Piše: Bojan Jovanović
Dok se svet trese od afere Epstajn, dok se u najmoćnijim državama planete preispituju imena, institucije i decenije sistemskog zataškavanja pedofilije i trgovine decom, postoji jedno mesto koje ostaje netaknuto. Ne zato što je nevino - već zato što je gluho. Srbija.
Ovde je afera Epstajn prošla kao loša vest iz sveta slavnih. Jedan usputni komentar predsednika, u kojem se čak i ta globalna trauma relativizuje teorijom da bi Amerika mogla da započne rat kako bi prikrila činjenice o pedofiliji i podvođenju dece - i tišina. Medijska, institucionalna, društvena.
U isto vreme, domaća predstava: „istorijska zaplena droge“, kamere, slikanje, zezanje, smene kao nagrada i na kraju - proces bez procesa. Sve po starom ritualu srpske normalnosti, gde se spektakl nudi umesto odgovora, a sistem ostaje netaknut.
Ali Epstajn nije izolovana priča. On je simbol.
Simbol mreže. Simbol elite. Simbol sistema u kojem deca nestaju, a institucije gledaju na drugu stranu.
Pre nekoliko godina u srpskoj štampi moglo se čitati o centrima prostitucije i pedofilije. Osim Beograda, targetirane su okolina Subotice, Palić, okolina Šapca, Jagodina i jug Srbije, odakle su devojke organizovano odvožene na Kosovo. Niko od autora tih tekstova nikada nije pozvan u Tužilaštvo. Ne da dostavi dokaze - nego da objasni zašto piše.
To je, možda, najglasniji dokaz da sistem nije bio radoznao. A kada država nije radoznala prema zločinu nad decom, to nije propust - to je odluka.
Poseban sloj ove tišine postaje još uznemirujući kada se u obzir uzmu tvrdnje koje su se pojavile u američkom medijskom prostoru, van domašaja srpske javnosti. U jednom od najuticajnijih političkih podkasta u Sjedinjenim Američkim Državama, u emisiji Aleksa Džonsa, gost je izneo tvrdnje da je Ričard Grenel, bivši visoki američki diplomata i specijalni izaslanik za dijalog Beograda i Prištine, tokom boravaka u Beogradu imao seksualne odnose sa maloletnim dečacima uzrasta 14 i 15 godina, kao i da ruske bezbednosne službe navodno poseduju kompromitujuće video-zapise.
Važno je naglasiti: ove tvrdnje nikada nisu proverene pred sudom, ali nikada nisu ni demantovane kroz institucionalni proces. A to je suština problema.
Jer, ako je činjenica - a jeste - da je Grenel zvanično i višestruko boravio u Beogradu, ako je činjenica da se u američkim medijima pojavljuju tvrdnje da strane službe raspolažu kompromitujućim materijalom, onda se nameće pitanje koje niko u Srbiji ne postavlja: Kako je moguće da ruske službe „znaju“, a srpske ne?
Ili znaju - ali ćute.
Ili ne znaju - pa se postavlja pitanje čemu služe.
U obe varijante, ishod je isti: država ne reaguje ni na najteže moguće sumnje koje uključuju decu, strane diplomate i međunarodne ucene. Kada se takve teme prepuštaju podkastima i stranim medijima, dok domaće institucije ostaju u stanju potpunog mirovanja, više ne govorimo o nedostatku dokaza - već o nedostatku volje.
U javnom prostoru se u međuvremenu pojavljuju i podaci da je veliki broj devojaka sa Balkana završio u takozvanom „Sotonističkom raju“, što se direktno uklapa u šire obrasce međunarodne trgovine ljudima. Opet - bez reakcije. Bez istrage. Bez pitanja.
Ne sme se izostaviti ni Srpska pravoslavna crkva. Ne zato što je jedina - već zato što je najzaštićenija. Dugogodišnji slučajevi podvođenja, sistematsko zataškavanje, premeštanje sveštenika, ćutanje hijerarhije i napadi na one koji pitaju postali su obrazac. Zvanični podaci iz međunarodnih registara lica povezanih sa pedofilijom u verskim zajednicama pokazuju da SPC zauzima drugo mesto, odmah iza Ruske pravoslavne crkve, sa 32,2 odsto učešća u registrovanim slučajevima seksualnog zlostavljanja u pravoslavnom svetu.
Svaki put isti mehanizam: negiranje, relativizacija, pozivanje na „napad na veru“, dok žrtve ostaju same.
Ako je tačno da je preko Balkana prošlo, ili nestalo, na stotine hiljada, a možda i više od milion dece u mrežama trgovine ljudima, da li je moguće da srpske službe to nisu znale?
Ako nisu znale - čemu služe?
Ako jesu - za koga rade?
Epstajn nije pao s neba. Takve mreže ne postoje bez logistike, granica, pasoša, policije, obaveštajnih službi, crkava i, pre svega, tišine.
A tišina u Srbiji traje predugo da bi bila slučajna.
Krug se polako zatvara. Ne zato što je pravda neumoljiva - već zato što istina uvek na kraju pokuca.
Pitanje je samo jedno: kad je već pokucala - da li će Srbija ikada reći: uđi?

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Tišina u Srbiji traje predugo da bi bila slučajna

Kompletna dokumentacija o okolnostima smrti bogoslova u Crkvi Srbije Milića Blažanovića, u Manastiru Papraća kod Zvornika (BiH) u maju 1999. godine, dostavljena je na međunarodnu forenzičku analizu – kazao je Portalu ETV bivši đakon ove vjerske zajednice Bojan Jovanović koji se godinama bori da užasavajući slučajevi pedofilije u Crkvi Srbije dobiju sudski epilog. On je kategoričan da je Blažanović od 1997. godine bio žrtva silovanja i seksualnog iživljavanja tadašnjeg vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavende i da se tada devetnaestogodišnji mladić nije ubio, kako je to saopštila zvanična istraga, već da je surovo ubijen. <h2>AUTORITET - PARAVAN ZA DUGOTRAJNO ZLOSTAVLJANJE </h2> - Slučaj ubistva djeteta u manastiru SPC predstavlja paradigmatičan primjer načina na koji institucionalna zatvorenost i autoritet mogu da posluže kao paravan za dugotrajno zlostavljanje i nasilje. Prema raspoloživoj dokumentaciji, dijete je duži vremenski period bilo izloženo kontinuiranom psihičkom pritisku, izolaciji, ponižavanju i seksualnom zlostavljanju, što je stvorilo stanje potpune zavisnosti, straha i nemogućnosti da potraži pomoć – kaže Jovanović.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250517070548_80550b222afd0482b1c5dc28e4f711a09fae2fcd35a7eced05fd3b5416b8f889.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250517070548_80550b222afd0482b1c5dc28e4f711a09fae2fcd35a7eced05fd3b5416b8f889" data-rendition-name="original" width="952" height="588" loading="lazy" alt="Vasilije Kačavenda"><figcaption>BRUTALNI SILEDŽIJA: Vasilije Kačavenda</figcaption></figure>  Dokumentacija koja je proslijeđena na forenzičko vještačenje, dodaje on, obuhvata i svjedočenja, interne zapise, vremenske linije događaja, kao i materijalne tragove koji omogućavaju rekonstrukciju posljednjih dana i sati života đeteta. - Upravo takva rekonstrukcija razotkriva pokušaje prikrivanja, propuste u reagovanju odgovornih lica i moguće saučesništvo kroz ćutanje ili pasivnost. Upućivanje predmeta na nezavisno forenzičko vještačenje i uključivanje međunarodnih institucija predstavlja presudan trenutak, jer se time slučaj izmješta iz okvira lokalne kontrole i institucionalne samoodbrane. Standardi koji se primjenjuju u saradnji sa međunarodnim istražnim tijelima omogućavaju da se svaki dokaz obradi prema jasnim protokolima, čime se sprječava selektivno tumačenje ili odbacivanje nepovoljnih nalaza – ističe Jovanović. U ovakvim slučajevima, kaže on, forenzika ne razotkriva samo neposrednog izvršioca, već i širi sistem odgovornosti: ko je znao, ko je morao znati, i ko je svjesno odlučio da ne reaguje. <h2>FORENZIKA – GLAS ĐETETA KOJE VIŠE NE MOŽE DA GOVORI</h2> - Upravo ta dimenzija čini ovaj slučaj posebno teškim i društveno relevantnim. U situaciji u kojoj je žrtva ubijena, forenzički dokazi postaju njen jedini glas. Oni svjedoče o trpljenju, vremenu, mjestu i načinu nasilja, ali i o okolnostima koje su omogućile da se ono nastavi. Zbog toga forenzičko vještačenje u ovom slučaju nije samo dokazni postupak, već i moralna obaveza - prema djetetu, ali i prema potencijalno drugoj djeci koja bi mogla biti izložena istom obrascu nasilja – naglašava Jovanović. Ako se ovaj slučaj sagleda kroz Maslovljevu hijerarhiju potreba, objašnjava on, jasno je da su đetetu bile uskraćene najniže i najosnovnije potrebe: fizička sigurnost, zaštita i osjećaj da nije ugroženo.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026011607014_547dc321dc65fe572b4d4915c9dba68c0aa1bf718c9774a32ef1ab3e07767b02.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2026011607014_547dc321dc65fe572b4d4915c9dba68c0aa1bf718c9774a32ef1ab3e07767b02" data-rendition-name="original" width="4048" height="2272" loading="lazy" alt="Manastir Papraća u Bosni i Hercegovini"><figcaption>Manastir Papraća u Bosni i Hercegovini (Photo: Dokumentovano.ba)</figcaption></figure>  - Kada dijete bude ubijeno u okruženju koje bi po definiciji trebalo da garantuje sigurnost i brigu, dolazi do potpunog sloma sistema vrijednosti, ne samo pojedinačnog već i društvenog. Slučaj ubistva djeteta u manastiru SPC predstavlja test zrelosti institucija i društva u cjelini. Forenzičko vještačenje je jedini mehanizam koji može da presiječe lanac poricanja, relativizacije i institucionalne zaštite počinilaca. Istina utvrđena dokazima nije čin osvete, već preduslov pravde i minimalni uslov da se spriječi ponavljanje ovakvih zločina. Društvo koje ne dozvoli da forenzika govori u ime najranjivijih prihvata saučesništvo; društvo koje insistira na dokazima bira odgovornost, čak i kada je istina teška i razorna – zaključio je Jovanović. <h2>INTERPOL ISTRAŽUJE ZLOČIN</h2> Bivši đakon Crkve Srbije Bojan Jovanović duže od decenije pokušava da dokaže da je Blažanović brutalno ubijen. U maju prošle godine je na zahtjev Interpola, o čemu je Portal ETV pisao, dao izjavu u beogradskoj policiji, kada je iskazao nadu da će uznemirujuće informacije koje decenijama zataškavaju Crkva Srbije i pravosudni organi u Srbiji i Bosni i Hercegovini o užasavajućim slučajevima pedofilije u ovoj vjerskoj zajednici konačno biti rasvijetljene. Prema zvaničnoj verziji, kako smo pisali, tada 19-ogodišnji Blažanović ubio se u svojoj sobi u Manastiru Papraća improvizovanom bombom. Nezvanično – njegovo svirepo ubistvo organizovao je tadašnji vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda, kako bi prikrio zločin višestrukog silovanja kojem je izložio ovog bogoslova, u svome dvoru u Doboju, u periodu od 1997. do 1999. godine.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026011607014_7b36c185cd6aa7710d01bc5f2f539c3c27c6e0be4169a3b8e4dfa1d4c4f96867.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2026011607014_7b36c185cd6aa7710d01bc5f2f539c3c27c6e0be4169a3b8e4dfa1d4c4f96867" data-rendition-name="original" width="468" height="316" loading="lazy" alt="Milić Blažanović"><figcaption>Milić Blažanović(Photo: Dokumentovano.ba)</figcaption></figure>  U to vrijeme, pisali smo, Jovanović je služio upravo kod Kačavende, a nekoliko godina nakon zločina pred srpskim i BiH pravosuđem pokrenuo je više postupaka, ali uzalud. Uzaludni su ostali i pokušaji da privoli velikodostojnike ove vjerske zajednice da reaguju na pedofiliju. U izjavi koju je 12. maja prošle godine dao inspektorima beogradske policije, ispričao je da je poznavao Blažanovića koji je bio bogoslov i koji je, kako je kazao, još kao dječak došao u manastir. Svjedočio je da mu je svještenik koji je služio u manastiru ispričao kako su on i Blažanović poslije liturgije, kobnog dana, pošli u svoje sobe da odmore. Nedugo potom, kako je ispričao Jovanoviću, začuo je zvono na vratima, onda i korake, a ubrzo potom odjeknula je i eksplozija... I Jovanović i ovaj svještenik napuštili su Manastir Papraća ubrzo poslije zločina, jer su znali da zvanična verzija nije tačna i da se Blažanović nije ubio, kako je glasila službena verzija, već je ubijen. Kačavenda je penzionisan tek 2013, iako je Crkvi Srbije 2012. dostavljen video snimak na kojem se vidi kako seksualno opšti sa jednim dječakom. Tek kada su se u javnosti pojavili i drugi snimci on je penzionisan. U junu 2024. godine episkop šumadijski Jovan odlikovao je Kačavendu ordenom šumaričkih mučenika?! Jovanović je tvrdi da su Kačavendine seksualne zločine prikrivali i velikodostojnici Crkve Srbije u Crnoj Gori - pokojni poglavar ove vjerske zajednice u našoj zemlji Amfilohije Radović i aktuelni mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije Mićović. Dokaze o slučajevima pedofilije i prikrivanju pedofilije u manastirima i crkvama u Crnoj Gori kojima upravlja Crkva Srbije Jovanović je dostavio i crnogorskom tužilaštvu.

