Jovanović: Vrijeme je da se sazna ko je odgovoran za smrt Milića Blažanovića i ko je decenijama skrivao istinu

Bosanskohercegovačko tužilaštvo, kako smo nedavno objavili, otvorilo je istragu o okolnostima smrti bogoslova Milića Blažanovića, u Manastiru Papraća kod Zvornika (BiH) u maju 1999. godine, a bivši đakon Crkve Srbije Bojan Jovanović, kako je kazao za Portal ETV, svjedočiće o okolnostima ovoga zločina iduće sedmice, 17. juna.

- Nije dovoljno utvrditi samo ko je počinio zločin. Mora se utvrditi i ko je decenijama ćutao o njemu. Jer, ćutanje pred mogućim zločinom nije neutralnost. Ćutanje je izbor. A kada traje 27 godina, to ćutanje postaje dio problema koji se istražuje. Istina duguje odgovor ne samo porodici i javnosti, već i svakom djetetu koje mora da zna da nijedna mantija, nijedna funkcija i nijedna politička veza ne smiju biti jači od zakona. Posle 27 godina, vrijeme za ćutanje je isteklo – kaže Jovanović.

Poručuje da je vrijeme da se utvrdi puna istina i sazna, ne samo ko je odgovoran za smrt Milića Blažanovića, već i ko je odgovoran što je ta istina decenijama skrivana od javnosti.

- Jer, zločin traje onoliko dugo koliko traje njegovo prikrivanje – naglasio je on.

PRAVDA 27 GODINA „BJEŽALA“

Jovanović se godinama bori da istina o smrti Blažanovića, ali i o brojnim drugim zločinima u Crkvi Srbije koji se primarno odnose na seksulano zlostavljanje đece bude objelodanjena i dobije sudski epilog. On je svoju bitku za istinu i pravdu internacionalizovao, pa se i Interpol uključio u istrage, a povezao se i sa brojnim međunarodnim organizacijama i pojedincima koji istražuju zločine pedofilije u vjerskim zajednicama.

Kaže da poziv za svjedočenje u u bosanskohercegovačkom tužilaštvu ne predstavlja dokaz da je pravda konačno stigla.

- On je, prije svega, dokaz da je pravda 27 godina sistematski „bježala“ od ovog slučaja. Za gotovo tri decenije objavljene su stotine tekstova, emitovane desetine televizijskih emisija, iznošena su svjedočenja, postavljana pitanja i ukazivano na brojne nelogičnosti. Uprkos tome, ozbiljna i sveobuhvatna istraga nikada nije sprovedena. Nije bilo političke volje, nije bilo institucionalne hrabrosti, a očigledno nije bilo ni želje da se dirne u one koji su uživali zaštitu moćnih – podsjeća on.

Kategorična je je da „ovo više nije samo pitanje jednog zločina, već organizovanog ćutanja i pitanje odgovornosti svih onih koji su decenijama znali, a nijesu govorili“.

- Govorimo o onima koji su mogli da postupaju, a nijesu. Koji su imali zakonsku obavezu da istraže, a nijesu. Ako je dijete ubijeno, onda nijesu krivi samo neposredni izvršioci. Krivi su i oni koji su prikrivali tragove. Krivi su i oni koji su zataškavali činjenice. Krivi su i oni koji su zloupotrebljavali autoritet institucija kako bi zaštitili pojedince umjesto istine – naglašava sagovornik Portala ETV.

Zbog toga se, dodaje on, danas ne postavlja samo pitanje: ko je ubio Milića Blažanovića, već mnogo teže - ko je omogućio da istina o njegovoj smrti bude skrivana 27 godina.

DRSKO ĆUTANJE

- Moramo dobiti odgovore - ko je sprječavao istragu, ko je pravio pritiske, donosio odluke da se ćuti. Ko je, u ime crkvenog ugleda, političkog interesa ili lične koristi procijenio da je važnije sačuvati sistem nego otkriti istinu o smrti jednog djeteta? Bez odgovora na ta pitanja nema ni pravde, ni povjerenja u institucije – kategoričan je Jovanović.

