Bošković: Teško možete mladim zabraniti 100 posto neki sadržaj

Sadržaj uređuju algoritmi, bez našeg uticaja, premda je moguće napraviti filtere za prepoznavanje sadržaja, koji bi bio štetan kompanijama poput onih koji su vlasnici Tik Toka, čak i drugih društvenih mreža, nije to njima u interesu,  zato što bi im to smanjilo profit - kazao je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, IT stručnjak Ivan Bošković.

Zabrana upotrebe Tik Toka, kaže Bošković, za određene zvaničnike pojedinih zemalja, dodaje on, razumije se kao prepoznavanje određenih bezbjednosnih ili, ističe on, cyber rizika na bazi kojih se donose preporuke, kako navodi, da se ne koriste takve aplikacije.

- U Kini su zabranjene aplikacije, na primjer, koje mi koristimo.  Vrlo malo sam vidio zabrana koje se baziraju na analizi štetnosti sadržaja na građane, posebno na mlade, i to je već kompleksnija stvar. U svakom slučaju restrikcija, kao reaktivna mjera, pitanje je da li će nas uvijek dovesti tamo gdje bi mi željeli. U određenom trenutku nam možda daje osjećaj da smo povratili neku kontrolu, ali dugoročno je pitanje. Tehnološki gledano teško da možete 100 posto da zabranite pristup nekom servisu, posebno mladim, digitalno pismenim ljudima, oni mogu to da dožive kao izazov, kako da dođu do tog sadržaja, baš tog koji je zabranjen, tehnologija će im to omogućiti, naći će način da dođu, tako da je pitanje da li zabranom stvarno možemo da postignemo to što bi željeli - rekao je Bošković.

Zabrane su kraći put, objašnjava Bošković, sa upitni rezultatima, jer, naglašava on, duži i kompleksniji je uvijek ispravniji, ističe on, a on podrazumijeva detaljnu analizu, kako tvrdi, i edukaciju kako za mlade, tako i za roditelje.

Albanija je 21.decembra zabranila pristup Tik Toku svojim građanima na godinu dana, a sagovornik Budilnika smatra da se stvarno ne može zabraniti nešto, a i da su takve zabrane, ističe on, produkt straha od sadržaja koji neprimjereno utiče na mlade, i to je, po njegovom mišljenju, brzo ali nedovoljno efikasno rješenje.

- Pitanje je koliko mi u maloj Crnoj Gori možemo da zabranimo nešto, jer ljudi uvijek nađu tehnološke prečice, dođu do sadržaja i dijele ga, uprkos zabrani, koje bi bile kazne, na koji način bi to kontrolisali, to je jedan aspekt priče. Drugi aspekt priče je da tu uočavamo, baš na takvom primjeru problema, nedostatak uređivačke politike kakvu smo nekad imali u tradicionalnim medijima. Ovdje sadržaj uređuju algoritmi, bez našeg uticaja, premda je moguće napraviti filtere za prepoznavanje sadržaja koji bi bio štetan kompanijama poput onih koji su vlasnici Tik Toka, čak i drugih društvenih mreža, nije to u interesu zato što bi im to smanjilo profit. Nedostatak te neke uređivačke politike nas dovodi na to da mi sami moramo da uređujemo, i najintuitivniji nam je potez da kažemo zabrani - istakao je Bošković.

Ako bi Crna Gora postala dio šire grupe zemalja, smatra Bošković, koje se ozbiljnije bave uticajem društvenih mreža, kao EU, ističe on, onda bi, kako kaže, imali neke šanse.

- Pojedinačno, ovako izolovani, na nekoj tehnološkoj vjetrometini, nijesam siguran da možemo nešto puno da uradimo, prepušteni smo toku koji nas nosi, spletu tih raznih odluka, koje dolaze ili iz geopolitičkih bezbjednosnih razloga, ili iz reaktivnih mjera pojedinačnih zemalja, ali trajno ne vidim da možemo nešto tako mali, na globalnoj sceni, da možemo nešto da uradimo - zaključio je Bošković.