Kaćuša Krsmanović

Jovanović: Saznaće se ko je znao, ko je morao znati, i ko je svjesno odlučio da ne reaguje

Udruženje nestalih beba Vojvodine i Savez kršćana Hrvatske organizovali su još jednu međunarodnu konferenciju posvećenu rasvjetljavanju sudbina nestalih beba na prostoru bivše Jugoslavije, ovoga puta u Sarajevu.&nbsp;
Kako su istakli u saopštenju dostavljenom Portalu ETV, međunarodna konferencija pod nazivom „Quo vadis humanosti – Istina o nestalim bebama i obaveza zaštite svakog djeteta“, okupila je majke, porodice, aktiviste, stručnjake i ljude savjesti iz cijelog regiona ujedinjene u boli.
- Ko može bolje razumjeti majke nestale djece od ranjenog Sarajeva? Grada koji je preživio opsadu, grad u kojem su ulice natopljene suzama majki koje su u posljednjem ratu izgubile djecu. Sarajevo zna što znači čekati, nadati se, tražiti istinu među ruševinama sistema i ljudskosti. Sarajevo zna što znači kada institucije ćute, a bol ne prestaje – piše u saopštenju.
Ključna pitanja i na ovoj konferenciji bila su - zašto odgovorni ćute, zašto se arhive zatvaraju, zašto pravda još nije stigla, zašto djeca nemaju ime?
- Posebno snažan utisak ostavila je Ana Pejić, čiji je dugogodišnji rad dao tračak nade majkama koje su godinama gurane na margine društva, proglašavane preosjetljivima, sumnjičavima ili čak ludima jer nijesu pristajale na zvanične verzije. Njena poruka bila je jasna: upornost je jedino što sistem ne može da slomi – naglasili su u saopštenju.
Profesor Kriminalističke psihologije Sandi Dizdarević, član međunarodnog tima koji istražuje slučaj nestalih beba, na konferenciji je govorio o načinima krađe beba, modusu operandi koji su koristili počinitelji, perfidnosti zloupotrebe postporodiljskog stanja i šoka majke, kako bi se djeca proglašavala mrtvom, bez ijednog materijalnog dokaza koji bi potkrijepio takve tvrdnje.&nbsp;
Predstavio je i dio rezultata istraživanja sprovedenog na području Srbije, a koje je obuhvatilo 33 porodice. Objasnio je da će rezultati istraživanja do kraja godine biti upućeni jednom od najprestižnijih kriminoloških časopisa na recenziju.
- Nadamo se da će recenzije biti pozitivne i da će od strane eminentnih profesora rad biti prihvaćen za objavljivanje – rekao je on, uz konstataciju da će ovim fenomen ukradenih beba prvi put biti dio naučog opusa.
Generalni zaključak konferencije, kazao je Dizdarević, jeste da „entuzijazam pojedinaca ili grupa u zaštiti žrtava, a osobito djece i maloljetnika mora dobiti institucionalnu dinamiku“.
- Uloga i značaj međunarodnih organizacija za zaštitu djece, čini se više nego neophodna – kategoričan je on.
Na konferenciji se, dodaje se u saopštenju, bez uvijanja govorilo o sumnjama na organizovanu trgovinu bebama, o nestalim dokumentima, o porodilištima kao posljednjim mjestima gdje su roditelji viđeli svoju djecu, o potpisima koji nikada nijesu objašnjeni i o smrtnim listovima bez tijela.&nbsp;
- Govorilo se i o tome da iza svega ne stoje „greške sistema“, već sistem sam. Kako je istaknuto, iza ove tragedije stoje strukture koje su se nekada nazivale „službama državne sigurnosti“, a danas se kriju iza demokratskih fasada, procedura i sporih sudova. Zato se ćuti. Zato se u nekim državama regiona rezolucije o zločinima nad djecom odbacuju ili obesmišljavaju. Zato se apelima roditelja odgovara formalno, hladno ili nikako. Jer država ne može priznati ono što zna – jer bi tada morala priznati i sopstvenu saučesničku ulogu – kategorični su u saopštenju, uz konstataciju da „istina, koliko god bila strašna, ima jednu osobinu – ne može zauvijek ostati skrivena“.
U novembru je domaćin međunarodne konferencije o nestalim bebama sa prostora bivše SFRJ bio Zagreb kada je naglašeno da istina o nestalim bebama prevazilazi nacionalne i vjerske granice, te da je to pitanje savjesti čitavog društva.
U Londonu je 29. oktobra predstavljen naučni rad o otmicama beba na prostoru bivše Jugoslavije.
Konferenciju u Zagrebu pratila je državna njemačka televizija, koja, kako je Portalu ETV kazao sekretar Saveza kršćana Hrvatske Bojan Jovanović, priprema dokumentarni serijal od šest epizoda, čime slučaj nestalih beba ulazi u evropski medijski i istraživački fokus.
Tema nestalih beba iz porodilišta u nekadašnjoj SFRJ decenijama je aktuelna u Srbiji, a pokrenuta je i u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Hiljade žena tvrde da su njihove bebe bile žrtve trgovine ljudima. Majkama je saopštavano da su im bebe umrle, a one su završavale u dobro razrađenom i širokom lancu trgovaca ljudima.
Prema nezvaničnim procjenama, čak 250.000 beba u bivšoj Jugoslaviji proglašeno je mrtvim pod nerazjašnjenim okolnostima, a roditelji vjeruju da su ukradene i date na nelegalna usvajanja.

