Nova epidemija mpoksa u Gvineji Bisao, prva u toj zemlji, ponovo je u središte pažnje dovela virus koji je ranije bio poznat kao majmunske boginje. Šta se, dakle, promijenilo?

Od 2022. godine širom svijeta prijavljeno je gotovo 190.000 laboratorijski potvrđenih slučajeva mpoksa u 145 zemalja. Prije toga, epidemije mpoksa uglavnom su bile relativno male i ograničene na nekoliko afričkih zemalja, gdje se ova virusna infekcija smatrala endemskom, piše „Gardijan“.

Šta je mpoks?

Mpoks je zarazna bolest koja obično počinje simptomima sličnim gripu, uključujući povišenu temperaturu, drhtavicu i bolove u mišićima. Nakon toga pojavljuje se karakterističan osip, koji počinje kao izdignute promjene na koži, zatim prelazi u plikove ispunjene tečnošću, a na kraju se stvaraju kraste.

Bolest se ranije nazivala majmunske boginje jer je virus prvi put otkriven kod majmuna u zatočeništvu 1958. godine. Međutim, tokom međunarodne epidemije 2022. godine pojavila se zabrinutost da taj naziv podstiče rasistički i stigmatizujući govor na internetu i van njega, zbog čega je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) preporučila da se naziv promijeni u mpoks.

Bolest je endemska u mnogim djelovima Afrike, a epidemije su u prošlosti obično počinjale nakon što bi ljudi jeli meso zaraženih divljih životinja. Međutim, posljednjih godina virus se proširio izvan područja u kojima se tradicionalno pojavljivao, uz kontinuirane lance prenosa sa čovjeka na čovjeka. Američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) saopštili su ovog mjeseca da je mpoks na putu da postane endemska bolest u SAD.

Zašto se širi na nove zemlje?

Uopšteno govoreći, postoje dva tipa mpoksa, poznata kao „klade“. Klada I nekada se nazivala „kladom basena Konga“, a klada II „zapadnoafričkom kladom“.

Klada II izazvala je veliku globalnu epidemiju 2022. godine, nakon što je, kako se čini, pretrpjela određene promjene koje su joj omogućile efikasniji prenos sa čovjeka na čovjeka. Virus se prenosi bliskim kontaktom – tokom te epidemije uglavnom seksualnim putem, pri čemu su muškarci koji imaju seksualne odnose s muškarcima bili izloženi najvećem riziku.

U junu 2024. godine istraživači su upozorili na novu varijantu klade I u Demokratskoj Republici Kongo (DR Kongo), za koju se takođe činilo da se lakše prenosi među ljudima. To je preraslo u još jednu veliku međunarodnu epidemiju, koju je SZO 14. avgusta 2024. godine proglasila vanrednom situacijom od međunarodnog značaja za javno zdravlje.

„Pojava mpoksa u većem broju zemalja zapadne Afrike bila je očekivana“, rekao je profesor Majkl Marks sa Londonske škole za higijenu i tropsku medicinu i Univerzitetskog koledža u Londonu. „Epidemije mpoksa proglašene su u više zemalja tog regiona, uključujući Gvineju i Sijera Leone tokom posljednjih 12 mjeseci.“

„Mpoks se prenosi bliskim fizičkim kontaktom. Zbog toga može da se širi u različitim okolnostima, poput bliskih seksualnih mreža, kao što smo vidjeli tokom globalne epidemije 2022. godine, ili u područjima gdje veliki broj ljudi živi veoma blizu jedni drugih, kao što su izbjeglički kampovi i sredine s interno raseljenim osobama, što smo posljednjih godina vidjeli tokom epidemije u DR Kongu“, rekao je Marks.

Šta se dogodilo s prethodne dvije velike epidemije?

Epidemija iz 2022. godine proglašena je vanrednom situacijom u javnom zdravstvu u julu te godine. Nakon programa praćenja kontakata i masovne vakcinacije, taj status je ukinut u maju 2023. godine. Do tada je bilo oko 90.000 zaraženih.

