Istoričar Srđa Pavlović ocijenio je da Evropska unija u Crnoj Gori pronalazi saveznika kojeg štiti i podržava, iako je, kako kaže, riječ o akterima sa izraženim antievropskim i anti-NATO stavovima.
Gostujući u emisiji Na kraju dana na Televiziji E, Pavlović je rekao da u Briselu postoji snažna potreba za samolegitimacijom Evropske unije, kako kao političke asocijacije, tako i kao ideje ujedinjene Evrope u vremenu dubokih podjela i pojačanih transatlantskih pritisaka.
On smatra da članstvo u EU ne podrazumijeva samo ispunjavanje tehničkih kriterijuma, već i suštinske promjene u društvu.
- Crna Gora je sada u poziciji da je svim silama guraju u Evropsku uniju, a ona se svim silama brani da uđe i veliko je pitanje kako će se ta trka završiti. Ja lično bih volio da Crna Gora postane dio Evropske unije jer je to ipak jedna asocijacija država koja je civilizacijski iskorak u odnosu na ranije stanje u Evropi i šire, mislim da bi to ljekovito bilo za Crnu Goru, ovdje podrazumijevam da se radi o generacijskom procesu i ta ljekovitost se pokazala vjerovatno mnogo jasnije i značajnije za par decenija. Nijesam siguran da ova politička struktura koja vlada državom ima dovoljno snage i kapaciteta da Crnu Goru uvede u Evropsku uniju. Taj nedostatak se u značajnoj mjeri kompenzuje insistiranjem i žmurenjem Evropske unije na neke očigledne propuste i na tome da se čitav proces prisajedinjenja i učlanjenja u Evropsku uniju tretira kao isključivo tehničko pitanje, pa se onda zadovoljavanje kriterijuma i ispunjavanje određenih mjerila predstavlja kao apsolutni i jedini prioritet - rekao je Pavlović.
Govoreći o unutrašnjim političkim i društvenim procesima, Pavlović je naglasio da Srpska pravoslavna crkva ima ključnu, iako često nevidljivu ulogu.
- Vjerujem da je crkva Srbije siva eminencija, iako to i nije očigledno, ona je alfa i omega čitavog društvenog zemljotresa u Crnoj Gori - kazao je on.
Prema njegovim riječima, zvaničnici Evropske unije nedovoljno razumiju dubinu i složenost odnosa na Balkanu.
- Mislim da zvaničnici Evropske unije slabo razumiju tu situaciju, oni su naravno eksperti za površne stvari kao što su većina političara, međutim postoji jedna istorijska transverzala nerazumijevanja dubokih i suštinskih stvari i odnosa na našem prostoru od strane izvanjaca. U velikoj mjeri je Crna Gora u poziciji danas u kojoj je bila iz one čuvene Čemberlenove opaske – neka daleka zemlja o kojoj mi ne znamo ništa - zaključio je Pavlović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D-fal-q7h7jM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Pavlović: Crkva Srbije alfa i omega društvenog zemljotresa u Crnoj Gori