1084x550

Službe sigurnosti bile dio lanca trgovine đecom

Bivši svještenik Crkve Srbije Bojan Jovanović dostavio je juče tužilaštvu u Beogradu informaciju da su njegovi saradnici, u drugoj zemlji „locirali svješteno lice Srpske pravoslavne crkve koje je učestvovalo u prikrivanju slučajeva pedofilije i seksualnog zlostavljanja u okviru SPC“. - Premještanje takvog lica ne može biti izvršeno bez odobrenja crkvene vlasti, odnosno Sinoda SPC kojim predsjedava patrijarh, što implicira da je o tim radnjama morao postojati nivo znanja na najvišim instancama. Takođe, kao što smo već razgovarali, takva vrsta premještanja nije moguća bez logističke podrške elemenata bezbjednosnog sistema Srbije koji djeluju van zakonskog okvira, a za koje se smatra da su povezani sa predsjednikom Republike, gospodinom Aleksandrom Vučićem – piše u Jovanovićevom obavještenju dostavljenom tužilaštvu. <h2>NEĆE ODUSTATI</h2> Istakao je da se „radi o licu koje raspolaže detaljnim informacijama o širem krugu pojedinaca iz redova svještenstva i episkopata koji su bili uključeni u podvođenje maloljetnih lica na teritoriji: Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i drugih država“. - S obzirom na to da, po mom uvjerenju i iskustvu, institucije policijskog, pravosudnog i bezbjednosnog sistema u Srbiji štite pojedince za koje se sumnja da su izvršioci najtežih krivičnih djela nad djecom u okviru SPC, smatram svojom obavezom da nastavim da ukazujem na ovaj skandal i da doprinesem njegovom razotkrivanju na svim nivoima uključujući diplomatski i međunarodni – naglasio je Jovanović u aktu dostavljenom tužilaštvu. Poručio je da će se potruditi „da sa potpunim pravom Srbiji i SPC“ nanese „što teži udarac i što veću štetu, kako u diplomatskom, tako i na svakom drugom nivou“. - Očekujem da će istraga Tužilaštva, kao i međunarodnih organa poput Interpola, u vezi sa informacijama o kojima sam svjedočio - uključujući i slučaj ubistva maloljetnog lica u manastiru SPC, kojem je prethodilo seksualno zlostavljanje doprinijeti da se zdrav dio tužilaštva odlučnije suprotstavi počiniocima i saučesnicima unutar SPC – istakao je Jovanović. Podsjetio je tužilaštvo da je učestvovao u stvaranju svjetskog registra osoba povezanih sa pedofilijom i seksulnim zlostavljanjem u vjerskim zajednicama pravoslavne orijentacije. - SPC učestvuje sa 21,3 procenata odmah iza Ruske pravoslavne crkve, za sada, a procenat će uskoro biti još veći – upozorio je on u dopisu Tužilaštvu. Istovjetno obavještenje proslijedio je i Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije, kao i Bezbjednosno-informativnoj agenciji. <h2>ZNAČAJNO PRIZNANJE</h2> Jovanović je danas međunarodno priznati aktivista koji se bori protiv pedofilije u Crkvi Srbije, generalni je sekretar Saveza hrišćana Hrvatske, a u novembru mu je stiglo i priznanje od ugledne američke Fondacije Džon Templton, organizacije koja podržava osobe koje daju doprinos afirmaciji duhovne strane života. Ova fondacija ljetos je godišnju nagradu, vrijednu milion i po dolara, dodijelila vaseljenskom patrijarhu Vartolomeju za doprinos zaštiti životne sredine.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208191252_a8d9b633fc37257b82048ef32176e60a7086598779626688cdd85bca18b38764.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251208191252_a8d9b633fc37257b82048ef32176e60a7086598779626688cdd85bca18b38764" data-rendition-name="original" width="1024" height="575" loading="lazy" alt="Patrijarh Vartolomej"><figcaption>ĆUTI O DOKAZIMA: Patrijarh Vartolomej(Photo: Crkva Srbije)</figcaption></figure>  - Džon Templton Fondacija u svom pismu izrazila je zahvalnost za trud, hrabrost i predanost koju ulažem u podršku preživjelima. Napisali su da se moj glas čuje, da su moja pisma primljena i da moj rad ima vrijednost - kazao je Jovanović u novembru za Portal ETV. Iskazao je zadovoljstvo što je priznanje za njegov angažman stiglo od jedne od najuglednijih svjetskih humanitarnih organizacija, ističući da je to potvrda da se njegovi apeli za pravdu i brigu o preživjelima zlostavljanja – čuju. Istakao je, međutim, i nezadovoljstvo što je vaseljenski patrijarh ove godine bio nosilac godišnje nagrade ove fondacije ističući da „problem nastaje kada se briga za životnu sredinu pretvori u moralnu medalju koja prikriva tišinu o tragedijama koje se dešavaju unutar duhovnih institucija“. - Kako se može govoriti o iscjeljenju planete, a ne govoriti o iscjeljenju ljudi? Kako se može štititi svijet, a ne štititi dijete? Kako se može govoriti o svetosti Božjeg stvorenja, a ne stati uz one koji su bili povrijeđeni rukom onih koji predstavljaju Boga? To je duboka etička nedosljednost, rana koja stoji između moralnog učenja i moralne prakse – kazao je Jovanović. On i aktivisti nekoliko međunarodnih organizacija ljetos su u otvorenom pismu poručili da se „ne može patrijarh Vartolomej slaviti zbog liderstva u oblasti zaštite životne sredine, a istovremeno ignorisati žene i djecu koji doživljavaju seksualno zlostavljanje i trpe traumu pod njegovim duhovnim autoritetom“. U Crnoj Gori je, u maju 2021. godine, štampano prvo izdanje Jovanovićeve knjige „Ispovest kako smo ubili Boga“, u kojoj piše o zločinima episkopa Crkve Srbije.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208191252_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251208191252_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Jovanovićeva knjiga - svjedočanstvo brutalnih zločina u Crkvi Srbije"><figcaption>Jovanovićeva knjiga - svjedočanstvo brutalnih zločina u Crkvi Srbije</figcaption></figure>  On je i crnogorskom tužilaštvu dostavio dokaze o slučajevima pedofilije i prikrivanju ovih zločina u manastirima i crkvama u Crnoj Gori kojima upravlja Crkva Srbije. Tvrdi da posjeduje dokaze da je sadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović učestvovao sa episkopima u zataškavanju seksualnog zlostavljanja i navodnih slučajeva podvođenja maloljetnika u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe. Jovanović je, kako smo ranije pisali, poslije višegodišnje borbe uspio da internacionalizuje svoju bitku protiv seksualnih predatora u Crkvi Srbije i onih koji ih prikrivaju - imao je izlaganja u Ujedinjenim nacijama, Evropskom parlamentu, kao i na brojnim međunarodnim konferencijama.

Jovanović kategoričan - institucije Srbije štite pedofile u Crkvi Srbije

Bivšem svješteniku Crkve Srbije, međunarodno priznatom aktivisti za borbu protiv pedofilije u ovoj vjerskoj zajednici, generalnom sekretaru Saveza hrišćana Hrvatske Bojanu Jovanoviću stiglo je priznanje od Fondacije Džon Templton iz Sjedninjenih Američkih Država, organizacije koja podržava osobe koje daju doprinos afirmaciji duhovne strane života, a koja je ljetos godišnju nagradu, vrijednu milion i po dolara, dodijelila vaseljenskom patrijarhu Vartolomeju za doprinos zaštiti životne sredine.&nbsp; - Džon Templton Fondacija u svom pismu izrazila je zahvalnost za trud, hrabrost i predanost koju ulažem u podršku preživjelima. Napisali su da se moj glas čuje, da su moja pisma primljena i da moj rad ima vrijednost – kazao je Jovanović za Portal ETV. Podsjetio je da priznanje stiglo od jedne od najuglednijih svjetskih humanitarnih organizacija, te da je ono potvrda da se njegovi apeli za pravdu i brigu o preživjelima zlostavljanja – čuju.&nbsp; - Ironično, upravo ta ista organizacija ove godine dodijelila je nagradu jednom od najuticajnijih duhovnih vođa svijeta, Vaseljenskom patrijarhu, za doprinos očuvanju životne sredine – podsjetio je on. Kategoričan je da je to paradoks koji je nemoguće zanemariti.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119121148_b860311a34bf1565535da6058c52249e45ea6bbb8f60d5c64226bddea697cd7b.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251119121148_b860311a34bf1565535da6058c52249e45ea6bbb8f60d5c64226bddea697cd7b" data-rendition-name="original" width="1080" height="908" loading="lazy" alt="Fondacija Templton dala podršku i priznanje Jovanoviću"> <figcaption>Fondacija Templton dala podršku i priznanje Jovanoviću</figcaption> </figure>  - Nagrada je dodijeljena za brigu o Zemlji, ali ne i za brigu o onima koji na toj Zemlji rastu najranjiviji - djeci. Za travnjake, vode, šume i okeane, ali ne i za djecu čiji su životi obilježeni zlostavljanjem onih koji bi trebalo da ih štite. Nema ničeg pogrešnog u tome da se slavi briga za prirodu. Naprotiv, to je civilizacijska dužnost. Problem nastaje kada se briga za životnu sredinu pretvori u moralnu medalju koja prikriva tišinu o tragedijama koje se dešavaju unutar duhovnih institucija. Kako se može govoriti o iscjeljenju planete, a ne govoriti o iscjeljenju ljudi? Kako se može štititi svijet, a ne štititi dijete? Kako se može govoriti o svetosti Božjeg stvorenja, a ne stati uz one koji su bili povrijeđeni rukom onih koji predstavljaju Boga? To je duboka etička nedosljednost, rana koja stoji između moralnog učenja i moralne prakse – kategoričan je Jovanović. Upravo zato, isitiče on, taj paradoks postaje još jasniji: ako naš glas može biti prepoznat, kako onda glasovi djece još uvijek ostaju neshvaćeni, neprepoznati ili zanemareni? - Ovo nije napad na pojedinca, niti na instituciju. Ovo je poziv na dosljednost. Ako je neko dovoljno veliki da prima svjetske nagrade, onda je dovoljno velik i da preuzme odgovornost. Ako može govoriti o klimatskim promjenama, može govoriti i o zlostavljanju. Ako može štititi planetu, može štititi i dijete. Jer planeta se može obnoviti, ali dijete koje je pretrpjelo zlo nosi svoje ožiljke cijelog života – poručio je Jovanović. Priznanje koje je dobio od svjetski priznate Fondacije Jovanović ne doživljava samo kao lični uspjeh i satisfakciju, već smatra da je to „priznanje svima koji se bore za istinu, za bolju budućnost i za ozdravljenje onih koji su najviše povrijeđeni“. - Posebno je važno istaći da ovo priznanje obuhvata i rad Udruge Savez hrišćana Hrvatske, čiji tim neumorno podržava preživjele i zagovara njihove glasove u društvu. Ponosan sam što smo zajedno prepoznati za našu posvećenost, hrabrost i dosljednost u borbi za prava i zaštitu najranjivijih – naglasio je on.&nbsp; U pismu Fondacije, dodaje, piše da se njihov glas čuje, ali on poručuje da su „najvažniji glasovi preživjelih, glasovi koji predugo odjekuju samo u tišini“. - Sve dok se odrasli skrivaju iza nagrada, a djeca iza tišine, svaka medalja ostaje nedovršena, svaka čast polovična i svaka nagrada moralno upitna. I upravo u tom paradoksu - između brige za travu i brige za čovjeka počinje borba za istinsku pravdu. Jer, tek kada zaštitimo najslabije među nama, moći ćemo reći da smo zaštitili i svijet u kojem živimo – poruka je Jovanovića.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119121148_a8d9b633fc37257b82048ef32176e60a7086598779626688cdd85bca18b38764.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251119121148_a8d9b633fc37257b82048ef32176e60a7086598779626688cdd85bca18b38764" data-rendition-name="original" width="1024" height="575" loading="lazy" alt="Patrijarh Vartolomej"> <figcaption>Patrijarh Vartolomej(Photo: Crkva Srbije)</figcaption> </figure>  On je oštro reagovao i ljetos kada je prestižna svjetska nagrada dodijeljenja patrijarhu Vartlomeju ističući da „zeleni patrijarh“ prima priznanje za zaštitu planete, a ćuti na zlostavljanje djece i žena u pravoslavnim crkvama“. Tada se obratio i patrijarhu upozoravajući ga da ignoriše pozive preživjelih koji su zlostavljani u objektima pravoslavnih crkava. Ne može se patrijarh Vartolomej slaviti zbog liderstva u oblasti zaštite životne sredine, poručili su tada Jovanović i nekoliko organizacija i aktivista u otvorenom pismu, a istovremeno ignorisati žene i djecu koji doživljavaju seksualno zlostavljanje i trpe traumu pod njegovim duhovnim autoritetom. Jovanović je tada podsjetio da je više puta pisao vaseljenskom patrijarhu s molbom „da prepozna patnju žrtava i podstakne reforme“, ali da nikada nije dobio odgovor. - Samo tišina – istakao je Jovanović, uz konstataciju da „ova tišina u lice trauma, dokumenata i svjedočanstava, nije samo pastoralni propust - ona je teološki skandal“. Jovanović je nedavno u Turskoj predao novo pismo patrijarhu Vartolomeju u kojem je zatražena podrška Vaseljenske patrijaršije „osnivanju alternativnih i obnovi vjerskih organizacija koje su nepravedno utopljene u monstruozni konstrukt SPC, a koje su istorijski, kulturno i duhovno činile okosnicu autentične duhovnosti naroda Balkana - uključujući obnovu nacionalnih pravoslavnih crkava u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji i drugim zemljama gdje SPC djeluje kao vjerski hegemon“. U maju 2021. godine u Crnoj Gori je štampano prvo izdanje Jovanovićeve knjige „Ispovest kako smo ubili Boga“, u kojoj piše o zločinima episkopa Crkve Srbije. On je crnogorskom tužilaštvu dostavio dokaze o slučajevima pedofilije i prikrivanju ovih zločina u manastirima i crkvama u Crnoj Gori kojima upravlja Crkva Srbije. Tvrdi da posjeduje dokaze da je sadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović učestvovao sa episkopima u zataškavanju seksualnog zlostavljanja i navodnih slučajeva podvođenja maloljetnika u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119121148_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251119121148_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Jovanovićeva knjiga svjedočanstvo o zločinima u Crkvi Srbije"> <figcaption>Jovanovićeva knjiga svjedočanstvo o zločinima u Crkvi Srbije</figcaption> </figure>  Jovanović je poslije višegodišnje borbe uspio da internacionalizuje svoju bitku protiv seksualnih predatora u Crkvi Srbije i onih koji ih prikrivaju - imao je izlaganja u Ujedinjenim nacijama, Evropskom parlamentu, kao i na brojnim međunarodnim konferencijama.

