Njemački mediji objavili nove detalje o „Sarajevo safariju“, poznata i tačna cijena ubilačkih pohoda

Italijanski novinar Ezio Gavaceni trebalo bi u februaru da objavi svoju najnoviju knjigu pod naslovom „I cecchini del weekend“ („Vikend-snajperisti“).

Članak počinje navodima bivšeg američkog marinca i vatrogasca Džona Džordana, koji je prvi svjedočio o „turistima snajperistima“ u februaru 2007. pred Haškim tribunalom. Transkript njegovog ispitivanja dostupan je na internetu, objavio je Dojče Vele.

„Džordan je više puta u Sarajevu vidio muškarce koji su mu privukli pažnju odjećom, naoružanjem i činjenicom da su ih vodili lokalni ljudi. Neki su imali puške koje su prije ličile na one za lov na divlje svinje u Švarcvaldu nego na oružje za borbe u urbanim ruševinama. Jasno se vidjelo da nijesu vješti u kretanju kroz razrušene objekte. Isto mu je potvrdio i jedan saradnik iz Mostara. Poslije Džordanovog svjedočenja o ‘turistima snajperistima’ — nije se dogodilo ništa. Možda zato što su priče o Kanađanima, Rusima, Nijemcima, Švajcarcima i Italijanima koji su dolazili u Sarajevo sa lovačkom opremom i plaćali srpskim paravojnim jedinicama ogromne sume da bi lovili ljude — dugo smatrane urbanom legendom“, piše Frankfurter Sonntagszeitung (FAS).

„Ratni turisti“ nastavili izlete i tokom 1994. i 1995.

Njemački list potom se osvrće na dosije koji je italijanski novinar Ezio Gavaceni, zajedno sa svojim advokatom Nikolom Brigidoom i bivšim sudijom Guidom Salvinijem, predao Državnom tužilaštvu u Milanu 28. januara 2025. FAS je dobio uvid u te materijale.

„U dosijeu se navodi da je riječ o najmanje stotinu ‘ratnih turista’, koji su jedni druge nazivali ‘strijelcima’ — iako bi prikladniji izraz bio serijske ubice. Navodno su plaćali i do 300.000 eura (u današnjoj vrijednosti). ‘Djeca su koštala najviše, zatim muškarci (po mogućnosti u uniformi i naoružani), onda žene, a starce su mogli ubiti besplatno.’ U dokumentu se tvrdi da je italijanska vojna obavještajna služba 1993. bila informisana o ‘ratnim turistima’ i da je nekoliko mjeseci kasnije saopštila kako je identifikovala polaznu tačku tura i zaustavila ih. Ali da li je to istina? ‘Ne, danas znamo da to ne odgovara istini. Izleti na liniju fronta nastavljeni su i tokom 1994. i 1995.’, rekao je Gavaceni prošle srijede u Milanu“, prenosi list.

Gavaceni, autor knjiga o atentatima na sudije Đovanija Falkonea i Paola Borselinija — poznatih lovaca na mafiju — kao i o atentatu na papu Jovana Pavla II, u februaru bi trebalo da objavi knjigu „Vikend-snajperisti“. Netflix i Amazon su ga kontaktirali: žele ekranizaciju knjige koju izdaje kuća Paper First.

Što ga je najviše šokiralo? „Da je ubijeno dijete, očigledno, bilo najtraženiji trofej“, piše Frankfurter Sonntagszeitung.

U vrijeme opsade Sarajeva, od 6. aprila 1992. do 29. februara 1996, ubijeno je 11.541 ljudi, među kojima 1.621 dijete. Svaka porodica u gradu izgubila je nekoga od granata ili snajpera. Sarajevo je okruženo planinama višim od dvije hiljade metara, koje se spuštaju prema brežuljcima. Snajperisti su bili postavljeni na tim visovima, ali i na neboderima sa pogledom na tzv. „Snajper aleju“. Ljudi koji su morali po vodu ili hranu trčali su uz zidove ili se zaklanjali iza oklopnih vozila UN-a.

