Vang: Prava kineska opsesija usmjerena na infrastrukturu i industriju

Komunistička partija Kine održaće veliki plenum od 20. do 23. oktobra, na kojem će biti usvojen novi petogodišnji plan. Taj plan će obuhvatiti ostatak decenije, ali će neke odluke oblikovati i dalju budućnost, piše Economist, a prenosi hrvatski Jutarnji list.

U tekstu jednom od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, nauku i tehnologiju navodi se da će na sjednici učestvovati oko 370 članova Centralnog komiteta partije - među njima ministri, guverneri provincija, generali, jedan istoričar i čak jedan novinar.

Od oko 200 članova s pravom glasa, više od 50 ima diplomu iz oblasti inženjerstva. Imaće mnogo tema za raspravu.

Novi plan, baš kao i prethodni, sasvim sigurno će uključiti niz „velikih inženjerskih projekata“, od obnove močvara do razvoja visokoefikasnih legura. Ti projekti će se oslanjati na najveću svjetsku inženjersku radnu snagu, koja je prema jednoj procjeni 2023. brojala više od 20 miliona ljudi.

Kina se nada da će privući i strane stručnjake. Zbog toga je 1. oktobra uvedena nova „K“ viza, koja omogućava ulazak diplomcima iz oblasti nauke, matematike i inženjerstva - čak i bez poslodavca-sponzora. Taj potez je izazvao nezadovoljstvo kod brojnih domaćih tehnoloških radnika, koji smatraju da se time potcjenjuju njihove vještine.

Inženjer - simbol ponosa i moći

Biti inženjer je u Kini postalo izvor ponosa i moći. Zemlja je, riječima Dana Vanga, autora lucidne nove knjige Breakneck, „inženjerska država“.

Kakve god etikete nosila, prava kineska opsesija usmjerena je na infrastrukturu i industriju - mostove i mašine, gradnju i proizvodnju - ali i na neke distopijske eksperimente društvenog inženjeringa, poput politike jednog djeteta ili režima nulte tolerancije na kovid.

Vang poredi kinesku ambiciju da preoblikuje svijet i prevaspita svoje stanovništvo sa američkom tromošću. Sjedinjene Države su, kaže on, postale „pravnička država koja blokira sve što može - i dobro i loše“.

U knjizi podsjeća na opasku pripisanu Bilu Klintonu: „Vi imate previše inženjera,“ navodno je rekao tokom posjete Kini 1998. godine, „a mi imamo previše advokata… hajde da ih zamijenimo!“.

Kineska opsesija inženjeringom danas ima i novu dimenziju. Kina želi da savlada tzv. „tehnologije gušenja“ - proizvodnju napredne opreme za izradu čipova, koju više ne može slobodno da uvozi iz SAD-a i zemalja saveznica.

„Inženjerska dividenda“ umjesto demografske

Mladi su odmah reagovali: čak 36 odsto studenata osnovnih studija upisalo je inženjerske smjerove. Kina je nekada imala tzv. „demografsku dividendu“ – snažan ekonomski rast zahvaljujući velikom broju mladih radnika u odnosu na djecu i starije.

Danas, kako stanovništvo stari, a radne snage je sve manje, taj izvor rasta slabi. Umjesto toga, kineski analitičari govore o „inženjerskoj dividendi“ - koristi koju zemlja sada crpi iz ogromnog broja tehnički obrazovanih ljudi. Ideja je da će znanje, inovacije i tehnološki napredak nadomjestiti ono što je nekada donosila brojnost radne snage.

Međutim, postoje ekonomske sile kojima se čak ni „inženjerska država“ ne može oduprijeti. Populacija studenata prepuna inženjera nije spriječila pad udjela proizvodnje i građevinarstva u BDP-u, što je rezultat duboko ukorijenjenih trendova u produktivnosti i potražnji.

Možda se Klinton šalio kada je rekao da Kina ima previše inženjera, ali noviji podaci pokazuju da zemlja zaista ima previše - graditelja i proizvođača.

- Etikete poput "vrtoglavi razvoj" i "inženjerska država" danas znače manje nego što su značile od 1980-ih do 2010-ih - navodi Džonaton Sajn, komentator iz SAD-a, u recenziji Vangove knjige.

Ekonomisti već dugo tvrde da industrijalizacija ima „oblik grbe“. Kada se radnici sele iz poljoprivrede u fabrike, proizvodnja raste kao udio u ekonomiji. Ali kako ljudi postaju bogatiji, sve više troše na usluge, pa industrija postepeno gubi udio u BDP-u.