Jovanović: Paradoks nagrade - briga za Zemlju, ali ne i za djecu

U dvorani „Napredak“ u Zagrebu održana je međunarodna konferencija posvećena jednoj od najmračnijih tema postjugoslovenskog prostora – nestalim bebama, a događaj je organizovao Savez hrišćana Hrvatske. Kako je saopšteno, konferencija je okupila roditelje, stručnjake i istraživače iz regiona, odlučne da otkriju istinu koju sistemi decenijama prikrivaju. <h2>&nbsp;PRIKRIVANJE ISTINE</h2> U uvodnom obraćanju, ističe se u saopštenju, predsjednik Saveza mr Damir Katulić naglasio je da istina o nestalim bebama prevazilazi nacionalne i vjerske granice, to je, kazao je on, pitanje savjesti čitavog društva. - Konferenciji su prisustvovali i brojni roditelji čija su djeca nestala neposredno nakon rođenja, a njihova svjedočenja odjekivala su salom kao bolni podsjetnik da borba nije završena – piše u saopštenju. Među govornicima iz Srbije bili su Ana Pejić, majka nestalog đeteta i osnivačica Udruženja roditelja nestalih beba Vojvodine, dr Gordana Radelić, majka nestalog đeteta, te prof. dr Goran Belojević, profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu. Dan prije ove konferencije, dodaju u saopštenju, 29. oktobra u Londonu je troje stručnjaka iz različitih oblasti predstavilo naučni rad o otmicama beba na prostoru bivše Jugoslavije, čime je tema prvi put dobila i naučni temelj.&nbsp; - Taj trenutak mnogi nazivaju prekretnicom, jer borba roditelja od tog dana više nije samo vapaj, već argumentovana, dokumentovana istina – saopšteno je nakon Konferencije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110307110_162524f9cfef83e8a4825d54685b7920656b852a5b0aa07717adb353960b6314.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025110307110_162524f9cfef83e8a4825d54685b7920656b852a5b0aa07717adb353960b6314" data-rendition-name="original" width="1042" height="496" loading="lazy" alt="Sandi Dizdarević"> <figcaption>Sandi Dizdarević</figcaption> </figure>  Putem video-bima obratio se i profesor kriminalističke psihologije Sandi Dizdarević, član međunarodnog istraživačkog tima koji učestvuje u pronalaženju nestalih beba.&nbsp; - Njegove riječi, izrečene s oprezom ali odlučno, potvrdile su ono što roditelji već dugo znaju – istina postoji, ali se sistemski prikriva – piše u saopštenju. Podsjećaju da je nakon presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u Srbiji usvojen zakon koji, kako poručuju roditelji, nije donio pravdu, već pokušaj zataškavanja.&nbsp; Majke iz Hrvatske su se, poput majki iz Srbije, obratile istom sudu i dobile presudu u svoju korist.&nbsp; - Ana Pejić je u Zagrebu izrekla rečenicu koja je odzvanjala poput zavjeta: „Nemojte dozvoliti da majke Hrvatske prođu kao majke Srbije. Ispunite presudu, dajte nam odgovor - gdje su naša djeca“ – poručila je ona. <h2>&nbsp;DAVID PROTIV GOLIJATA</h2> U saopštenju se naglašava da je posebno emotivan trenutak tokom konferencije bio kada je jedan od očeva objavio da je, vjerovatno, pronašao svog sina.&nbsp; - To nije bio samo trenutak emocije - to je bio trenutak sudara dvije sile: roditeljske vjere i sistemske tišine. Borba ovih roditelja, koja traje više od tri decenije, više se ne može opisati kao epska. Ovo je biblijska borba Davida protiv Golijata – borba malih, golorukih ljudi protiv nevidljivog, hladnog sistema moći. David danas nema praćku ni kamen, već dokumenta, presude, DNK analize i glas koji više niko ne može ućutkati. Golijat više nije vojnik, već birokratski zid, lažna dokumentacija, izgubljeni spisi i institucije koje ćute. Ali istorija nas uči: Golijat uvijek djeluje nepobjedivo – sve dok David ne ustane. Ti roditelji jesu taj David. I dok im svijet okreće leđa, oni ne odustaju. Dok institucije odlažu, oni ne prestaju. Dok vlasti traže načine da zataškaju, oni traže samo jedno - istinu i ime svog djeteta – naglašava se u saopštenju koje je Portalu ETV dostavio sekretar Saveza hrišćana Hrvatske Bojan Jovanović. Njihova borba, dodaje se, nije politička, nije nacionalna, nije vjerska, već borba za osnovni smisao postojanja – za istinu, za pravdu, za dijete koje je negdje, možda još živo, možda izgubljeno u nečijem tuđem životu. - U vremenu kada su mnogi pristali na ćutanje, ovi ljudi su izabrali da govore. I zato ova borba nije samo hrvatska, srpska, ni regionalna – ona je ljudska. Ona prevazilazi granice, zakone i sisteme, jer dodiruje ono što nijedna vlast ne može kontrolisati: ljubav majke i oca prema djetetu koje traže. Istina je krenula. I neće stati dok posljednje ime ne bude izgovoreno, dok posljednje dijete ne bude pronađeno i dok pravda ne nadvlada strah – zaključeno je u saopštenju, Konferenciju u Zagrebu pratila je državna njemačka televizija, koja, kako je Portalu ETV kazao Jovanović, priprema dokumentarni serijal od šest epizoda, čime slučaj nestalih beba ulazi u evropski medijski i istraživački fokus. Sljedeća konferencija, u organizaciji Saveza hrišćana Hrvatske, biće održana u Bosni i Hercegovini, a već se planira i nova – u Crnoj Gori. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110307110_11ad3163e117336a23a2f938af0e9dcfc1e38846315bd821920539d860b5a729.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025110307110_11ad3163e117336a23a2f938af0e9dcfc1e38846315bd821920539d860b5a729" data-rendition-name="original" width="770" height="513" loading="lazy" alt="Bojan Jovanović"> <figcaption>Bojan Jovanović(Photo: Al Jazeera)</figcaption> </figure>  <h2>&nbsp;TRGOVINA BEBAMA</h2> Tema nestalih beba iz porodilišta u nekadašnjoj SFRJ decenijama je aktuelna u Srbiji, a pokrenuta je i u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Hiljade žena tvrde da su njihove bebe bile žrtve trgovine ljudima. Majkama je saopštavano da su im bebe umrle, a one su završile u dobro razrađenom i širokom lancu trgovaca ljudima i prodavane su. Dojčevele objavio je 2019. godine priču muškarca iz BiH koji tvrdi kako mu je ljekara Ginekološke klinike Kliničko-bolničkog centra Zvezdara u Beogradu 1998. godine u prostoriji punoj novorođene djece rekao da odabere jednu bebu.&nbsp; - Biraj - tvrdi Marko Ivić da mu je rekao ljekar.&nbsp; On i supruga decenijama žive i rade u Njemačkoj, ali nijesu mogli da imaju djecu, pa su se odlučili na usvajanje. - Željeli smo usvojiti napušteno dijete iz sirotišta. Igrom slučaja upoznao sam čovjeka iz Bugojna koji mi se predstavio kao Dragan i on mi je kazao da ima rješenje za mene u Beogradu. Otputovali smo u Beograd i jako sam se iznenadio kada mi je rekao da parkiramo vozilo pored porodilišta. Mislio sam da ćemo otići u sirotište - ispričao je Ivić 2019. za Dojčevele. Medicinska sestra mu je dala bijeli mantil i sa ljekarom je krenuo u obilazak porodilja, a dodirivanje kreveta trebalo je da bude znak doktoru koja porodilja liči na njegovu suprugu. - Pitao me kako izgleda moja žena, a ja sam odgovorio da je crnka. Poslije me je odveo u boks sa bebama i rekao mi da izaberem bebu. Doslovno mi je rekao: „Biraj“. Rekao je da se po djetetu plaća 10.000 DEM, a ako želim blizance, onda 15.000 DEM, da će sve papire srediti kao da je moja žena rodila. Čak mi je govorio da i mojim njemačkim prijateljima, ali i našim ljudima, kažem da u tom porodilištu mogu dobiti dijete ako to žele. Kada je to govorio, predstavljao se kao veliki humanista, jer su to, navodno, djeca iz siromašnih porodica ili studentkinja koje nijesu znale što bi s njima. Znao sam da to nikako ne može biti u redu. Rekao sam da ću razgovarati sa ženom i otišao – ispričao je Ivić, koji je sa suprugom odlučio da neće uzeti bebu iz tog porodilišta. Odlučio je da progovori kada je 2017. na jednoj reginalnoj televiziji vidio prilog o nestalim bebama, a govorile su đene iz Udruženja nestalih beba Srbije.&nbsp; - Supruga i ja gledali smo tu emisiju i ja sam samo kazao: Ane moja, to smo mi mogli biti. Mi smo mogli to ukradeno dijete kupiti. Mi smo mogli biti kupci. Ostali smo šokirani. Vidio sam te majke i rekao da neću ćutati – ispričao je on 2019. U Beogradu je, na poziv majki iz ovog udruženja, svjedočio o svom iskustvu. - Trgovina bebama je bila sistemski organizovana u lancu ljekata, preko matične službe centara za socijalni rad i policije. Očito su te strukture i danas jake – rekla je 2019. Ana Pejić za Dočevele. Prije dvije godine snimljena je i mini serija „Kalup“ na osnovu svjedočanstava roditelja nestalih beba.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110307110_74dac77071bf15e7b04839edb157a01ecbc1f97b45603cee9118b22fec9bff6c.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025110307110_74dac77071bf15e7b04839edb157a01ecbc1f97b45603cee9118b22fec9bff6c" data-rendition-name="original" width="621" height="502" loading="lazy" alt="Ana Pejić"> <figcaption>Ana Pejić</figcaption> </figure>  Prvi put i majke iz Hrvatske progovaraju i tvrde da su im djeca oteta. Nedavna vijest o majci koja je nakon 40 godina u Srbiji pronašla svog sina za kojeg su rekli da je umro tijekom porođaja, samo potvrđuje da su se u tim godinama događale nevjerojatne stvari. Sve žene s kojima je razgovarala ekipa emisije Provjereno, imaju gotovo identičnu priču - uredan porođaj nakon kojeg je u prvim danima sve bilo u redu. Odjednom se stanje pogoršava, nastaju komplikacije s bebom zbog koje djecu premještaju u druge bolnice. Čak i druge gradove. Prije tri godine u Srbiji je odjeknula vijest da je majka, kojoj je nakon porođaja saopšteno da je beba umrla, pronašla svoga sina poslije 40 godina. On je usvojen, takođe, u Srbiji. U potrazi za sinom pomoglo joj je Udruženje za istinu i pravdu o bebama. DNK analiza potvrdila je njihovu kevnu vezu. Prema istraživanju Ane Pejić u bivšoj Jugoslaviji, kasnije i u državama nastalim iz nje, u razdoblju od 1960. do 2003. iz porodilišta je ukradeno pola miliona đece.