„Radost ubijanja“

„Gavaceni je od kriminološkinje Martine Radice naručio profil počinilaca. Bili su dobrostojeći, iz ‘viših društvenih slojeva’: ljekari, sudije, advokati, notari, privrednici, skloni lovu. ‘Sve se zasnivalo na potrazi za adrenalinom. Bila je to radost ubijanja; osjetiti moć da možeš ugasiti život čovjeku s kojim te ništa ne povezuje’, kaže Gavaceni.“

Na početku se govorilo da su među učesnicima bili desničari. „To je dezinformacija. Ne potiče od mene“, kaže on. „Ne vjerujem da je političko uvjerenje igralo ikakvu ulogu.“

Da li je razgovarao s ljudima koji su vidjeli strance kako pucaju? „Da.“

Prvi put je za ratne turiste čuo u martu 1995. iz članka u Corriere della Sera. „Bio sam zgrožen i godinama sam o tome razmišljao.“ Počeo je pisati triler na tu temu — ali je odustao jer bi morao sve izmisliti. Potom je u jesen 2022. izašao film Sarajevo Safari slovenačkog reditelja Mirana Zupaniča, prenio je Dojče Vele.

Gavaceni je stupio u kontakt sa Zupaničem, koji mu je poslao link i sve dostupne podatke. Najviše su ga potresle izjave bivšeg pripadnika obavještajne službe BiH Edina Subašića. Započeli su intenzivnu komunikaciju, što je ušlo u dosije.

Subašić u e-mailu iz novembra 2024. piše: „Krajem 1993. iz dokumenata bosanske vojne obavještajne službe, tokom ispitivanja zarobljenog srpskog dobrovoljca, saznao sam za ovaj fenomen. Rekao je da je s njim iz Beograda došlo pet stranaca.“ Najmanje trojica bili su Italijani. Sastajali su se u Trstu, letjeli za Beograd, potom prebacivani u Mostar ili Sarajevo. Subašić je i izvor tvrdnje da je italijanska vojna služba SIMSI (raspuštena 2007.) navodno zaustavila te ture.

„Zaplet kao iz trilera“

U italijanskim medijima, u međuvremenu, javljaju se i drugi svjedoci. Diplomata Majkl Gifoni, koji je 1994. bio u Sarajevu, rekao je da su mu tada javili kako „stižu autobusi puni bogataša sa svih strana — lovaca i biznismena“.

Javio se i penzionisani saradnik Karitasa, koji je vodio humanitarne konvoje i tvrdio da je vidio autobuse iz kojih izlaze stranci u skupoj odjeći, naoružani.

Hrvatski istraživački novinar Domagoj Margetić tvrdi da je i srpski predsjednik Aleksandar Vučić 1992–1993, tada dvadesetogodišnjak, „sarađivao s turistima koji su plaćali“, dok je navodno bio dobrovoljac u jedinicama koje su držale Jevrejsko groblje iznad Sarajeva. Vučićeva portparolka odlučno je odbacila te navode, prenosi Dojče Vele.

FAS nastavlja: „Sve ovo sada mora provjeriti milansko tužilaštvo. Ispitivanja su već počela. Pokret Pet zvjezdica predao je zahtjev da se objelodane dokumenti koje italijanske službe navodno posjeduju o ‘Sarajevo safarijima’.“

Za knjigu o atentatu na papu Gavaceni je imao pristup arhivi DIGOS-a, specijalne jedinice italijanske policije. „Pitao sam arhive DIGOS-a u Trstu i Gorici da li imaju zabilješke o prolasku lovačkih grupa, ali rekli su mi da materijal iz tog perioda više ne postoji. Nije li to čudno? U Rimu se sve arhivira, a na mjestima koja su bila čvorišta ljudi, oružja i droge — sve je navodno uništeno?“, prenosi FAS.

„Neke stvari koje priča zvuče kao teorija zavjere ili kao zaplet iz trilera“, piše nedjeljnik. Gavaceni priznaje da je očekivao prijetnje: „Ali ništa nije stiglo. A iskreno, to nije dobar znak. Mislim da neko čeka da vidi šta će knjiga otkriti.“ On je tužiocu u Milanu, Alesandru Gobiju, predao spisak imena osoba koje je identifikovao kao učesnike safarija. U knjizi ih neće imenovati.

„Ako pravosuđe dođe do istih zaključaka i makar jedan čovjek bude priveden zbog učešća u smrtonosnim safarijima, to bi moglo biti suđenje vijeka. Indicije su oduvijek bile tu — trebalo ih je samo povezati. A to je Gavaceni uradio na svom laptopu u kafiću jednog tržnog centra“, zaključuje Frankfurter Sonntagszeitung.