Koliko nas u Crnoj Gori u fudbalskom razvoju koče nedostatak infrastrukture i sredstava, a koliko eventualno pogrešni stavovi? Šta je ključno za razvoj fudbala u jednoj zemlji razgovarao sam sa Marijom Hansijem, tehničkim direktorom Fudbalskog saveza Estonije.&nbsp; Mario, što je tačno zadatak i uloga tehničkog direktora u jednom fudbalskom savezu? Ako pristupimo pitanju iz čisto organizacionog ugla, moj zadatak je da u okviru estonskog saveza vodim tzv. fudbalsko odjeljenje. Ono obuhvata edukaciju trenera, mlađe kategorije, projekte za dugoročni razvoj igrača, nacionalne selekcije – jednom riječju, sve ono što je u našem savezu direktno vezano za igru i sami teren. Ponekad postoje nedoumice u pogledu područja rada tehničkog odjeljenja, pa smo zbog toga skoro promijenili naziv u „fudbalsko“. Time se šalje poruka o pravcu i svrsi naših aktivnosti kako zapošljenima u ovom ogranku saveza, tako i svima ostalima u našoj kući fudbala. Nažalost, „tehnički direktor“ je naziv koji se i dalje najčešće koristi za moju poziciju, obrazac koji je nešto teže razbiti, ali stići i dotle jednog dana. Kao odjeljenje imamo definisanu svoju misiju, ono zbog čega tehnički sektor uopšte i postoji i zbog čega svakodnevno ulažemo napore – a to su igrači. Međutim, želimo da svako ko kroči na fudbalski teren, bez obzira da li postane vrhunski igrač, prođe nezaboravno „putovanje“ i na neki način uspije, bilo kao igrač, trener, sudija, vlasnik kluba, navijač ili roditelj. Naš zadatak je da inspirišemo ljude, stvorimo pogodne uslove za razvoj i njegujemo fudbalsku kulturu u našoj zemlji.&nbsp; Koja je tvoja vizija razvoja fudbala u Estoniji? Vjerujem da su nacionalni fudbalski „ekosistemi“, đe god pošli po svijetu, prilično slični jedan drugom. Ovo diktiraju krovne organizacije FIFA i UEFA kao i sama igra. Primijenimo li tzv. zlatni krug Sajmona Sineka po kojem svaka organizacija ima svoje šta, kako i zašto, onda je odgovor na šta manje-više kod svih isti: pobijediti na što više mečeva, kvalifikovati se za veliko takmičenje i uživati u atmosferi i euforiji koja s trijumfima dolazi. U okviru svoje vizije, u Estoniji moramo jasno odrediti zbog čega nešto radimo i razumjeti posljedice svojih akcija. Uzmimo za primjer mlađe kategorije. Ponekad mi se čini da ne shvatamo dovoljno koliki uticaj koji kao odrasli imamo na đecu i mlade. Trener ili direktor kluba može uveliko formirati njihove stavove prema fudbalu, sportu i životu uopšte. To je potencijalno velika nagrada, ali i odgovornost. Odgovor na pitanje kako svoju viziju i ciljeve pretvoriti u stvarnost, je upravo ono po čemu se savezi razlikuju. Ako budemo prosto kopirali ono što „veliki“ rade, razlika u kvalitetu će se samo povećavati. Naša jedina opcija je da budemo inovativni i odvažno probamo stvari koje bi u većim zemljama bilo i teže ostvariti. Manja teritorijalna i populaciona veličina zemlje nosi svoje prednosti: možemo primijeniti, testirati i promijenti stvari mnogo brže. Sve što je potrebno su otvorenost prema promjenama, hrabrost da se greške naprave i mudrost da se iz grešaka nauči. Zato, nemam viziju koja bi se mogla izraziti jednim ostvarenjem. Što se mene tiče, radi se o promjeni kompletnog stava, paradigme – umjesto da konstantno idemo „preko“ i tražimo dobitne formule kod drugih, neka ostatak fudbalskog svijeta usmjeri svoj pogled prema Estoniji, jer se ovđe dešava nešto zaista izuzetno i zanimljivo. Šta je fudbalska kultura jedne zemlje i kako