Puhovski: Govori se o komunističkim i fašističkim zločinima, ali ne i o ustaškim

Politički filozof Žarko Puhovski komentarisao je način na koji se u Hrvatskoj obilježava Evropski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Istakao je da se ponovo govorilo prvenstveno o žrtvama komunističkog i italijansko-fašističkog režima, dok su žrtve ustaškog zločinačkog režima prećutane, prenosi N1.

Puhovski smatra da je Evropski dan sjećanja, koji je kao spomendan preuzet u hrvatski službeni kalendar, veoma značajna odluka Evropskog parlamenta, iako je donesena iz pogrešnog povoda.

- Pakt Ribentrop-Molotov nije sklopljen zbog sličnosti režima, koja je nedvojbena, jer su prije toga Hitlerovi i Staljinovi diplomati godinama odlično sarađivali s liberalno-kapitalističkim državama zapadne Evrope. Radilo se o geostrategiji, a ne o ideologiji, pa je taj povod krivi- kazao je.

Ali, kaže on, ostavimo povod po strani, važno je da se formuliralo kako je žrtva žrtva, nezavisno o tome ko su počinioci. 

- No, upravo to nailazi na prepreke u društvu kakvo je hrvatsko, koje je isprepleteno nizom sukobljenih nostalgija- kazao je Žarko Puhovski.

Sukobljene nostalgije

Pojasnio je da su te sukobljene nostalgije one za NDH, Jugoslavijom i Austro-Ugarskom. Napomenuo je kako su mu barem dva austrijska ambasadora s čuđenjem rekla da se na Kvarneru više slavi „K und K“ monarhija nego usred Beča.

- Imamo razne nostalgije i upravo je upozoravanje na koljačku narav tih režima nešto što neće ljude izliječiti od nostalgije, ali će barem upozoriti da se tu radi o osobnim projekcijama, a ne o realnosti. No, prvi autoritarni režim, Kraljevina SHS, odnosno Kraljevina Jugoslavija, uopće se ne spominje posljednjih decenija- ističe.

Imala je, podsjeća on, neke kraće liberalne periode, ali u osnovi je bila tvrda, autoritarna država koja je, međutim, od svih koje su prošle u posljednjih 150 godina na ovom teritoriju, najmanje ubijala. 

- Žrtve ubistava u prvoj Jugoslaviji, poput Stjepana Radića i drugova ili sedam sekretara SKOJ-a ili 13 žrtava prosinačkog pokolja na Trgu bana Jelačića, gotovo znamo poimence, a ta država koja je najmanje ubijala ujedno ima i najmanje nostalgije za sobom. To je paradoks- naglasio je.

„Jandrokovićeve interpretacije su revanšističke“

Puhovski upozorava da se u Hrvatskoj Evropski dan sjećanja shvata i obilježava „šepavo“, to jest kao datum kada treba obilježavati žrtve komunizma.

Ističe primjer predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, koji je u nedjelju posjetio Goli otok i Kampor na Rabu kako bi obilježio žrtve komunističkog i italijansko-fašističkog režima, ali ne i ustaški logor Slana na Pagu.

- To očito pokazuje jedan svjetonazorski kontekst. Općenito se govorilo o komunističkim i fašističkim zločinima, ali ne i o ustaškima. Gospodin Jandroković se u posljednje vrijeme istaknuo kao čovjek koji pokazuje velike simpatije prema novoj interpretaciji relativno nedavne prošlosti - Drugog svjetskog rata. Te interpretacije nisu revizionističke nego revanšističke. Orijentirane su na to da poražene prikazuju kao pobjednike, i to prvenstveno kao moralne pobjednike- ocijenio je Puhovski.

Ćutnja ljevice i zbrka u državnom vrhu

Dodao je i kako je Vlada na internetskim stranicama objavila opštu frazu o osudi svih zločina, bez spominjanja ustaških zlodjela. Indikativno mu je i da ni SDP ni Možemo na svojim stranicama nisu ništa rekli, kao ni predsjednik države Zoran Milanović.

Uz to, vladino izaslanstvo, koje je vodio ministar pravosuđa, juče je na Mirogoju obišlo grobove narodnih heroja i Zid hrvatske boli, ali i grob Franje Tuđmana.

