„Nije dovoljno živjeti u Titovoj vili da biste bili Tito“: O Vučićevoj ideji organizovanja svjetskog foruma u Beogradu naredne godine

Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, pun je ideja. Nedavno je ponudio da Beograd bude domaćin susreta Tramp-Putin, da bi sada izašao sa idejom organizovanja svjetskog foruma u Beogradu i to naredne godine. Sagovornici Danasa odgovaraju da je ovakva Vučićeva ideja malo ostvariva.

Oni dodaju i da bi neko bio domaćin Samita svjetskih lidera mora da ima uspješnu spoljnu politiku i izvanredne odnose sa susjedima. Vučić, kako kažu, sve to nema.

- Nije dovoljno živjeti u Titovoj vili „Mir“ da bi bio Tito- poručuju naši sagovornici.

Da podsjetimo, predsjednik Srbije je gostujući na jednoj od prorežimskih televizija objelodanio da ima ideju da napravi veliki globalni forum u Beogradu.

- Imam jednu ideju i za to ću tražiti podršku Trampa i Trampa mlađeg da napravim jedan veliki globalni forum sa različitim temama da bude održan u Beogradu, jer bi Beograd jedini mogao da ugosti i Putina i Trampa i Makrona, Đorđu Meloni, Merca. To nije niko u stanju da uradi sem Beograda. Volio bi da to bude između marta i maja sljedeće godine- naveo je Vučić.

Branka Latinović, potpredsjednica Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji kaže da joj nije jasno šta je Vučić podrazumijevao pod svojom namjerom organizovanja svjetskog foruma.

- Da li mu je namjera bila da pokaže svjetskim liderima znamenitosti Beograda i Srbije, da impresionira domaću javnost svojim dobrim odnosima sa vodećim svjetskim liderima, ili da Srbija i on lično predloži nešto što bi moglo da utiče na poboljšanje međunarodnih odnosa? Šta god da je, održavanje ovakvog Samita u Beogradu je malo vjerovatno- napominje Latinovićeva.

Prema njenim riječima da bi neko bio domaćin Samita svjetskih lidera mora da ima uspješnu spoljnu politiku, da je dao doprnos rješavanju kriza u svijetu, da ima izvanredne odnose sa susjedima, ali i da je aktivan u međunarodnim organizacijama.

- Dovoljno je podsjetiti da se Srbija još uvijek nije kandidovala za nestalnu članicu Savjeta bezbjednosti UN. Osim toga, u Helsinkiju će se 1. avgusta ove godine održati Samit OEBS/KEBS radi obilježavanja 50 godina od potpisivanja Helsinškog Finalnog akta, uz učešće svih evropskoh šefova država i vlada, SAD i Kanade. Osim toga, tokom održavanja redovnih zasijedanja Generalne skupštine UN, često se održavaju i neformalni sastanci šefova država i vlada, jedan takav je bio nedavno. U posljednje vrijeme sastanci šefova država ili vlada članica EU su frekventni, jer to zahtijeva situacija u Ukrajini. Znači, prilka za njihove susrete ima- objašnjava naša sagovornica.

Da bi se, kako kaže, sastali šefovi država ili vlada na skupu, poput ovog koji Vučić predlaže, treba da postoji jak razlog, da se ponudi rješenje za odnosni problem i predloži dokument o kojem će se oni saglasiti.

- Tako se na primer Samit OEBS nije održao već 26 godina, posljednji je bio u Istanbulu 1999. Razlog – jer nema saglasnosti oko sadržaja dokumenta koji bi oni potpisali. Ovogodišnji Samit OEBS/KEBS se održava radi obilježavanja jubileja od Helsinške konferencije i njenog Finalnog akta, koji je u stvari bio mirovni sporazum. Takav sporazum nije potpisan nakon Drugog svetskog rata, jer su se posvađali pobjednici iz II svjetskog rata, članovi Antihitlerovske koalicije- ističe Latinovćeva .

Komentarišući najavu Vučića da će se oko održavanja jednog takvog međunarodnog foruma konsultovati ne samo sa predsjednikom SAD , već i njegovim sinom , sagovornica Danasa podseća da Donald Tramp mlađi nema funkciju u izvršnoj vlasti američke administracije.

- I ono što je posebno važno, međunarodni odnosi su postali toliko nepredvidljivi, nestabilni, nezahvalni za dugoročne procjene i davanje inicijativa za sastanke tog tipa. Postizanje dogovora o primirju u Ukrajini još nije izvjesno, a čekaćemo i na sam početak mirovnih pregovora. Da bi Srbija dala takav prijedlog, ona sama mora predhodno da uradi puno toga. Prevashodno da uredi svoje odnose sa susjedima, da oni funkcionišu na najbolji način. I da konačno, ubrzano otvara Klastere EU i učini realnim svoj strateški cilj, da postane članica EU- zaključuje članica Foruma za međunarodne odnose.

