S Vučićem nema ni dijaloga ni budućnosti

Kolektivna zavjera čuđenja režimskih medija i njihovih analitičara zbog odbijanja druge strane da se odazove dijalogu koji je Aca Srbin velikodušno ponudio poraženim teroristima-blokaderima-zgubidanima, nije nešto što gledamo i slušamo prvi put. Cinično licemjerje kao manir postalo je opšte mjesto režimske komunikacije u Srbiji, a sam predsjednik svakodnevno svojim komentarima obogaćuje ovaj esencijalni sastojak kulturnog modela Ćacilenda.

Sjetimo se samo napada "gospođe sa dijagnozom" na dekanku Ekonomskog fakulteta u Nišu, kada je Vučić lakonski prokomentarisao da ga taj ubod nožem podseća na ono kada se domaćica poseče čisteći krastavac ili paradajz. Naime, i ptice na grani znaju da on svoje političke protivnike ne zove na dijalog u dobroj namjeri i da bi se nešto korisno dogovorao, već isključivo iz razloga da bi ih još jednom pobijedio.

Vijek i po bez dogovora i kompromisa

Vijek i po moderne Srbije, da ne idemo dalje u prošlost, jeste istorija pobeda i poraza. Nema dogovora i kompromisa, osim u prisustvu treće strane sa batinom u ruci. Nikada ovdašnja vlast ništa nije rešavala dijalogom, ni unutar društva niti sa regionalnim okruženjem.

Osvrnimo se samo na poslednjih 35 godina: međuetnički rat devedesetih, zimski protesti zbog izborne krađe 1996/97, bombardovanje Republike Srpske 1995. i SR Jugoslavije 1999. i konačno 5. oktobar, okončavani su samo pod pritiskom pobunjenog i pokradenog naroda i/ili stranih sila, uz stavljanje potpisa u tuđim vojnim bazama, kroz lex specialis, kapitulacije pod šatorom...

Toksično bjesnilo medijskih kerova

Zato je teško očekivati da čovjek koji je zakleti baštenik i radikalski kreator tog i takvog mentaliteta isključivosti, društvenih podjela i ratobornih politika, posle svega se izvini onima koje je nazivao teroristima, ustašama, izdajnicima, stranim plaćenicima, separatistima, pozivajući tako na linč i odmazdu prema sopstvenim građanima. Jer, ko će u okolnostima besramne stigmatizacije neistomišljenika sjesti preko puta takvog predsjednika države?

Da ne pominjemo šta su sve izlajali njegovi omiljeni medijski kerovi i kakvim su toksičnim besnilom zatrovali svaku društvenu komunikaciju, a da njemu ne pada na pamet da bar njih negdje veže. Pa, i "gospođa sa dijagnozom", na koju se odmah pozvala kao na neku vrstu imuniteta, na saslušanju je izjavila da je upravo zbog sadržaja na televiziji potegla nož.

Gušenje posljednje nezavisne televizije

Umjesto da miri zavađeni narod, predsjednik je još zimus obećao da će do novembra zapušiti usta i televiziji N1, a kako stvari stoje ovih dana obećanje će biti ispunjeno.

Nakon što je sa direktorske funkcije smenjena Aleksandra Subotić, koja je do poslednjeg trenutka štitila nezavisnu uređivačku politiku N1, na portalima je osvanuo snimak telefonskog razgovora u kome je njena smjena dogovorena između vlasnika konglomerata kome pripada ova televizija i Vučićevog direktora državnog Telekoma.

Iz razgovora nedvosmisleno proističe da je smjena Subotićeve posledica izričitog zahtjeva predsjednika. Posle Euronewsa i mreže Newsmax Balkans pipak hobotnice državnog Telekoma dohvatiće i jedinu profesionalnu televiziju u Srbiji. To svakako može biti okidač koji će produbiti i dodatno dramatizovati podjele u društvu.

Neostaljinistički principi vlasti

Pored "permanentnog nasilja" još nekoliko neostaljinističkih principa obeleža avaju mehanizam vlasti i njegovih medija u odnosu na političke protivnike. "Nedokazano djelo", kao princip, takođe je opšte mjesto gdje se izmišljena optužnica protiv poznatih lica poteže samo zbog još jedne dnevno-političke predstave za sluđivanje plebsa.

Naravno da to podrazumijeva i princip "nepoznatog centra moći", za koji se pouzdano zna da mu je sjedište negdje na Zapadu, kao i da je šira i trajnija zavera u pitanju. U zavisnosti od toga koja je sezonska mržnja na meniju, to mogu biti Englezi, Vatikan, nekad Amerikanci, Hazari, masoni, ustaše uvijek...