Ana Pejić: Dajte nam odgovor - gdje su naša djeca

Tema seksualnog zlostavljanja unutar vjerskih zajednica pravoslavne orijentacije u regionu i šire dugo je bila taboo. U Crnoj Gori je to dodatno osjetljiva stvar jer se Srpska pravoslavna crkva (SPC) doživljava kao politički faktor. Zato se, kaže u intervjuu za Televiziju E Bojan Jovanović, bivši sveštenik SPC, danas generalni sekretar Saveza kršćana Hrvatske, odlikovanje Amfilohiju tumači kao politička poruka u kontinuitetu saradnje države i crkve.
U Crnoj Gori, kaže, žive oni koji su bili organizatori seksualnih zlostavljanja unutar SPC. Sveštenik, koji je uhapšen u Beogradu sa filmovima u kojima se prikazuje kako episkop SPC seksualno opšti sa maloljetnikom, sada služi u Crnoj Gori.
- I vašoj djeci pripovijeda o hrišćanstvu, ljepoti vjere, krsti, predaje im vjeronauku. To je apsurd. U toku te istrage prikupili smo i druge dokaze i druge svjedoke. Mnogi putevi vode do sadašnjeg takozvanog mitropolita Joanikija i nadam se da će uskoro svi odgovorni sjesti pred policijske organe i reći ono što znaju - tvrdi Jovanović.
TVE: &nbsp;Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović posthumno je odlikovao mitropolita Amfilohija Radovića najvišim državnim odličjem. U otvorenom pismu Milatoviću upozoravate, između ostalog da je Amfilohije Radović dugi niz godina prikrivao pedofiliju, podvođenje i seksualno zlostavljanje maloljetnika po manastirima. Pominjete Cetinjski manastir i manastir Dajbabe. Zbog čega ste se odlučili da to uradite i kakve dokaze imate za to što govorite u otvorenom pismu?
Jovanović: Ove godine sam napisao preko 200 tekstova na temu Srpske pravoslavne crkve (SPC) i ti tekstovi su objavljeni od Njujork Tajmsa pa do Australije, davao saopštenja za 30 medija, od čega su 16 u Sjedinjenim Američkim državama, u Austriji, Njemačkoj i tako dalje. Ovo pismo upućeno gospodinu Milatoviću nijesam napisao radi neke lične afirmacije, već isključivo zbog moralne obaveze. Odluka da se Amfilohije Radović posthumno odlikuje najvišim državnim odlikovanjem bila je udarac na mnoge žrtve koje su decenijama pokušavale da progovore. Radi se o čovjeku koji je godinama imao vrhunski autoritet u SPC i koji je prema svjedočanstvima, koje sam prikupio od strane sveštenika i žrtava, prikrivao slučajeve pedofilije, podvođenja i seksualnog nasilja u manastirima. Naveo sam Cetinjski manastir i manastir Dajbabe, međutim to nije sve, ima toga još o čemu ćemo pričati. Konkretno sam spomenuo manastir Dajbabe, tu je pokojni iguman Teodosije dovodio momke tu sam bio dvorski đakon, tako da je to jedan od primjera za koje sam siguran da se desio, da ne pričamo o istrazi u Cetinjskom manastiru koja je takođe kasnije vođena. Dokazi o kojima govorim nijesu senzacionalni, postoje svjedočanstva bivših sveštenika, sadašnjih sveštenika, izjave žrtava, postoje zapisi sa komisija koje su vođene i koje su služile za razotkrivanje svih tih stvari, međutim, institucije nažalost nijesu nikada to procesuirale. Dio tih informacija već je objavljen u međunarodnim dokumentarnim filmovima, koje emitovao BBC na srpskom, Al Jazeera Balkans i druge. Tema seksualnog zlostavljanja unutar vjerskih zajednica pravoslavne orijentacije u regionu &nbsp;i šire dugo je bila taboo tema, u Crnoj Gori je to dodatno osjetljiva stvar jer SPC se doživljava kao politički faktor, zato se i odlikovanje Amfilohiju tumači kao politička poruka u kontinuitetu saradnje države i Srpske pravoslavne crkve.
TVE: Jeste li očekivali bilo reakciju predsjednika Milatovića na vaše otvoreno pismo, ali i na apel desetina nevladinih organizacija da ne dodjeljuje odlikovanje Amfilohiju Radoviću i ako nijeste zašto?
Jovanović: Iskreno da vam kažem, ja to pismo nisam napisao da očekujem neku reakciju. Znao sam da će bilo kakva reakcija da izostane. Gospodin Milatović je svjestan političke težine odnosa sa crkvom i nadam se makar da će ga savjest natjerati da pocrveni i da shvati da ćutanje o zločinima ne znači pomirenje, već produžava patnju samih žrtava. Ipak izostanak bilo kakve reakcije pokazuje da vlast još nije spremna da se suoči sa odgovornošću u crkvenim institucijama i sa zločinima u njima. Gospodin Milatović je pristao da balansira između građanskog i tradicionalnog dijela biračkog tijela i kritika SPC mogla bi da ga politički oslabi, što njemu apsolutno ne ide u prilog, pa se nažalost odlučio za tišinu. Međutim, to produbljuje nepovjerenje civilnog sektora prema državnim institucijama. Prije dvije godine sam gospodinu Milatoviću uputio pismo, poslije jednog samita koji je organizovala nevladina organizacija Eka global iz Sijetla, koji je održan u Rimu, Vatikanu, Ujedinjenim nacijama u Ženevi i Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu. Uputio sam molbu da mu pošaljemo zaključak koji je sertifikovan od strane američkih advokata, a u čijem stvaranju su učestvovali i građani Crne Gore. Nikada nije odgovorio ne na zahtjev, nego na molbu. Tako da ne očekujem ja za sada ništa da će državni organi ne samo Crne Gore, nego bilo koje &nbsp;države u okruženju da pokrenu nešto dok ne budu na to primorani.
TVE: U otvorenom pismu takođe pišete da je Interpol otvorio istragu o pedofiliji i ubistvu djeteta u manastiru Srpske pravoslavne crkve i da mnogi, "putevi i putići vode u Crnu Goru“. Gdje i do koga vode ti putevi?
Jovanović: Prije nekoliko mjeseci, posle dugogodišnje borbe i kucanja na mnoga vrata, dobio sam poziv da dođem u policiju u Beogradu, gdje danas živim. Oni su me pitali da li znam zašto sam došao i ja sam rekao da ne znam, rekli su mi da su me zvali po nalogu tužilaštva, da je Interpol pokrenuo istragu o pedofiliji u SPC i ubistvu djeteta u manastiru te crkve. Svjedočio sam tri sata i 15 minuta, dobio sam pohvale od policijskih organa za iznalaženje dokaza, istrajnosti i sami su rekli da je to bio policijski posao, a ne posao jednog sveštenika i pojedinca. Sada čekam dalje korake Interpola i tužilaštva, nastavak razgovora, a to je jako bitno jer se ne radi o pojedinačnim slučajevima, nego se radi o cjelokupnoj mreži u SPC koja vodi i do Crne Gore. Da znate doći će trenutak kada će i državni organi Crne Gore morati da pokrenu istragu, da izvrše radnje po nalogu Interpola, ali ću vam reći da će se tu uključiti druge policije iz regiona i šire, jer ta priče ide čak i u Evropsku uniju i kad bude počela kompletna istraga o svemu tome znajte da će to uzdrmati veoma srpsku vlast, a i samu SPC. Vi u Crnoj Gori imate ljude koji su bili organizatori svega toga. Sveštenik koji je uhapšen u Beogradu sa filmovima gdje episkop SPC seksualno opšti sa maloljetnikom. Postoji izjava tog djeteta, on je sada punoljetan, postoje svi dokazi, postoji film. Taj čovjek je uhapšen kada je pokušao meni da proda te filmove. To je vjerovatno jedinstveni primjer u istoriji policije, da nakon takve akcije svi dokazi nestanu. Nikad nijesu stigli u tužilaštvo, a počiniocu je dopušteno da ode iz pritvora i da napusti zemlju. Taj čovjek sada služi u Crnoj Gori i vašoj djeci pripovijeda o hrišćanstvu, ljepoti vjere, krsti, predaje im vjeronauku. To je apsurd. U toku te istrage prikupili smo i druge dokaze i druge svjedoke. Mnogi putevi vode do sadašnjeg takozvanog mitropolita Joanikija i nadam se da će uskoro svi odgovorni sjesti pred policijske organe i reći ono što znaju.
TVE: Da se vratimo dvadeset godina unazad u Bosnu i Hercegovinu, tačnije Bijeljinu i slučaj tadašnjeg vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavende. Vi ste sa slučajem Kačavende pokrenuli priču o zlostavljanju pod okriljem Srpske pravoslavne crkve. Međutim, Vasilija Kačavendu, bez obzira na snimke koje ste objavili 2011. kada ste ga i optužili za pedofiliju, razvrat i umiješanost u ubistvo, Sinod SPC nije kaznio. Šta vama to govori i kakav je stav tada bio mitropolita Amfilohija Radovića prema tome?
Jovanović: Slučaj Kačavenda je ogledalo sistema koji štiti moćne, a kažnjava one koji o tome govore. U saradnji sa policijom, tužilaštvom i sa samom SPC sam radio na tom slučaju, prikupljao dokaze i na kraju smo objavili i film o tome svemu. To je samo jedan djelić filma koji je zarobila srpska policija i Sinod je stao u njegovu odbranu. Amfilohije Radović, koji je prvo pričao da on treba da bude kažnjen izašao je iz te cijele priče i počeo da brani samu instituciju - SPC. Nije stao na stranu žrtava. Time je poručio da je crkveni autoritet iznad pravde i da se zločini mogu skrivati ako neko ima mantiju. Slučaj vladike Vasilija Kačavende bio je prvi ozbiljan test moralne odgovornosti SPC i umjesto transparentne istrage uslijedilo je njegovo povlačenje i njegov odlazak u penziju. Takav pristup pokazuje obrasce. Reći ću vam da su takve istrage vođene i prije i poslije slučaja Kačavende i da to nije jedini i najgori slučaj. Upravo ti novi slučajevi, gdje su cjelokupni papiri kod mene, što ćemo priložiti Interpolu i nadležnim organima, otvoriće širom tu već otvorenu Pandorinu kutiju. Oni su samo pokušavali na neki način da zataškaju, a možda je i bolje što taj slučaj Kačavenda tada nije završen do kraja, jer bi oni tada uspjeli da zatvore neke stvari. Ovako smo dobili mnogo veću i širu sliku i uspjećemo da razotkrijemo kompletnu veliku mrežu koja se već godinama, odnosno decenijama bavi tim stvarima. Imam dokaze od 1978.godine do današnjeg dana na preko šest hiljada strana.&nbsp;
TVE: Već godinama se borite protiv zlostavljanja i pedofilije u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Na sve to SPC, ali i pravosudne institucije u regiji ćute. Šta to govori i vjerujete li da će zločini o kojima govorite ikada biti kažnjeni?
Jovanović: Ćutanje je saučesništvo, to su ljudi koji prikrivaju zločin i oni će zajedno sa Kačavendom i sa svim drugim ljudima biti kažnjeni. To što ćute naše institucije to nije pitanje jedne korumpirane birokratije, to je pitanje zločinačkog sistema. SPC i srpska Vlada to prikrivaju zajednički. Međutim cijela ta priča je došla na međunarodni nivo. Strani mediji već dosta pričaju o tome, a ja sam prošle godine učestvovao u stvaranju jednog registra osoba koje su povezane sa pedofilijom i seksualnim zlostavljanjem u vjerskim organizacijama pravoslavne orijentacije. &nbsp;Prijavi se samo pet odsto slučajeva - to je preko 17.000 žrtava. Na drugom mjestu posle Ruske pravoslavne crkve je Srpska pravoslavna crkva sa 21,3 odsto učešća. To je ogroman broj ljudi koji su prošli seksualno zlostavljanje, psihološka vještačenja. Svi imaju najteža psihička oštećenja, to su takozvane F dijagnoze. Država na njih uopšte ne obraća pažnju, sjutra kad se ti ljudi nađu u nekom od krivičnih djela niko ne obraća pažnju da se to desilo zbog nekih posljedica. Već dva puta sam bio u Istanbulu kod ljudi koji su ugledni u turskom društvu i koji su saradnici vaseljenskog patrijarha. Napisao sam pismo i dato je direktno vaseljenskom patrijarhu na ruke, o ovim stvarima na Balkanu. Apelovao sam da se on uključi u sve te slučajeve i evo sada čekam prijem i u Evropski parlament, gdje ću široko otvoriti tu polemiku i nadam se da će oni imati instrumente kojima ćemo moći da sve te slučajeve privedemo kraju.&nbsp;