Duško Lopandić, bivši ambasador i potpredsjednik Srbija centra podsjeća da je Beograd već dugo, otpriliko koliko neoradikali vladaju, postao mjesto gdje se ne održavaju međunarodni skupovi srednje kategorije. Centar balkanske saradnje, kako podsjeća, postali su Tirana ili Sarajevo, gdje su sjedišta RCC ili Evropskog koledža.

- Protjerivanja državljana susjednih zemalja ili medijski napadi na poslovne ljude u Beogradu doveli su do otkazivanja nekoliko međunarodnih skupova. Predsjednik Srbije odavno našoj javnosti šalje poruke koje liče na šarene laže, a njegova neuspješna spoljna politika bez strategije i ozbiljne realizacije zamijenjena je šarenom propagandom o sastancima koj liče na vatromet poslije kog ostane samo miris dima- navodi Lopandić.

On dodaje da se Vučićev realan uticaj može mjeriti po međunarodnim reakcijama na nastavak pritiska Kurtijeve vlasti na srpsku zajednicu i koje su isto toliko blijede koliko i rezultati Vučićevog međunarodnog djelovanja.

Milovan Božinović, bivši ambasador kaže za Danas da nije jasno šta bi bili smisao i centralne teme takvog foruma.

- Djeluje po imenima da bi to bio nekakav prošireni Savet bezbjednosti ali, za pretpostaviti je, u slobodnijoj razmjeni mišljenja i bez tematskih ili poslovničkih restrikcija kakve se srijeću u radu ovog uveliko paralisanog organa OUN- napominje Božinović.

Biti inicijator i domaćin jednom takvom forumu, kako kaže, ravno je, u današnjim svjetskim prilikama, diplomatskom podvigu i postignuće je koje bi pamtila istorija našeg vremena.

- Sugeriše se da bi uzori mogli biti skupovi istorijskog zamaha i značaja kao, u XIX vijeku, tzv. kongresi (na primer Bečki i Berlinski), u XX vijeku konferencije u Versaju ili Potsdamu, dakle skupovi kojima su se završavale epohe, krojila nova geopoliticka konfiguracija i sl. Za današnje uzavrele svjetske prilike jedna takva konferencija bi djelovala blagotvorno, ali nas iskustvo uči da ovo što danas vidimo da se događa nije ambijent pogodan da takva inicijativa sazri u vodećim kuhinjama svjetske politike- objašnjava sagovonik Danasa.

Prema Božinovićevim riječima nekakav politički minimum bi bio da se završi rat u Ukrajini, da Palestinci dobiju nekakvu državu i prestane infantilno carinsko nadgornjavanje vodećih ekonomskih sila pa da, eventualno, takav „forum“ verifikuje novo stanje stvari. A od svakog od ovih ciljeva smo daleko.

- Neizbježno je pitanje da li bi Srbija, u očima odlućujućih faktora, bila pogodan domaćin ovakvom svjetskopolitičkom događaju. Za takvu podršku potreban je snažan i nesporan autoritet države u dužem kontinuitetu, dobri odnosi sa velikim silama ali i susjedima, stabilna demokratska unutrašnja situacija, visoka kultura dijaloga i niz drugih preduslova koje nije lako ispuniti. U svakom slučaju mnogo više nego da vas povremeno primaju „veliki“, možda i s vremena na vrijeme potapšu po ramenu, otprilike koliko im treba da završe neki svoj posao u Srbiji- primjećuje naš sagovornik.

Na podnosiocu ove neočekivane i originalne inicijative, kako kaže Božinović, je da sam procijeni šta je svrsishidno uraditi, vodeći računa da spoljna politika, čak i kad je pokreću plemenite namere, traži od njenog aktera, koji na sebe preuzima veliku odgovornost, da se u diplomatskoj kominikaciji vodi računa o svim njenim aspektima, pa i o zrelosti i nivou inicijative za koju se zalažete.

Srećko Đukić , politički analitičar i bivši ambasador Vučićevu najavu organizovanja svjetskog foruma ocjenjuje kao megalomaniju.

- To je prvo što mi pada na pamet. Ne bih da budem brutalniji. Vidjela žaba gdje se konji kuju pa bi i ona. Vučić je zaista umislio da je državnik velikog, a ne lokalnog formata, i još mislilac, mudrac svjetskog dometa. Ili možda misli da predvodi državu globalnog značaja, pa je i on globalni igrač- ističe Đukić.

Takve skupove, kako kaže, Beograd i Srbija mogli su da organizuju samo kada su bili u SFRJ i kada je tu državu predvodio državnik svjetskog formata, kojem su vrata na svim stranama svijeta uključujući tadašnju Moskvu i Vašington bila otvorena u svako doba.

- Nije dovoljno živjeti u Titovoj vili „Mir“ da bi bio Tito- poručuje bivši ambasador Srećko Đukić.