Burzanović: Neostvarena očekivanja već 1. i 2. januara mogu dovesti do negativnih emocija

Pretpraznična euforija i stres koji prate novogodišnje praznike, umjesto pozitivnih efekata, često zbog neostvarenih očekivanja mogu prerasti u anksioznost i postprazničnu depresiju, ocijenila je psihološkinja Stela Burzanović gostujući u emisiji Srećan dan na Televiziji E.

Kako je navela, praznična atmosfera počinje mnogo prije samog dočeka Nove godine, kroz pripreme poput uređenja doma i trpeze, kupovine nove odjeće i poklona, kao i težnje da sve bude u duhu praznika.

- Nekako sav taj stres, koji bi trebalo da bude pozitivan, zna da pređe u naboj negativnih emocija, a onda se može sve to nastaviti ako nam se ne ispune sva ta očekivanja koja smo zamislili u toj pretprazničnoj atmosferi, upravo da se javi postpraznična depresija, anksioznost. Mada i za sam januar kažu da je najdepresivniji i najduži mjesec u godini, pa se onda sve skupa prolongira, možda neka naša očekivanja nijesu ispunjena, težili smo upravo tom perfekcionizmu, upravo tim nekim ciljevima koje smo postavili, nijesmo ih dostigli, a plus i finansijski izazovno, tako da se to sve pretače u depresiju, anksioznost, naboje negativnih emocija - rekla je Burzanović.

Prema njenim riječima, ukoliko se zacrtana očekivanja ne ostvare, već 1. i 2. januara mogu se javiti bujice negativnih misli i emocija, zbog čega je, kako ističe, važno jasno odrediti prioritete i realna očekivanja.

- Jako je važno šta je to u nama, koja su to naša lična htijenja, kakav smo to perfekcionizam u sebi stvorili i jednostavno nam je sve to spušteno na zemlju već prvog januara, tako da su perfekcionizam, ciljevi, želje, sve kako mi postavljamo i kakvi smo mi sa tim, da li smo u miru sa svim tim što želimo - istakla je Burzanović.

Ona naglašava da lične promjene ne moraju nužno biti vezane za određene datume poput Nove godine ili početka sedmice, jer se, kako smatra, rad na sebi može započeti u bilo kojem trenutku.

- Trebalo bi da se ne upoređujemo, da idemo u skladu sa svojim interesovanjima, htijenjima, svojim svakodnevnim planovima i slično. Šta god da nas u trenucima opušta, da li je to muzika, ples, crtanje, vrijeme sa porodicom, otvorena komunikacija, sve to trebalo da upražnjavamo. Ako imamo te određene ciljeve, početne korake, da vizualizujemo, da možda bilježimo dnevnik, da pratimo naše svakodnevne korake, svakodnevne ciljeve - zaključila je Burzanović.