Ovaj trend dodatno podstiču promjene cijena: roba iz industrije često postaje relativno jeftinija zbog rasta produktivnosti, koji se ne dešava u istom obimu u sektoru usluga. To smanjuje udio industrije u BDP-u - osim ako se ne broje fizičke količine (npr. broj automobila, mašina, tona čelika).

Čini se da i popularnost inženjeringa ima isti „luk grbe“: raste u fazi industrijalizacije, a opada s deindustrijalizacijom. Inženjerske nauke su najpopularnije u državama sa srednjim prihodima, poput Malezije, i u zemljama s komunističkom tradicijom, poput bivših sovjetskih republika. U Kini je interesovanje bilo najveće početkom 2000-ih, kada je 36 odsto brucoša upisivalo inženjerske smjerove. Od 2004. do 2011. broj je pao ispod 32 odsto

Povratak industriji pod pritiskom Zapada

Kinesko rukovodstvo je tada izgledalo pomireno s tim razvojem. Trinaesti petogodišnji plan (2016–2020) postavio je cilj povećanja udjela uslužnog sektora u BDP-u – sa 50,5 odsto u 2015. na 56 odsto u 2020. godini. Čak se i među partijskim vrhom osjetio taj zaokret. Broj inženjera među najvišim zvaničnicima je opadao, a zamjenjivali su ih menadžeri, društveni naučnici pa čak i pravnici.

Godine 2013. Čeng Li iz američkog tink-tenka Brookings Institution pisao je o „brzom usponu“ pravnika u kineskoj političkoj eliti.

- Ova stalna transformacija elite vjerovatno će oblikovati društveno-ekonomske i političke politike liderstva - predviđao je tada Li.

Ali - to se nije dogodilo.

Tokom prvog mandata Donalda Trampa, američke izvozne kontrole gotovo su paralizovale neke od najistaknutijih kineskih tehnoloških kompanija, uključujući ZTE i Huawei. Kao odgovor, Si Đinping je poručio da Kina mora izgraditi „potpuni“ industrijski sistem - kako bi bila manje zavisna od drugih, a drugi više zavisni od nje.

Petogodišnji plan, usvojen početkom 2021. godine, odustao je od cilja povećanja udjela usluga u BDP-u, a umjesto toga obećao očuvanje stabilnog udjela industrije. Broj inženjera među članovima Centralnog komiteta se povećao, a više studenata je ponovo upisivalo tehničke fakultete.

Previše diploma, premalo posla

I pored tog zaokreta, kineska industrija i dalje se suočava s ozbiljnim problemima. Proizvodi iz fabrika i građevinskog sektora teško pronalaze kupce. Novoizgrađeni stanovi gomilaju se na bilansima investitora kao neprodata imovina. Cijene industrijskih proizvoda opadaju čim napuste fabrike već skoro tri godine. A iako studenti rado upisuju tehničke fakultete, to ne znači da su jednako spremni da rade u proizvodnji.

Prema istraživanju agencije za zapošljavanje Žaopin iz prošle godine, samo osam odsto studenata želi posao u industrijskom sektoru. Više od četvrtine radije bi se zaposlilo u IT sektoru – što jasno pokazuje sklonost ka „bitovima“ umjesto „šrafovima“.

Čak i među onima koji su završili prirodne i tehničke nauke, svega 37 odsto se zapošljava na poslovima direktno vezanim za inženjering, navodi se u članku Kvin Fanga i njegovih kolega sa Univerziteta za finansije i ekonomiju jugozapadne Kine u Čengduu iz 2022. godine.

Kada Centralni komitet Partije, u kojem sjedi veliki broj inženjera, kasnije ovog mjeseca bude razmatrao novi kineski petogodišnji plan, moraće da odluči - da li će se boriti protiv ovih trendova ili ih prihvatiti. Najnoviji politički signali ukazuju na to da bi se kineski lideri mogli ponovo fokusirati na sektor usluga, kao odgovor na hronični manjak domaće potražnje u ekonomiji.

Ako se odluče tim putem, mogu potražiti utjehu u jednoj daoističkoj basni, koju su rado citirala dvojica bivših lidera - Mao Cedung i Điang Ceming.

U njoj se priča o tvrdoglavom starcu koji je odlučio da sravni sa zemljom dvije planine koristeći samo krampove. Nakon što je sebe i svoje potomke posvetio tom zadatku, bogovi su bili dirnuti njegovom istrajnošću. Pomjerili su planine umjesto njega, otvarajući tako put kojim su putnici mogli stići do njegovog sela. Taj božanski inženjerski poduhvat na kraju je postao turistička atrakcija. Planine su se pomjerile, a na njihovom mjestu procvjetala je industrija uslužnih djelatnosti.