Gost emisije „Ne pričam ti o tome“ je Đorđe Milovanović, „najpoznatiji nepoznati rock muzičar Podgorice“.
Karijeru počeo u grupi „Vatrena srca“ na Point maratonu, potom sa bendom „Nesporazum“ svirao na Gitarijadi 1990. Pred najezdom densa povukao se iz muzike, da bi karijeru obnovio prije desetak godina u promjenljivom sastavu „George and friends“ sa kojim je izdao tri singla.
Važi za muzičara sa najvećim repertoarom pjesama koje izvodi uživo u kafićima dajući im sopstveni pečat, često daleko od originala. Neđelja 21 sat. Urednik i voditelj Željko Milović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D1Nui5ku_a-E&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

„Ne pričam ti o tome“ sa Đorđem Milovanovićem

Vjerska zajednica Jevreja tuguje sa braćom i sestrama iz Australije nakon stravičnog napada koji se desio u toj zemlji, kazao je vrhovni rabin Crne Gore Ari Edelkopf.
To je saopšteno iz Vjerske Zajednice Jevreja u Crnoj Gori.
U Podgorici na trgu Argetina u nedjelju je svečano počela proslava Hanuke osvjetljavanjem Menore visoke pet metara.
Kako se dodaje u saopštenju, prvi dan obilježavanja jednog od najvećih praznika u jevrejskoj tradiciji protekao u odavanju pošte za najmanje 16 stradalih na plaži u Sidneju tokom proslave Hanuke.
- Tugujemo zajedno sa našom braćom i sestrama iz Australije nakon što smo čuli tragične vijesti iz Sidneja. Svjetlost uvijek pobijedi. Smrt i tama se pobjeđuju samo kada dodamo malo više svjetlosti i dobrote u naš život. To je i glavna poruka Hanuke - više svjetlosti da bi se pobijedila tama - kazao je Edelkopf.
Dodao je da je Menora osvijetljena u „čast onih koji su otrgnuti od nas na brutalan i tragičan način“.&nbsp;
- Moramo biti bolji ljudi i pokazati svjetlost svima - naveo je Edelkopf.
Hanuka, jedan od najvećih jevrejskih praznika, simbolizuje pobjedu svjetlosti nad tamom, hrabrosti nad preprekama i vjeru u snagu zajedništva. U duhu tradicije i tolerancije, ovo okupljanje je prilika da se proslave vrijednosti koje nas spajaju.
Edelkopf je, kako se dodaje, podsjetio da se Hanuka svijeće pale na vratima i na prozorima, a ne u zatvorenoj sobi.
- Pale se i na trgovima širom svijeta, da ih svi mogu vidjeti. Zašto? Zato što se ne skrivaju i ne pokušavaju da se prilagode drugima. One jednostavno svijetle i baš zato su posebne. Možemo pokušati da budemo kao svi ostali — da se uklopimo i sakrijemo ono po čemu smo drugačiji. ali tada postajemo samo jedna mala sijalica među mogima, i kada nestane struja, nestaje i naš svijet. A možemo biti kao Hanuka svijeće — da svijetlimo iznutra, da se ne stidimo sebe i da ne krijemo ono što nas čini posebnima - poručio je Edelkopf.
Proslavi Hanuke u Podgorici, osim članova Vjerske zajednice Jevreja, prisustvovali su brojni ambasadori. Obilježavanje Hanuke biće organizovano narednih dana i u ostalim crnogorskim gradovima.

Edelkopf: Tugujemo zbog Australije, svjetlost će pobijediti tamu.

Službenici Regionalnog centra granične policije „Sjever“ su na graničnom prelazu Dobrakovo oduzeli vozilo marke Audi SQ7 koji se potražuje u Njemačkoj.
Granična policija kontrolisala je državljanina Njemačke M.L.R. (28) koji je upravljao Audijem njemačkih registarskih oznaka.
- U saradnji sa službenikom Frontexa izvršen je pregled vozila, nakon čega je provjerom podataka preko NCB interpola Podgorica utvrđeno da se isto potražuje od strane NCB Interpola Njemačke - saopšteno je iz Uprave policije.
Vozilo je privremeno oduzeto i predato na dalju nadležnost i postupanje Odjeljenju bezbjednosti Bijelo Polje.&nbsp;