Međunarodni status vanredne situacije u javnom zdravstvu za epidemiju iz 2024. godine ukinut je u septembru 2025. godine, ne zato što je bolest nestala, već zato što je broj oboljelih i umrlih opadao i nadležni su procijenili da je situacija stavljena pod bolju kontrolu.

Ako bi genetsko testiranje otkrilo novu varijantu ili bi epidemiološki nadzor pokazao da se epidemija širi naročito brzo, izaziva teže oblike bolesti ili ima veću smrtnost, globalne zdravstvene institucije vjerovatno bi ponovo reagovale.

Koliko je zabrinjavajuća nova epidemija?

Prije ove epidemije u Gvineji Bisao nijesu bili prijavljivani slučajevi mpoksa. UNICEF je saopštio da ga zabrinjava činjenica da su od 46 sumnjivih slučajeva 23 bila kod djece mlađe od 15 godina, a većina te djece bila je mlađa od četiri godine.

„Kada je riječ o djeci, zabrinjava to što su ona izložena najvećem riziku od teškog oblika bolesti i smrti od mpoksa“, rekla je dr Aula Abara, viša predavačica na Imperijal koledžu u Londonu i savjetnica britanskog ogranka organizacije Ljekari bez granica. „Mala djeca mogu da se razbole mnogo teže nego zdrave odrasle osobe.“

Ipak, upozorila je da podatke koji ukazuju na nesrazmjerno veliki broj djece među oboljelima treba pažljivo tumačiti.

„Moguće je i da postoji određena pristrasnost u podacima. Porodice će često prije potražiti zdravstvenu pomoć za bolesno dijete nego za odraslu osobu, posebno u sredinama s ograničenim resursima i krhkim zdravstvenim sistemima, kao što je Gvineja Bisao“, rekla je ona.

Marks je dodao: „Djeca su u bliskom fizičkom kontaktu s roditeljima i međusobno, a u sredinama poput Gvineje Bisao često žive u skučenim uslovima, što povećava vjerovatnoću bliskog fizičkog kontakta i prenosa virusa.“

Čini se da potvrđeni slučajevi nijesu međusobno povezani, što ukazuje na to da virus cirkuliše šire u zajednici i da postoje slučajevi koji još nijesu otkriveni.

Postoje li vakcine i ljekovi?

SZO preporučuje dvije vakcine, koje mogu da se daju osobama izloženim visokom riziku ili ljudima koji su bili u kontaktu s potvrđenim slučajem kako bi se spriječilo dalje širenje virusa. Problem je, međutim, njihova dostupnost.

„Glavni izazov ostaje to što je snabdijevenost vakcinama najbolja u zemljama s visokim prihodima, a najlošija u siromašnijim sredinama, gdje su potreba za vakcinama i uslovi za prenošenje mpoksa najveći“, rekao je Marks.

U narednim nedjeljama trebalo bi da budu uspostavljene nove globalne zalihe vakcina, što bi trebalo da omogući njihovo brže slanje u područja pogođena epidemijama. Nadležni se nadaju da će to omogućiti i proizvođačima da unaprijed planiraju i proizvedu više doza, jer će imati jasniju sliku o potražnji.

Antivirusni ljek tekovirimat nije se pokazao boljim od placeba kada je testiran kod pacijenata zaraženih kladom I mpoksa u DR Kongu, iako još nije razjašnjeno da li bi mogao da pomogne nekim pacijentima s oslabljenim imunskim sistemom, poput osoba koje žive s HIV-om.

To ispitivanje je, međutim, pokazalo da kvalitetna potporna terapija značajno povećava šanse pacijenata za preživljavanje.

Iako vakcine ostaju važno sredstvo za kontrolu epidemije, osnovna potporna terapija može da spase život, rekla je Abara. Dodala je da će jačanje epidemiološkog nadzora, testiranja, praćenja kontakata i širih javnozdravstvenih mjera biti ključno za razumijevanje i suzbijanje epidemije.

„Vakcine su važne, ali epidemije se ne kontrolišu samo vakcinama“, rekla je. „Rano otkrivanje, praćenje kontakata, potporna terapija i snažan epidemiološki nadzor ostaju apsolutno neophodni.“