Legitimizacija četničkog vođe, ratnog zločinca i dokazanog kolaboracionistu Pavla Đurišića već se dogodila. On više nije samo mračna figura iz prošlosti koju, uz obilje istorijske dokumentacije, pamte još živa djeca i unuci poklanih ljudi, već postaje uzor koji se otvoreno zagovara.
To što crkveni velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori jednog od najokrutnijih koljača proglašavaju herojem nije incident, već javno ispoljena ideologija koju oni dosljedno baštine. Iz rata u rat.
Crnogorska vlast, proruska i prosrpska, ma šta govorili u Briselu, ovu tiraniju nad istinom i zdravim razumom nije osudila. Naprotiv, podržala ju je ćutanjem.
<h2>Korijeni</h2>
Crna Gora je država sa hiljadugodišnjom, burnom i odbrambenom istorijom. Tokom njenog trajanja više puta je osvajana i gašena od susjedne Srbije. Posljednji put 1918. godine, kada je regent Aleksandar Karađorđević, uz saglasnost velikih sila, izbrisao ime zemlje u kojoj je rođen, a čiji je kralj bio njegov đed. Tada je ugasio i Crnogorsku crkvu, pripojio je SPC-u, a Crnogorce koji su se borili za pravo, čast i slobodu ubijao, proganjao, izgladnjivao...
Crnoj Gori ime su vratili komunisti. Izgradili su zemlju, infrastrukturno i institucionalno. Ali, zarad bratstva i jedinstva, o 1918. godini se u školama nije učilo.
Bez previše otpora i odbrane vlastitog integriteta, Crnoj Gori su se desile devedesete.
Crnogorci, ponešeni projektovanom srpskom mitomanijom, smijenili su tada crnogorsko komunističko rukovodstvo koje je jedino bilo brana uključivanju Crne Gore u pogrom koji slijedi, a koji su na jeziv način osjetile gotovo sve ex-Ju republike.
Srbija je započinjala ratove pod izgovorom odbrane Jugoslavije, a istina je bila da je srpski državni vrh realizovao ideju akademika SANU o Velikoj Srbiji.
<h2>Mladi, obrazovani, pametni...</h2>
AB revolucija iznijela je novu crnogorsku političku elitu. Mladi, pametni, obrazovani... Sa njima je stigla još jedna figura koja je narednih decenija igrala važnu političku ulogu – Amfilohije Radović.
Jedni su bili podložni beogradskom državnom vrhu. Drugi je blagosiljao kriminalce koji su „oslobađali“ Jugoslaviju pljačkajući, silujući, ubijajući i granatirajući tuđe gradove.
A i u crnogorskom dvorištu, za račun velikosrpske ideologije, dešavali su se zločini devedesetih: deportacije izbjeglica iz Bosne 1992, Morinj, Bukovica, Kaluđerski laz… Država je gledala i ćutala.
<h2>Crnogorski “nacionalisti”</h2>
Dok je Crna Gora tonula u vrtlog velikosrpske ideologije i klerikalnog pritiska, DPS je prolazio svoj put preživljavanja kroz pragmatizam.
Umjesto jasnog stajanja na stranu državnog suvereniteta i građanske multietničnosti, DPS je često birao kompromis. Cijena je bila velika: antifašizam je pripreman da postane relikt, a SPC se pozicionirala kao važan faktor – država u državi.
A bilo je i svijetlih tačaka – Liberalni savez Crne Gore, istinski antiratni glas, Savez reformskih snaga, SDP, manjinske partije. Pokazivali su da postoji druga Crna Gora – čojska i junačka. I baš zato su nazivani izdajnicima, separatistima i nacionalistima. Trpjeli su pritiske, torturu i progon.
<h2>Raskol DPS i mirnodopski period</h2>
Tek je 1997. godina označila prelomni trenutak u crnogorskoj politici – raskol u DPS-u koji je duboko promijenio političku scenu. Dok je jedna frakcija, predvođena Milom Đukanovićem, odvajala Crnu Goru od savezništva sa Miloševićevim režimom, druga je ostajala čvrsto vezana za Beograd i njegovu, po sve, pogubnu politiku.
Raskol je otvorio put ka promjenama koje će uslijediti tokom narednih godina, ali i učvrstio duboke podjele u društvu.
S druge strane, potpuno autonomno od svih donoseći odluke, Amfilohije je, godinu prije obnove nezavisnosti, na Rumiji, uz direktnu pomoć vojske kojom je upravljao Beograd i policije kojom se rukovodilo iz Podgorice, podigao limenu crkvu na vrh planine, čime je uzurpirao prostor koji je vjekovima bio mjesto zajedničkog hodočašća pravoslavaca, muslimana i katolika.
Ovim činom on nije samo prekinuo tradiciju zajedničkog hodočašća i iznošenja krsta kneza Vladimira, već je stvorio simbol dominacije SPC-a i nad drugim vjerama, ali i nad državom. SPC je sa Rumije krenula da šalje poruke koje su često išle u pravcu očuvanja upravo koncepta Velike Srbije i protivljenja crnogorskoj nezavisnosti, na šta je vladajuća garnitura ćutala.
Međutim, uprkos jačanju SPC-a, Crna Gora je nastavila da se kreće ka obnovi svoje samostalnosti. Put do referenduma 2006. bio je isprepleten borbama za očuvanje identiteta, pravde i prava na samoopredjeljenje.
DPS je, pod vođstvom Đukanovića, uspio da konsoliduje podršku i iskoristi trenutak da Crna Gora povrati svoju nezavisnost, što je kulminiralo istorijskim referendumom koji je otvorio novo poglavlje za državu i narod.
<h2>Nenaučene lekcije</h2>
I bi država.
Ali, nakon obnove nezavisnosti, ništa suštinski veliko se nije desilo. DPS je promovisao ustavni patriotizam, a nastavio koketiranje sa SPC-om. Vlast je protivzakonito prepisala imovinu na SPC. Prepise su obavili ljudi iz katastra uz amin nadležnih.
Do raskola dolazi 2019. godine, kada DPS novim zakonom pokušava da vrati u državno vlasništvo crkve i manastire građene do 1918.
Amfilohije, potpomognut medijima, proruskim partijama i navodno građanskim pokretom URA, pokreće crkvenu kontrarevoluciju. Litije su u dijelu javnosti predstavljene kao emancipatorski pokret.
<h2>Devedesete opet</h2>
Avgusta 2020. slavilo se uz crne zastave sa kosturskim glavama i pjesmu „Veseli se srpski rode“.
Posljednjih pet godina SPC rukovodi svakom porom društva, diže četnike na tron heroja i prijeti da Crna Gora mora biti pripojena Srbiji ili će doći do „ukrajinizacije“.
Ljudi koji se bune, kao i članovi LSCG devedesetih, proglašavani su ekstremistima i nacionalistima i postajali su target.
Dio medija i civilnog sektora ćutao je, čineći se saučesnicima. Drugi dio je, iz lukrativnih razloga, potvrđivao da su kritičari vlasti i SPC-a – nacionalisti, iako su svi odlično znali i razumjeli kuda ide Crna Gora.
Još 2020. godine, mnogi intelektualci iz Crne Gore i regiona upozoravali su Abazovića da koalicija sa baštinicima bjelaško-četničke ideologije ne vodi progresu, već fašizmu.
Dakle, znali su svi sve odlično. Ovo nije spontani folklor, nego politički projekat normalizacije zločina i potčinjavanja države. I zato sada, kada živimo u fašisoidnom društvu, ne pitajte se.
Da, za ovo ste se borili.