Crnomagijski upliv dekadentnog Zapada

Od ubistva premijera Đinđića ovaj princip je inoviran "naknadnom relativizacijom poznatog krivca i dokazanog djela". Dakle, Đinđića nije ubila Državna bezbjednost, kako je dokazano u sudskom postupku i kako bi se sprečila akcija Sablja koja je trebala da poseče organizovani kriminal, već prokleti stranci. Zbog Kosova, naravno. Ni Ćuruviju nije ubila domaća već strane službe, pa su naši udbaši oslobođeni.

Sve češće se u medijski narativ uvodi teza da su zločini u Ribnikaru i Duboni takođe posledica crnomagijskog upliva dekadentnog Zapada. Konačno, i aktuelna predsjednica Parlamenta i retorička vedeta Ćacilenda Ana Brnabić onomad je ustrdila da je pad nastrešnice posledica terorističkog čina sračunatog na rušenje vlasti u Srbiji?!
Kad smo već kod Ćacilenda ne mogu a da ne pomenem tvrdnju jednog od mladih režimskih lavova iz famoznog Centra za društvenu stabilnost koji je devet meseci kasnije odvalio da je čuveni Ćaci grafit djelo blokadera, a ne polupismenog bota...

Dijalog u kavezima i kosturi u ormarima

U takvom ambijentu, gdje je pustio maskirane kriminalce u policijskim uniformama na pobunjene građane i sam otvorio vrata svih medijskih kaveza i pustio divljač na ulicu, predsjednik predlaže dijalog sa drugom stranom. U istim tim medijima. Da se razgovara o programima i o budućnosti, ali izbore neće da raspiše. Selo gori, a Aca se češlja.

Da ne zaboravimo, problemi nisu samo na uzavrelim ulicama i univerzitetima, postoji čitav niz pitanja na koje bi predsjednik trebao prethodno da odgovori, da bi došli na "pozitivnu nulu" i da bi se uopšte kvalifikovao za bilo kakav dijalog o budućnosti. Previše je kostura koji škripe iz ormara i koji su nagurani unutra za ovih 13 godina.

Bezbroj je pitanja na koje bi predsjednik prethodno trebao da odgovori, ali izabraćemo tek nekoliko paradigmatičnih, onih koja na ubedljiv način oslikavaju društvene patologije koje su metastazirale sa neoradikalskim sistemom vlasti:

Radije kineski kredit od 800 miliona nego Evropski od 330

Zašto je za dionicu pruge Beograd-Subotica odbačen TRANSPARENTNI kredit Evropske unije u visini od 330 miliona eura da bi, za istu dionicu, bio prihvaćen NETRANSPARENTNI kineski kredit od 800 miliona eura? Novosadska nadstrešnica je dio tog projekta.

Zašto nam nije dao obećani odgovor na pitanje ko je 1998. u pećkom kafiću Panda pobio srpske mladiće? Optuženi su bili Albanci, ali je predsjednik nagovijestio da je to bilo djelo Službe, kako bi se opravdale akcije policije na Kosovu. Roditelji te djece prvi zaslužuju taj odgovor.

Gdje se nalazi i šta radi osoba koja je, po sopstvenom priznanju, organizovala i izvela oružani ustanak u Banjskoj, u kome su poginule četiri osobe? Dotični je tom prilikom u Beogradu optužen po četiri tačke za najteža krivična djela, ali je proveo u pritvoru mnogo kraće nego studenti koji se guraju sa policijom. Zli jezici tvrde da zida vilu na elitnom Dedinju jer mu je Kurtijeva vlast zaplenila hacijendu pored jezera Gazivode.

Pravimo se da ne vidimo aveti prošlosti

Zašto je amnestirao siledžiju koji je tokom protesta polomio djevojci vilicu bejzbol palicom, a zbog koga je tadašnji premijer Vučević podneo ostavku? Da li je to poruka njegovim lojalistima, koji imaju daleko više godina robije nego škole, da ih čeka sigurna amnestija i drugi oprosti pa mogu slobodno da lome kosti studentima i građanima?

Kako misli da objasni Evropskoj uniji zašto još nije formiran REM, medijsko tijelo bez čije arbitraže bilo kakav dijalog u srbijskim medijima ne bi imao nikakvog smisla jer ne bi bio ni pošten niti ravnopravan? Podsjetimo da se na REM čeka već deset mjeseci i da je njegovo formiranje ključni korak ka otvaranju Klastera 3 i nastavku evropskih integracija koje su u prekidu skoro četiri godine? Da li se odustalo od EU?

Dok nam ove aveti prošlosti plešu nad glavama, a mi se pravimo da ih nema ili da ih ne vidimo, svaki razgovor o tzv. budućnosti predstavljao bi neoprostivo saučesništvo.