Potvrđena optužnica za pad nadstrešnice: Terete ih za propuste koji su prethodili tragediji u NS

Apelacioni sud u Novom Sadu potvrdio je optužnicu protiv više osoba zbog pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u tom gradu 1. novembra 2024. godine, u tragediji u kojoj je poginulo 16 ljudi, a jedna osoba teško povrijeđena.

Optužnicom su, između ostalih, ponovo obuhvaćeni bivši ministar građevinarstva Goran Vesić, njegova pomoćnica Anita Dimoski i nekadašnja vršiteljka dužnosti direktora „Infrastrukture železnice Srbije“ Jelena Tanasković, kao i profesor Milan Spremić i inženjeri Marina Gavrilović i Dejan Todorović.

Njima je odlukom Apelacionog suda produžena mjera zabrane napuštanja stana, uz elektronski nadzor.

Kopiju potvrđene optužnice redakcija 021.rs dobila je od Višeg javnog tužilaštva u Novom Sadu na osnovu Zahtjeva za pristup informacijama od javnog značaja.

Za šta se terete Tanasković, Vesić, Dimoski i Šurlan?

Bivšoj vršiteljki dužnosti direktora „Infrastrukture železnice Srbije“ Jeleni Tanasković na teret se stavlja da nije postupila u skladu sa više odredaba Zakona o planiranju i izgradnji, kao ni Zakona o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju.

Nju terete i da je 5. jula 2024. godine pustila u upotrebu vestibul krila B Željezničke stanice, iako su se od 7. maja do 15. oktobra iste godine na objektu stanice izvodili neprijavljeni radovi.

Tužilaštvo joj, između ostalog, stavlja na teret da je znala da podobnost stanične zgrade Željezničke stanice u Novom Sadu za upotrebu nije utvrđena tehničkim pregledom, jer tehnički pregled nije bio izvršen, niti je bila izdata upotrebna dozvola.

Uprkos tome, putnicima je bilo omogućeno korišćenje stanične zgrade i prostora ispred ulaza sve do 1. novembra, kada je došlo do rušenja nadstrešnice.

Tadašnji ministar Goran Vesić i njegova pomoćnica Anita Dimoski, navodi se u optužnici, nijesu postupili u skladu sa odredbama Zakona o državnoj upravi, Zakona o planiranju i izgradnji i Zakona o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju.

Vesić nije naložio preduzimanje potrebnih poslova Odeljenju Republičke građevinske inspekcije, dok se Dimoski stavlja na teret da nije obavijestila Republičku građevinsku inspekciju o ranije uočenim nepravilnostima.

Zbog toga nije pokrenut inspekcijski nadzor kojim bi bilo utvrđeno da na zgradi Željezničke stanice u Novom Sadu postoje nedostaci koji ugrožavaju bezbjednost njenog korišćenja i okoline.

U optužnici se navodi i da za objekat nije bio obavljen tehnički pregled u skladu sa zakonom, niti je izdata upotrebna dozvola. Da je inspekcijski nadzor bio sproveden, građevinski inspektor bi izlaskom na teren zabranio korišćenje objekta ili njegovog dijela do otklanjanja utvrđenih nedostataka.

Ipak, i Vesić i Dimoski su 5. jula bili na otvaranju Željezničke stanice, iako su, prema navodima tužioca, bili svjesni da za to nijesu bili ispunjeni zakonski uslovi.

Nekadašnji direktor „Infrastrukture železnice Srbije“ Nebojša Šurlan, prethodnik Tanasković, prema optužnici nije postupao po odredbama Pravilnika za građevinske konstrukcije, jer tokom svog mandata, između ostalog, nije izdavao naloge za obavljanje redovnih pregleda čiji je cilj utvrđivanje i ocjena stanja konstrukcije.

Tužilac Šurlana tereti i da od stupanja na funkciju generalnog direktora nije sproveo posebne mjere koje je 2020. godine naložila Direkcija za željeznice. To nije učinio ni rješenjem iz 2021. godine.