je razviti? Prije nekoliko godina imao sam priliku da boravim duži period u Španiji i Portugalu. Kad sam išao u šetnju, primjećivao bih kako đeca igraju fudbal na svakoj i malo većoj površini. Jasno se sjećam kako sam jedne neđelje ujutro uočio dvije ćerke sa svojim tatom u krajnje ozbiljnoj fudbalskoj igri, pri čemu su i intenzitet i vještina bili na visokom nivou; ili kada je na meču Malage pored mene sjedio mirni i naizgled nezainteresovani gledalac, koji je ipak već nakon prve greške na terenu „padao u vatru“. Ova iskustva ostavila su na mene jak utisak o važnosti u ulozi fudbala u tamošnjem društvu. Jednostavno rečeno – fudbal je bitan. I vjerujem da je odlika po kojoj se fudbalska kultura (ili sporta uopšte) prepoznaje upravo to koliko je dio svakodnevnog života - koliko se igra, koliko se o njemu govori i koliko emocija izaziva. Ne vjerujem da se sama kultura vještački može stvoriti ili razviti – ali uslovi za njen rast mogu. U Estoniji, ovi uslovi su bili praktično odstranjeni tokom sovjetske ere, jer je fudbal bio viđen kao sredstvo koje može ujediniti ljude. Prije Drugog svjetskog rata fudbal je u Estoniji bio izuzetno popularan. Mečevi su privlačili hiljade gledalaca i to je period prvih fudbalskih legendi i ikona našeg fudbala. Naša uloga danas mora biti da obnovimo te uslove.&nbsp; U isto vrijeme, treba razumjeti da infrastruktura i tereni sami po sebi nas ne mogu i neće spasiti. Strast za igrom nastaje iz ljudskih odnosa. Fudbalski put počinje prvim treningom, na kojem te dočekuje tvoj prvi trener. Treneri su pokretačka snaga iza rađanja fudbalske kulture i njihova sposobnost da zapale strast kod drugih, bivajući i sami ponešeni za igrom, je istinski izvor rasta. Zato bi ulaganje u trenersku edukaciju i generalno trenere bio ispravan prvi korak.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025082116084_686157ddef97e931239449adbc4dfb7be81c2774c9aa189c26f0e9e6317c5c82.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025082116084_686157ddef97e931239449adbc4dfb7be81c2774c9aa189c26f0e9e6317c5c82" data-rendition-name="original" width="1429" height="953" loading="lazy" alt="Mario Hansi"> <figcaption>Hansi (desno) je prethodno radio kao pomoćnik u estonskoj A selekciji(Photo: Fudbalski savez Estonije)</figcaption> </figure>  Koliko je po tvom mišljenju tzv. ulični fudbal bitan za razvoj talenata, i kako učiniti da se fudbal, u današnjim uslovima, igra što više u slobodno vrijeme? Jednostavna računica mi govori da se kroz organizovane treninge i utakmice ne može obezbijediti broj sati igranja fudbala, potreban bi se neko razvio u igrača elitne klase. Čak i ako bi pokušali takvo što, većina omladinaca bi, do momenta kad bi eventualno mogli početi svoju profesionalnu karijeru, već bila umorna od fudbala. To nam ostavlja kao opciju neorganizovanu igru u slobodno vrijeme. Uvijek govorimo o tome kako smo u svoje pero praktično cijele dane provodili igrajući fudbal ili neki drugi sport sa drugovima napolju, čega danas više nema. Ali nemojmo zaboraviti da smo upravo mi roditelji ove generacije. Što znači smo mi sami stvorili okolnosti u kojima ima malo fudbala i sporta u slobodno vrijeme. Mi smo te uslove „pokvarili“, na nama je i da ih popravimo. Nešto ranije ove godine, prisustvovao sam UEFA seminaru na kojem su ljudi iz akademije Benfike podijelili svoja razmišljanja o slobodnoj fudbalskoj igri, njenim koristima i rješavanju njenog nedostatka. U njihovom klubu za