Njujork tajms: Dijana Hrka - neočekivana majka jednog pokreta

Otkako je njen sin ubijen zajedno sa još 15 ljudi u urušavanju nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu, Dijana Hrka postala je lice široko rasprostranjenih antivladinih protesta u Srbiji, piše Njujork tajms, prenosi N1.

Kao tinejdžerka koja je odrastala tokom godina rata na Zapadnom Balkanu, Dijana Hrka je naučila da živi sa glađu. Nije bilo hrane, nije bilo struje i bilo je malo vode dok se njena srpska zajednica skrivala pod neprijateljskim bombardovanjem, ali je ona preživjela. Sada gospođa Hrka, 48, ponovo je bez hrane — ovoga puta po sopstvenom izboru, navodi se u opširnom tekstu Njujork tajmsa o njenom štrajku glađu ispred Skupštine Srbije, gdje traži pravdu za smrt 16 ljudi, uključujući i svog 27-godišnjeg sina Stefana. Njih je, podsjeća njujorški list, smrskala betonska nadstrešnica koja se srušila na nedavno renoviranoj željezničkoj stanici na sjeveru Srbije prošlog novembra.

Ta katastrofa podstakla je javni bijes zbog vladinog nemara i korupcije, pokrenuvši neke od najvećih antivladinih demonstracija u Srbiji još od pada bivšeg diktatora Slobodana Miloševića 2000. godine.

Prije urušavanja nadstrešnice, gospođa Hrka, razvedena majka dvoje djece i kuvarica u restoranu brze hrane, imala je malo interesovanja ili vremena za politiku ili proteste protiv predsjednika Aleksandra Vučića, čiju vladu, kako upozoravaju zvaničnici Evropske unije, čeka rizik od demokratskog nazadovanja.

Ali otkako se dogodila tragedija na željezničkoj stanici u Novom Sadu, gospođa Hrka toliko je prisutna na studentskim protestima da je postala neočekivani simbol pokreta.

- Spremna sam da umrem za ovo, spremna sam da živim za ovo. Spremna sam da učinim sve kako bismo se ujedinili i riješili se ovog zla.- rekla je gospođa Hrka prošle nedjelje, sklupčana u šatoru koji su ona i njene pristalice postavile ispred zgrade Narodne skupštine u Beogradu, glavnom gradu Srbije. 

Prvi novembar bio je godišnjica novosadske tragedije u kojoj je stradao njen sin. Sljedećeg dana, kako bi podvukla svoje i zahtjeve drugih demonstranata za pravdom za žrtve i odgovornošću vlade, prestala je da jede.

- Pošto sam već bila gladna ranije, mislim da mogu da podnesem više nego možda obični ljudi. Ali opet ne može se to podnositi tako dugo — možda 12 do 13 dana prije nego što će se nešto desiti- rekla je gospođa Hrka, koja nastavlja da pije vodu, čaj i sok.

Tokom njenog štrajka budnom su je držali laserski zraci i zaglušujuća muzika usmjerena ka njenom šatoru od strane kontraprotestanata koji podržavaju gospodina Vučića. Njihov sopstveni kamp ispred Skupštine, postavljen prije nekoliko mjeseci, udaljen je svega nekoliko metara od njenog.

Srbija je duboko podijeljena zemlja, rastrgana rastućim bijesom i nepovjerenjem koje pojačava dezinformisanje. Koleba se između želje da se pridruži Evropskoj uniji i održavanja dugogodišnjeg savezništva sa Rusijom. Mnogi Srbi i dalje su ogorčeni zbog NATO bombardovanja Srbije 1999. godine, tokom godina sukoba na Zapadnom Balkanu koji su uslijedili nakon raspada Jugoslavije.

Optužbe i kontraoptužbe o pranju novca, uličnim prebijanjima i laganju rutinski su dio političkog diskursa, čak i na najvišim nivoima vlasti.

Odobrenje za izgradnju luksuznog Tramp hotela na mjestu bombardovanog arhitektonskog spomenika u Beogradu, koje je prošlo kroz Skupštinu ovog mjeseca, pojačalo je sumnju u vladinu korupciju i podstaklo proteste.

U vezi sa katastrofom na željezničkoj stanici, srpsko tužilaštvo optužilo je najmanje 13 osoba, uključujući dvojicu visokih državnih funkcionera, za korupciju povezanu sa nekvalitetnim renoviranjem koje su izvodili kineski izvođači.

Međutim, sudovi još nijesu osudili nijednog od optuženih mjesecima nakon podizanja optužnica, što podstiče široko rasprostranjeni strah da smrt žrtava neće biti kažnjena.

U nedjeljama poslije katastrofe na željezničkoj stanici, gospođa Hrka kaže da je bila previše šokirana da reaguje. Ali onda je, gledajući televiziju u svom domu u Beogradu, vidjela kako mladi ljudi koje je smatrala „djecom“ izlaze na ulice i traže pravdu za poginule.

- Odjednom sam ih samo pratila na ulicu. I evo me opet, na ulici- rekla je gospođa Hrka tokom jednog od četiri intervjua za Njujork tajms prošle nedjelje u njenom šatoru. 