GP Dobrakovo: Oduzet Audi SQ7 koji se potražuje u Njemačkoj

Koliko su govorničke sposobnosti važne za fudbalske i uopšte sportske trenere? O tom i drugim pitanjima razgovarao sam sa Bernhardom Moestlom, svjetski priznatim mentorom iz oblasti liderstva i javnog govorništva. Bestseleri austrijskog autora, o primjeni istočnjačkih filozofija u rješavanju savremenih životnih situacija, prevedeni su na brojne svjetske jezike uz milionske tiraže. Zašto su govorničke sposobnosti važne za fudbalskog trenera? Moestl: Jedan od najpoznatijih mislilaca o moći, državnik Nikolo Makijaveli, jednom je rekao: „Svi vide onog za koga se predstavljaš, malo njih upozna onog ko zapravo jesi.“ I upravo tako mi ljudi funkcionišemo. Druge procjenjujemo prije svega po tome kako se predstavljaju. Neko ko govori jasno i sa elegancijom uvijek će djelovati snažnije od nekoga ko se pred drugima “spotiče” i muči da sastavi rečenicu — bez obzira na stvarna dostignuća. Instinktivno povezujemo lijepo izražavanje sa obrazovanjem, uspjehom i hrabrošću. Isto važi i za fudbalskog trenera. Na kraju krajeva, trener je govornik više nego bilo šta drugo. On ne izlazi na teren da igra. Njegov zadatak je da svoju viziju prenese tako jasno i ubjedljivo da je igrači sami izvedu. A da bi se to dogodilo, mora govoriti tako da privuče pažnju i da ga drugi žele slušati i slijediti. Bez toga, nijedna taktika na svijetu neće stići do terena. Koje su najčešće greške koje uočavate kod javnih govornika? Moestl: Mnogi govornici miješaju govornicu sa pozornicom. Misle da moraju nastupati kao u pozorištu, pretvarajući se da su neko drugi. Zbog toga se ponašaju kao glumci koji igraju ulogu. To ne samo da govor čini zvaničnim i naučenim napamet — što najčešće i jeste — već čini da govornik djeluje neautentično. Pored toga, remeti se veza sa publikom, jer je govornik fokusiran isključivo na sebe. Vjerujući da su na pozornici, zaboravljaju najvažniju stvar: treba da govore sa ljudima, a ne pred njima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251215091252_dd1b5b4c85164cafd30f193b4bb3283520473da27237b84c88b84fa3240e3adb.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251215091252_dd1b5b4c85164cafd30f193b4bb3283520473da27237b84c88b84fa3240e3adb" data-rendition-name="original" width="1048" height="630" loading="lazy" alt="Prirodnost na sceni: govoriti sa ljudima, ne pred njima"> <figcaption>Prirodnost na sceni: govoriti sa ljudima, ne pred njima(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Druga greška koju često vidim jeste da mnogi govornici govore — za sebe. Naravno, javni govor se odnosi na prenošenje poruke. Ali ne smijemo zaboraviti da nas publika „plaća“ — svojim vremenom i pažnjom. Svaki govor je oblik usluge. Mi tražimo od ljudi da nam poklone dio svog života. To znači da govor nikada ne smije biti o onome koji govori — već uvijek o onima koji slušaju. Koji savjet biste dali trenerima kako da poboljšaju svoje obraćanje igračima, navijačima ili medijima? Moestl: Prvo i najvažnije, uvijek preporučujem da slušaju govore onih koji ih lično inspirišu — i onda da ih analiziraju. Vjerujem da je najvažnije razumjeti da sve ima svoj uzrok. Ljudi ne preferiraju da slušaju jednog trenera umjesto drugog zato što je četvrtak ili zato što euro raste ili pada. Uvijek postoji razlog zašto publika neke trenere sluša u tišini, dok drugi uopšte ne uspijevaju da privuku pažnju. Zato bih uzeo govore koji mi se najviše dopadaju i analizirao zašto su uspješni. Obratio bih pažnju na govor tijela, na to kako se govornik ponaša na sceni, na tempo govora, dužinu izlaganja i vrstu jezika koji koristi. I onda bih razmislio kako sve to mogu uskladiti sa sopstvenom ličnošću, ciljevima i publikom. Šta je osnova dobrog govora, koji zadržava pažnju publike? Moestl: Prvi instinkt bio bi da kažem da je dobar govor stvar zanimljivog sadržaja. Ali ako razmislim dublje, to nije sasvim tačno. Postoje ljudi koji imaju mnogo vrijednih stvari da kažu — ali počnu govor sa toliko „umm“ i „ahh“ da prestanem da slušam prije nego što su zaista počeli. Naravno, tema treba da me zanima. Ali isporučiti je na privlačan način nije uvijek lako. Naravno, navijači žele objašnjenje nakon poraza. I naravno da žele da čuju da će se tim vratiti u pobjednički ritam. Ali iskreno — koliko dugo neko želi da sluša zašto je tim izgubio? Po mom mišljenju, govori se dobijaju ili gube u prvim rečenicama.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251215091252_abcf13e0dfd83dae20d9405a64416bce8afabb46441477ca42b0f92fbb534af6.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251215091252_abcf13e0dfd83dae20d9405a64416bce8afabb46441477ca42b0f92fbb534af6" data-rendition-name="original" width="786" height="580" loading="lazy" alt="Govori su kao knjige: pažnja se dobija ili gubi u prvim rečenicama"> <figcaption>Govori su kao knjige: pažnja se dobija ili gubi u prvim rečenicama(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Ako počnete sa nečim tipa: „Danas bih želio da govorim o tome kako…“, već ste izgubili publiku. Postoji snažna paralela sa pisanjem knjiga. Uvijek kažem: najvažnije je da čitalac želi da zna kako se završava. Recimo da pišem knjigu o fudbalskoj utakmici — ali kapiten, golman i ostatak ekipe su toliko nesimpatični da nikoga nije briga da li će pobijediti ili izgubiti. Ko će to čitati do kraja? Lično, svoje govore obično počinjem pitanjem. Pitanjem na koje se vraćam tokom govora kako bih održao napetost — i na koje dajem jasan odgovor tek na kraju. Na primjer: „Da li smo mogli da dobijemo utakmicu protiv tima XY? Naravno da smo mogli. Pa zašto nismo? — Dobro veče, dame i gospodo, i hvala vam što ste došli na ovu konferenciju za štampu...