članove akademiji organizuju između treninga dodatne aktivnosti, kao što su mali fudbal, drugi sportovi, čak i penjanje i drugo. Ipak, koliko god namjera bila dobra, i dalje je prisutna riječ organizovano. Naš krajnji cilj bi trebao biti da đeca budu dovoljno samostalna i sposobna da preuzmu inicijativu da kad osjete dosadu i potrebu da se kreću, ostave svoje telefone i izađu napolje. Rješenje iz Benfike jeste korak naprijed, ali da li postoje jednostavniji i učinkovitiji načini? Rješenje dolazi možda od jednog trenera kojeg poznajem. U želji da poboljša svoju fizičku spremu, on je postavio sebi kao lični cilj uraditi dvadeset zgibova na vratilu. Prije svakog treninga odlazio bi na igralište pored stadiona i vježbao. Jednog dana, jedan od njegovih igrača je primijetio kako njegov trener odlazi na igralište i vraća se. Kad je saznao o čemu se radi, izrazio je želju da mu se pridruži. Napravili su opkladu: ko nakon mjesec dana bude mogao uradi više zgibova – pobjeđuje. Njihove aktivnosti nisu promakle ni ostalim igračima koji su iz radoznalosti došli da se i sami oprobaju vratilu: jedan, drugi, treći i tako dalje.&nbsp; Poenta priče je da nekad dovoljno jednostavno povesti primjerom. A zašto isto ne bi bilo primijenjeno i na igru? Koliko trenera igra fudbal u slobodno vrijeme ili dolazi prije treninga da izvede nekoliko slobodnih udaraca? Ključevi su u našim rukama, i mnogo dostupniji nego što se čini (uzgred, igrač je pobijedio u takmičenju u zgibovima). Koji stavovi mogu kočiti fudbalski razvoj manjih zemalja kao što su Estonija i Crna Gora? Prvo, vjerovanje da jedno rješenje može ispraviti sve. U Estoniji ovo najčešće poprima jednu od dvije forme: a) ili se radi o tehnici – ideji da naši igrači trebaju da provode što više vremena u izolovanom vježbanju tehnike, b) ili je u pitanju kondicija – uvjerenje da naši igrači ne umiju da trče, da se prebrzo zamaraju i da ovo objašnjava odsustvo boljih rezultata. Ali fudbal je kompleksan i trening zahtijeva sveobuhvatan pristup. Pod time ne mislim na trenutno standardizovanu podjelu pripreme na tehničku, taktičku, fizičku i psihološku, koja ih tretira odvojeno. Mislim na neraskidivu međusobnu povezanost svih djelova igre. Sama igra i igrači daju okvir, i naša priprema mora uzeti u obzir ovaj konteks, što dalje obezbjeđuje transfer vještina sa treninga na utakmicu. Drugo, istakao bih narastajući fenomen obožavanja talenata. Mislimo da znamo ko ili šta talenat jeste, i da ga možemo identifikovati u ranom uzrasnom dobu, što istraživanja opovrgavaju. Ne postoji čak ni jasno utvrđena definicija talentovanosti. Osim toga, talenat se ne izražava očigledno i konstantno, već se u nekim uslovima može pokazati, a u drugima ne. Sa svim ovim nesigurnostima vezanim uz koncept talentovanosti, ispravno je zapitati se koliko je uopšte etički nekoga proglašavati budućom zvijezdom od malih nogu. Ako razmišljamo o dugoročnom razvoju igrača, moja sugestija je primijeniti princip „najkasnije moguće, najranije potrebno“. Na taj način, preusmjeravamo fokus sa rijetkih i pojedinačnih „bisera“ na cjelokupno okruženje. Iz ovakve sredine, izrastaju ne samo vrhunski igrači već i treneri, sudije, navijači i fudbalski radnici. Ostaće vezani za fudbal jer je neko vjerovao u njih, dao im šansu i učinio da se osjećaju cijenjeno. Ali kao što sam ranije rekao, vrlo je teško istaći samo jedan faktor kao presudni. Ima mnogo bitnih elemenata, i njihovo upravljanje podrazumijeva zdravu logiku kao i sposobnost razmišljanja na duge staze.