- Usljed nevršenja redovnih pregleda građevinske konstrukcije objekta stanične zgrade, propušteno je da se utvrdi da je na konstrukciji stanične zgrade, na kojoj je nadstrešnica zategama bila vezana za krov objekta, na spoju zatega i krovnog nosača, došlo do korozije kablova za prednaprezanje koji su bili jedini noseći element zatega, a koja korozija je prouzrokovala deterioraciju kablova u zategama - navodi se u optužnici.

Kako se dalje navodi, 40 odsto svih kablova bilo je neaktivno. To je, uz neuklanjanje postojećeg sloja nearmiranog betona i keramike, dodavanje novih slojeva, kao i stakala sa metalnim okvirima, dovelo do loma u vezama poprečnih greda nadstrešnice i potpunog otkazivanja zatega.

Šta se ostalim optuženima stavlja na teret?

Slobodan Naumović, odgovorni projektant građevinske konstrukcije u Saobraćajnom institutu „CIP“, izradio je, prema navodima tužilaštva, projekat konstrukcije, rekonstrukcije i adaptacije stanične zgrade novosadske Željezničke stanice.

Tužilac ga tereti da tokom postupka izrade projekta nije ocijenio primjerenost objekta za rekonstrukciju, kao ni obim i vrstu potrebnih prethodnih istraživanja koja bi bila podloga za izradu projekta.

Osim toga, stavlja mu se na teret da nije utvrdio tehnička svojstva postojeće konstrukcije, niti je tehnička dokumentacija sadržala prikaz stanja utvrđenog na osnovu arhivskog projekta ili snimak postojećeg stanja zgrade.

U optužnici se navodi da optuženi nije pregledao objekat na način kojim bi se uočio nedostatak u dijelu konstrukcije i potreba za detaljnijim pregledom i eventualnim intervencijama.

Nadstrešnicu nije razmatrao kao sastavni dio konstrukcije, pa nijesu sprovedene ni potrebne kontrole njene nosivosti.

Oslanjanjem kaljenog stakla i aluminijumske podkonstrukcije konstrukcija nadstrešnice bila je dodatno opterećena u mjeri većoj od projektovane, a takvi propusti ponovljeni su i prilikom izrade projekta za građevinsku dozvolu.

Time je, prema optužnici, propušteno da se utvrdi da je na konstrukciji stanične zgrade, na kojoj je nadstrešnica zategama bila vezana za krov objekta, došlo do korozije kablova.

Glavni projektant u Institutu „CIP“ Milan Jelkić bio je zadužen za izradu idejnog projekta. Tužilac mu stavlja na teret da zbog nedostatka arhivskog projekta, starosti objekta i njegove konstruktivne specifičnosti nije ukazao na potrebu izrade elaborata o procjeni stanja konstrukcije.

Kako navodi tužilac, time je propustio da utvrdi da je došlo do korozije kablova.

Jelkićeva porodica je ukazivala na loše uslove u pritvorskoj ćeliji, kao i na to da on nema licencu za projektovanje konstrukcije i da se nije bavio konstrukcijama, već da je riječ o inženjeru koji je imao licencu za projektovanje puteva i željeznica.

Naveli su i da nije potpisao nijedan projekat, da nije bio nadređen nijednom inženjeru i da se nije bavio tehničkim rješenjima.

Osim toga, dodali su da ni na koji način nije učestvovao u izradi Projekta za građevinsku dozvolu, Projekta za izvođenje i izvođenju radova.

Ljiljani Milić Marković, kao glavnom projektantu ispred „China Railway Design Serbia“, povjerena je izrada projekta za građevinsku dozvolu. Tužilac joj stavlja na teret slične propuste kao i Jelkiću.

Izvjestilac Republičke revizione komisije, profesor Građevinskog fakulteta Milan Spremić, optužen je da pri analizi projekta koji je izradio Naumović nije utvrdio njegove propuste.