Jovanović: Doći će dan kad će državni organi Crne Gore morati da pokrenu istragu po nalogu Interpola o pedofiliji i seksualnom zlostavljanju u SPC

U Informativnoj emisiji "24 sata" na Televiziji E u 19 sati večeras pogledajte:
- Apeli i upozorenja više od 20 nevladinih organizacija na moguće kršenje zakona, nisu spriječile predsjednika države Jakov Milatović da posthumno dodijeli Orden Crnogorske velike zvijezde, mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju.

- Konsultacije za izbor sutkinje Ustavnog suda počinju danas. To je potvrdio predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, naglasivši da će biti nastavljene u narednim danima.

- O pedofiliji, podvođenju i seksualnom zlostavljanju maloljetnika po manastirima, ali i o tvrdnji i dokazima da je sve to prikrivao Amfilohije Radović.

- Pred podgoričkim Višim sudom nastavljeno je suđenje nekadašnjem predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću i ostalim članovima grupe optužene za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.
Gost Informativne emisije "24 sata" večeras je generalni sekretar Saveza kršćana Hrvatske Bojan Jovanović.
Emisiju večeras vodi Itana Kaluđerović.

1250x600

Informativna emisija "24 sata": Gost Bojan Jovanović

Amfilohije nije došao u Crnu Goru iz ljubavi, nego po prljavom zadatku, pitajte Vaše saradnike po kom. Amfilohije je prezirao Crnu Goru i više puta je pokušao da ode iz nje. Njegov eshatološki cilj bilo je mjesto patrijarha, tako da je učestvovao više puta u pokušaju svrgavanja srpskog patrijarha. Inače, dugi niz godina je prikrivao pedofiliju, podvođenje i seksualno zlostavljanje maloljetnika po srpskim manastirima. Cetinjski manastir, Dajbabe…bila su mjesta pakla, ali i drugi manastiri gdje su djeca vrbovana za šta je Amfilohije znao – poručio je u otvorenom pismu bivši svještenik Crkve Srbije Bojan Jovanović predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću povodom njegove odluke da posthumno odlikuje pokojnog mitropolita Amfilohija Radovića. Podsjetio je Milatovića da za ove zločine „postoji iskaz svještenika SPC koji je iskaz dao pod punom krivičnom odgovornošću“.&nbsp; <h2>PRIKRIVANJE ZLOČINA</h2> - Svi iskazi i dokazi su kod mene i uvijek su Vam dostupni na uvid – napisao je Jovanović, uz podsjećanje da je „igrom slučaja veliki znalac mračnih tajni SPC“. Istakao je da je Interpol otvorio istragu o pedofiliji i ubistvu djeteta u manastiru SPC i da „mnogi putevi i putići vode u Crnu Goru“. - ... kao što rekoh veliki sam poznavalac tajni SPC i ovakve stvari poput ordena Amfilohiju za mene su zadatak, a ne čin poštovanja. Pitajte draga svještena lica koji su zadatak dobili 2013. iz Srbije. Istina boli, ali ćutanje ubija. Otvorimo kutiju. Pogledajmo zvijer u oči. I iz pepela zla koje je isplivalo, možda jednom – ako budemo imali hrabrosti – izraste nešto što s pravom možemo nazvati vjerom – poručio je Jovanović u obraćanju predsjedniku Crne Gore, podsjećajući ga da mu se obratio i prije dvije godine, ali da mu nije odgovorio.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102307108_48618702f8f05fb96f7f38897637e5a5e50357ddb900a2be013187e5d4de9f69.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025102307108_48618702f8f05fb96f7f38897637e5a5e50357ddb900a2be013187e5d4de9f69" data-rendition-name="original" width="670" height="515" loading="lazy" alt="ZNAO ZA ZLOČINE: Amfilohije Radović"> <figcaption>ZNAO ZA ZLOČINE: Amfilohije Radović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U grčkoj mitologiji, istakao je Jovanović, otvaranje Pandorine kutije donijelo je čovječanstvu sve muke i zla – bolesti, patnje, smrt.&nbsp; - Ali na samom dnu kutije ostala je Nada. Mit nas podsjeća da suočavanje s istinom, koliko god bila bolna, nosi u sebi i mogućnost izlječenja – napisao je on.&nbsp; Danas, kada sve više dokaza i svjedočenja izlazi na vidjelo o seksualnim zločinima, pedofiliji i zloupotrebama moći unutar Srpske pravoslavne crkve (SPC), dodao je, čini se da se otvara Pandorina kutija pravoslavnog svijeta. - Istine koje decenijama, pa i vijekovima, stoje potisnute pod plaštom autoriteta i „Božje volje“, izlaze na površinu. I s njima dolazi šok, bol, ali i – šansa za katarzu. Nije SPC jedina religijska institucija s mračnim tajnama. Katolička crkva već godinama prolazi kroz talase razotkrivanja i suočavanja. Ali specifičnost pravoslavnog konteksta jeste u čvrsto zatvorenoj strukturi i gotovo feudalnom autoritetu unutar crkve, koji teško dozvoljava unutrašnju kritiku, a kamoli pravnu odgovornost – istakao je Jovanović, koji je bio i žrtva i svjedok seksulanog zlostavljanja u Crkvi Srbije. Ovdje se, piše on, može povući paralela s Belerofontom, herojem koji je, nakon što je uzjahao Pegaza i pobijedio čudovište Himeru, povjerovao da može da se uzdigne do samih bogova – do Olimpa.&nbsp; - Ta oholost mu je bila kobna. Tako i SPC – zanijeta svojim istorijskim uticajem, blizinom vlasti, i aureolom „čuvara naroda“, vjeruje da je iznad zakona, iznad svjetovnog svijeta. Ali, kao i Belerofont, kad-tad pada – i to ne bez posljedica. Oni koji danas progovaraju o zločinima unutar crkve – bilo da su to preživjeli, bivši svještenici, aktivisti ili novinari – suočavaju se s mržnjom, omalovažavanjem, pa i prijetnjama. SPC pokušava da tu kutiju drži zatvorenom. Ali pukotine su već tu. I neće nestati – poručio je Jovanović. <h2>PANDORINA KUTIJA</h2> Ako želimo istinski duhovni, moralni i društveni preporod, kategoričan je on, kutija mora da se otvori do kraja.&nbsp; - Mora se raskrinkati sistem ćutanja, nekažnjavanja i zaštite počinilaca pod izgovorom „Božjeg reda“. Jer, kao u mitu, jedino kad sve zlo izađe, može da ostane ono posljednje – Nada. Možda će baš kroz suočavanje sa sopstvenim mračnim licem, kroz istinu, pravdu i odgovornost, SPC – ili ono što ostane od nje – moći da postane duhovna zajednica dostojna tog imena. A možda će se pokazati da su upravo njena vrata – vrata pakla, kako je govorio Isus o onima koji sablažnjavaju djecu – napisao je Jovanović. Ono što danas gledamo, istakao je, nije samo kriza jednog vjerskog sistema, već duboka kriza povjerenja.&nbsp; - SPC je vijekovima bila oslonac identiteta, naročito u vremenima ratova i stradanja. Ali istinska duhovnost ne počiva na tajni, već na svjetlosti. Isus sam je govorio: „Nema ničega sakrivenog što se neće otkriti“. Otvaranje Pandorine kutije u ovom kontekstu ne znači uništenje crkve, već mogućnost njenog ozdravljenja – ako postoji volja da se preuzme odgovornost. To zahtijeva hrabrost da se pogleda u oči sopstvenoj sjenci – i da se prizna da su neki u mantiji činili zločine koji ne mogu biti oprani tamjanom, litijama niti molitvama ako ne dođe do pravde. Oholost Belerofonta neka bude opomena svakom crkvenom vođi koji vjeruje da institucija ne može pasti. Jer pasti može – i pašće – ako ne služi istini. Pegaz ne nosi one koji gaze slabije, već one koji znaju granice svoje moći – naglasio je Jovanović. Društvo u cjelini mora da shvati, upozorio je on, da ćutanje jeste saučesništvo. - Tamo gdje se zločini zataškavaju zarad „mira u kući“, istina nikada ne dolazi. Tamo gdje roditelji uče djecu da „ne diraju popove“, a mediji ćute da ne bi uvrijedili vjerujuće, stvaraju se uslovi za nove žrtve. Zadatak države je jasan – zakon ne poznaje mantiju. Tužilaštvo mora da postupa po prijavama, bez političkog pritiska ili „slanja poruka iz Patrijaršije“. Zadatak medija je da istraju, čak i kad su izloženi prijetnjama, diskreditacijama i bojkotu. Zadatak zajednice je da zaštiti žrtve, a ne one koji su ih godinama gazili. A zadatak svih nas – vjerujućih i nevjerujućih – jeste da više nikada ne dopustimo da se djeca i mladi zlostavljaju u ime Boga, a da mi okrenemo glavu – piše Jovanović. <h2>ISTINA OSLOBAĐA</h2> Konstatuje da, uprkos svemu, ostaje „Nada“.&nbsp; - Nada da je moguće duhovno obnavljanje – ali ne kao farisejski pokušaj da se stvari gurnu pod tepih, već kao iskren, bolan, ali potreban proces pokajanja, pravde i obnove vrijednosti. Ako zaista vjerujemo da „istina oslobađa“, onda nema drugog puta – naglasio je Jovanović. Prije nekoliko dana Milatović je na mreži X objavio da je odlučio „povodom petogodišnjice od upokojenja mitropolita Amfilohija“, da mu posthumno dodijeli najviši državni orden.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102307108_2cea59e3b304ec50fb14ac4310649d0a0a012fcc019e446a9fe2a2b043299d90.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025102307108_2cea59e3b304ec50fb14ac4310649d0a0a012fcc019e446a9fe2a2b043299d90" data-rendition-name="original" width="866" height="563" loading="lazy" alt="ORDEN NEGATORU CRNE GORE: Jakov Milatović"> <figcaption>ORDEN NEGATORU CRNE GORE: Jakov Milatović(Photo: Kabinet predsjednika Crne Gore)</figcaption> </figure>  Dio crnogorske javnosti žestoko je reagovo na Milatovićevu odluku, podsjećajući ga da je Radović čovjek koji je negirao i vrijeđao crnogorsku državu, naciju, istoriju, kao i nacionalne manjine. Amfilohije Radović ključna je figura smjene trodecenijske vlasti u Crnoj Gori na izborima u avgustu 2020. godine, a prva vlada nakon zih izbora dogovorena je pod njegovim patronatim, u Manstiru Ostrog. Nije dočekao i njeno formalno konstituisanje. Umro je od posljedica korona virusa 30. oktobra 2020. Upravo on je u politiku uveo današnjeg predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, ali i premijera Milojka Spajića, tada kao ministre u vladi na čijem je čelu bio, takođe njegov kadar, prof. dr Zdravko Krivokapić.&nbsp;

