Jovanović: Paradoks nagrade - briga za Zemlju, ali ne i za djecu

Bivšem svješteniku Crkve Srbije, međunarodno priznatom aktivisti za borbu protiv pedofilije u ovoj vjerskoj zajednici, generalnom sekretaru Saveza hrišćana Hrvatske Bojanu Jovanoviću stiglo je priznanje od Fondacije Džon Templton iz Sjedninjenih Američkih Država, organizacije koja podržava osobe koje daju doprinos afirmaciji duhovne strane života, a koja je ljetos godišnju nagradu, vrijednu milion i po dolara, dodijelila vaseljenskom patrijarhu Vartolomeju za doprinos zaštiti životne sredine. 

- Džon Templton Fondacija u svom pismu izrazila je zahvalnost za trud, hrabrost i predanost koju ulažem u podršku preživjelima. Napisali su da se moj glas čuje, da su moja pisma primljena i da moj rad ima vrijednost – kazao je Jovanović za Portal ETV.

Podsjetio je da priznanje stiglo od jedne od najuglednijih svjetskih humanitarnih organizacija, te da je ono potvrda da se njegovi apeli za pravdu i brigu o preživjelima zlostavljanja – čuju. 

- Ironično, upravo ta ista organizacija ove godine dodijelila je nagradu jednom od najuticajnijih duhovnih vođa svijeta, Vaseljenskom patrijarhu, za doprinos očuvanju životne sredine – podsjetio je on.

Kategoričan je da je to paradoks koji je nemoguće zanemariti.

- Nagrada je dodijeljena za brigu o Zemlji, ali ne i za brigu o onima koji na toj Zemlji rastu najranjiviji - djeci. Za travnjake, vode, šume i okeane, ali ne i za djecu čiji su životi obilježeni zlostavljanjem onih koji bi trebalo da ih štite. Nema ničeg pogrešnog u tome da se slavi briga za prirodu. Naprotiv, to je civilizacijska dužnost. Problem nastaje kada se briga za životnu sredinu pretvori u moralnu medalju koja prikriva tišinu o tragedijama koje se dešavaju unutar duhovnih institucija. Kako se može govoriti o iscjeljenju planete, a ne govoriti o iscjeljenju ljudi? Kako se može štititi svijet, a ne štititi dijete? Kako se može govoriti o svetosti Božjeg stvorenja, a ne stati uz one koji su bili povrijeđeni rukom onih koji predstavljaju Boga? To je duboka etička nedosljednost, rana koja stoji između moralnog učenja i moralne prakse – kategoričan je Jovanović.

Upravo zato, isitiče on, taj paradoks postaje još jasniji: ako naš glas može biti prepoznat, kako onda glasovi djece još uvijek ostaju neshvaćeni, neprepoznati ili zanemareni?

- Ovo nije napad na pojedinca, niti na instituciju. Ovo je poziv na dosljednost. Ako je neko dovoljno veliki da prima svjetske nagrade, onda je dovoljno velik i da preuzme odgovornost. Ako može govoriti o klimatskim promjenama, može govoriti i o zlostavljanju. Ako može štititi planetu, može štititi i dijete. Jer planeta se može obnoviti, ali dijete koje je pretrpjelo zlo nosi svoje ožiljke cijelog života – poručio je Jovanović.

Priznanje koje je dobio od svjetski priznate Fondacije Jovanović ne doživljava samo kao lični uspjeh i satisfakciju, već smatra da je to „priznanje svima koji se bore za istinu, za bolju budućnost i za ozdravljenje onih koji su najviše povrijeđeni“.

- Posebno je važno istaći da ovo priznanje obuhvata i rad Udruge Savez hrišćana Hrvatske, čiji tim neumorno podržava preživjele i zagovara njihove glasove u društvu. Ponosan sam što smo zajedno prepoznati za našu posvećenost, hrabrost i dosljednost u borbi za prava i zaštitu najranjivijih – naglasio je on. 

U pismu Fondacije, dodaje, piše da se njihov glas čuje, ali on poručuje da su „najvažniji glasovi preživjelih, glasovi koji predugo odjekuju samo u tišini“.

- Sve dok se odrasli skrivaju iza nagrada, a djeca iza tišine, svaka medalja ostaje nedovršena, svaka čast polovična i svaka nagrada moralno upitna. I upravo u tom paradoksu - između brige za travu i brige za čovjeka počinje borba za istinsku pravdu. Jer, tek kada zaštitimo najslabije među nama, moći ćemo reći da smo zaštitili i svijet u kojem živimo – poruka je Jovanovića.

On je oštro reagovao i ljetos kada je prestižna svjetska nagrada dodijeljenja patrijarhu Vartlomeju ističući da „zeleni patrijarh“ prima priznanje za zaštitu planete, a ćuti na zlostavljanje djece i žena u pravoslavnim crkvama“.

Tada se obratio i patrijarhu upozoravajući ga da ignoriše pozive preživjelih koji su zlostavljani u objektima pravoslavnih crkava.

Ne može se patrijarh Vartolomej slaviti zbog liderstva u oblasti zaštite životne sredine, poručili su tada Jovanović i nekoliko organizacija i aktivista u otvorenom pismu, a istovremeno ignorisati žene i djecu koji doživljavaju seksualno zlostavljanje i trpe traumu pod njegovim duhovnim autoritetom.

Jovanović je tada podsjetio da je više puta pisao vaseljenskom patrijarhu s molbom „da prepozna patnju žrtava i podstakne reforme“, ali da nikada nije dobio odgovor.

- Samo tišina – istakao je Jovanović, uz konstataciju da „ova tišina u lice trauma, dokumenata i svjedočanstava, nije samo pastoralni propust - ona je teološki skandal“.

Jovanović je nedavno u Turskoj predao novo pismo patrijarhu Vartolomeju u kojem je zatražena podrška Vaseljenske patrijaršije „osnivanju alternativnih i obnovi vjerskih organizacija koje su nepravedno utopljene u monstruozni konstrukt SPC, a koje su istorijski, kulturno i duhovno činile okosnicu autentične duhovnosti naroda Balkana - uključujući obnovu nacionalnih pravoslavnih crkava u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji i drugim zemljama gdje SPC djeluje kao vjerski hegemon“.

U maju 2021. godine u Crnoj Gori je štampano prvo izdanje Jovanovićeve knjige „Ispovest kako smo ubili Boga“, u kojoj piše o zločinima episkopa Crkve Srbije.

On je crnogorskom tužilaštvu dostavio dokaze o slučajevima pedofilije i prikrivanju ovih zločina u manastirima i crkvama u Crnoj Gori kojima upravlja Crkva Srbije. Tvrdi da posjeduje dokaze da je sadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović učestvovao sa episkopima u zataškavanju seksualnog zlostavljanja i navodnih slučajeva podvođenja maloljetnika u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe.

Jovanović je poslije višegodišnje borbe uspio da internacionalizuje svoju bitku protiv seksualnih predatora u Crkvi Srbije i onih koji ih prikrivaju - imao je izlaganja u Ujedinjenim nacijama, Evropskom parlamentu, kao i na brojnim međunarodnim konferencijama.