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025082116084_0efe22cf0be0d3bfe28165b601766f3c21f2a550e7edb87746c67461e08cea60.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025082116084_0efe22cf0be0d3bfe28165b601766f3c21f2a550e7edb87746c67461e08cea60" data-rendition-name="original" width="1430" height="953" loading="lazy" alt="Mario Hansi"> <figcaption>Promišljati kritički i vjerovati u sebe(Photo: Fudbalski savez Estonije)</figcaption> </figure>  Da li se dešava da reforme koje estonski, ili bilo koji fudbalski savez, želi sprovesti, eventualno naiđu na otpor klubova, i šta u tom slučaju raditi? Ne mogu se sjetiti neke konkretne situacije iz našeg fudbala, ali sam siguran da se može desiti i da se dešavalo. Vjerujem da problem u takvim situacijama leži u nedovoljnoj ili nejasnoj komunikaciji. Ukoliko savez pokaže, kroz recimo prethodne uspješne primjere ili rezultate istraživanja, da je predložena reforma na dobro fudbala i da je svima od koristi, onda ne vidim zašto bi bilo ko od klupskih rukovodilaca odbio da podrži takav predlog. Da, komunikacija često može biti nejasna i promašiti svoj cilj, što rezultira u otporu prema nekoj reformi. Postoji takođe i mogućnost da planirana izmjena nije dovoljno promišljena. Sa druge strane, svaka veća promjena lidere klubova vjerovatno pomjera iz njihove zone komfora, jer su navikli raditi na jedan način. Ponovo, sve potiče od komunikacije (ukoliko je uopšte ima) i stava koji iza nje stoji. Iz ugla saveza, sve mora biti urađeno kako bi se izbjegle predrasude i preuranjeni stavovi. Razgovor je plodonosan onda kada obije strane uđu u diskusiju sa ciljem da budu bliže pravom i boljem rješenju. Nažalost, u ljudskim odnosima, pa i fudbalskim, se često dešava da umjesto zdrave rasprave dobijemo nadmetanje u kojem dominiraju isključivost, želja da se bude u pravu i dokazivanje svog puta kao jedinog ispravnog. Na kraju, mnogo toga se svodi na ljude. Šta Estonci mogu preuzeti od Crnogoraca, i obratno, da bi u fudbalskom smislu i jedni i drugi napredovali? Imao sam prije dvije godine priliku da tokom odmora posjetim vašu zemlju i moram reći – istog časa bih „ponio“ sa sobom prirodu, hranu, a ne bih imao ništa ni protiv cijena koje za nju plaćate. Šalu na stranu, nisam dovoljno upoznat sa fudbalskom scenom u Crnoj Gori da bih mogao dati precizna poređenja ili opise. Ono što znam je da je na Balkanu sport kao religija, i status i poštovanje koje sportisti, i uopšte sport, uživaju je sigurno nešto bismo mogli naučiti od vas. Šta bi želio da bude tvoja zaostavština u estonskom fudbalu? Nisam nikad razmišljao na taj način. Pomalo me podsjeća na političare koji se kandiduju za gradonačelnika u mom gradu, od kojih se čini svaki da ima potrebu da planira izgradnju nekog mosta. Ono čemu se nadam je da će moj rad inspirisati druge i pomoći im da „zasijaju“. Ako ima nešto što bih želio da vidim u budućnosti je da Estonci imaju više vjere u sebe i velike stvari koje mogu postići sopstvenim snagama. Prečesto, priča u našoj zemlji se svodi na žaljenje i pronalaženje razloga zbog kojih nešto ne može biti izvedeno. Ja vjerujem da u ljudima postoji ogroman neiskorišćeni potencijal, koji će se u pravim uslovima izraziti na izuzetne načine. Ovo važi i za Estoniju i za Crnu Goru.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Hansi: Treneri pokretači razvoja fudbala, vjerovati u sebe i svoje ideje