Jovanović: Amfilohije je prikrivao pedofiliju, podvođenje i seksualno zlostavljanje maloljetnika

Stanje u Srpskoj pravoslavnoj crkvi - naročito u manastirima – korumpirano je, duhovno prazno i moralno razoreno. Umjesto mjesta duhovne obnove, mnogi manastiri postali su utočišta za razne oblike manipulacije, licemjerja i devijantnog ponašanja. Ono što se spolja prikazuje kao „duhovnost“, često je samo maska iza koje se krije borba za moć, novac, seksualnu dominaciju i psihološku kontrolu – saopštio je generalni sekretar organizacije Savez kršćana Hrvatske Bojan Jovanović, nekadašnji svještenik Crkve Srbije, na sastancima u Turskoj, u Instanbulu, gdje boravi na poziv, kako je istakao u saopštenju, više osoba iz Turske, uključujući i bliske saradnike Vaseljenske patrijaršije. On je i u avgustu bio u Turskoj, kada je, podsjeća u saopštenju, „kao svjedok najtežih krivičnih djela unutar Srpske pravoslavne crkve, međunarodni aktivista i generalni sekretar organizacije Savez kršćana Hrvatske, imao priliku da“ održi niz sastanaka „sa uglednim ličnostima iz javnog života i medija u Turskoj“. <h2>OBMANJIVANJE VJERNIKA</h2> - Tokom te posjete Istanbulu, uručio sam zvanično pismo vaseljenskom patrijarhu, kojim sam ukazao na ozbiljne probleme i nepravilnosti unutar SPC, ali i izrazio potrebu za širim dijalogom o pitanjima pravde, istine i odgovornosti unutar crkvenih struktura – ističe u saopštenju i dodaje da je primio novi poziv za nastavak razgovora sa predstavnicima iz Turske, uključujući i bliske saradnike Vaseljenske patrijaršije. Poručio je da nastavljaju da grade „mostove razumijevanja, uz puno poštovanje prema duhovnim autoritetima i uz nadu da će istina i pravda prevladati, u interesu svih vjernika i građana“. - Opšti zaključak je nedvosmislen, SPC, kakvu danas poznajemo, često se percipira kao vjekovni stub identiteta i duhovnosti srpskog naroda. Međutim, oblik u kojem je institucionalno djelovala tokom 20. vijeka, posebno u periodu nakon Drugog svjetskog rata, nosi sa sobom slojevitu i manje poznatu istoriju. SPC u pojedinim fazama svoje novije istorije bila je dio šireg sistema kontrole društva. Riječ je o političko-bezbjednosnoj tvorevini iz perioda kada su uniforma i mantija često služile istom gospodaru. Danas svjedočimo raspadanju crkvene strukture Beogradske patrijaršije na svim nivoima: i moralnom i vjerskom. Ali to nije nusprodukt sadašnjosti, već posljedica sjemena koje je komunistička UDBA posijala u zenitu svoje vladavine na jugoslovenskim teritorijama. I mnogi koji su danas revnosni vjernici, molitvenici, parohijani ili jednostavno adepti ove organizacije, nijesu svjesni, jer im niko ništa o tome nije rekao niti objasnio, da crkva ne postoji, da suštinski od osnivanja do danas ona nikad nije bila vjerska zajednica – saopštio je Jovanović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251019081052_478d8ed3842e1fb3c14cc64d55ff36d3d0f7070498f9db0c5545ce39f574e6b2.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251019081052_478d8ed3842e1fb3c14cc64d55ff36d3d0f7070498f9db0c5545ce39f574e6b2" data-rendition-name="original" width="1159" height="597" loading="lazy" alt="Vaseljenska patrijaršija"> <figcaption>Vaseljenska patrijaršija (Foto: Crkva Srbije)</figcaption> </figure>  Uloga svještenika, prema njegovim riječima, danas je - obmana, da vas natjeraju da uzimate vjerske istine zdravo za gotovo suprotno hrišćanskim načelima. - Suština je obmana vjernika, stvaranje kvazi božanskog autoriteta, primjer Svetog Save, da se ne desi da otkrijete Božansko u sebi samima. U ime Svetog Save počinjeni su najveći zločini na prostoru bivše Jugoslavije. To je srž problema. SPC i slične institucije projektuju Boga izvan čovjeka, koriste Njegovo ime da bi kontrolisali, zastrašivali, manipulisali. Prava vjera je u čovjeku, u savjesti, u hrabrosti da se govori istina - pa makar protiv cijelog svijeta – poručuje Jovanović iz Instanbula.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251019081052_a9783b11ad79bea1501a291248071ac01aead2131f71949e523a1a0cd65fe0e5.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251019081052_a9783b11ad79bea1501a291248071ac01aead2131f71949e523a1a0cd65fe0e5" data-rendition-name="original" width="688" height="456" loading="lazy" alt="Beogradska patrijaršija"> <figcaption>Beogradska patrijaršija(Photo: Nebojša Mandić)</figcaption> </figure>  <h2>PRIKRIVANJE PEDOFILIJE</h2> Prikrivanje pedofilije i seksualnog zlostavljanja je, ocjenjuje on, standard, a ne izuzetak. - Mnogi episkopi su znali, i ne samo da su ćutali, nego su aktivno štitili zlostavljače, kao i svještenici koji u većini slučajeva stoje na strani zlostavljača što ćutanjem, što direktnim aktivnostima. I da budem jasan: homoseksualnost kao privatna stvar nije tema. Tema je zloupotreba moći, manipulacija, prinuda i zločin nad nezaštićenim osobama - a to je ono što se dešavalo i još uvijek se dešava u SPC. Iza ćutanja državnih institucija stoji nešto mnogo dublje od puke nesposobnosti ili birokratske ravnodušnosti. U središtu tog sistema nalazi se mračna mreža saradnje, interesa koji vode do istih krugova. Do istih ljudi - crkva, vrh države i službe. Postoje jake indicije da su neka ubistva izvršena radi zataškavanja istine o zlostavljanjima, krađama, seksualnim aferama. SPC je u tom smislu postala više zatvorena kriminalna organizacija nego hrišćanska zajednica – kategoričan je Jovanović. Ističe da je u izlaganju detaljno uputio u mehanizme putem kojih SPC, koristeći svoj uticaj na izvršnu vlast, aktivno koristi državne resurse u svrhu prikrivanja istine i manipulacije javnošću. - Objasnio sam da se ta veza očituje kroz višestruke oblike institucionalne saradnje, političkog pokroviteljstva i sistematskog preusmjeravanja javnih sredstava u svrhe koje služe ideološkoj agendi, a ne javnom interesu. Istakao sam da SPC, kroz bliske odnose sa pojedincima i grupama unutar izvršne vlasti, uspijeva da utiče na odluke koje se odnose na finansiranje, medijsko izvještavanje i obrazovne sadržaje. Detaljno sam objasnio kako se preko ministarstava i javnih institucija obezbjeđuju logistička, pravna i finansijska sredstva koja se koriste za zataškavanje događaja, istorijskih činjenica ili savremenih pojava koje bi mogle narušiti autoritet Crkve ili njene saveznike u vlasti – saopštio je on. Posebnu pažnju, kako dodaje, posvetio je načinima na koje se javni servisi i državne medijske platforme koriste za oblikovanje narativa koji odgovara interesima SPC, dok se kritički glasovi marginalizuju, cenzurišu ili diskredituju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251019081056_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251019081056_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Jovanović u svojoj knjizi opisao zločine vladika Crkve Srbije"> <figcaption>Jovanović u svojoj knjizi opisao zločine vladika Crkve Srbije</figcaption> </figure>  - Ukazao sam na selektivnu primjenu zakona i zloupotrebu institucija (kao što su policija, pravosuđe) kada je to potrebno da se zaštiti imidž Crkve ili da se uguši nezavisna istraga i javna rasprava. Naglasio sam da ovakva simbioza između Crkve i države ne samo da potkopava sekularni karakter društva, već direktno šteti demokratskim principima, slobodi izražavanja i pravu građana na istinu – saopštio je Jovanović. <h2>POLITIČKI ANGAŽMAN CRKVE SRBIJE</h2> Govorio je i o ulozi SPC „u političkim i ratnim zbivanjima tokom 90-tih. godina“. - Tokom raspada Jugoslavije, dio visokog svještenstva SPC otvoreno je podržavao ideju „Velike Srbije“, a pojedini episkopi i svještenici učestvovali su u kreiranju narativa koji je pravdao ili relativizovao zločine počinjene nad nesrpskim stanovništvom. Liturgijsko prisustvo sveštenika na ratištima, blagosiljanje paravojnih formacija i otvorena saradnja sa političkim strukturama koje su predvodile ratne politike ostaju tamna mrlja u savremenoj istoriji crkve – naglasio je Jovanović. I danas, kako je napisao u saopštenju, SPC ostaje važan politički faktor, naročito u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori, gdje je često u funkciji očuvanja srpskog nacionalnog identiteta na način koji podriva sekularnost i građanski karakter tih država. - U savremenom geopolitičkom kontekstu, SPC se sve češće identifikuje kao važan instrument tzv. „meke moći“ Ruske Federacije na Balkanu. Kroz snažne veze sa Ruskom pravoslavnom crkvom i ideološku bliskost sa politikama Moskve, SPC promoviše narativ „pravoslavnog bratstva“ i antizapadnih vrijednosti. U kriznim tačkama regiona, kao što su Kosovo, Bosna i Hercegovina i Crna Gora, ruski narativ o „odbrani pravoslavlja“ nerijetko se prenosi upravo preko crkvenih struktura – piše u Jovanovićevom saopštenju. Domaćinima je ukazao i na činjenicu da „ovakvo djelovanje predstavlja izazov za političku stabilnost i evropski put zemalja regiona, jer SPC, svjesno ili ne, djeluje kao kanal za širenje proruskih stavova, koji su često u suprotnosti sa demokratskim i proevropskim procesima u državama Zapadnog Balkana“. - Jedno od ključnih pitanja za stabilnost i duhovni preporod regiona jeste obnova i osnaživanje autokefalnih i autentičnih vjerskih organizacija – poput Hrvatske pravoslavne crkve, Crnogorske pravoslavne crkve i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini koje nepravedno trpe zbog monopola Srpske pravoslavne crkve. SPC, koja realno okuplja jedva tri odsto pravoslavnih vjernika u regionu, odavno je izgubila i duhovni i moralni autoritet, čak i unutar same Srbije. Neophodno je da Vaseljenski patrijarh bude detaljno obaviješten o ovim pitanjima, kako bi se stalo na put instrumentalizaciji vjere u političke i imperijalne svrhe – saopštio je Jovanović na sastanku. <h2>PREZENTOVAO AUDIO SNIMAK</h2> Ponovio je poziv Vaseljenskoj patrijaršiji da se bez odlaganja aktivno uključi u rješavanje problema seksualnog zlostavljanja koje se, kako je rekao, u kontinuitetu dešava unutar pravoslavnih vjerskih organizacija koje nominalno djeluju pod njenom jurisdikcijom. - Prezentovao sam audio snimak svjedočenja visokog crkvenog velikodostojnika o tome koja su djeca najčešće birana i o drugim zvjerstvima unutar SPC koje sam dokumentovao. Važna tema je i istraga od strane tužilaštva i Interpola o ubistvu djeteta u manastiru SPC gdje je bio psihički i fizički zlostavljan – piše u saopštenju Jovanovića. On je 2021, uz podršku NVO Montenegro International, koja se odazvala na njegove apele da se neko uključi i podrži njegovu višegodišnju borbu da silovatelji u Crkvi Srbije budu procesuirani i kažnjeni, objavio knjigu „Ispovest kako smo ubili Boga“, koja je stravično svjedočanstvo o seksualnim nepočinstvima visokih crkvenih velikodostojnika Crkve Srbije čije su žrtve, uglavnom djeca i tinejdžeri. Jovanović je i sam bio žrtva seksualnog zlostavljanja u Crkvi Srbije, a pokušao je da ga zlostavlja nekadašnji episkop Zvorničko-tuzlanske eparhije (BiH) Vasilije Kačavenda. Specijalno tužilaštvo Crne Gore formiralo je predmet na osnovu materijala koji im je predao Jovanović, a koji, prema njegovim riječima, dokazuju da je i aktuelni mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović učestvovao u prikrivanju pedofilije, ali i njegov prethodnik, pokojni Amfilohije Radović. U kojoj je fazi istraga u ovom slučaju javnosti nije poznato. Jovanović tvrdi da je pedofilije bilo i u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe.&nbsp;

