CGO: Bez suočavanja sa zločinima iz prošlosti nema izgradnje povjerenja ni trajnog mira

Neposredan susret sa mjestima stradanja i svjedočenjima o ratnim zločinima iz devedesetih godina ključan je za razumijevanje prošlosti, razvijanje empatije i izgradnju kulture sjećanja koja se suprotstavlja relativizaciji zločina i njihovom ponavljanju. To je jedna od poruka drugog modula VI Škole tranzicione pravde, koji je Centar za građansko obrazovanje (CGO) organizovao 10. i 11. oktobra, tokom kojeg je 15 učesnika obišlo mjesta stradanja i sjećanja na sjeveru Crne Gore.

Studijska posjeta obuhvatila je lokacije povezane sa ubistvom članova porodice Klapuh, zločinima u Bukovici i Štrpcima, stradanjima u Kaluđerskom lazu i bombardovanjem Murina. Učesnici su tako imali priliku da znanja stečena tokom teorijskog dijela programa povežu sa konkretnim događajima, istorijskim činjenicama i iskustvima žrtava.

O okolnostima stradanja, institucionalnoj odgovornosti i značaju očuvanja sjećanja govorili su Ivan Vuletić iz Udruženja NATO žrtava Murino, advokat i izvršni direktor Crnogorskog komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava Velija Murić, istoričar i publicista Edin Smailović, građanski aktivista Emir Pilav i saradnica na programima CGO-a Maja Marinović.

Govoreći o zločinima u Bukovici, Emir Pilav ukazao je na izostanak djelotvornog institucionalnog odgovora i utvrđivanja odgovornosti za počinjena djela, naglašavajući da nekažnjivost dodatno narušava povjerenje građana u institucije.

– Neposredan susret mladih sa mjestima sjećanja i žrtvama stradanja pomaže da ratove devedesetih ne doživljavaju samo kao izvod iz udžbenika ili istorijsku činjenicu. Jedino tako mladi mogu razvijati empatiju, kritičko mišljenje i svijest o tome koliko mir, tolerancija i odgovornost nemaju alternativu. Neposrednim susretom razvija se kultura sjećanja, a to je jedna od brana relativizaciji i ponavljanju zločina i genocida – poručio je Pilav.

Istoričar i publicista Edin Smailović naglasio je da otvoren razgovor o prošlosti predstavlja preduslov društvenog oporavka i sprečavanja budućeg nasilja.

– Moramo govoriti o ovim mjestima i događajima, jer bez toga nema ozdravljenja društva. Ako ne govorimo o prošlosti, rizikujemo da se nešto slično ponovi, a kome god da se ponovi, ponavlja se nama – ljudima, i tu smo svi na gubitku – kazao je Smailović.

Ukazao je i na značaj neposrednog susreta sa mjestima stradanja, koji, kako smatra, podstiče snažnije razumijevanje ljudskih sudbina.

– Kada ljudi dođu na ovo mjesto, vjerujem da kod svakog sa zrnom senzibiliteta ono izazove emociju. A to svjedoči da smo ljudi – dodao je Smailović.

Svjedočenja žrtava kao važna lekcija za budućnost

Da povezivanje teorijskog znanja i neposrednog iskustva doprinosi boljem razumijevanju posljedica ratova, potvrđuju i učesnici programa.

Zorka Popović, samostalna savjetnica u Službi za poslove UNESCO-a Ministarstva kulture i medija, istakla je da su susreti sa ljudima koji su neposredno pogođeni zločinima ostavili snažan utisak.

– Praktični dio Škole tranzicione pravde, odnosno posjete mjestima stradanja, omogućili su nam da čujemo svjedočenja ljudi koji su direktno pogođeni zločinima. Smatram da to kod svih budi snažnu empatiju i suočava nas sa stvarnom težinom prošlosti. Ovo iskustvo me je uvjerilo da o ovim temama moramo da govorimo glasno, kako bismo edukovali druge i spriječili da se bilo šta slično ponovi u budućnosti – kazala je Popović.

Student stomatologije na Medicinskom fakultetu Univerziteta Crne Gore Amer Šutković posebno je naglasio značaj povezivanja teorijskog i praktičnog dijela programa.

– Dobro je i što nema velike vremenske razlike između modula, jer se svježe informacije još bolje zapamte kada kroz praktični dio imamo priliku da ih vidimo i doživimo. Ovo iskustvo će mi ostati u sjećanju dok sam živ i još dugo ću se pitati kako su pojedinci bili u stanju da urade sve ono o čemu smo danas učili – rekao je Šutković.

Kultura sjećanja kao odgovor na relativizaciju zločina

Drugi modul Škole tranzicione pravde nastavak je teorijsko-interaktivnog programa održanog u Budvi, tokom kojeg su učesnici posjetili i Centar bezbjednosti Herceg Novi, u okviru upoznavanja sa slučajem „Deportacija“, kao i nekadašnji logor u Morinju.

Iz CGO-a ističu da povezivanjem istorijskih činjenica, svjedočenja i neposrednih obilazaka mjesta stradanja nastoje da mladima približe značaj utvrđivanja odgovornosti, poštovanja dostojanstva žrtava i njegovanja kulture sjećanja zasnovane na činjenicama.

Takav pristup, kako navode, posebno je važan u društvima u kojima je nasljeđe ratova devedesetih i dalje opterećeno relativizacijom zločina, selektivnim tumačenjima prošlosti i nedovoljnom institucionalnom odgovornošću.

Škola tranzicione pravde realizuje se u okviru projekta „Razumijevanjem prošlosti do izgradnje povjerenja i tranzicione pravde“, kroz regionalni program „Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu“, koji finansira Evropska unija, a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).

Iz CGO-a napominju da su stavovi izneseni tokom Škole isključiva odgovornost predavača i učesnika i da ne odražavaju nužno stavove te organizacije, Evropske unije ili UNDP-a.