Nakon košarkaške utakmice između Splita i Partizana na Gripama u Splitu, u blizini dvorane izbio je incident, a policija je potvrdila kako je grupa mlađih osoba napala tri državljanina Srbije, koja su bila na utakmici, prenosi Index.hr.
- Možemo potvrditi kako su nakon košarkaške utakmice na Gripama u blizini dvorane od strane grupe mlađih osoba napadnuta tri srpska državljana koja su bila na utakmici. Osobe nisu bile najavljene policiji kao službene osobe ili navijači gostujućeg kluba, tako da su izbjegle nadzor i osiguranje policije- kazali su iz Policijske uprave splitsko-dalmatinske.
Dvije su osobe povrijeđene i ukazuje im se pomoć. Dalmatinski portal neslužbeno saznaje kako je riječ o lakšim povredama. Treća osoba nije povrijeđena..&nbsp;
Policija provodi kriminalističko istraživanje.&nbsp;
Inače, Splićani su izgubili od gostujućeg tima rezultatom 81-86.

U Splitu napadnuti navijači Partizana

Fudbalska reprezentacija Srbije poražena je večeras u Leskovcu od Albanije 1:0, u utakmici K grupe kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.
Albanija je upisala treći trijumf i preuzela drugo mjesto na tabeli.
Odlučujuči pogodak, pred svega četiri hiljade gledalaca na stadionu Dubočica, postigao je Rej Manaj u prvom minutu sudijske nadoknade prvog poluvremena.
Albanija u borbi za drugo mjesto ima prednost u odnosu na Srbiju od četiri boda, ali i utakmicu više.
Albanska selekcija bi, pobjedom u Andori narednog mjeseca, mogla da osigura plasman u plej-of, poduslovom da Srbija ne pobijedi Englesku na Vembliju.
U drugom meču K grupe, Letonija i Andora igrali su u Rigi neriješeno 2:2.
Slobodna je bila Engleska, koja nakon pet odigranih mečeva ima maksimalan učinak.

Fudbaleri Albanije pobijedili Srbiju u Leskovcu

Sjevernokorejski vođa Kim Jong Un nadgledao je veliku vojnu paradu na kojoj je pred međunarodnim dužnosnicima predstavio novu interkontinentalnu balističku raketu, izvijestio je u subotu državni medij KCNA. 
 
Parada, koja je započela kasno u petak, obilježila je 80. godišnjicu osnivanja vladajuće Radničke stranke, a uslijedila je nakon proslave u četvrtak.
Kineski premijer Li Qiang, bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev, kao i čelnik vijetnamske Komunističke partije To Lam, viđeni su uz Kima na paradi. 
 
Na vojnoj paradi, Sjeverna Koreja koja posjeduje nuklearno oružje predstavila je svoju najnapredniju interkontinentalnu balističku raketu Hwasong-20, koju je KCNA opisala kao "najjači nuklearni strateški sistem naoružanja". 
 
Serija interkontinentalnih balističkih raketa Hwasong dala je Sjevernoj Koreji mogućnost ciljanja bilo gdje na američkom kopnu, ali ostaju pitanja o sofisticiranosti njenog sistema navođenja za dosezanje cilja i sposobnosti bojeve glave koju nosi da izdrži ponovni ulazak u atmosferu.
- Trebali bismo očekivati da će sistem biti testiran prije kraja ove godine- rekao je za Reuters Ankit Panda iz američke Carnegiejeve fondacije za međunarodni mir.
Ostalo oružje koje je bilo izloženo uključivalo je hipersonične balističke rakete, krstareće rakete, novu vrstu višecijevnog bacača raketa i lanser za samoubilačke dronove, rekao je Hong Min, sjevernokorejski analitičar u Korejskom institutu za nacionalno ujedinjenje. 
 
Kim je ranije u petak razgovarao s Medvedevom, koji je rekao da žrtva sjevernokorejskih vojnika koji se bore za Rusiju u njenoj vojnoj kampanji u Ukrajini dokazuje povjerenje u odnose između dviju zemalja. 
 
Kim je rekao Medvedevu da se nada nastavku jačanja saradnje s Rusijom i bliskom sudjelovanju u raznolikim razmjenama kako bi se postigli zajednički ciljevi, navela je KCNA. 
 
Vijetnam i Sjeverna Koreja takođe su potpisali sporazume o saradnji u raznim područjima, uključujući između ministarstava odbrane, vanjskih poslova i zdravstva, saopštila je KCNA bez navođenja detalja.

Sjeverna Koreja pokazala novu interkontinentalnu balističku raketu

U njemačkom gradu Giesenu danas poslijepodne došlo je do pucnjave u kojoj su, prema prvim informacijama, povrijeđene tri osobe. Incident se dogodio oko 15:10 sati u jednoj sportskoj kladionici na trgu Marktplatz, a napadač je u bijegu, piše njemački Bild.
Iz lokalne policije potvrdili su da nema opasnosti za građane, iako je počinitelj još uvijek na slobodi.
<h3>Velika policijska akcija</h3>
Policija je odmah po dojavi blokirala sve prilaze trgu, a na terenu su jake policijske snage. Pozadina napada zasad nije poznata. Iako se još utvrđuje težina povreda, portparol policije potvrdio je kako nema smrtno stradalih.&nbsp;
- Nema mrtvih. O stepenu povreda trenutno ne mogu ništa reći- izjavio je.
Prema neslužbenim informacijama, u napadu je korišteno vatreno oružje, najvjerovatnije pištolj ili revolver. Potraga za napadačem je u toku.&nbsp;
- Na terenu u brojne policijske snage- dodao je portparol policije.
Bild prenosi da je napadač poznat policiji.