“ Napisali ste knjigu o tome kako istočnjačke filozofije mogu pomoći u svakodnevnom životu. Koje strategije trener može primijeniti u svom razmišljanju i ponašanju kako bi se nosio sa stresnim situacijama? Moestl: Vjerujem da je najvažnije razumjeti da ne možemo uvijek pobijediti — i da ne moramo. Naravno, navijači žele pobjedu u svakoj utakmici. Ali još se sjećam vremena kada je Formulom 1 toliko dominirao Mihael Šumaher da su zvaničnici razmišljali o promjeni pravila, jer su se gledaoci žalili da postaje dosadno. Naučio sam da dam svoj maksimum — đe god i kad god mogu — i da prihvatim da ne mogu više od toga. Posebno u sportu, često smo izloženi spoljnim uslovima koje ne možemo kontrolisati, iako imaju ogroman uticaj na rezultat.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251215091252_6f94c97cd91efcb42ef3c7f71cb411cbc73665e3b2ae86e50bfdc2066c516e92.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251215091252_6f94c97cd91efcb42ef3c7f71cb411cbc73665e3b2ae86e50bfdc2066c516e92" data-rendition-name="original" width="756" height="562" loading="lazy" alt="Bestseleri: knjige austrijskog autora prevedene su na osamnaest svjetskih jezika"> <figcaption>Bestseleri: knjige austrijskog autora prevedene su na osamnaest svjetskih jezika(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Jednom sam pitao poznatog skijaša kako se nosi sa time da se trke često odlučuju u stotinkama, a uslovi nisu jednaki. Prvi takmičar kreće po suncu i svježoj stazi, dok deseti vozi po vjetru i mećavi. Kako se nositi sa tim da nisi pobijedio — ne zbog učinka, već zbog nefer uslova — iako bi pod idealnim okolnostima možda pobijedio? Upravo tu postaje ključno biti siguran da si dao najbolje što je realno bilo moguće. I da ne dozvoliš da te vanjski rezultat definiše. Istovremeno, ono što, po mom mišljenju, važi za svakog trenera jeste ono što važi i za sve lidere: njihov posao je da onima koji im vjeruju daju osjećaj sigurnosti — i da najbolje iskoriste resurse koji su im dati. To takođe znači preispitivati sopstvene odluke: Da li zaista služe cilju? Ili su vođene ličnim emocijama, željama ili pristrasnostima? I na kraju, fascinira me jedna ideja iz tradicije Šaolin ratničkih monaha: Ne pitaj „Kako mogu poraziti protivnika?“ — pitaj „Kako bi on porazio sam sebe?“ To je tehnika koja zahtijeva vježbu, jer znači ostaviti ego po strani. Ali kad to uspijete, postaje iznenađujuće efikasna. Imate mnogo interesovanja: od istočnjačkih filozofija, preko vođenja turističkih tura do fotografije. Koja je veza između uspjeha i svestrane ličnosti? Moestl: Vjerujem da se uspjeh najpouzdanije pojavljuje onda kada prestanemo da ga forsiramo — i umjesto toga vjerujemo da će doći prirodno, ako dajemo svoj maksimum.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251215091256_85e8d37b8c8899a517e3e5c917bdecbb973a0688113bf1a5163831bb7a71b94e.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251215091256_85e8d37b8c8899a517e3e5c917bdecbb973a0688113bf1a5163831bb7a71b94e" data-rendition-name="original" width="765" height="577" loading="lazy" alt="Spoj istoka i zapada: kako filozofiju Šaolin monaha primijeniti u različitim životnim situacija"> <figcaption>Spoj istoka i zapada: kako filozofiju Šaolin monaha primijeniti u različitim životnim situacija(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Osoba sa pravom dubinom ima privilegiju da privuče ljude koji žele da zajedno postignu velike stvari. Za mene lično, jedna od najvećih privilegija u životu bila je mogućnost da učim od ljudi koji su bili pravi majstori svog zanata. Jedan od njih, legendarni fotograf Džej Mejzel, jednom je rekao: „Ako želiš da praviš zanimljivije fotografije — postani zanimljivija osoba.“ To je savjet koga sam se držao cijelog života — i koji mi je pomogao ne samo u fotografiji, nego i u mnogim drugim oblastima. Često se govori o karakteristikama modernog lidera. Postoje li zaista trendovi kojih bi se trener u ovom smislu trebao pridržavati, ili smo duboko u sebi već “uvezani” na određena ponašanja? Moestl: Ideja vođstva stara je koliko i sama priroda — i po mom mišljenju, nije se bitno promijenila hiljadama godina. Vjerujem da postoje dvije vrste ljudi. Prvi su oni koji koriste svoj um. Oni razvijaju ideje, stvaraju koncepte i spremni su da rizikuju i preuzmu odgovornost. To su ljudi koje zovemo liderima. Ali nijedan lider ne bi bio ništa bez onih koji su spremni i sposobni da njihove ideje pretvore u stvarnost. Koliko bi utakmica mogao da dobije najbolji trener na svijetu ako bi morao da igra sam protiv drugog tima? Vjerovatno nijednu. Kao što sam već rekao, vjerujem da vođstvo znači koristiti dostupne resurse što efikasnije — ali i što odgovornije. Dobar lider razumije da ga ljudi slijede dobrovoljno.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251215091256_0094b37477fba9e70a54873b8b048298fb6a2ec0404c9c11fba8a30290550a6d.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20251215091256_0094b37477fba9e70a54873b8b048298fb6a2ec0404c9c11fba8a30290550a6d" data-rendition-name="original" width="963" height="747" loading="lazy" alt="Savremeno liderstvo, bezvremenski principi: igrači trenera slijede dobrovoljno"> <figcaption>Savremeno liderstvo, bezvremenski principi: igrači trenera slijede dobrovoljno(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Neko bi mogao reći da igrači ne biraju trenera. To je tačno. Ali nijedna sila na svijetu ne može natjerati igrača da ostane u timu. Moć, za razliku od sile, zasniva se na ideji da želimo da udovoljimo drugome — zato što tražimo njegovo odobravanje. Zato je moć nešto što se dobija, a ne nešto što se uzima. Igrači daju svoj maksimum na terenu ne zato što se plaše kazne, već zato što žele priznanje svog trenera. Da je strah motivator, samo bi se pretvarali da daju svoj maksimum — bez stvarne predanosti. Ko god zaista razumije ovaj bezvremenski princip, po mom mišljenju, uspjeće kao lider. Za kraj, koju poruku biste poslali čitaocima? Moestl: Sve snage dolaze iznutra. I ona sila koja nas pokreće naprijed — i ona koja može da nas uništi — imaju isto porijeklo. Ciljeve koje postižemo u životu ne određuje niko osim nas samih.

