Odbijena inicijativa da Vlatko Gilić bude sahranjen u Aleji zaslužnih građana; Vučinić: On već počiva u Panteonu najvećih dokumentarista u istoriji svjetskog filma
Ipak, u svemu tome ima nečeg zanimljivog – Vlatko Gilić se cijelog svog života gnušao tih provincijskih karijerista, partijskih ugljeba i štetočina. Nikada nije želio da ima ništa sa njima, zbog toga nije ni snimio nijedan film u posljednjih pedeset godina, tako da on nikako ne bi ni želio počast ili milost od onih protiv kojih se čitavog svog života i borio

Inicijativu Udruženja filmskih umjetnika Srbije (UFUS) i porodice reditelja Vlatka Gilića, da velikan koji je ušao u istoriju našeg i svjetskog filma bude sahranjen u Aleji zaslužnih građana, bez ikakvog obrazloženja odbila je gradska Komisija za ocjenu opravdanosti ko zaslužuje ovo počasno grobno mjesto, piše Danas.
U kratkom odgovoru koji je dostavljen UFUS-u, navodi se sledeće:
„Obaveštavamo Vas da je danas, 3.08.2026, održana elektronska sjednica Komisije za ocjenu opravdanosti za sahranjivanje u Aleji zaslužnih građana na kojoj se odlučivalo o vašem predlogu. Nažalost, nije data saglasnost da se tijelo sa posmrtnim ostacima Vlatka Gilića sahrani u Aleji zaslužnih građana“.
Osim što nema obrazloženja koje „kriterijume“ gradske vlasti ne ispunjava reditelj koji je svojim djelom, po ocjenama svjetskih kritičara, dobio mjesto među 50 filmskih velikana, uz Hičkoka, Felinija, Bergmana, Tarkvskog, Kurosavu…, u ovom odgovoru se ne navodi ni ko su članovi komisije koja je odlučivala, da li je to bila njihova odluka, ili je „presudu“ donio gradonačelnik, koji po novim zakonskim odredbama od aprila 2024. bira članove komisije.
Vlatko Gilić, jedan od najznačajnijih crnogorskih i jugoslovenskih filmskih autora, reditelj i scenarista čiji je neveliki opus ostavio dubok trag u evropskoj i svjetskoj kinematografiji, preminuo je juče u 92. godini.
Na njegove neosporne zasluge što su film i kultura uvaženi u svjetskim okvirima, kao i na činjenicu da je dobitnik Nacionalnog priznanja za vrhunski doprinos kulturi Republike Srbije, UFUS je podsjetio Komisiju u svom dopisu:
- Vlatko Gilić je bio jedan od najznačajnijih i najpriznatijih srpskih i jugoslovenskih filmskih autora, dobitnik Oktobarske nagrade grada Beograda i dobitnik Nacionalnog priznanja za vrhunski doprinos kulturi Republike Srbije. Njegov međunarodni ugled potvrđuju Srebrni medved na festivalu u Berlinu, višestruki Grand Prix u Oberhauzenu, učešće u takmičarskim selekcijama Kanskog festivala, kao i činjenica da je rješenjem američkog NBC-ja svrstan među 50 najvećih reditelja u istoriji svjetske kinematografije. Kao profesor emeritus i istaknuti umjetnik čija su ostvarenja uvrštena u zbirku Muzeja moderne umjetnosti (MoMA) u Njujorku, Gilić je ostavio trajan i neizbrisiv trag u nacionalnoj i svjetskoj kulturi, čime u potpunosti ispunjava sve kriterijume za sahranu u Aleji zaslužnih građana. Molimo vas da izađete u susret porodici i Udruženju filmskih umetnika Srbije, i da se pokojni Vlatko Gilić sahrani u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu - naveo je UFUS.
Ali, očigledno je da za ovu komisiju te reference nijesu bile dovoljne i da ona ima „svoje kriterijume“, koje za Danas komentarišu njegove kolege i struka.
