (Nosioci moći), koji izbliza i prilično neformalno prati švedske političare uoči septembarskih parlamentarnih izbora, Ekson je komentarisao izjavu čelnice Liberala Simone Mohamson o „plavo-žutom islamu“.

Liberalna vizija „plavo-žutog islama“

Mohamson je nedavno opisala svoju viziju „plavo-žutog islama“ u kojem „švedski muslimani mogu slaviti Bajram s porodicom i prijateljima, pratiti arapske ili turske sapunice tokom Ramazana, ali istovremeno biti dio švedske zajednice vrijednosti“.

- Mislim da se taj koncept ne može koristiti jer u njemu postoji ugrađena kontradikcija. Dakle, ako ste musliman, to znači da ne razlikujete svjetovno od duhovnog i onda islam dolazi na prvo mjesto. Islam upravlja vašim životom i društvom i zakonima. Teško mi je takve osobe smatrati Šveđanima- rekao je Ekson.

Prije nekoliko dana Ekson je u razgovoru za dnevni list „Svenska Dagbladet“ takođe rekao da je pripadnost švedskoj naciji nespojiva s islamom te dodao da ne zna koliko muslimanskih vjernika ima u Švedskoj. Mediji procjenjuju da u Švedskoj živi oko 850.000 muslimana ili osam odsto ukupne populacije. Među njima je oko 250.000 registrovanih pripadnika islamskih vjerskih zajednica. Jimi Ekson preuzeo je vođstvo Švedskih demokrata 2005. godine i od tada je stranku s ruba političke scene doveo do samog vrha švedske politike: na izborima 2022. osvojili su 20,54 odsto glasova i postali druga najveća parlamentarna stranka. No, činjenica je da njegova stranka ima nacističke korijene i da je godinama gradila identitet na antiimigrantskoj, ksenofobnoj i islamofobnoj politici.

Ekson je i prije posljednjeg istupa davao kontroverzne izjave, pa je tako 2023. godine zahtijevao rušenje džamija u Švedskoj u kojima se širi „antidemokratska, antišvedska, homofobna, antisemitska propaganda“ ili „opšta dezinformacija o švedskom društvu“.

„Stalno moramo dokazivati odanost“

Nakon izjave o nespojivosti pripadnosti švedskoj naciji i islamu, nije dugo trebalo čekati na reakcije. Bivša ministarka i političarka iz Stranke centra Brigita Olsun rekla je sljedeće: „Švedski demokrati su autoritarna stranka, koja bi na poziciji moći mogla raditi na ograničavanju individualnih sloboda i slabljenju institucija. Vjerovati drugačije znači biti naivan“.

- Iza Eksonovih gluposti krije se njegova prava poruka: učiniti da se muslimani ne osjećaju dijelom Švedske. Nakon godina mržnje i propagande, Ekson i njegova stranka uspjeli su da u Švedskoj na muslimane gleda sa sumnjom. Od nas se stalno traži da dokazujemo odanost i stalno nas se kolektivno smatra odgovornima za najmanju grešku pojedinca- napisala je za „Aftonbladet“ Abir al-Sahlani, poslanica Stranke centra u Evropskom parlamentu, inače rodom iz Iraka. „U svom radikalno-nacionalističkom pogledu na pripadnost švedskoj naciji, Ekson smatra da ljudi moraju staviti svoj švedski identitet iznad drugih identiteta kako bi im bilo dopušteno da budu Šveđani. Ali identiteti se ne isključuju, oni postoje jedan uz drugi“, zaključuje Al-Sahlani.

Mnogi ukazuju da je Eksonova izjava ponajviše problematična zato što on nije politički autsajder nego jedan od kandidata za premijersku dužnost u septembru ove godine. Takve ambicije ni on sam ne skriva, uz obrazloženje da njegovi birači očekuju da uskoro preuzme vlast u Švedskoj. Uostalom, vladajuća koalicija desnog centra održava se samo zahvaljujući podršci Švedskih demokrata.

Upozorenje na obrazac razmišljanja

Zato je poređenje s Hitlerovom logikom opravdano kao upozorenje na obrazac razmišljanja, iako to ne znači da je Ekson isto što i Hitler niti da je riječ o istoj istorijskoj situaciji. Hitler je 16. septembra 1919. u pismu svom imenjaku i vojniku Adolfu Gemliku napisao da se „Jevrejin koji živi među nama i zato je prisiljen da koristi njemački jezik ne može zbog toga nazvati Nijemcem“.

Sličnost je, dakle, u mehanizmu isključivanja. U oba slučaja logika je sljedeća: možeš biti rođen ovdje, živjeti ovdje, govoriti naš jezik, imati pasoš – ali zbog svoje rasne, vjerske ili kulturne pripadnosti ipak nikad nećeš zaista postati dio nacije.