Bez dobrog govorništva nijedna taktika neće stići do terena

Statistički podaci o povredama djece izazvanim petardama i pirotehničkim sredstvima tokom praznika ne oslikavaju stvarnu težinu posljedica koje djeca nose cijelog života, upozorio je dječiji hirurg Nemanja Vukčević. 
On je u jutarnjem programu Budilnik na Televiziji E kazao da je samo prošle godine zabilježeno 14 teških povreda, što ukazuje da se bez ozbiljnih mjera taj trend ne smanjuje.
Vukčević je naveo da se povrede od petardi kod djece ponavljaju iz godine u godinu, u istom periodu i kod djece sličnog uzrasta.
- Djeca od osam do 13 -14 godina su posebno rizična jer su u fazi radoznalosti, fazi neke želje za dokazivanjem u društvu i često bez adekvatnog nadzora i prave svijesti o opasnosti i pravih motornih vještina koje bi spriječile neke ozbiljnije povrede pri rukovanju ovakvim sredstvima. Iako se u ovoj sezoni bilježi ,,samo” jedna teža povreda važno je naglasiti da jedna povreda može naglasiti trajni invaliditet posebno kad su povrede od ovakvih uzroka u pitanju - rekao je Vukčević.
On je podsjetio i da međunarodne statistike potvrđuju da povrede izazvane petardama nijesu lokalni, već globalni zdravstveni problem, te da podaci iz Sjedinjenih Američkih Država govore o desetinama hiljada povrijeđene djece, od kojih oko 20 odsto zahtijeva bolničko liječenje.
- Ne postoji studija ili istraživanje koje ne ukazuje da je to jedan vrlo ozbiljan globalni fenomen bez ikakvog trenda smanjivanja - zaključio je Vukčević.

