CGO: Milan Stojović – od ratnog huškanja do pisanja Enciklopedije Crne Gore

Centar za građansko obrazovanje (CGO) ranije je ukazao na netransparentost u izboru saradnika za Enciklopediju Crne Gore, projekat koji će građane samo do kraja ove godine koštati gotovo milion eura, bez jasnih informacija o konačnim troškovima i rokovima završetka - saopštila je Sara Čabarkapa, koordinatorka programa Aktivno građanstvo.

- Zabrinjavajuća je i činjenica da CANU nema biografije eksterno angažovanih saradnika i saradnica, niti interne akte o sprečavanju sukoba interesa, što ukazuje na arbitrarnost u procesu odabira onih koji rade na ovom projektu - ističe Čabarkapa.

Prema podacima CGO-a, na izradi Enciklopedije Crne Gore formalno je angažovano 90 osoba, od kojih su dio članovi i članice CANU, a ostali eksterno angažovani bez dostupnih informacija o kriterijumima njihovog izbora.

- Od 18 članova i članica Redakcije Enciklopedije, njih 13 su redovni i vanredni članovi CANU, pri čemu je jedan akademik u međuvremenu preminuo, i pet eksternih saradnika i saradnica. Uređivački odbor, kao stručno-savjetodavno tijelo Predsjedništva i Redakcije, broji 24 člana i članice, od kojih devet akademika i akademkinja, te 15 eksternih saradnika i saradnica. Dalje su uredništva podijeljena na tri oblasti, dvije struke i sedam tema. Dodatno, postoje i tri zasebne struke, sa samo po jednim članom koji je urednik struke - navode u CGO-u.

Iz ove NVO napominju da su u okviru Uredništva struke Mediji i novinarstvo, u oblasti Država i društvo, kojom rukovodi akademik Dragan Radonjić, angažovani Budimir Budo Simonović, Adem Ado Softić i Milan Stojović, koji je imenovan na XV sjednici Redakcije održanoj 15. septembra, uz prisustvo predsjednika CANU Ljubiše Stankovića.

- Milan Stojović postao je poznat crnogorskoj javnosti devedestih godina kao ratnohuškački novinar. Tokom tog perioda, na Radiju Nikšić javno je čitao imena građana koji se nijesu odazivali na poziv za mobilizaciju. Njegov tadašnji rad bio je usmjeren na ratnu propagandu i širenje nacionalne mržnje, a neki od tekstova i izvještaja nosili su naslove poput „Ni Dubrovnik više neće biti ustaški“ i „Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva...“. Slično je djelovao i sa naslovnih strana „Nikšićkih novina“, sa kojih je slao parole poput: „Život damo, Krajinu ne damo“ i „Ići ćemo, ako treba, kroz pobjede do Zagreba“ - podsjeća Čabarkapa.

O takvoj uređivačkoj politici, dodaje, svjedočili su i njegovi bivši saradnici.

- Moja prva ljubav je bio Radio Nikšić. Tamo sam dobio otkaz zbog toga što je u to vrijeme gospodin Stojović zabranio sve crnogorske, hrvatske, muslimanske, a jedno vrijeme i američke pjesme. Možete misliti kakva je tek onda bila uređivačka politika informativnog programa kada je ovakva bila uređivačka politika muzičkog programa… Mogu dati primjer otkaza tadašnjih prvih ljudi Radio Nikšića - gospodina Dragoljuba Čave Ilića, Miodraga Bubreška, Belog Boškovića, Mire Perošević. Kasnije je gospodin Stojović moje ime pominjao na radiju zato što su se u programu čitala imena i prezimena svih ljudi koji se nijesu odazvali na poziv da idu u rat. Možete misliti kakav je linč bio kada su prozivali ljude po imenu, prezimenu, imenu oca - navodi novinar Dragan Bulajić.

- Možda sve ovo nijesam trebao ni da vam pišem jer vi to znate, ali nikako ne mogu da se otmem utisku da mi isto brzo zaboravljamo i opraštamo. Zato u glavu još jednom da se kucnemo i da krenemo u odlučan boj. Pa nećemo valjda dozvoliti, uz sve ovo što su nam Hrvati zakuvali sa Njemcima, da nam i Arbanasi haraju dvorištem, a Sandžaklije prijete dugim noževima... - napisao je 16. aprila 1992. godine Stojović kao glavni urednik “Nikšićkih novina”.

Čabarkapa ukazuje da Stojović danas treba da oblikuje sadržaj medija i novinarstva u Crnoj Gori i procjenjuje, uz urednika struke Budimira Buda Simonovića, ko je vrijedan iz crnogorskih medija da se nađe u toj Enciklopediji, a ko nije.

- Stojović za svoj rad prima honorar, uz to da je i po sjednici plaćen sa 20 odsto prosječne neto zarade. To finansiraju građani i građanke Crne Gore, uključujući i one čija su se imena čitala javno radi diskreditacije jer nijesu otišli u rat, kao i porodice žrtava ratnih zločina. CANU njegovu biografiju ne posjeduje kao informaciju, ali iz nekog razloga cijeni da je on kvalifikovan da piše Enciklopediju Crne Gore - poručuje Čabarkapa.

CGO ističe da za ovako važan projekat, koji je predviđen i Zakonom o CANU, izbor saradnika mora biti zasnovan na jasnim, meritornim i transparentnim kriterijumima. Dosadašnja praksa, uključujući i neuspjele pokušaje izrade Enciklopedije, često je bila opterećena štetnim uticajima, tako da umjesto da doprinosi učvršćavanju državnosti Crne Gore i svih njenih elemenata, CANU se pokazuje kao neodgovorni budžetski korisnik.

CGO podsjeća da je rad na Enciklopediji zvanično počeo 1. septembra 2024. godine. Za CANU je za tu godinu bilo opredijeljeno 2,87 miliona EUR, od čega 1,6 miliona za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu. CANU je i prije početka rada tražila Vladi da iz budžetske rezerve odobri još 195.000 EUR za Enciklopediju Crne Gore.

CGO poziva CANU da objavi biografije svih eksternih saradnika angažovanih na Enciklopediji, ali i da Milana Stojovića isključi iz daljeg rada na ovom projektu.

Takođe, iako je CGO ranije uputio zahtjev za prisustvo sjednici Redakcije Enciklopedije održanoj 18. marta, nikada odgovor nije dobio.

Iz CGO-a poručuju da će nastaviti da prate rad na Enciklopediji Crne Gore, a pozivaju i druge aktere da se zainteresuju za ovo pitanje.