Osim toga, kako se navodi u optužnici, nije provjerio ni da li su u idejnom projektu sadržana sva tehničko-tehnološka rješenja za građenje objekta stanične zgrade, odnosno potrebne podloge za izradu tehničke dokumentacije.

Dalje se tvrdi da Spremić nije izdao nijednu mjeru niti sastavio primjedbe radi otklanjanja navedenih nedostataka, čime je u postupku stručne kontrole tehničke dokumentacije propustio da naloži mjere na osnovu kojih bi bilo moguće utvrditi da je došlo do korozije.

Ovaj profesor je više od 200 dana proveo u pritvoru na Klisi, nakon čega je prebačen u kućni pritvor.

Povodom njegovog pritvaranja oglasio se i dio stručne javnosti, kao i Građevinski fakultet, navodeći da je profesor neosnovano u pritvoru. Ukazivano je i na nejednak tretman prema osobama obuhvaćenim optužnicom, upravo kroz primjer vremena koje su u pritvoru proveli Goran Vesić i ovaj profesor.

Advokat Milana Spremića Vladimir Beljanski ranije je izjavio da profesor kao izvjestilac nije imao veze sa nadstrešnicom.

- Stabilnost nadstrešnice nije provjeravao, niti je ona na bilo koji način bila spomenuta u sveskama idejnog projekta koje su njemu 2019. bile dostavljene. Profesor Spremić se bavio isključivo fasadnom riglom, okvirima konstrukcije za prozore, koji i danas stoje tamo nedirnuti, koji su apsolutno bili ispravni, stabilni i za šta je on dao svoje mišljenje. Po tom osnovu on apsolutno ne može biti odgovoran za bilo šta u vezi sa nadstrešnicom i padom nadstrešnice - kazao je Beljanski.

Jasna Stojiljković Milić radila je u okviru firme „Cestra“, koja je bila zadužena za tehničku kontrolu projekta za građevinsku dozvolu.

Njoj se na teret stavlja da je pri kontroli Naumovićevog projekta propustila da utvrdi da projekat ne sadrži sve potrebne djelove, uključujući dio koji se odnosi na ocjenu stanja postojećeg objekta, kao i da nijesu vršeni prethodni istražni radovi koji se odnose na stabilnost objekta.

Takođe je terete da nije provjerila da li projekat sadrži sve potrebne podloge, kao i da u postupku kontrole nije naložila nikakve mjere.

Na optužnici se nalaze i odgovorna lica ispred kineskog konzorcijuma za izvođenje građevinskih radova Zorica Slavković i Dušan Janković, koje terete da nijesu obezbijedili dokaze o kvalitetu izvršenih radova, odnosno ugrađenog materijala, instalacija i opreme.

U građevinski dnevnik, navodi se u potvrđenoj optužnici, nijesu unosili opis radova na fasadi na kojoj se nalazi nadstrešnica, niti bilo kakve upise koji se odnose na uočavanje oštećenja na nadstrešnici, zategama ili vezi krovne konstrukcije i zatega.

Nije utvrđeno ni da sloj nearmiranog betona nije uklonjen i da je dodat novi sloj za pad i hidroizolaciju, kao ni da postoje nedostaci na mjestu spoja zatege i krovne konstrukcije u vidu otpalog betona i maltera.

Tužilac ih tereti i da nijesu obišli i pregledali objekat kako bi uočili nedostatak u dijelu konstrukcije i potrebu za detaljnijim pregledom koji zahtijeva dalje intervencije, poput spoja zatega sa krovnom konstrukcijom koji je krpljen.

Ni u dnevnik nije uneseno da su mjesta oko zatega krpljena malterom, iako se to, prema navodima optužnice, moglo uočiti tokom izvođenja radova.

Usljed svega toga izostalo je upozorenje investitoru, kao i organu koji vrši nadzor, o nedostacima u tehničkoj dokumentaciji koji utiču na izvođenje radova.

U ime konzorcijuma koji je predvodio Project Biro Utiber, Marina Gavrilović i Dejan Todorović bili su zaduženi za nadzor izvođenja građevinskih radova.