Vukčević: Samo jedna povreda od petardi može značiti trajni invaliditet

Savremeni međunarodni poredak ulazi u fazu dubokog i dugoročnog preslaganja, obilježenu slabljenjem dosadašnjeg liberalnog međunarodnog poretka, rastućim rivalstvom velikih sila i sve izraženijom fragmentacijom političkih i bezbjednosnih struktura Zapada. Sjedinjene Američke Države sve otvorenije redefinišu svoje globalne prioritete, pomjerajući fokus sa normativnog upravljanja međunarodnim odnosima ka zaštiti sopstvenih strateških interesa. U tom procesu, Evropa se sve češće posmatra kroz prizmu pojedinačnih država, a ne kao jedinstven politički i bezbjednosni projekat, što dodatno narušava unutrašnje jedinstvo Evropske unije i produbljuje razlike među njenim ključnim akterima.
<h3>Evropska unija u potrazi za bezbjednosnim i geopolitičkim identitetom</h3>
Dok se Sjedinjene Američke Države, prema novoj Strategiji nacionalne bezbjednosti, sve više oslanjaju na neposredne nacionalne interese i selektivno angažovanje, Evropska unija i dalje traga za koherentnim bezbjednosnim i geopolitičkim identitetom, bez jedinstvenog odgovora na rat u Evropi, migracione pritiske, energetsku bezbjednost, privrednu otpornost i zajedničku odbranu. Istovremeno, Rusija i Kina, različitim sredstvima i intenzitetom, nastoje da se strateški pozicioniraju u promijenjenom globalnom okruženju, dok regionalne sile koriste nastalu fragmentaciju kako bi proširile sopstveni uticaj. U takvom geopolitičkom vrtlogu nastaje strateški vakuum, a iskustvo pokazuje da takvi vakuumi nikada ne ostaju prazni.
<h3>Balkan ostaje zona kontrolisane nestabilnosti</h3>
U tim okolnostima, Balkan ostaje definisan kao zona hronične, ali kontrolisane nestabilnosti. Zapad sve rjeđe poseže za dubinskim političkim intervencijama, a sve više se oslanja na hoc upravljanje krizama i sprečavanje njihove eskalacije. Za Crnu Goru to znači da bezbjednost više ne može biti posmatrana kroz prizmu spoljnog tutorstva, već kao rezultat sopstvene institucionalne otpornosti, strateške dosljednosti i međunarodnog kredibiliteta, uz jasnu svijest o vlastitoj poziciji u regionalnom i širem geopolitičkom okruženju.
I pored unutrašnjih slabosti i brojnih izazova, Evropska unija ostaje ključni politički i razvojni okvir dugoročne stabilnosti Crne Gore. Njena vrijednost ne ogleda se samo u ekonomskim i regulatornim standardima, već u sposobnosti da obezbijedi strateško sidrenje, predvidivost i institucionalnu konsolidaciju države u složenom bezbjednosnom okruženju Zapadnog Balkana. U tom smislu, evropska dimenzija crnogorske politike neodvojiva je od pitanja nacionalne bezbjednosti.
<h3>NATO garancija bezbjednosti Crne Gore</h3>
Istovremeno, NATO ostaje temeljna i nezamjenjiva garancija bezbjednosti Crne Gore. Međutim, priroda savremenih bezbjednosnih prijetnji se suštinski mijenja. Klasični vojni rizici sve više ustupaju mjesto složenim hibridnim izazovima, uključujući sajber napade, informacione i psihološke operacije, ekonomske pritiske i instrumentalizaciju identitetskih i društvenih podjela. Posebnu dimenziju ovih izazova predstavljaju klimatske promjene, čije je posljedice Crna Gora već dobrano osjetila. Ekstremne snježne padavine, katastrofalne poplave i razorni požare više puta su paralisali funkcionisanje države i nanijeli značajnu štetu.
Dodatni izvor ranjivosti predstavlja unutrašnja politička i društvena polarizacija, naročito kada se identitetska i vjerska pitanja instrumentalizuju u svrhu kratkoročnih političkih ciljeva. U uslovima oslabljenih institucija, takve podjele lako prerastaju iz političkog u direktno bezbjednosno pitanje. One potkopavaju društvenu koheziju, narušavaju povjerenje u institucije i otvaraju prostor za maligni spoljašnji uticaj. Produžena polarizacija ne samo da smanjuje kapacitet države za strateško djelovanje, već i usporava evropsku integraciju, posebno u kontekstu smanjene pažnje Sjedinjenih Američkih Država i ključnih država članica Evropske unije prema Zapadnom Balkanu.
Stabilnost Crne Gore neposredno je povezana sa institucionalnom stabilnošću njenog okruženja, prije svega Bosne i Hercegovine i Kosova. Svako slabljenje državnih kapaciteta u tim sredinama nosi potencijal prelivanja rizika kroz bezbjednosne, migracione i kriminalne tokove. Zbog toga je za Crnu Goru od suštinske važnosti da vodi proaktivnu regionalnu politiku, zasnovanu na saradnji, ali i na jasnom strateškom pozicioniranju unutar evroatlantskog bezbjednosnog prostora.
<h3>Maligni strani uticaji izazov za obavještajno-bezbjednosni sistem</h3>
Jedan od najozbiljnijih unutrašnjih izazova ostaje ranjivost obavještajno-bezbjednosnog sistema. Iskustva iz prethodnog perioda ukazuju na ograničene kapacitete za rano prepoznavanje i prevenciju bezbjednosnih rizika, uključujući maligni strani uticaj i djelovanje stranih obavještajnih struktura. Riječ je o sistemskom izazovu koji zahtijeva jačanje kontraobavještajne komponente, depolitizaciju sektora, unapređenje analitičkih i procjenjivačkih sposobnosti, kao i izgradnju efikasnih mehanizama ranog upozoravanja.
U kontekstu evropskih integracija i regionalne dinamike, bezbjednost i kontrola granica dobijaju dodatni strateški značaj. Efikasno upravljanje granicama podrazumijeva dugoročno planiranje ljudskih resursa, kontinuiranu obuku, tehničko opremanje i snažnu međusektorsku koordinaciju. Ova oblast predstavlja jedan od ključnih testova institucionalne zrelosti i bezbjednosne pouzdanosti države.
<h3>Odliv stanovništca utiče na dugoročnu stabilnost</h3>
Pored klasičnih bezbjednosnih pitanja, demografski trendovi i ekonomska bezbjednost sve snažnije utiču na dugoročnu stabilnost Crne Gore. Odliv stanovništva, starenje populacije i strukturne ekonomske ranjivosti direktno utiču na održivost institucija, kapacitete sistema bezbjednosti i ukupnu otpornost društva, te se moraju tretirati kao integralni dio bezbjednosnog planiranja.
U takvom međunarodnom i regionalnom okruženju, diplomatija dobija proširenu i suštinsku bezbjednosnu dimenziju. Njena uloga prevazilazi tradicionalnu diplomatsku reprezentaciju i obuhvata aktivno upravljanje reputacijom države, pravovremeno signaliziranje bezbjednosnih rizika partnerima i očuvanje međunarodnog povjerenja. Nedovoljno koordinisana ili reaktivna diplomatija u ovim okolnostima može postati dodatni izvor ranjivosti.
Zaključno, kako se smanjuje intenzitet spoljnog političkog i bezbjednosnog pokroviteljstva, raste značaj unutrašnje institucionalne snage Crne Gore. Evropska orijentacija, članstvo u NATO-u, otpornost obavještajno-bezbjednosnog sistema, efikasno upravljanje granicama, regionalna stabilnost, demografska i ekonomska održivost, snažna društvena kohezija i aktivna diplomatija moraju se posmatrati kao međusobno povezani elementi jedinstvenog bezbjednosnog okvira. Puna integracija sistema nacionalne bezbjednosti, uz jasno definisane nadležnosti, procedure odlučivanja i upravljanja krizama, predstavlja imperativ institucionalne efikasnosti i dugoročne otpornosti države.
Vrijeme je za strateško otrežnjenje – jer niko neće rješavati naše probleme.