Kako je normalizovan četnički narativ u Crnoj Gori

Joanikije Mićović, mitropolit Crkve Srbije, okarakterisao je značaj Mojkovačke bitke kao „veliku i slavnu epopeju našeg roda, koja je ponos ne samo grada Mojkovca i Crne Gore, nego i vaskolikog srpstva“. Toj zloupotrebi Mojkovačke bitke i njenom lažnom predstavljanju pridružio se Andrija Mandić, četnički vojvoda od Krnje Jele, riječima: „Odgojeni, školovani i živjeli uz kosovski zavjet, naši preci su u tu posljednju borbu išli kao i njihovi preci pet vjekova ranije. Znali su da se životi mogu izgubiti, ali čast, obraz i duša ne smiju. Upravo zato je Mojkovačka bitka upisana zlatnim slovima u istoriju - kao završno poglavlje jedne epske epohe stare Crne Gore, ali i kao zavjet budućim generacijama da sloboda nikada nije dar, već odgovornost“. Prije će biti kao zavjet da Crnogorci više nikada ne žrtvuju svoje živote za tuđe interese, za interese onih koji im rade o glavi. Mojkovačka bitka jeste herojska pobjeda crnogorske vojske protiv tri i po puta moćnije austrougarske vojske, mnogo bolje opremljene i sa mnogo moćnijom artiljerijom, ali je pozadina Mojkovačke bitke sve samo ne obmana oko nekakvog „vaskolikog srpstva“ i „kosovskog zavjeta“. Radi se o vrlo perfidnom pokušaju da se crnogorska vojska desetkuje, kako bi se ostvarili politički ciljevi Srbije i Crna Gora primorala na kapitulaciju. Ili, kako je to u dnevniku zapisao austrougarski general Stjepan Sarkotić, zapovjednik austro-ugarskih snaga na jugoistočnom frontu, nasljednik Oskara Poćoreka, da su predsjednik srpske vlade Nikola Pašić, visoki oficiri Božo Janković i Petar Pešić „planski radili na kapitulaciji Crne Gore“. „Pešić je izdao bratsku i savezničku zemlju, bratsku i savezničku vojsku koja ga je prihvatila sa povjerenjem“, zapisao je general Sarkotić. Inače, pod njegovom komandom je u Lovćenskoj operaciji poražena i okupirana Kraljevina Crna Gora, tako da ne treba sumnjati u njegovu iskrenost. <h2>PLAN ZA „OČAJAN POLOŽAJ“</h2> Za one koji ne znaju, srpski general Božo Janković i pukovnik Petar Pešić, koji ga je zamjenio, bili su na položaju načelnika Generalštaba crnogorske komande, po planu „zajedničke odbrane“ srpskog vojvode Radomira Putnika, uslovljenog od strane Rusije prijetnjom da Crna Gora neće dobiti pomoć u oružju ako ne pristane na taj plan. Po tom planu 2/3 crnogorske vojske je stacionirano u području Pljevalja, a ostatak ka hercegovačkoj granici i u odbranu Lovćena, prema Kotoru. Kada je, na početku rata, crnogorska vlada tražila pomoć francuske i engleske flote za oslobođenje Crnogorskog primorja, srpski državnici i diplomate su intervenisali kod saveznika da se obustavi ta pomoć. Premijer Srbije Pašić je insistirao: ako se „osvoji Kotor onda bi trebalo da ga okupira francuska vojska, a ne crnogorska“. Srpska Vrhovna komanda traži da crnogorske trupe budu prebačene na front prema Sarajevu. Viši francuski pomorski oficir Tomazi je kasnije rekao da bi balkansko ratište izgledalo sasvim drukčije, kao i djelovanje savezničke flote u Sredozemnom moru, da je Kotorski zaliv bio pod kontrolom Crne Gore.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260110200128_d115863b042cb5f21d89a460583132311584b4fd412cc5e359d16b3b1405e2d5.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260110200128_d115863b042cb5f21d89a460583132311584b4fd412cc5e359d16b3b1405e2d5" data-rendition-name="original" width="504" height="280" loading="lazy" alt="Mojkovačka bitka"> <figcaption>Proglas Božo Janković(Photo: SJ)</figcaption> </figure>  Srpska vlada je zbog zauzimanja Skadra od strane crnogorske vojske 27. juna 1915. godine, protivno njenoj volji, kako bi što više otežala položaj crnogorske vlade u zemlji i kod saveznika, naredila generalu Jankoviću da podnese ostavku na položaj načelnika Crnogorske vrhovne komande. General Janković podnosi ostavku na dužnost načelnika štaba Vrhovne komande 26. juna 1914. godine, a na njegovo mjesto dolazi pukovnik Petar Pešić. Izvještavajući srpsku