Zašto je Melanija Tramp obraćanjem o Epstinu stvorila problem Bijeloj kući

Najizglednije objašnjenje za iznenadno obraćanje prve dame Melanije Tramp o slučaju Džefrija Epstina jeste da je pokušala da ga utiša. Međutim, njena upečatljiva izjava pred kamerama u četvrtak iz Poprečne dvorane Bijele kuće – mjesta sa kojeg se njen suprug prošle sedmice obratio naciji o ratu u Iranu – gotovo sigurno će imati suprotan efekat, piše CNN.

„Nisam Epstinova žrtva. On me nije upoznao sa Donaldom Trampom“, rekla je, u izjavi koja je tim značajnija jer posljednjih dana nije bilo široko rasprostranjenih javnih nagađanja o tome. Navela je da nikada nije bila prijateljica sa Epstinom, ali da su ga ona i njen tadašnji partner Donald Tramp povremeno sretali u društvenim krugovima u Njujorku i na Floridi.

„Laži koje me povezuju sa sramotnim Džefrijem Epstinom moraju danas prestati“, rekla je prva dama, ne precizirajući na koje optužbe tačno misli. Stekao se utisak da joj je dosta napisa i nagađanja za koja vjeruje da je lažno povezuju s njim.

Međutim, nije govorila u praznom prostoru. Njen lični položaj je složen zbog bliskosti sa suprugom, koji vodi administraciju koju Epstinove žrtve optužuju da pokušava da utiša njihove glasove.

Govor prve dame, koji je trajao nešto manje od šest minuta, bio je fokusiran na kontroverzu oko Epstina. Ipak, njegove implikacije prevazilaze tu temu, jer je za javni nastup izabrala trenutak velike političke ranjivosti za svog supruga.

Melanija Tramp obratila se iz Bijele kuće koja, kako se čini, gubi kontrolu nad željenim narativom drugog mandata Donalda Trampa. Taj trend se vidi u predsjednikovim impulzivnim i zabrinjavajućim ispadima i prijetnjama u vezi s ratom u Iranu, koji su izazvali kritike čak i među inače lojalnim konzervativnim medijskim ličnostima. Sada se pojavila i nova zbrka oko Epstina.

Dok rat dominira raspravama u Vašingtonu, postavlja se pitanje zašto se prva dama, koja cijeni privatnost i poznata je po nezavisnosti u odnosu na supruga, osjetila primoranom da baš sada da tako eksplozivnu izjavu.

Dio motivacije je vjerovatno bio ličan. Melanija Tramp se osvrnula na „neutemeljene i neosnovane laži“ o svojim vezama sa finansijerom koji je 2019. godine izvršio samoubistvo u zatvorskoj ćeliji na Menhetnu.

Spomenula je prijateljsku razmjenu mejlova iz 2002. godine sa Epstinovom saradnicom Gilejn Maksvel, koja je sada u zatvoru. Poruku je potpisala sa „S ljubavlju, Melanija“, a Maksvel joj je odgovorila nazivajući je „slatkice“. Prva dama je rekla da je njen odgovor bio samo „ležerna prepiska“ i „trivijalna“ poruka.

Predsjednik Donald Tramp takođe je negirao bilo kakve nezakonitosti povezane sa Epstinom i naveo da je prekinuo veze s njim početkom 2000-ih, prije nego što je njegovo kriminalno ponašanje postalo javno. Nema dokaza o nezakonitim radnjama ni kod jednog od supružnika Tramp.

Prva dama ranije nije javno govorila o aferi Epstin, ali je dobila izvinjenja od izdavačke kuće HarperKolins, demokratskog stratega Džejmsa Karvila i portala Dejli Bist zbog pokušaja da je povežu s Epstajnom.

Jedno pitanje koje ostaje otvoreno jeste koliki je bio politički uticaj Zapadnog krila na njenu izjavu. Osoba upoznata sa situacijom rekla je za CNN da je predsjednik bio svjestan da njegova supruga planira da govori.

Ipak, predsjednik je ubrzo nakon toga izjavio za MSNOW da „ništa o tome ne zna“. Taj utisak da Bijelu kuću prate kontradikcije i nedostatak jasnog pravca vidi se i u promjenjivim objašnjenjima i neslaganjima u vezi s ratom u Iranu.

Tramp mjesecima tvrdi da je pitanje Epstina demokratska „podvala“ i da je vrijeme da zemlja ide dalje. Njegova frustracija što se skandal i dalje održava navodno je bila jedan od razloga zašto je prošle sedmice smijenio glavnu državnu tužiteljku Pem Bondi.

Gotovo svaki pokušaj Bijele kuće da utiša ovu temu samo je dodatno pojačao. U ključnim trenucima, Epstinove žrtve, koje su javno govorile o svojim iskustvima, dale su novi zamah svojoj borbi. Izjava prve dame mogla bi imati sličan efekat.

Javnim izražavanjem frustracije, Melanija Tramp je rizikovala da potkopa poruku Bijele kuće da nema razloga za interesovanje ili zabrinutost oko Epstajna. Takođe je govorila u kontekstu upozorenja žrtava da im je neprijateljski nastrojena vlast uskratila pravdu.

„Svaka žena treba da ima priliku da javno ispriča svoju priču, ako to želi, a njeno svjedočenje bi potom trebalo trajno unijeti u kongresne zapise“, rekla je Tramp. Zbog težine njenih riječi, zvaničnicima Ministarstva pravde i Bijele kuće biće teže da tvrde da ne postoji javni interes za dodatno bavljenje posljedicama afere Epstajn.

Međutim, grupa Epstiovih žrtava optužila je prvu damu da pokušava da prebaci odgovornost na same žrtve. Njena izjava, tvrde, traži još više od ljudi koji su već pokazali izuzetnu hrabrost.

U saopštenju grupe preživjelih i članova porodice pokojne Virdžinije Đufre navodi se da Melanija Tramp prebacuje teret na preživjele pod politizovanim uslovima koji štite one na vlasti – Ministarstvo pravde, organe za sprovođenje zakona, tužioce i Trampovu administraciju, koja se još nije u potpunosti uskladila sa Zakonom o transparentnosti Epstinovih spisa.

Prva dama je time sebi otvorila i politički rizik. Demokrate na Kapitol Hilu traže da svjedoči pred odborom, što bi moglo dovesti do velikog sukoba između Bijele kuće i Kongresa ukoliko ponovo osvoje jedan ili oba doma.

Zagovornici žrtava optužuju Ministarstvo pravde za nedostatak transparentnosti i za zadržavanje velikog broja dokumenata koji bi, prema zakonu koji je usvojio Kongres pod vođstvom republikanaca, trebalo da budu objavljeni, uprkos ranijem protivljenju Donalda Trampa.

Postavlja se pitanje da li će prva dama iskoristiti svoj uticaj na predsjednika kako bi ubrzala postupak njegove administracije.

Njen govor dolazi u trenutku kada je podrška Trampu unutar njegovog pokreta MAGA ozbiljno poljuljana. Dešavanja oko Epstina udaljila su ga od dijela njegovih najvjernijih pristalica i pojačala uvjerenje da „duboka država“ u Vašingtonu štiti bogate i moćne.

Tramp je takođe u sukobu sa nekim bivšim pristalicama koje njegovu politiku prema Iranu vide kao kršenje obećanja da neće pokretati nove ratove u inostranstvu. Suočen je sa dvije velike krize – jednom u zemlji i drugom u inostranstvu – za koje nema jasan izlaz, a koje prijete da ozbiljno ugroze njegovo predsjedništvo.