Crna Gora u novom geopolitičkom vrtlogu

Predśednik Srbije Aleksandar Vučić predložio je Evropskoj komisiji genijalnu ideju - da EU primi u članstvo istovremeno sve zemlje Zapadnog Balkana. Drugim riječima, da nijedna zemlja Zapadnog Balkana nikada ne uđe u EU. Ako je neka zemlja predvodnik u kršenju ljudskih prava, suspenziji svih demokratskih principa, uzurpaciji sudstva i svih institucija od strane jednog čovjeka i klike oko njega, posebno institucija sile, predvodnik u suspenziji Ustava i zakona, kontroli medija, zloupotrebi međudržavnih ugovora i lex specialisa u korupcione svrhe, enormnog bogaćenja lojalista vođi, predśedniku Vučiću iz vrha vlasti, upotrebi paramilitarnih, mafijaških grupa, uglavnom kontroverzne prošlosti, u sprovođenju terora nad građanima i falsifikovanju izbornih procesa ... onda je to Srbija. I ne samo to, očigledno je da ne postoje ni naznake da će se nešto promijeniti u dogledno vrijeme, s obzirom na to da u Srbiji nije u pitanju ulog gubitak vlasti, već gubitak slobode. Srbija je do sada otvorila 16 od 34 poglavlja i zatvorila samo dva, nauku i obrazovanje u godinama 2016/17, bez nade da će u skorije vrijeme otvoriti bilo koje poglavlje, a pogotovu da će neko zatvoriti. Posebno najvažnija poglavlja, kao što su - „Poravosuđe i osnovna prava“, „Pravda, sloboda i bezbjednost“, „Javne nabavke“, „Bezbjednost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika“, „Živoitna sredina“, „Spoljna politika“, „Finansijska kontrola“, mada ni sa ostalima ne stoji baš najbolje. Srbija se trenutno nalazi u vanrednom stanju, veliki broj građana nezadovoljstvo manifestuje uličnim protestima i zahtjevom za vanrednim izborima, jer je sve više vidljivije da aktuelna vlast Aleksandra Vučića ne uživa većinsko povjerenje građana Srbije. Vlast se uglavnom brani silom policije i paramilitarnih, maskiranih huligana, koji, pod zaštitom policije neometano vrše nasilje nad građanima, novinarima i poslanicima opozicije.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251214081216_d42e91bf91d013e9d87a250cdb1c7e70e3d25084b4898066f21c6fd57d21183b.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251214081216_d42e91bf91d013e9d87a250cdb1c7e70e3d25084b4898066f21c6fd57d21183b" data-rendition-name="original" width="800" height="600" loading="lazy" alt="vučić"> <figcaption>VLAST BRANI SILOM POLICIJE I MASKIRANIH, PARAMILITARNIH HULIGANA: Aleksandar Vučić</figcaption> </figure>  &nbsp;PRIJETI BANKROT Jasno je da vlast Aleksandra Vučića nije opredijeljena za pristupanje EU, njoj odgovara samo status kandidata, jer joj to omogućava povlašćen odnos u trgovini sa EU, s obzirom na to da je srpska ekonomija veoma zavisna od trgovačkih veza sa EU, a i veliki broj investicija dolazi iz zemalja EU, koji su investirali u Srbiju upravo zato da bi mogli prodavati svoje proizvode na tržištu EU. Gubitak statusa kandidata za Srbiju bi značilo ekonomsku katastrofu. Politika Aleksandra Vučića sa međudržavnim, koruptivnim ugovorima sa Kinom i UAE, bliski odnosi sa Moskvom i neiskreni pregovori sa EU kao da sve više gubi manevarski prostor i od Srbije se sve više zahtijeva da se odredi u spoljnoj politici i prestane sa śeđenjem na više stolica. U potonje vrijeme Srbija pokušava iskoristiti vladavinu Donalda Trampa u Americi, ne bi li se dodvorila ovoj zemlji, ali se čini da ta politika nema mnogo uspjeha, bez obzira na poltronisanje Srbije njenom predsjedniku i njegovoj bližoj rodbini. Zahvaljujući politici Aleksandra Vučića i stalnoj medijskoj torturi, popularnost EU u Srbiji je prilično ispod 50%, što je čini vrlo nepouzdanim partnerom u budućim pregovorima o integraciji, bez obzira na to ko će činiti vlast.&nbsp; Simptomatično je da na studentskim protestima, čija se lista smatra respektabilnim protivnikom Vučićevoj listi, zastava EU nije poželjna, za razliku od ruskih crkvenih zastava, kandila, popova i ljubljenja popovskih ruku. Kao da Srbija luta u svojoj spoljnoj politici bez obzira ko će činiti vlast. Hazardske igre samog Aleksandra Vučića oko sankcija od strane Amerike NIS-u i rafineriji u Pančevu, čiji je većinski vlasnik ruski Gasprom, odluka o čekanju 50 dana na rasplet hoće li Rusi promijeniti stav o prodaji svog djela firmi prihvatljivoj Americi, te mogućnost uvođenja sekundarnih sankcija Srbiji, ne izaziva veliku reakciju kod građana. Kao da je ljubav prema Rusiji i želja da joj se ne zamjeri jača od katastrofalnih posljedica koje mogu pogoditi Srbiju ukoliko se blokira platni promet Narodne banke Srbije i banaka koje i dalje posluju sa NIS-om. Blokada platnog prometa Narodne banke Srbije značilo bi da Srbija ne može povlačiti sredstva iz inostranstva niti izvršavati svoje obaveze prema ino partnerima. Drugim riječima, prijeti joj i bankrot u platnim odnosima sa inostranstvom. &nbsp;SIMULACIJA REFORMI Na nivou vodvilja je prepiska premijera Crne Gore Milojka Spajića i predśednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojem Vučić svoju nakaradnu politiku pokušava zamijeniti pričom o crkavanju komšijske krave. Umjesto da shvati da on ubija tu kravu, Vučić pokušava pričom o ulasku svih zemalja Zapadnog Balkana istovremeno u EU, pretvoriti u zlonamjeru prema Srbiji drugih kandidata koji imaju ogromnu naklonost EU za prijem. To da li i te zemlje zaslužuju tu privilegiju veliko je pitanje.&nbsp; Ogromna naklonost zemalja EU i želja da realizuju namjeru da prime bar jednu zemlju, bez obzira na to da li se ta zemlja istinski reformiše ili samo simulira, čitav proces pristupanja Crne Gore i ispunjavanje zadatih uslova svelo je na puku formu. Borba protiv korupcije se mjeri brojem uhapšenih, a da se ne ulazi u suštinu da li za to postoje osnovi, ili se radi o pukom revanšizmu i tužilačko–sudskoj farsi. Da li se iko iz EU zainteresovao za tužilačko–sudsku farsu oko procesa protiv Milivoja Katnića, bivšeg glavnog specijalnog tužioca, njegovog zamjenika Saše Čađenovića i nekadašnjeg pomoćnika direktora policije za borbu protiv organizovanog kriminala Zorana Lazovića? Da li su iz EU uopšte svjesni da će svi koji učestvuju u tom progonu jednog dana krivično odgovarati, umjesto što ih tapšu po ramenima i dijele im nagrade?&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251214081216_7c3b08fc0ff06ce23904fa0900805adbecafb2f4fea9c638f92f2b41c62f8798.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251214081216_7c3b08fc0ff06ce23904fa0900805adbecafb2f4fea9c638f92f2b41c62f8798" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="spajić"> <figcaption>NAKLONOST EU PREMA CRNOJ GORI: Milojko Spajić u Briselu (Foto: Vlada Crne Gore)</figcaption> </figure>  Imaju li u EU svijest da su najprivrženiji članstvu u EU i evropskim vrijednostima u Crnoj Gori upravo u opoziciji, a da vlast čini većina koja je proruska, koja je neiskrena u EU integracijama, da ona donosi formalno tražene zakone bez namjere da ih primjenjuju, da je glavna karakteristika većine u vlasti samovolja i autokratija, nepoštovanje zakona, procedura i demokratrskih principa? Onog momenta kada su čelnici EU i zemalja koje ih čine primili Andriju Manddića u zvaničnu pośetu, oni su abolirali Ratka Mladića, Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića, jer je Mandić autentični predstavnik te politike. Slike kapele Karađorđevića koje im poklanja uvreda su za svakog građanina lojalnog Crnoj Gori, demokratu, patriotu, antifašistu i prihvatanje je politike velikosrpstva koja je odgovorna za hiljade mrtvih i zatvorenih Crnogoraca nakon 1918. godine od strane srpske vojske, odgovorna za saradnju sa fašističkim okupatorom u Drugom svjetskom ratu i stotine hiljada mrtvih, desetine hiljada osakaćenih, milione raseljenih i desetine hiljada silovanih u ratovima devedesetih godina prošlog stoljeća.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251214081216_983f72292b4e9ec3bbfe6802039bf8dd1922bba54df531cee668af92d477e22d.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251214081216_983f72292b4e9ec3bbfe6802039bf8dd1922bba54df531cee668af92d477e22d" data-rendition-name="original" width="1320" height="733" loading="lazy" alt="slika"> <figcaption>ISTORIJSKI REVIZIONIZAM: Andrija Mandić poklonio sliku „Njegoševe kapele“ predsjedniku Donjeg doma parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva Lindziju Hojlu </figcaption> </figure>  &nbsp;REVIZIONISTIČKA AGENDA U Crnoj Gori se proganjaju građanski aktivisti koji s pravom protestuju zbog urušavanja svih institucija, protiv urušavanja najvažnijih crnogorskih nagrada koje se uručuju za nepostojeće knjige čovjeku koji je notorni neprijatelj nezavisne Crne Gore, dok policija izigrava eskort profašističkim, paramilitarnim nacistima koji ulicama Podgorice šire mržnju prema drugim narodima. Dok god jedna sekta drži bezbjednosni sektor u svojim partijskim rukama Crna Gora ne može biti demokratska, niti dio bezbjednosti demokratskog svijeta., Bezbjednosne službe drže đeca Slobodana Miloševića i učenici Aleksandra Vulina, te je teško od njih očekivati poštovanje zakona i spoljnopolitičkog opredjeljenja, a tek je nemoguće očekivati demokratsku i pristojnu komunikaciju. Samo im fali inteligencija Jelene Nedović, jer bi se svojim biserima dobro uklopila među crkvene Kmere iz Demokrata. Dobro je da je preživjela vladavinu DPS-a, jer te golgote koje je ona prošla u jednim patikama, dok je svirala dvije hramonike, to je teror koji je teško bilo izdržati.&nbsp; Takođe, najnovija revizionistička agenda u istoriografiji najčešće je svojevrsni bastardni produkt reakcionarnih i klerofašističkih ideja, duboko ukorijenjenih u svjesnim i namjenskim istorijskim obmanama. Istorijski revizionizam je u krugovima Crkve Srbije i srpskog naroda jedan od ključnih mehanizama kojim se želi izgraditi novo kolektivno śećanje, kao temelj još intenzivnijeg velikosrpskog nacionalizma i klerofašizma i pretvaranja Crne Gore u duhovnu i istorijsku koloniju Srbije. Aleks Devin, engleski publicista i prijatelj Crne Gore, piše 1919. godine: „...što se tiče Crne Gore, njena slavna istorija i prošlost neće nikad biti ugašene ni jednim diplomatom, ma ko on bio, niti nasiljem. Istorija se piše polako ali sigurno, a crnogorska, za vrijeme velikog rata, nije ništa drugo nego jedan niz besprimjernih nepravdi. Ali će pravda pobijediti, a čelični i duhom veliki crnogorski narod, podići će glavu, sam odlučiti o svojoj sudbini i uskrsnuti iz mučeništva u kome je sad“. Nemam što dodati riječima Aleksandra Devina, sem da to neće biti ništa novo u istoriji Crne Gore. Tvrd je orah voćka čudnovata! No to se neće desiti samo od sebe. Svi crnogorski patrioti moraju dići glas protiv srbizacije Crne Gore od današnje vlasti, progona svih crnogorskih kulturnih i naučnih institucija, revizije bliže i dalje prošlosti, fašizacije Crne Gore... Vlast koja vodi dijalog isključivo unutar sebe, koja je obesmislila i uništila sve oblike nezavisne kontrole, koja je uništila institucije, podjelu vlasti, parlamentarnu kontrolu i parlamentarni život, zarobila medije, koja je uvela brutalnu partitokratiju u sve pore društvenog i političkog života, koja novčano stimuliše anticrnogorske institucije, a proganja crnogorske, sprovodi nasilje prema građanskom otporu i koja umjesto pluralizma podstiče agresiju prema neistomišljenicima, nije ništa drugo do totalitarna vlast. Možda EU ima oportune razloge da žmuri na to, mi na to nemamo pravo!