Gavrilović je bila angažovana kao nadzorni organ za arhitekturu, dok je Todorović nadzirao infrastrukturne objekte.

Prema optužnici, njih dvoje optužemni su da nijesu vršili upise o stanju same nadstrešnice stanične zgrade kada su skidane prethodne obloge i postavljane nove obloge od kaljenog stakla sa aluminijumskom podkonstrukcijom.

Propuste i zapažanja nijesu evidentirali ni u građevinskom dnevniku.

Gavrilović, tvrdi tužilac, nije sprovela nadzor i tom prilikom utvrdila da sloj armiranog betona nije uklonjen, a da je dodat novi sloj za pad i hidroizolacija, čime je povećano opterećenje konstrukcije.

Osim toga, Gavrilović i Todorović prema navodima tužilaštva u izvještaje nijesu unijeli da se mjesta oko zatega nadstrešnice krpe malterom, niti su obišli i pregledali objekat radi uočavanja nedostataka i potrebe za detaljnijim pregledom i intervencijama.

Samim tim, na teret im se stavlja da nijesu izvršili stručni nadzor, odnosno kontrolu i provjeru kvaliteta radova, iako su nedostaci tokom izvođenja radova bili uočljivi.

Tužilac smatra da su svi optuženi nepostupanjem po propisima izazvali opasnost po život i tijelo ljudi na mjestu na kojem se okuplja veći broj ljudi.

Kako se navodi u optužnici, bili su sposobni da shvate značaj svog djela i upravljaju svojim postupcima, svjesni da svojim postupanjem mogu izazvati takvu opasnost, na šta su pristali, olako smatrajući da zbog toga neće doći do tjelesnih povreda i smrti većeg broja ljudi.

„Usljed međusobno povezanih propusta okrivljenih … je dana 1.11.2024. godine, oko 12 časova, došlo do nastupanja teških tjelesnih povreda i smrti više lica, koja su se zatekla ispod nadstrešnice prednje fasade vestibila krila B stanične zgrade Željezničke stanice u Novom Sadu“, navodi tužilac.

Koja djela im se stavljaju na teret?

Goran Vesić, Anita Dimoski, Jelena Tanasković i Nebojša Šurlan optuženi su za teško djelo protiv opšte sigurnosti u vezi sa krivičnim djelom izazivanje opšte opasnosti.

Preostalim optuženima na teret se stavlja teško djelo protiv opšte sigurnosti u vezi sa krivičnim djelom nepropisno i nepravilno izvođenje građevinskih radova.

Za krivična djela obuhvaćena optužnicom zaprijećena je kazna zatvora duža od deset godina.

U obrazloženju predloga za određivanje pritvora tužilaštvo navodi da je događaj izazvao veliko uznemirenje javnosti u Srbiji, da su o njemu izvještavali domaći i svjetski mediji, kao i da su uslijedili spontani i organizovani protesti građana širom zemlje.

Kao posebno značajnu okolnost tužilaštvo ističe da je objekat svega nekoliko mjeseci prije tragedije otvoren za korišćenje, a da su otvaranju prisustvovali upravo Goran Vesić, Anita Dimoski i Jelena Tanasković.

Kada je riječ o Goranu Vesiću, tužilaštvo navodi da je nakon ukidanja pritvora u istrazi intenzitet uznemirenja javnosti dodatno porastao, zbog čega smatra da bi njegov boravak na slobodi mogao da ugrozi nesmetano i pravično vođenje krivičnog postupka.

Ukazuje se i da su ostalim optuženima ranije bile određene mjere pritvora ili zabrana napuštanja stana uz elektronski nadzor.

Tužilaštvo u optužnici navodi i da postoji opravdana sumnja da Vesić nije postupao u skladu sa propisima, čime je izazvao opasnost za život i tijelo ljudi i imovinu većeg obima, te ocjenjuje da će ove tvrdnje biti potvrđene izvođenjem dokaza na glavnom pretresu.