Vrhovnu komandu o reakciji diplomatskog kora na Cetinju povodom toga što je Crna Gora zauzela Skadar, pukovnik Pešić predlaže: „...Prema ovome, najbolji je trenutak (sada) da Srbija prekine veze sa Crnom Gorom! ... Međutim, ako naši interesi zahtevaju da se Crna Gora dovede u očajan položaj, bolje je koristiti drugu priliku a ne Skadar. Naprimer kad se kralj počne mešati u vojsci. Str.Pov O.Br. 16541 19.7.1915. Načelnik štaba, pukovnik Pešić“. Crna Gora jeste dovedena u „očajan položaj“ daljim djelovanjem Petra Pešića. Mojkovačka bitka je samo jedan u nizu poteza kojima je Pešić htio dovesti Crnu Goru do sloma. Deceniju nakon kapitulacije Crne Gore u svojim tekstovima u „Ratniku“, vojnom časopisu, u broju za novembar 1924, januar - februar 1925. godine („Crna Gora u Svetskom Ratu“), pukovnik Pešić je pravdao svoju naredbu da se „položaji na Tari imaju braniti najodsudnije i do poslednjeg čoveka“ time da je žrtvovao 4.000 crnogorskih života da od zarobljavanja spasi 80.000 vojnika koji su se povlačili kroz Albaniju. Međutim, to je oridinarna laž. <h2>UNIŠTAVANJE CRNOGORSKE VOJSKE</h2> Prema podacima srpske vojske već 4. januara 1916. godine, operacija povlačenja srpske vojske je završena i oko 80.000 srpskih vojnika se nalazi na prostoru Skadra, Drača i Tirane. Mojkovačka bitka se odigrala 6. i 7. januara 1916. godine, dakle kada se srpska vojska potpuno evakuisala! Petar Plamenac vidi u tome jasan cilj i piše u „Novoj Evropi“ iz 1926-te: „...Pašić je vidio u Skadru srbijansku vojsku svedenu na 80.000 ljudi, od kojih je onda još 20.000 pomrlo od fizičke iznemoglosti i u more bačeno. 10. decembra, na Cetinju, on je saznao od g. Pešića, svoga oruđa, da Crna Gora ima nedirnutih 53.000 vojnika, najboljih po hrabrosti u Evropi, koji bi, najedeni, obučeni i naoružani, vrijedili više od pruske garde. Pešić je tada ośetio da je ravnoteža poremećena; ali ovoga puta u korist Crne Gore, i uvidio je, da od ujedinjenja uz nestanak Crne Gore ne može biti ni govora“ ... Zato je bilo važno uništiti crnogorsku vojsku, što je i bila njegova misija, jer je teško povjerovati da je on to radio na svoju ruku.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260110200128_4970b9fc1b91de33463c746f845635fc172e1681a2c67deeaf9dcdde12521f5d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260110200128_4970b9fc1b91de33463c746f845635fc172e1681a2c67deeaf9dcdde12521f5d" data-rendition-name="original" width="2480" height="3508" loading="lazy" alt="Mojkovačka bitka"> <figcaption>Raspuštanje Crnogorske vojske(Photo: SJ)</figcaption> </figure>  To je najbolje objasnio sam pukovnik Pešić, u beogradskoj Pravdi 9. maja 1925, tada sa činom generala, obraćajući se svojim kritičarima, srpskim generalima, koji su ga optuživali da je svojim činjenjem uništio crnogorsku vojsku: „ .. jesu li ma kad razmišljali o tome kakva bi situacija bila za celokupan naš narod, da Kralj Nikola nije uputio Franji Josifu onu depešu, i da se je na Solunskom Frontu pored Srpske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda, a po proboju ovoga fronta i ulaska u Otadžbinu pored Kralja Petra i Kralj Nikola“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260110200128_8e804306dbb15abe492ae61e7250e56ae9ff8a2a249bcaaeaca204e6a0124a0f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260110200128_8e804306dbb15abe492ae61e7250e56ae9ff8a2a249bcaaeaca204e6a0124a0f" data-rendition-name="original" width="960" height="1369" loading="lazy" alt="Mojkovačka bitka"> <figcaption>Intervju generala Janka Vukotića „Jutarnjem listu“(Photo: SJ)</figcaption> </figure>  &nbsp;Skadar, 1916. godina - izvod iz telegrama Nikole Pašića regentu Aleksandru Karađorđeviću o stanju i vojno-političkoj situaciji: „Srbija trenutno gubi rat protiv Austrije, ali za sva vremena dobija rat protiv Crne Gore“! Mojkovička bitka uopšte nije pominjana nakon Prvog svjetskog rata. Istoričar i rektor Beogradskog univerziteta dr Vladimir Ćorović je o učešću Crne Gore u Prvom