Patriote moraju zajedno protiv pretvaranja Crne Gore u duhovnu i istorijsku koloniju Srbije

Juče smo imali priliku da u dnevnim novinama Vijesti pročitamo detalje sa saslušanja Ranka Ubovića koje je održano u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT). Novinarkama ovog medija Jeleni Jovanović i Biljani Nikolić je neko iz Specijalnog državnog tužilaštva dao zapisnik sa saslušanja Ubovića, sa određenim ciljem.
To je saopštio predsjednik Crogorske kulturne mreže (CKM) Aleksandar Damjanović i dodao da su, između ostalog, novinarke Vijesti u tekstu fokus stavile na sina Ranka Ubovića zbog kupovine kompanije Bemax čija prodaja, kako navodi, državi nikakvu štetu nije nanijela.
- Lično me ne čudi što novinarke Jovanović i Nikolić ne poštuju starocrnogorski postulat da se čovjeku bez obzira o čemu se radilo nikad ne napada porodica. Na pitanje ko je dao zapisnik o saslušanju građanima koji mu plaćaju obezbjeđenje, gorivo, telefon, putovanja i mjesecnu zaradu koja iznosi više hiljada eura odgovor treba da da specijalni državni tužilac Vladimir Novović - rekao je Damjanović.
Gospodin Novović kao prvi čovjek SDT-a ima obavezu da, kako je kazao, zaštiti privatnost svakog građanina koji dode na saslušanje bez obzira koje vjere, nacije boje kože i političkog uvjerenja bio.
- Tužilac Vladimir Novović bi trebalo da zna da građane koji plaćaju njegov rad vise zanima šta se dešava sa krivičnim prijavama koje su podnijete protiv premijera Milojka Spajića, za kojeg se sumnja da je oštetio državni budžet nego li kako je sin Ranka Ubovića kupio Bemax. Da ne budem od crnogorske javnosti pogrešno shvaćen, nije mi cilj da stanem u zaštitu Ranka Ubovića, jer je on pokazao da sebe i te kako može odbraniti od pokušaja SDT da ga neosnovano drži u pritvoru, već želim da ukažem da curenje informacija iz SDT-a urušava ugled Crne Gore i nanosi štetu pravdi - naveo je Damjanović.
U svakoj ozbiljnoj zemlji za ovakav tekst novinarke Jovanović i Nikolić bi, dodaje se, bile privedene na saslušanje radi nanošenja štete tužilaštvu i državi.
- Bez obzira radilo se o Ranku Uboviću ili nekom drugom građaninu ovaj gest SDT-a je neprimjeren i zaslužuje osudu javnosti. Javno pitam gospodina Vladimira Novića kako očekuje da građanin moze imati povjerenje u rad SDT-a, kada informacije sa saslušanja izalaze u medijima? Važno je da tužilac Novović zna da se u svijetu kompanije koje zapošljavaju hiljadu ljudi kao Bemax poštuju i ako kojim slučaju budu predmet nekog izviđaja o njihovom ugledu dok se ne proglase krivim se vidi dobro računa - navodi se u saopštenju.
Dio beneficija u kojima uživa po funkciji Vladimir Novović se, dodaje se, između ostalih finasira od poreza koji u crnogorski budžet uplaćuje Bemax.
- Finalno, slučajno ili ne SDT plasira u javnost priču u kojoj se spominje Bemax neposredno pred početak otvaranja ponuda za nastavak izgradnje auto puta - stoji u saopštenju Damjanovića.