Jovanović: SPC smetnja za političku stabilnost i evropski put zemalja regiona

Nakon urušavanja dijela saobraćajnice u Radovićima, Opština Tivat je angažovala firmu za geološka istraživanja i projektovanje Geo Standard iz Nikšića kako bi se utvrdili uzroci nastale situacije, saopštili su iz Direkcije za investicije.
Poslije obilaska lokacije i uvida u stanje na terenu, preliminarno stručno mišljenje ukazuje da je do urušavanja došlo usljed prirodnih geoloških procesa u podlozi, koji su dodatno aktivirani izuzetno obilnim i dugotrajnim padavinama, prenosi Radio Tivat.
Područje Luštice izgrađeno je od izrazito karstifikovanih krečnjaka. Za ovaj tip terena karakteristični su brojni karstni fenomeni, poput podzemnih pukotina, kaverni, kanala i šupljina, koje često nijesu vidljive na površini, a mogu se nalaziti i na većim dubinama objasnili su iz kompanije za geološka istraživanja.
Velike količine padavina dovele su do pojačanog podzemnog oticanja i intenzivne infiltracije vode, što je izazvalo ispiranje sitnih čestica nasipa i površinskog sloja prema dubljim zonama podloge. Time je destabilizovan površinski sloj iznad postojeće karstne anomalije, a nakon gubitka oslonca došlo je do lokalnog urušavanja kolovozne konstrukcije.
Preliminarni nalazi ukazuju da se kritična zona nalazi na dubini većoj od izvedenog iskopa (oko tri-četiri metra), dok postoje indicije o mogućoj šupljini na dubini većoj od sedam metara. Ovakve geološke anomalije u karstnim terenima mogu postojati bez vidljivih površinskih znakova i ne mogu se pouzdano detektovati bez primjene posebnih inženjerskogeoloških istražnih metoda.
Ističu da ovakve pojave predstavljaju prirodan rizik u područjima sa razvijenim podzemnim karstnim sistemima, naročito tokom ekstremnih hidroloških događaja.
Narednih dana biće sprovedena detaljna geofizička i geotehnička istraživanja kako bi se precizno utvrdila geometrija i prostorni obuhvat eventualnih podzemnih šupljina, te definisalo trajno rješenje sanacije. Po završetku istraživanja biće izrađen konačan stručni elaborat i sprovedene mjere koje će obezbijediti dugoročnu stabilnost i bezbjednost saobraćajnice.

Tivat: Geološki procesi uzrok urušavanja puta u Radovićima

Četvorica muškaraca na gliseru registrovanom u SAD-u ubijena su u kubanskim vodama, saopštilo je kubansko Ministarstvo unutrašnjih poslova. U izjavi ministarstva navodi se da su putnici glisera otvorili vatru na plovilo obalske straže koje im se približavalo. U incidentu, koji se dogodio u blizini ostrva na sjevernoj obali Kube, ranjeno je još šest osoba, piše BBC.
<h2>Ministarstvo: Otvorili su vatru na našu patrolu</h2>
U saopštenju objavljenom putem kubanske ambasade u SAD-u, ministarstvo je preciziralo da je plovilo registrovano na Floridi – s registracijskom oznakom FL7726SH – uočeno u srijedu ujutro u blizini Cayo Falconesa, u centralnoj provinciji Villa Clara. Identitet osoba na gliseru, kao ni razlog njihovog boravka u tom području, za sada nije poznat, a kubanska vlada poručuje da je pokrenuta istraga kako bi se događaj “razjasnio”.
Kada se kubansko plovilo s pet pripadnika granične straže približilo gliseru radi identifikacije, “posada glisera koji je bio u prekršaju otvorila je vatru” i pritom ranila kubanskog zapovjednika, stoji u saopštenju.&nbsp;
- U sukobu koji je uslijedio, prema dosadašnjim informacijama, ubijena su četiri napadača na stranom plovilu, a šestorica su ranjena - dodaje se.
Ranjene osobe su evakuisane i pružena im je medicinska pomoć.
<h2>Incident u vrijeme pojačanih tenzija</h2>
Ovaj se incident događa u vrijeme pojačanih napetosti između SAD-a i Kube, koja se suočava s produbljenom krizom goriva. Kriza je pogoršana američkom blokadom isporuka nafte iz Venezuele, dugogodišnje kubanske saveznice u regionu. Kubansko saopštenje aludiralo je na te tenzije, navodeći da “suočena s trenutnim izazovima, Kuba ponovo potvrđuje svoju odlučnost da zaštiti svoje teritorijalne vode” i očuva svoj suverenitet.
Incident se takođe poklapa s dolaskom američkog državnog sekretara Marka Rubija u Sveti Kristofor i Nevis na sastanak s karipskim liderima. Posjeta se odvija u sklopu nastojanja Trampove administracije da pojača pritisak na kubansku vladu, ali i zbog drugih regionalnih pitanja.
BBC je kontaktirao američki State department i Bijelu kuću za komentar.

Kuba: S američkog glisera pucano na našu obalsku stražu, likvidirana četiri muškarca

Američki potpredsjednik Džej Di Vens upozorio je Iran da prijetnje Vašingtona mogućom vojnom akcijom treba shvatiti "ozbiljno", dan nakon što je predsjednik Donald Tramp tokom govora o stanju nacije počeo da priprema teren za mogući sukob.
Vens je za Fox News izjavio da će Tramp pokušati da situaciju riješi "diplomatski", ali da američki predsjednik takođe ima "pravo" na upotrebu vojne sile.
- Ne možete dozvoliti najluđem i najgorem režimu na svijetu da posjeduje nuklearno oružje - rekao je Vens.
Dodao je da Tramp raspolaže nizom drugih alata kojima može osigurati da se to ne dogodi.
- Pokazao je spremnost da ih koristi i nadam se da će Iranci to ozbiljno shvatiti tokom sutrašnjih pregovora, jer je to svakako ono što predsjednik preferira - dodao je Vens.

Vens upozorio Teheran: Shvatite ozbiljno Trampove prijetnje

Potpredsjednik Vlade Srbije i predsjednik Socijalističke partije Srbije Ivica Dačić u teškoj je situaciji, saopštio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ispred Klinike za pulmologiju u Kliničkom centru Srbije, gdje ga je obišao sa članovima vlade.
- Posjetili smo potpredsjednika vlade i predsjednika SPS svi zajedno, teška je situacija, ali vjerujemo u ljekare i vjerujemo u njega i molimo se za njega - rekao je Vučić za Tanjug ispred Kliničkog centra Srbije.
Pomoćnik direktora za pulmologiju Spasoje Popević je rekao da je situacija jako teška i da ministar ima tešku upalu pluća.
- Trenutno je na mehaničkoj ventilaciji - respiratoru, dobija sve što je potrebno, sve ljekove, terapiju, tim respiratorom koji je način liječenja mi kupujemo vrijeme koje je potrebno da ti ljekovi djeluju i borimo se za njegov život. Teška upala pluća i borba za njegov život - rekao je doktor Popević.

Tag: bojan-jovanovic