svjetskom ratu napisao: „Crna Gora se za vreme ovoga sloma Srbije držala veoma bedno. Njena vojska se uopšte, za čitavo vreme ovoga rata, nije istakla nijednom sjajnom pobedom…&nbsp; Jedna ružna ljaga u njenoj novijoj istoriji biće žensko upuštanje Lovćena, koji je mada sa onako vladajućim položajem, zauzet od Austrijanaca, sa manje žrtava nego ma koje mačvansko selo“… Mojkovačka bitka je bila na neki način prokazana i prećutana u državi za koju je žrtvovana crnogorska vojska - Kraljevini SHS, kasnije Kraljevini Jugoslaviji, sve do 1940. godine kada je obilježena u organizaciji Sokolskog saveza. Bivši crnogorski ministar spoljnih poslova, dr Pero Šoć piše u listu Vreme, od 1. septembra 1940. godine: „Tek tada Crna Gora je tad ubrala nove lovorike. Bitka na Mojkovcu sastavni je dio lanca slave koji se vjekovima kovao u Crnoj Gori. Ona je blistavi primjer najvećeg herojstva i samopožrtvovanja. Tom bitkom ispisane su zlatne i nenadmašive stranice u istoriji ratovanja, nacije i svijeta“… <h2>PEŠIĆ PREVARIO VUKOTIĆA</h2> General Janko Vukotić dao je intervju „Jutarnjem listu“ 1. aprila 1918. godine, koji prenose „Cetinjske novine“ 11. aprila: „Od 22. augusta 1914. pa sve do 17. januara 1916. godine bio sam isključivo komandant sandžačke crnogorske vojske. Načelnici štaba vrhovne komande ... bili su: srpski general Boža Janković od 22. augusta 1914, pa do zauzeća Skadra 1915. godine, a tad ga je zamijenio njegov dotadašnji pomoćnik srpski generalštabni pukovnik Petar Pešić, koji je ostao načelnikom štaba sve do 17. januara 1916. ... Pukovnik Pešić napustio je Crnu Goru 17. ili 18. januara 1916, i na odlasku mi saopštio, da ga, po kraljevoj naredbi, imam zamjeniti u dužnosti ... Primiv na ovaj način dužnost načelnika štaba, a računajući, da će srpska vojska, kao što mi je rekao pukovnik Pešić, u dovoljnoj snazi zauzeti odbrambene položaje duž Bojane i oko Skadra, te meni i mojoj vojsci osigurati jedinu odstupnicu preko Skadra, ja sam odmah, po odobrenju kralja Nikole, izdao naređenje čitavoj crnogorskoj vojsci - od koje se skoro veći dio nalazio duž rijeke Tare i Lima i na hercegovačkoj granici - da odstupi pravcem na Podgoricu, odatle ćemo preko Skadra za Albaniju. Kralj Nikola je otputovao iz Podgorice 19. januara u Skadar, a 20. januara iz Skadra dalje. Iste večeri nastupile su austru-ugarske čete, ni od koga nesmetane, uz rijeku Bojanu, a śutra dan, 21. januara, ušle su u Skadar, i tako nam preśekle jedinu moguću odstupnicu prije, nego je i jedan moj vojnik od hercegovačkog odreda ili sandžačke vojske stigao u Podgoricu“. I zaista, naređenja su izdata „čitavoj vojsci“, kako kaže Vukotić. Postoje brojni primjerci u arhivama.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260110200128_8c3ed6c91444b81df0b1f2fc6587b5ed761b467c39dab9b1ad145a164e1cfc2b.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20260110200128_8c3ed6c91444b81df0b1f2fc6587b5ed761b467c39dab9b1ad145a164e1cfc2b" data-rendition-name="original" width="1086" height="1579" loading="lazy" alt="Mojkovačka bitka"> <figcaption>Obraćanje Petra Pešića u beogradskoj Pravdi(Photo: SJ)</figcaption> </figure>  Ako ne vjerujete meni da je Mojkovačka bitka samo dio sramne uloge pukovnika Petra Pešića kao načelnika Generalštaba crnogorske vojske, hoćete li vjerovati generalu Janku Vukotiću da ga je Petar Pešić izigrao, prevarivši ga da će obezbjediti povlačenje crnogorske vojske držanjem dolinom Bojane? Nemate što slaviti, gospodo! Pogotovu ne mahati srpstvom i kosovskim bojem, jer se radi o klasičnoj namjeri da se uništi Crna Gora kao država, zacrtano Niškom deklaracijom 1914. i Krfskom deklaracijom avgusta 1917. godine, što je konačno i ostvareno krajem 1918. nelegalnom i revolucionarnom Podgoričkom skupštinom, dijelom beogradskih slugu u Crnoj Gori, pod rukovodećom palicom beogradskih agenata i neviđenim nasiljem i mržnjom prema Crnogorcima. A sluga nikad nije falilo u Crnoj Gori potonjih dva stoljeća. I što je najgore, ponose se time.

