Džakula: Grooming i ekstorzija najčešći oblici digitalnog nasilja nad djecom u Crnoj Gori

Najčešći oblik nasilja je grooming, koji je ujedno i jedan od najzabrinjavajućih, rekao je u centralnoj informativnoj emisiji „24 sata“ na Televiziji E IT stručnjak za sajber bezbjednost Branko Džakula.

On je objasnio da je riječ o postepenom zavođenju maloljetnika od strane odraslih osoba na internetu, pri čemu se počinilac najčešće predstavlja kao vršnjak, gradi povjerenje sa djetetom i vremenom pomjera granice ka seksualno eksplicitnom sadržaju.

Svako deseto dijete u Crnoj Gori uzrasta od 12 do 17 godina koje koristi internet doživjelo je neki oblik seksualne eksploatacije.

Prema njegovim riječima, u svakom višem razredu u Crnoj Gori statistički postoji nekoliko djece koja su izložena nekom obliku seksualne eksploatacije ili zlostavljanja putem digitalnih tehnologija, najčešće kroz društvene mreže i igre na mobilnim telefonima.

- To govori da djeca ulaze u digitalni prostor koji je suštinski dizajniran za odrasle ljude, bez sistema upozorenja koji nije prilagođen njihovom uzrastu i bez sistematske obuke. Obuke su još u ranoj fazi kada je riječ o ovoj temi, čak i globalno, jer države i institucije imaju problema da adekvatno pristupe edukaciji mladih na način koji će oni moći da razumiju. Suštinski, djeca ne znaju šta su „sextortion“, „doxing“, koji tipovi groominga postoje i kako se oni uopšte manifestuju. Takođe, problem je što internet i dalje tretiramo kao prostor u kojem dijete može bezbjedno da boravi samo zato što je fizički odvojeno od neke opasnosti ili zato što se nalazi u svojoj sobi. Međutim, digitalni prostor je danas jednako stvaran kao školsko dvorište, park ili bilo koje drugo mjesto gdje se dešava i fizičko vršnjačko nasilje, samo što u digitalnom svijetu to nasilje ne prestaje kada dijete dođe kući - rekao je Džakula.

Na izradi Vodiča za prepoznavanje i prijavljivanje digitalnog nasilja Džakula je radio sa Centrom za građansko obrazovanje (CGO), u kome su napravili komparaciju kakvi sve oblici digitalnog nasilja postoje i kako se manifestuju i kako da se, pojašnjava, mladi zaštite od njih.

- Taj materijal je edukativan kako za mlade, tako i za roditelje, i napravili smo seriju edukativnih videa u kojima smo pokušali da isti taj sadržaj prenesemo u brzi format razmjene korisnih informacija u kratkim video-formama na platformama na kojima se djeca uglavnom nalaze, kako bi mogla da dođu do tog sadržaja i nauče više o zaštiti od digitalnog nasilja. Najčešći oblici nasilja su grooming, koji nije samo najčešći, već i jedan od najzabrinjavajućih oblika. Riječ je o postepenom zavođenju maloljetnika od strane odraslih osoba na mreži, pri čemu se napadač uglavnom predstavlja kao vršnjak, gradi povjerenje sa djetetom i vremenom pomjera granice ka seksualnom sadržaju ili, u najgorem slučaju, dovodi do seksualnog zlostavljanja mlade osobe - istakao je on.

Prema njegovim riječima, drugi najčešći oblik nasilja je ekstorzija, koja može doći čak i od osobe od povjerenja ili osobe koju dijete poznaje.

- To može biti vršnjak, osoba iz odjeljenja ili bilo ko sa kim su već razmjenjivane određene konverzacije i potencijalno sadržaji, koji ne moraju nužno biti eksplicitni, već dovoljno privatni da se mogu iskoristiti protiv te osobe za ucjenjivanje.Uz pomoć vještačke inteligencije danas postoji i takozvani „digitalni undressing“, kada ucjenjivač pomoću vještačke inteligencije uklanja odjeću sa fotografije osobe i pretvara standardnu fotografiju u eksplicitnu, te koristi takve lažne slike za ucjenjivanje. To je vrlo ozbiljan trend koji se nedavno pojavio otkako je vještačka inteligencija uzela maha - istakao je Džakula.

Naglašava da prva adresa kojoj bi dijete trebalo da se obrati je odrasla osoba od povjerenja, a to može biti roditelj, nastavnik, pedagog, školski psiholog, trener, jer dijete mora da ima nekoga kome će moći da kaže šta mu se desilo bez straha da će biti kažnjeno.

- Djeca koja se, generalno, boje reakcije roditelja i strahuju da će im se nešto loše desiti ukoliko prenesu svoje iskustvo, koje je već dovoljno traumatično, često jednostavno ne prijavljuju to nasilje i ćute. To ćutanje postaje prostor u kojem nasilnik nastavlja da djeluje. Od institucija u Crnoj Gori tu su Uprava policije na broj 122, Centar za socijalni rad i školski timovi za zaštitu od nasilja, koji su kao takvi formirani. Svaka ozbiljna društvena mreža takođe ima mehanizme za prijavu zlostavljanja maloljetnika, a na svim platformama i društvenim mrežama uvijek postoji opcija da se prijavi profil koji vrši digitalno nasilje - rekao je Džakula.

Savjetuje da se uvijek čuvaju dokazi, skrinšotovi, prijetnje, ekstorzije ili bilo koja drugo konverzacija, jer su ti dokazi jako važni kako bi se napadač priveo pravdi.

Dodaje da je digitalno nasilje nad djecom globalni problem, te da Crna Gora ne kaska mnogo za drugim državama, jer tehnologije mnogo brže napreduju nego što mogu da budu regulisane, a naročito, naglašava on, je to vještačka inteligencija koja se i te kako koristi za digitalno nasilje nad djecom.

- Regulativa ne prati brzinu razvoja tehnologije, a mi nemamo specijalizovanu jedinicu za sajber kriminal, konkretno kada je riječ o djeci, sa adekvatnim kapacitetima. Imamo jedinicu za sajber kriminal generalno, koja jeste proširila svoje kapacitete, i dobili smo aplikaciju od MUP-a, gdje se preko mobilne aplikacije mogu prijaviti krivična djela, uključujući digitalno nasilje, što je za svaku pohvalu. Međutim, moramo da sačekamo i vidimo koliko efikasno jedinice u MUP-u reaguju na sve te prijave, s obzirom na to da je sistem relativno nov, kao i koliko brzo reaguju i koliki je obim prijava koje dobijaju na mjesečnom nivou - naglasio je Džakula.

Kaže da nevladin sektor vodi bitku za edukaciju mladih i njihovih roditelja, konkretno Centar za građansko obrazovanje i ostale organizacije koje sarađuju sa njima, a posljednjih par godina sprovodili su program ,,Digitalni štit za mlade” koji je imao, podsjeća on, serije predavanja o digitalnom nasilju, digitalnim pravima i širenju edukacije za roditelje, nastavnike, učitelje, predavače i mlade.

Dodaje i da zabrana društvenih mreža kao izolovana mjera ne rješava problem, jer su djeca dovitljiva i naći će način da pristupe bilo kojoj digitalnoj platformi ukoliko im se, kako kaže, zabrani pristup na nivou geolokacije.

- Edukacija je apsolutno jedina mjerodavna stvar koju možemo kontinuirano da implementiramo kako bismo stvarno suzbili digitalno nasilje i generalno neodgovorno korišćenje interneta od strane djece, pričamo generalno o odgovornosti i to je ono na šta treba da usmjerimo svu energiju - zaključio je Džakula.