Slučaj Milića Blažanovića je, ističe on, i ogledalo korupcije, sprege moći i dugogodišnjeg institucionalnog zataškavanja koje je omogućilo da gotovo tri decenije niko ne odgovara.

- Posebnu težinu ovom slučaju daje i ponašanje Srpske pravoslavne crkve. Institucije koja decenijama nastupa kao vrhovni autoritet za pitanja morala, pravde, istine i porodičnih vrijednosti. Crkve koja od društva zahtijeva odgovornost, pokajanje i poštovanje etičkih načela, a koja u ovom slučaju gotovo tri decenije nije dala jasne odgovore na pitanje što se dogodilo jednom djetetu u njenim redovima. Drskost takvog ćutanja postaje još veća kada se zna da se ovaj zločin dogodio u vrijeme kada je na čelu SPC bio patrijarh Pavle, čovjek koga mnogi vjernici i danas smatraju simbolom moralnosti i duhovnog autoriteta. Međutim, ostaje činjenica da javnost nikada nije čula njegov zahtjev za temeljnu i nezavisnu istragu ovog slučaja, niti jasnu i nedvosmislenu osudu okolnosti pod kojima je dijete stradalo. Još bolnije je pitanje da li je porodica ikada dobila pažnju, saosjećanje i podršku koju je zasluživala od institucije u čijem se okrilju dogodila tragedija – naglašava Jovanović.

Pojašnjava da to nijesu pitanja usmjerena protiv vjere.

- To su pitanja upućena instituciji koja je samu sebe postavila kao čuvara najviših moralnih načela. Ako je Crkva pozvana da bude glas istine, zašto je ćutala? Ako je pozvana da štiti slabe, zašto nije stala uz porodicu? Ako je pozvana da svjedoči pravdu, zašto nije zahtijevala da se do kraja rasvijetli smrt djeteta koje se nalazilo pod njenim okriljem – zaključio je Jovanović.

UMJESTO KAZNE, KAČAVENDA ODLIKOVAN

Objavili smo u januaru da je kompletna dokumentacija o okolnostima smrti bogoslova Blažanovića dostavljena na međunarodnu forenzičku analizu.

Jovanović je tada kazao za naš portal da je Blažanović od 1997. godine bio žrtva silovanja i seksualnog iživljavanja vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavende i da se devetnaestogodišnji mladić nije ubio, kako je to saopštila zvanična istraga, već da je surovo ubijen.

Zvanična verzija je da se 19-ogodišnji Blažanović ubio u svojoj sobi u Manastiru Papraća improvizovanom bombom. Nezvaničnd informcije govore da je svirepo ubistvo ovoga mladića organizovao Kačavenda, kako bi prikrio zločin višestrukog silovanja kojem ga je izložio u svome dvoru u Doboju, u periodu od 1997. do 1999. godine.

Jovanović je tada služio upravo kod Kačavende i tvrdi da mu je svještenik koji je služio u manastiru ispričao kako su on i Blažanović poslije liturgije, kobnog dana, pošli u svoje sobe da odmore, a ubro potom odjeknula je eksplozija...

Nedugo poslije zločina Jovanović i ovaj svještenik napuštili su Manastir Papraća.

Crkva Srbije penzionisala je Kačavendu tek 2013. A godinu ranije - 2012. dostavljen im je video snimak na kojem se vidi kako seksualno opšti sa jednim dječakom. Penzionisanje je uslijedilo pošto se u javnosti pojavilo još snimaka.

U kolikoj mjeri Crkva Srbije štiti svoje ljude pokazuje i činjenica da je Kačavenda, u junu 2024. godine, odlikovan ordenom šumaričkih mučenika, a odlikovao ga je episkop šumadijski Jovan?!

Bojan Jovanović tvrdi da su Kačavendine seksualne zločine prikrivali i velikodostojnici Crkve Srbije u Crnoj Gori - pokojni poglavar ove vjerske zajednice u našoj zemlji Amfilohije Radović i aktuelni mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije Mićović, koji je bio jedan od onih koji su u Crkvi Srbije vodili istrage o slučajevima pedofilije, ali nijesu našli dokaze.