Slobodan Jovanović

1250x600

Dosta je laži Crkve Srbije i Andrije Mandića

Vjera Ljuljđuraj

Lovćen nije prostor za „predosjećaje“ i neće biti poligon za tuđe političke projekte

Da klerikalizacija države Crne Gore metastazira i prijeti njenom uništenju kao sekularne i građanske države potvrđuje i najnovija odluka Vlade Crne Gore od 29.12. 2025. godine da nastavi da finansira rad vjerskih škola Medrese „Mehmed Fatih“ i vjerske škole Gimnazija „Sveti Sava”. Za 2025. godinu Vlada svakoj od ovih škola iz budžeta dodjeljuje po 800 hiljada eura.
Za svoju odluku Vlada se pozvala na član 139 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju i član 56, stav 2, Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.
Oba Zakona predviđaju da licencirane vjerske škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju pravo da se finansiraju iz budžeta Crne Gore. Imaju pravo!
Ovdje se logično nameće pitanje da ako licencirane vjerske škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju pravo da se finansiraju iz budžeta Crne Gore, da li privatne licencirane laičke škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju isto pravo? Da napomenem da je Ustavom Crne Gore zabranjena je svaka neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu (član 8 Ustava).
Ustavni sud bi morao da razmotri ustavnost članova ovih Zakona koji predviđaju finasiranje rada vjerskih škola u odnosu na član Ustava 14 o odvojenosti vjerskih zajednica od države. Dobro bi bilo da razmotre po ovom pitanju rješenja sudova u Sjedinjenim Američkim Dražavama, Francuskoj i Sloveniji.
Pošto pomenuti zakoni predviđaju da vjerske škole imaju pravo na finansiranje iz budžeta, postavlja se pitanje ko je odlučio da se ovim školama dodijeli novac, da ostvare to pravo? Odgovor je: Vlada, ali na osnovu čega? Na osnovu ispunjenja neustavnih zakonskih rješenja? Ne treba zaboraviti da je Vlada finansirala za osnivanje školu "Sveti Sava" i u godini kada nijesu imali učenika i nastave.
Očigledno je da Vlada oboljela od Crkva Srbije, da je klerikalizacija države u fazi metastastke bolesti. Crkvi Srbije se poklanja zemlja diljem Crne Gore, dodjeljuju joj se sredstva iz budžeta i evo gradi vjerska škola.
Ministar pravde koji će potpisati rješenje o transferu novca školama trebalo bi da odgovori na sljedeća pitanja: sa kim Vlada sklapa sporazum o finansiranju škole, sa vjerskom zajednicom ili sa školom? Opštim zakonom o obrazovanju je propisano da se taj ugovor potpisuje sa školom. Potpisuje li se sa Medresom? Da li je Medresa dobila licencu da bi imala pravo na finansiranje? Da li se zna, kada je u pitanju licenca, koliki broj učenika može da godišnje upiše vjerska gimnazija "Sveti Sava"? Ne zna, jer toga u licenci nema, ali to ne smeta ni Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija.
Kako su Vlada i ministar pravde donijeli odluku da se "Medresi" i vjerskoj gimnaziji za godinu dodijeli isti iznos sredstava? Postoji li neki pravilnik za dodjelu sredstava za finansiranje rada škola, da li Ministar pravde zna da ove škole imaju različite uslove za rad, da imaju različit broj učenika i angažovanih nastavnika? Da li je Ministru poznato da Zakon o slobodi vjeroispovijeti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica propisuje da se vjerske škole finansiraju srazmjerno broju učenika?
Ministarstvo finansija se pridružuje ovom bezakonju i daje pozitivno mišljenje za podršku vjerskim obrazovnim ustanovama, iako u budžetu za 2025. nijesu bila predviđena sredstva za to.
I na kraju, nešto neočekivano i neviđeno do sada. "U konačnom, ministar pravde mr Bojan Božović zaključiće sa vjerskim školama Ugovore o finansiranju tih obrazovnih ustanova u narednom petogodišnjem periodu."
Ko je došao na ideju i zašto da se uradi ovako nešto i može li to da se uradi i bude zakonito? Mandat ova Vlade prestaje 2027. godine, a Vlada potpisuje ugovor o finansiranju škola do 2030? Jedan od odgovora može biti ono što sam već napisao da je ova Vlada oboljela od Crkve Srbije i da se oni ne liječe od te bolesti.