Njemačka: Troje ranjeno u pucnjavi kladionici

Poslanici Pokreta Evropa sad, Gordan Stojović i Miloš Pižurica, poslanici stranke premijera Milojka Spajića, podnijeli su prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš koji je usvojen 2011. godine. Između ostaloga, traže da se iz čl. 1 postojećeg zakona briše riječ „nasilna” u formulaciji o aneksiji iz 1918. godine! „Jedna od KLJUČNIH IZMJENA”, navode potpisnici, „odnosi se na brisanje termina ‘NASILNE’ iz čl. 1 zakona, što nije usmjereno na reviziju istorijskih činjenica, već na prevazilaženje negativnih konotacija i smanjenja polarizacije društva koje je korišćenja ovoga termina do sada izazivalo”. „Termin ‘nasilna aneksija’ nosi duplo značenje”, tvrde poslanici PES-a, „jer je sama aneksija po definiciji čin koji podrazumijeva prisilu ili nasilje, pa dodatno naglašavanje ‘nasilna’ postaje suvišno”.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251011161044_bac083ce83af2dddb7e82be67ed6e6ee79e71a50a42bb2c865b37b76b171ab0d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251011161044_bac083ce83af2dddb7e82be67ed6e6ee79e71a50a42bb2c865b37b76b171ab0d" data-rendition-name="original" width="902" height="826" loading="lazy" alt="pes dokument"> </figure>  U propratnom aktu, juče, 10. oktobra dostavljenom Andriji Mandiću, a „radi stavljanja u skupštinsku proceduru”, poslanici PES dodaju: „Ovim se želi promovisati dijalog i pomirenje društvu, uz očuvanje poštovanja prema zajedničkoj istorijskoj baštini”.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251011161048_1a8d099573f8815decc11f9f5996952103adad5e3864f89aae4ff3ac6f4bd799.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251011161048_1a8d099573f8815decc11f9f5996952103adad5e3864f89aae4ff3ac6f4bd799" data-rendition-name="original" width="646" height="606" loading="lazy" alt="pes dokument"> </figure>  * * * U vezi ovoga pokušaja režimske koalicije Spajić-Mandić da ozakone svoje falsifikate i potru istorijske činjenice o tragediji 1918. — o krvavom srpskom uništenju države Crnogoraca, dinastije Petrovića-Njegoša i sv. autokefalne Mitropolije osnovane još u epohi Crnojevića — napominjemo: - čl. 1 postojećeg Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš glasi: „Radi istorijske i moralne rehabilitacije dinastije Petrović Njegoš, ovim zakonom se uređuju pitanja od značaja za status potomaka dinastije Petrović Njegoš, koja je detronizovana protivno Ustavu za Knjaževinu Crnu Goru, aktom NASILNE aneksije države iz 1918. godine”. - aneksija nikako ne podrazumijeva nasilje, kako tvrde Spajićevi poslanici — primjeri, lako za svakoga provjerljivi: - nenasilna aneksija (Anschluss) suverene države Austrije od strane nacističke Njemačke iz 1938. godine; - ili nenasilna njemačka aneksija iz iste godine dijelova teritorije suverene Čehoslovačke (Sudetska oblast); - bez nasilja su bile i aneksije suverenih država Estonije, Litvanije i Latvije iz avgusta 1940. od strane SSSR-a, etc; - na drugoj strani, o masovnim razmjerama sistematskog okupacionog nasilja koje je Kraljevina Srbija sa svojom vojskom, žandarmerijom, policijom i plaćeničkim bandama domaćih izdajnika od 1918. počinila nad crnogorskim narodom — anektiravši Kraljevinu Crnu Goru, detronizujući slavnu dinastiju Petrović-Njegoš i ukidajuću autokefalnu Mitropoliju cetinjsku - Crnogorsku pravoslavnu crkvu — svjedoče: kako izvještaji onovremenih stranih misija s terena Crne Gore, docnije objavjenih hiljade dokumenata iz arhivskih izvora, tako i službeni izvještaj crnogorske kraljevske vlade u egzilu štampan 1921. u formatu knjige sa poimeničnim žrtavama, mjestom, vremenom i preciznim opisima samo nekih (do sredine 1920. godine) od niza srpskih zvjerstava, pod preciznim naslovom: „Nekoliko stranica iz KRVAVOG albuma Karađorđevića: dokumenta o ZLOČINIMA Srbijanaca u Crnoj Gori”.