– Velika je šteta i nepravda što po mišljenju gradskih vlasti, nema mjesta za Vlatka Gilića u Aleji zaslužnih građana. Jer, Aleja zaslužnih građana služi pokolenjima za podsjećanje na ljude koji su ovu zemlju zadužili, a ne za provnicijske političke vucibatine da preko toga vode svoju primitivnu, osvetničku politiku - kaže reditelj Srdan Golubović.
Zbog toga, kako podsjeća, nije bilo mjesta u toj aleji ni za Tomislava Peterneka, ali je bilo za neke drugorazredne režimske zabavljače.
– Ipak, u svemu tome ima nečeg zanimljivog – Vlatko Gilić se cijelog svog života gnušao tih provincijskih karijerista, partijskih ugljeba i štetočina. Nikada nije želio da ima ništa sa njima, zbog toga nije ni snimio nijedan film u posljednjih pedeset godina, tako da on nikako ne bi ni želio počast ili milost od onih protiv kojih se čitavog svog života i borio – objašnjava Srdan Golubović.
Reditelj Darko Bajić takođe podsjeća da je poslije velikog uspjeha dva jedina igrana filma Vlatka Gilića u zvaničnoj konkurenciji u Kanu, nagrada i projekcija njegovih u svijetu nagrađivanih kratkih filmova u Muzeju savremene umjetnosti Moma u Njujorku, uslijedila zabrana i decenijama nije snimio nijedan film.
– Sad kada nas je napustio uslijedila je nova zabrana i nepoštovanje u Svijetu priznatog reditelja. Da li je to samo nastavak neobrazloženog zaustavljanja kontinuiteta srpske kinematografije koja traje već godinu i po dana. Ovim neargumentovanim zabranama oštećena je srpska kultura a Srbija je ostala uskraćena za djela velikana srpske i svetske kinematografije – navodi Bajić.
Filmski teoretičar, kritičar i pisac Srđan Vučinić smatra da ova skandalozna odluka gradske Komisije nije iznenađenje.
– Taj odgovor je i pravo ogledalo „kulturne politike“ ove vlasti čija najviša dostignuća bjehu Informer, Pink, trovačnice rijaliti programa… Vlatku Giliću njihovo grobno mjesto nije ni potrebno, on već počiva u Panteonu najvećih dokumentarista u istoriji svjetskog filma. A odgovor umjetnika prinuđenih da još uvijek žive pod ovom okupacijom može biti samo jedan – bojkot svih kulturnih manifestacija pod patronatom tzv. Gradske vlasti – ističe Vučinić.
Pozorišni reditelj i profesor na Fakultetu savremenih umetnosti u Beogradu, višedecenijski bliski prijatelj Vlatka Gilića takođe podsjeća na njegovu veliku karijeru, nagrade i priznanja kojima se teško mogu pohvaliti i neki vrlo cijenjeni filmski autori i u svijetu, i kaže da ovaj skandal zvuči nevjerovatno, ali je istinit.
– Očito da je neoprostiva odluka Komisije za ocjenu opravdanosti za sahranjivanje u Aleji zaslužnih građana, u skladu sa Gilićevom jedinstvenom umjetničkom sudbinom – koja nije jedina ali je neponovljiva: da je gotovo pola vijeka, uprkos izuzetno uzbudljivim i kvalitetnim scenarijima bio lišen društvene podrške da snimi i jedan jedini kadar. Njegovi filmovi, koji se neuporedivo češće prikazuju u svijetu nego u Srbiji, ostaće kao trajna i nezaboravna vrijednost svjetske i naše kinematografije – kaže Đurović.
Danas je putem mejla od Informatvne službe Grada Beograda zatražio informaciju ko su članovi Komisije za ocjenu opravdanosti za sahranjivanje u Aleji zaslužnih građana, pošto se njihova imena ne navode na službenom sajtu, što bi po zakonu moralo da bude dostupno javnosti, ali do zaključenja ovog broja nijesu dobili odgovor.