- Franjo Tuđman je bio žrtva komunističkog režima, ali tek u njegovoj, u punom smislu riječi, blagoj fazi. On je bio aktivni učesnik tog režima u njegovoj najkrvoločnijoj fazi, kao jedan od ljudi koji su vodili Personalnu službu JNA u ljeto i jesen 1945., kad je ta JNA dosta masovno ubijala po Jugoslaviji. On je tu u dvostrukoj ulozi pa bi bilo pametnije da su ga tom prilikom ispustili, ali su valjda smatrali da ne smiju ići na Mirogoj a da ne posjete Tuđmanov grob. Istovremeno, išli su i na grob Bruna Bušića, ali nisu otišli na grob Stjepana Radića- naglasio je Puhovski.

Smatra kako je sve to „vanjski izraz zbrke koja vlada u društvu“ i da naprosto nemamo ono što se u Evropi htjelo postići insistiranjem na zajedničkom datumu.

Neuspjeh koncepta pomirenja

- Nemamo konsenzus o približno jednakom tretmanu svih žrtava jer još uvijek imamo dvije sukobljene pozicije koje psihološki legitimitet kod svojih pristalica izvode iz dvije pozicije sukobljene u Drugom svjetskom ratu. I zato što imaju očeve na partizanskoj ili ustaškoj strani, teško prihvataju da im je svjetonazorska, ideološka i politička porodica ujedno bila i učesnikom teških zločina. To je psihološki veliki problem, ali ujedno je i prvorazredni problem koji se iskazuje tako da se govori o 500 kostura prekjuče službeno pokopanih ljudi koji su ubijeni 1945., a da to jedna strana u Hrvatskoj ne doživljava ni kao problem ni kao opomenu. Druga ga, pak, doživljava kao povod za dodatno zaoštravanje političke borbe- primijetio je Puhovski.

Ta druga strana, kako navodi, na čelu s potpredsjednikom vlade Tomom Medvedom, neprestano insistira na povezanosti žrtava iz 1945. i rata 1991-1995. 

- Na koncu, time se bavi potpuno isto ministarstvo, a potpuno je nejasno zašto se Ministarstvo branitelja bavi žrtvama iz 1945. godine. Ali to je smisleno pod pretpostavkom da se zapravo radi o nastavku istoga rata. Pa se ide slijedom: ako je Hrvatska izgubila '45, onda je ona pobijedila '95. Taj koncept kod nezanemarivog broja ljudi još uvijek funkcioniše- istakao je.

Puhovski je dodao kako se druga, lijeva strana još uvijek na neki način smatra obavezanom partizanskoj jugoslovenskoj tradiciji i da zato ima poteškoća s priznavanjem kako je izgledalo oslobođenje Zagreba i Hrvatske 1945.

- Bilo je to oslobođenje od najgoreg režima u istoriji - NDH, koji je trebalo dokrajčiti, ali bilo je to i krvoločno, koljačko oslobođenje. To je ono što se sad pojavljuje iznad svake pripovijesti o Evropskom danu žrtava – sve se drugo zaboravlja i vraćamo se opet na naše i vaše žrtve. To je neuspjeh koncepta pomirbe koji je i bio u pozadini ove nakane Evropskog parlamenta- upozorio je.

Ljevica odana „boljem životu“

Smatra da je ljevica propustila obilježiti Evropski dan sjećanja jer se SDP više ne usuđuje na tome insistirati, a imaju i novu „domoljubnu koncepciju“ pa smatraju da to ne bi bilo u skladu s njom.

Ali, „odani su i tzv. boljem životu koji podrazumijeva odsutnost bavljenja bilo čime ozbiljnome u avgustu“ pa su zato „kasnili s reakcijama na izvanrednu sjednicu Sabora i niko se nije usudio prigovoriti Milanoviću da mu je trebalo 10 dana da sazove tu sjednicu“.

- Puno važnije od tog lutanja SDP-a i lijeve opozicije je da službeni hrvatski državni organi do danas nisu nikad priznali genocid nad srpskim stanovništvom u Drugom svjetskom ratu, a priznali su ga Romima i Jevrejima. Hrvatska, nažalost, kao i dobar dio bivše Jugoslavije, ima pojavu obrnute hronologije pa se čini da se sve više približavamo ratu nego se od njega odmičemo. Prije 10 godina taj je narativ bio puno manje prisutan nego danas- smatra Puhovski.

Kazao je i kako je Ivo Sanader HDZ smirio korupcijom, koja je zamijenila radikalni nacionalizam, a to je nastavio činiti i Andrej Plenković. S njim su, međutim, shvatili da su izvitoperili izvornu orijentaciju HDZ-a, pa su to pokušali nadoknaditi tamo gdje je najjeftinije, na ideologijskom tumačenju prošlosti.

Puhovski smatra da ćemo se s ovim problemom suočavati još desetak godina, dok ne dođe generacija kojoj će to dosaditi, koja će to odbaciti i reći da je toga dosta.