Njen sin Stefan radio je kao radnik na održavanju u jednoj firmi u Novom Sadu kad je poginuo.

- Bili smo veoma bliski i uvijek smo pokušavali da gledamo pozitivno, jer smo živjeli u teškim okolnostima. Počeo je da radi i pomagao mi je da ne moram da radim toliko poslova. Rekli smo jedno drugom da ćemo biti srećni sa onim što imamo — i bili smo- rekla je gospođa Hrka.

Kada je bila mlađa, željela je da bude kozmetičarka, i čak tokom štrajka glađu njeni nokti bili su nalakirani svjetlucavo ružičastom nijansom. 

- U budućnosti, ako sve ovo bude dobro voljela bih da osnujem fondaciju koja će nositi Stefanovo ime i pomagati svoj djeci- kazala je.

Dobronamjernici, uključujući sveštenike, donosili su molitvenike, cvijeće, vjerske ikone i druge poklone u njen šator. Ali gospođa Hrka priznaje da ne vidi jasan kraj protesta. 

- Ne znam — što god Bog kaže. U Božijim je rukama- kazala je.

Gospođa Hrka ne želi da govori o svom mlađem sinu iz straha da bi ga bezbjednosne službe mogle targetirati, ali sebe vidi kao majku studentima koji vode proteste.

- Ako moram da umrem da bi sva djeca mogla da žive slobodno i da Srbija bude slobodna, spremna sam- rekla je.

Ako gospođa Hrka umre od štrajka glađu, „to bi mogla biti prelomna tačka“ nakon godine tinjajućih, ali uglavnom mirnih protesta, kaže Raša Nedeljkov, programski direktor Crte u Beogradu.

Gospođa Hrka i ostali demonstranti takođe pozivaju na vanredne izbore kako bi se zamijenio gospodin Vučić, koji je na vlasti kao premijer, a zatim kao predsjednik od 2014. godine. On ne pokazuje nikakvu namjeru da odstupi.

Vučić: Zabrinut sam za gospođu Hrku, a oni nijesu

U jednosatnom intervjuu u njegovoj kancelariji u četvrtak, gospodin Vučić se zakleo da će „pokazati da pravda postoji u zemlji“ i da će pozvati na odgovornost svakoga ko je kriv za malverzacije pri izgradnji željezničke stanice. Ali rekao je da je na sudovima, a ne na njemu, da vode istrage, kako bi se izbjegao bilo kakav utisak političkog miješanja.

Takođe je negirao da bezbjednosne službe zastrašuju ili proizvoljno privode demonstrante, kako tvrde zvaničnici EU.

Gospodin Vučić bio je pažljiv da ne kritikuje gospođu Hrku, ali je sugerisao da se ona koristi kao najnovija figura u nizu protesta političkih protivnika koji traže njegovo svrgavanje. (Gospođa Hrka tvrdi da je odluka da stupi u štrajk isključivo njena. „Niko me nije natjerao na ovo“, rekla je.)

- Nadali su se da će Dijana Hrka umrijeti i onda će svi kriviti mene. Brinem o njoj rekao je gospodin Vučić. Zabrinut sam za nju, a oni nijesu- rekao je Vučić.

Gospodin Vučić rekao je da je prošle nedjelje zvao gospođu Hrku da je pokuša ubijediti da ponovo jede. Umjesto toga, razgovor je još više produbio njihove razlike.

Čak su i opozicioni zvaničnici koji podržavaju gospođu Hrku molili da prekine štrajk.

- Ako nastavi, ovo je kao samoubistvo. Veoma sam tužan zbog toga- rekao je Dragan Đilas, opozicioni lider u Skupštini. 

Drugi kažu da ih inspiriše. Još jedan antivladin demonstrant i njegov tinejdžerski sin započeli su štrajk glađu, premda je dječak potom nastavio da jede.

- Dijana je majka koja je mnogo pretrpjela i htjela je da bude dio cijelog pokreta jer je izgubila dijete. Zaista sam zabrinut za njeno zdravlje, ali niko od nas ne može da joj oduzme autonomiju- rekao je Vladimir Štimac, bivši profesionalni košarkaš koji je nedavno priveden od strane policije zbog učešća na protestima.

„Djeca gledaju u mene, zajedno smo jači“

Jedanaeste noći njenog štrajka glađu, gospođa Hrka odvedena je u medicinsku kliniku od strane svojih pristalica i liječena zbog dehidratacije nakon što se osjetila slabo i pala joj je krvni pritisak.

Nekoliko stotina pristalica okupilo se ispred njenog šatora u tihom bdenju sa svijećama koje je trajalo najmanje 15 minuta. Zatim je masa počela da skandira „Dijana Hrka“ — žamor koji je prerastao u povik.

Gospođa Hrka vratila se nekoliko sati kasnije. Sljedećeg jutra, u svom šatoru, dvanaestog dana štrajka, djelovala je iscrpljeno i bledo, ali je zvučala snažnije nego dan ranije.

Rekla je da neće odustati.

- Djeca gledaju u mene. Kada su započeli proteste, policija je pokušavala da ih uguši, da uguši proteste. Ali onda, sa mnom, zajedno — mi smo jači- poručila je Hrka.