Ima li kraja bezakonju?

Odbor za planiranje i uređenje prostora, komunalno-stambenu djelatnost, saobraćaj i zaštitu životne sredine predložio je Skupštini da da saglanost da se Mitropoliji crnogorsko-primorskoj prenese pravo na građevinskom zemljištu za gradnju crkve Svetog Vasilija Ostroškog na Koniku.
U pitanju je zemljište &nbsp;ukupne površine 1.873 kvadrata. Direktorica Direkcije za imovinu Milica Kadović je saopštila da do sada Mitropoliji nije dato ništa, te da im se po prvi put daje zemljište za gradnju vjerskog objekta. Odbornik SDP-a Budimir Mugoša saopštio je da bi ovu odluku trebalo skinuti sa dnevnog reda jer je materijal stigao 20 minuta prije početka sjednice odbora. On je rekao da je protiv toga da se vjerskim zajednicama daje zemljište. Jelena Milošević (NSD) kazala je da se Mitropoliji po prvi put daje zemljište. &nbsp;
Data je saglanost na petogodišnji Strateški plan razvoja. Član radne grupe koja je bila zadužena za izradu plana Saša Šćekić saopštio je da važećem planu rok važenja ističe do kraja godine.&nbsp;
–Zbog toga se javila potreba da se pristupi izradi novog plana – saopštio je Šćekić. &nbsp;&nbsp;
Data je saglasnost na odluku o uslovima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja sa napuštenim i izgubljenim kućnim ljubimcima, odluku o osnivanju Puteva. Jednoglasno je podržan Elaborat o parking zonama, dozvoljenom vremenu parkiranja, kategoriji motornih vozila koja se mogu parkirati i načinu naplate naknade za parkiranje na opštim i posebnim parkiralištima u Podgorici – dio grada preko Morače i centralne gradske zone. Direktor Parking servisa Nikola Lazović saopštio je da je izmjenama elaborata obuhvaćeno 1.146 parking mjesta.&nbsp;
Odbor je podržao izmjene odluke o kućnom redu u stambenim zgradama a za izmijenjeni propis glasali su Drago Šundić (Pokret za Podgoricu), Jelena Milošević (NSD), Boban Radević (Slobodna) i Pavle Ljumović (Demokrate), dok su uzdržani bili Stevan Kandić (PES) i Budimir Mugoša (SDP). &nbsp;
Odbor je predložio Skupštini da usvoji programe rada preduzeća za narednu godinu.&nbsp;

Odbor za planiranje i uređenje prostora: Mitropoliji 1.873 kvadrata za gradnju crkve na Koniku

