Iković: Možemo imati i elektro-mrežu i očuvanu prirodu

Dalekovode treba planirati tako da zaobilaze turistički značajna područja, smatra biolog i ekološki aktivista Vuk Iković, koji za Portal ETV ističe da u proces planiranja treba da budu uključene sve zainteresovane strane, što znači i mještani i lokalni preduzetnici, od procjene uticaja na društvo i turizam do uticaja na životnu sredinu.

Poručuje da proizvodnja električne energije jeste javno dobro, ali da su i pitka voda, čist vazduh i zdrava hrana, takođe, javno dobro.

- Možemo imati i elektro-mrežu i očuvanu prirodu – decidiran je Iković.

Gradnja dalekovoda 400kV Lastva – Pljevlja već nekoliko godina je u fokusu, jer se mještani Đurđevića Tare protive da trasa prođe kroz njihovo selo, upozoravajući da će to značiti kraj za turističku valorizaciju ovog područja, ali i da će pogubno uticati na životnu sredinu, pa i život ljudi nastanjenih u tom kraju.

Oni su organizovali seriju protesta, a nakon posljednjih u martu ove godine, ekipe Crnogorskog elektroprenosnog sistema, ipak su nastavile radove početkom aprila, ali u međuvremenu opet su obustavljeni u zoni koja prolazi kroz selo.

- Bilo koja infrastruktura, pa i dalekovodi za elektro-mrežu, treba da budu postavljeni tako da dugoročno ne štete uslovima života i da su mještani od samog početka uključeni u proces planiranja, projektovanja i izvođenja radova. Nije prihvatljivo da vam dalekovod prođe kroz vaše poljoprivredno gazdinstvo od kojeg živite, a da o tome nijeste informisani i da vam država na kraju ponudi nadoknadu od koje ne možete pokrenuti novo gazdinstvo – smatra Iković.

Sagovornik Portala ETV podsjeća da Crnu Goru posjećuju turisti zbog njene jedinstvene atraktivnosti i šarma, i upozorava da te vrijednosti ne smijemo izgubiti izgradnjom bilo koje infrastrukture.

- Ukoliko preduzeće koje se bavi projektovanjem dalekovoda ne razumije procese životne sredine i njene usluge, onda treba da se pridržava odluka i mjera koje su propisale institucije koje se bave zaštitom životne sredine – dodaje on.

Dalekovodi, kako kaže, mogu da uzrokuju „gubitak vizuelnog identiteta jednog prostora, da nepovratno podijele jedan prostor na dva dijela i da tako razdvoje mjesto zimovališta od mjesta hranilišta raznih vrsta“.

- Zato je proces planiranja koridora najbitniji u cilju održivosti investicije i očuvanja zdravlja građana i životne sredine – dodaje naš sagovornik.

Ukoliko se, ističe on, ne mogu zaobići najvrjedniji pejzaži i ekosistemi, onda treba postaviti podzemni kabal.

- Tim prije ako se radi o zaštićenom području i uz činjenicu da smo Ustavom definisani kao ekološka država. U slučaju da tehnički nije moguće postaviti podzemni kabal, onda se bira trasa koja ostavlja najmanji ožiljak na prostoru. Najveću odgovornost u ovome ima Agencija za zaštitu životne sredine, koja treba da spriječi loša projektna rješenja i da ponudi alternativna – ali to još nije slučaj – katagoričan je Iković.

Objašnjava da se „najveće štetne posljedice po ekosisteme najčešće javljaju na udaljenosti od kilometar lijevo i desno od same trase dalekovoda“.

- Da bi pojedine vrste prešle iz jednog u drugi dio šume – iz hranilišta do mjesta reprodukcije – one moraju biti predugo izložene suncu, što je za pojedine vrste smrtonosno. Najviše su pogođene vrste koje brzo gube vodu, kao što je slučaj sa daždevnjacima. Ako su te vrste na nacionalnoj listi zaštićenih vrsta, onda treba naći tehnička rješenja za njihovu zaštitu – upozorava Iković.

Da bismo znali koliki negativni uticaji se mogu desiti, ističe sagovornik Portala ETV, prvo se mora istražiti područje i procijeniti koliki će biti gubici.

- Ako uklonite šumu i napravite brisani prostor, šumske vrste će doživljavati stres, a pojedine se neće usuditi da pređu sa jedne na drugu stranu svog staništa. Ukoliko ptice migriraju kroz taj prostor ili ako se na tom prostoru nalaze kolonije pčela, dalekovod će ometati njihovu migraciju, povećati smrtnost, a time i smanjiti proizvodnju meda – naglašava Iković.

Infrastruktura, bilo putna ili za transport električne energije, prema njegovim riječima, može biti pogubna za populacije životinja na dva načina: direktno, u smislu stradanja jedinki, i indirektno – cijepanjem staništa, što može dovesti do izolacije populacija i rezultirati smanjenjem veličine i zdravlja populacije određene vrste.

- Iz ovih razloga, prilikom projektovanja infrastrukture ili održavanja već postojeće, planeri treba da znaju gdje životinje pokušavaju preći koridor i da iskoriste njihove migracione navike za smanjenje smrtnosti. Dalekovodi ometaju orijentaciju i kretanje pčela, a time uzrokuju pad proizvodnje meda. Pojedina istraživanja pokazuju da se na područjima gdje su dalekovodi u košnicu vraća manje pčela nego na mjestima gdje ih nema – objašnjava Iković.

Upozorava i da ako dalekovod uzrokuje gubitak vizuelnog identiteta, to dovodi do smanjenja prihoda lokalne zajednice od turizma.

- Fotografski turizam je posebno osjetljiv u ovakvoj situaciji. Dalekovodi dovode do gubitka autentičnosti i osjećaja mira, što smanjuje broj posjetilaca, a time i lokalne prihode – zaključio je Iković.

Predsjednik Udruženja raftera i predstavnik mještana nastanjenih u zoni Nacionalnog parka „Durmitor“ Veljko Ostojić ranije je za Portal ETV izjavio da mještani neće dozvoliti da dalekovod prođe kroz selo Đurđevića Tara.

- Poručujem im da se manu ćoravog posla, neka zaobiđu selo ili idu podzemno. Kad može kroz Italiju podzemno i Lastvu Grbaljsku šest kilometara, može i kroz Taru dva-tri kilometra – poručio je on.

Mještani su podnijeli tužbu protiv CGES-a.

Dalekovod Lastva-Čevo-Pljevlja, kako je ranije saopšteno, dio je evropskog projekta Transbalkanskog energetskog koridora od Rumunije, Srbije, Crne Gore do Italije. Od Evropske unije dobio je status PECI (Projekat od interesa za Energetsku zajednicu).