Damjanović: Novović da objasni kako su ''Vijesti'' dobile informacije sa saslušanja Ubovića

Advokat Veselin Radulović danas će Specijalnom državnom tužilašvu podnijeti dopunu krivične prijave protiv političke partije Demokrate Demokratska Crna Gora, poslanika te partije Borisa Bogdanovića i ministarke kulture i medija i funkcionerke Demokratske Crne Gore Tamare Vujović zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije, zloupotreba službenog položaja u produženom trajanju i zloupotreba položaja u produženom trajanju putem podstrekavanja i pomaganja. Radulović traži da Specijalno državno tužilaštvo ispita iz kojih razloga je Vlada u maju 2021. godine usvojila Informaciju o raskidanju sporazuma i otkupu dionice puta Meljine – Petijevići na osnovu koje je samo dan kasnije potpisan novi sporazum koji je uzrokovao štetu za državni budžet od 4,5 miliona eura. On smatra da treba ispitati da li postoji osnovana sumnja da je u planiranju, pripremi i izvršenju krivičnih djela učestvovao neko od funkcionera tadašnje Vlade i funkcionera lokalne samouprave u Herceg Novom. Radulović je u avgustu podnio dvije prijave protiv Demokrata i njihovih funkcionera i nakon toga još četiri dopune krivičnih prijava ali do danas nema reakcije iz Specijalnog državnog tužilaštva. <h2>SPORNI RASKID</h2> U dopuni krivične prijave, u koju je Portal ETV imao uvid, navodi se da je cilj kriminalne organizacije bio sticanje nezakonite moći u korist „Demokrata i drugih prijavljenih“, a na štetu budžeta Crne Gore. Radulović smatra da je svaki član imao unaprijed određeni ili odredivi zadatak. - U djelovanje organizacije primjenjuje se zastraživanje i postoji uticaj kriminalne organizacije na političku vlast, sredstva javnog informisanja, zakonodavnu i izvršnu vlast – piše u dopuni krivične prijave. Politička partija Demokrate Demokratske Crne Gore imale su ulogu i zadatak da prikrivaju zloupotrebe članova kriminalne oganizacije i, prema navodima advokata Radulovića, da stavaraju uslove i podtrekavaju na krivična djela. Sve je to za posljedicu imalo, kako se sumnja, sticanje imovinske koristi na štetu budžeta. - Partija je preko svojih funkcionera i članova, odmah nakon što je postala dio vlasti krajem 2020. godine i tokom 2021. godine, preko svojih funkcionera više puta Vladi Crne Gore dostavljala dopise sa istim pitanjem i zahtjevom da država postigne novi dogovor sa koncesionarom „Univerzal Monte“, iza koga stoji srpski biznismen Vuk Hamović i sa kojim je na osnovu tendera 2007. godine zaključen Ugovor o gradnji puta Meljine – Petijevići, kao dijela puta Herceg Novi – Trebinje, za izgradnju dionice od 12,5 kilometara. Po ugovoru bi taj koncesionar 2027. godine izgubio pravo na prihode od putarine. Lažno su predstavljali da to čine zbog građana kako bi prestalo sa naplatom putarine i na taj način stičući korist za političku partiju na predstojećim lokalnim izborima u Herceg Novom, pa je tako, zajedno sa drugim prijavljenima, na kraju izdejstvovala da Vlada i opština Herceg Novi sa firmom „Univerzal Monte“ 7. maja 2021. godine zaključe novi sporazum na štetu države, kojim su propisali obavezu države da koncesionaru isplati više od 4 miliona eura, što je ovaj koncesionar i uspio da naplati u sudskom postupku na osnovu sporazuma – piše u prijavi. <h2>PITANJA</h2> Prema stavu advokata Radulovića, Bogdanović je 23. aprila 2021. godine Vladio poslao dopis sa pitanjem da li će i kada biti zaključen novi sporazum sa koncesionarom „Univerzal Monte“ iza koga stoji biznismen Hamović. Uloga Bogdanovića bila je, kako se sumnja, da stvara uslove i podstrekava na izvršenje krivičnih djela.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250917060952_a9a83f87da0e4434449cd2859a5f1314c5581310883d1460babb936bdf23dc30.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250917060952_a9a83f87da0e4434449cd2859a5f1314c5581310883d1460babb936bdf23dc30" data-rendition-name="original" width="907" height="561" loading="lazy" alt="Boris Bogdanović"> <figcaption>Boris Bogdanović</figcaption> </figure>  Vujović je, kako se navodi u prijavi, imala zadatak da u svojstvu tada poslanice Skupštine, stvara uslove i podstrekava na izvršenje krivičnih djela na štetu državnog budžeta. - Ona je10. decembra 2020. godine uputila poslaničko pitanje tadašnjem ministru kapitalnih investicija Mladenu Bojaniću, gdje je ukazala na problem Novljana oko naplate dionice Meljine - Petijevići sa predlogom da Vlada preuzme sve nadležnosti nad putnim pravcem i predložila da se isplati 4,5 miliona eura koncesionaru „Univerzal Monte“. Na osnovu tendera 2007. godine sa tom kompanijom je zaključen Ugovor o gradnji puta Meljine – Petijevići, kao dijela puta Herceg Novi – Trebinje, za izgradnju dionice od 12,5 kilometara. Po tom ugovoru bi taj koncesionar 2027. godine inače izgubio pravo na prihode od putarine, zatim je 2. marta 2021. godine takođe je uputila poslaničko pitanje tadašnjem ministru finansija Milojku Spajiću sa istim predlogom, pa je tako, zajedno sa drugim prijavljenima, na kraju izdejstvovala da Vlada Crne Gore i Opština Herceg Novi sa firmom „Univerzal Monte“ dana 7.5.2021. godine zaključe novi sporazum na štetu države Crne Gore, kojim su propisali obavezu države da koncesionaru isplati preko 4 miliona eura, što je ovaj koncesionar i uspio da naplati u sudskom postupku na osnovu sporazuma – piše u prijavi. Advokat Radulović ističe da dokaz iz prethodnih krivičnih prijava i dopuna ukazuju da je kompletna infrastruktura partije Demokratska Crna Gora „ stavljena u službu planiranja i izvršenja krivičnih djlela, prvenstveno zloupotreba službenih ovlašćena od funkcionera te partije, kojim krivičnim djelima ta organizacija i njeni članovi u produženom trajanju stiču imovisnku i političku korist, a istovremeno pričinjavaju štetu budžetu Crne Gore.

Tag: dorde-milovanovic

„Ne pričam ti o tome“ sa Đorđem Milovanovićem

Edelkopf: Tugujemo zbog Australije, svjetlost će pobijediti tamu.

GP Dobrakovo: Oduzet Audi SQ7 koji se potražuje u Njemačkoj

Bez dobrog govorništva nijedna taktika neće stići do terena

Vukčević: Samo jedna povreda od petardi može značiti trajni invaliditet

PRATITE TVe UŽIVO