Brišu ‘nasilna’ u aneksiji 1918. – PES sa vojvodom falsifikuje istoriju

Odbornica Demokratske partije socijalista u Skupštini Glavnog grada, Žaklina Oštir, reagovala je povodom, kako navodi, uvredljivih objava bot-profila povezanog sa odbornicom Demokratskog fronta. - Bot-profil odbornice DF-a u Skupštini Glavnog grada na najogavniji način vrijeđa političku konkurenciju, a posebno žene. Hoće li se sada Jelena Borovinić Bojović oglasiti i zaštititi ženska prava, ili to čini samo na inostranim konferencijama gdje dobija dnevnice? - poručila je Oštir u objavi na mreži X.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251011101044_ca5a50f0a22586f813078a6e1f697c26dfed3fb7f4c394b81999c2b467cfdc75.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251011101044_ca5a50f0a22586f813078a6e1f697c26dfed3fb7f4c394b81999c2b467cfdc75" data-rendition-name="original" width="1170" height="645" loading="lazy" alt="bot"> </figure>  &nbsp;

Oštir: Bot profil odbornice DF-a na najogavniji način vrijeđa političku konkurenciju i žene, hoće li reagovati Borovinić Bojović?

Advokat Zoran Piperović sinoć oko 22 sata uručio je žalbu na rješenje o zadržavanju do 72 sata njegovom branjeniku Vladanu Ivanoviću.
Podsjetimo, vlasnik građevinske kompanije „Master inženjering“, Ivanović juče je priveden po nalogu SDT-a, u okviru nove istrage koju je otvorilo to Tužilaštvo zbog sumnje u pranje novca.
Njemu je, nakon saslušanja u Specijalnom državnom tužilaštvu, određeno zadržavanje do 72 sata.
Njegov advokat Piperović uložio je žalbu na rješenje o zadržavanju, ali do sada, nakon 16 sati nema odgovora na žalbu od strane podgoričkog Višeg suda.
Prema zakonu, sud bi trebalo da u roku od četiri sata da odgovor na žalbu.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fvladanu-ivanovicu-zadrzavanje-do-72-sata&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Niko u Višem sudu ne zna šta je sa žalbom Piperovića

Pošto je predsjednica Skupštine Glavnog grada Jelena Borovinić-Bojović zabrinuta za ugled uvažene ambasadorke SAD u Crnoj Gori (Džudi Rajzing Rajnke), želim da je pitam zašto nije pokrenula smjenu Emila Labudovića, člana Savjeta Narodne biblioteke Radosav Ljumović koji je na ogavan način omalovažio ambasadorku- navodi odbornica DPS u Skupštini Glavnog grada Ksenija Aranitović na mreži Iks, uz podijeljen komentar Labudovića o ambasadorki SAD.
Aranitović dodaje da je to – očekivano.
- Jer da se to desilo, Emilo bi smijenio gospođu Borovinić-Bojović!- poručuje Aranitović.
Podsjećamo, sve je počelo kada je Jelena Borovinić-Bojović reagovala na izjavu glavnog urednika Antene M Darka Šukovića o Rajnke, nakon što je izostala reakcija Vlade SAD povodom slučaja targetiranja medija u Crnoj Gori od SDT-a.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FKAranitovic%2Fstatus%2F1977032552541306899%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1977032552541306899%7Ctwgr%5E02b10d637e77bd2bc90c446eef4d8dc0e69de9a0%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Tag: tehnicki-direktor-fudbalskog-saveza-estonije

Hansi: Treneri pokretači razvoja fudbala, vjerovati u sebe i svoje ideje

U Splitu napadnuti navijači Partizana

Fudbaleri Albanije pobijedili Srbiju u Leskovcu

Sjeverna Koreja pokazala novu interkontinentalnu balističku raketu

Njemačka: Troje ranjeno u pucnjavi kladionici

PRATITE TVe UŽIVO