<a href="https://etv.me/drustvo/grupa-gradana-cetinja-planira-se-da-popovi-spc-i-njihovi-ucenici-pod-izgovorom-volonterskog-rada-dobiju-pristup-najvaznijim-drzavnim-dokumentima">Saopštenje grupe građana Cetinja</a> o namjeri Demokrata da pod maskom volontera u Državni arhiv uvede popove Beogradske patrijaršije kojima će tako na raspolaganje biti stavljena crnogorska arhivska baština alarm je za sve kojima je iole stalo do ove države.
Filijalama Beogradske patrijaršije i njihovim političkim predstavnicima koji se kriju iza imena Demokrate malo je što su uzurpurali sadašnjost, pa bi sad da toj sadašnjosti upodobe i prošlost kako bi velikosrpstvu obezbijedili svijetlu budućnost. Djelatnošću beogradskih crkvenih filijala u Crnoj Gori i njihove političke posluge naglavačke je izvrnuta crnogorska tradicija - izmišljene su litije koje prizivaju političko-ideološki prevrat, izmišljeno je plivanje za krst u januarskim lednim i nabujalim rijekama, izmišljen je tobožnji Njegošev amanet da bude ukopan u crkvi na Lovćenu iako toga nema u njegovu regularnome testamentu, devastirane su crkve do neprepoznatljivosti kako bi se kulturološki smjestile u ambijent kojemu nikad nijesu pripadale, stvorena je zla krv među pripadnicima različitih vjera i nacija itd.&nbsp;
Držeći u rukama tužilački i bezbjednosni sistem te strukture već dvije godine stoje iza političkih hapšenja, progona kritičara i neistomišljenika, iza procesuiranja i represije nad mirnim građanima, iza huligana koji u hordama javno prijete turskim državljnima, iza progona pisaca a osobito novinara, poput jučerašnjega beskrupuloznog saslušavanja Tinke Đuranović i nezakonitoga najavljivanja saslušanja Draška Đuranovića.&nbsp;
Dok Demokrate hapse, procesuiraju, prijete i dehumaniziraju crnogorsku intelektualnu, građansku i političku elitu, beogradski popovi dočekuju Mandićeve stidne goste s proslave 120-godišnjice crnogorskoga Ustava, onoga Ustava koji je svjedok da oni u Cetinjskome manastiru nezakonito borave jer je po njemu Crnogorska crkva autokefalna, a ne autofekalna kako je to zborio njihov dojučerašnji predvodnik.
Proučavajući "Vasojevički zakon od 12 točaka", dr Ilija M. Jelić još je 1929. godine (u Beogradu, u izdanju Srpske kraljevske akademije) ustvrdio da se po tradicijskim vasojevićkim vjerovanjima u dubokom ambisu pod zemljom nalazi Pakao kojim upravlja sâm Satana, a da je tamo pored ostalih najviše popova i kaluđera.
Nije "bogoborački", "brozomorni" komunistički period crnogorske prošlosti oblikovao taj Zakon koji je i objavljen prije toga vremena. Oni kojima je narodna svijest namjenjivala vječitu paklenu tamnicu danas bi, uz sasluženje svojih članova što djeluju u civilu, u okviru državnih ustanova, da podjarme i pod Srpski svet podvedu kompletnu crnogorsku državu, pa i Cetinje kao rak ranu svih crnogorskih okupatora.
Njihov učinak na polju nematerijalne kulture ogleda se u tobožnjoj retradicionalizaciji tradicije koja nikad nije bila imanentna ovome prostoru.&nbsp;
Njihov učinak na polju materijalne baštine ogleda se u nebrojenim devastiranim crkvama, prekrečenim freskama, prekopanim grobovima, a posebno u trajnom uništenju predistorijskoga tumula i kulta koji je naknadno vezan za Sv. Vladimira, kojemu su čak i ime promijenili u Sv. Jovan Vladimir.
Puštiti takve da pod vidom volonterstva uđu u riznicu crnogorske državne arhivske građe gore je od njezina uništenja. Jer zna se čemu će ta građa poslužiti - manupilacijama s crnogorskom istorijom, dekontekstualizaciji činjenica i uništenju onoga što ne može poslužiti velikosrpskim ciljevima.
Stoga se pridružujemo apelu grupe građana Cetinja i pozivamo gdina Mrvaljevića, direktora Državnoga arhiva Crne Gore, da svoju pripadnost Cetinju i Crnoj Gori ne podredi pripadnosti partiji kojoj po nesreći pripada, a koja za cilj ima ono što je još polovinom XIX vijeka Ilija Garašanin definisao - podvođenje Crne Gore Beogradu.

Državni arhiv Crne Gore i popovi volonteri - alarm za građanski otpor

Pod izgovorom „volonterskog rada“ planira se da popovi Crkve Srbije i njihovi učenici dobiju pristup najvažnijim državnim dokumentima - saopštila je grupa građana sa Cetinja navodeći da se radi o direktnom i opasnom nasrtaju na Državni arhiv Crne Gore i Nacionalnu biblioteku „Đurđe Crnojević“.
To, kako su podvukli, nije pomoć - nego pokušaj kontrole, falsifikovanja i otuđivanja crnogorske istorije.
Oni čekaju ishod razgovora NVO Centar za građanska prava s direktorom Državnoga arhiva. Od toga ishoda, poručuju, zavisiće njihova dalja i odlučna reakcija.
- Jasno i glasno poručujemo: Neće se dozvoliti da oni koji su 5. septembra 2021. godine došli na Cetinje brutalnim nasiljem danas slobodno vršljaju po crnogorskome kulturnom blagu i nastavljaju ono što tada nijesu uspjeli - brisanje crnogorskog identiteta - naglasili su u saopštenju.
Posebnu odgovornost, smatraju, snosi direktor Arhiva, gospodin Mrvaljević koji, prema njihovim riječima, kroz lične ustupke popovima Crkve Srbije pokušava otvoriti vrata institucije koja mora biti bedem kulturne baštine crnogorske države.
- Ako im treba obuka - neka svoje ljude šalju van Crne Gore, đe im je matica. Ako im treba znanje - neka direktor ide kod njih u Bogosloviju i drži im predavanja. Ali u crnogorski Arhiv i biblioteku - neće ući - decidni su oni.
Cetinje, kažu, ima svoju đecu, školovanu, nezapošljenu i sposobnu da čuva ono što je naše.
- A koja nije imala šanse ni da volontira. I izvan Cetinja i na Cetinju Crna Gora ima svoje stručnjake, one koji Crnu Goru vide kao hiljadugodišnju državu a ne kao srpski izlaz na more. Ne damo arhivsku građu, ne damo istoriju, ne damo budućnost. Ako nadležne institucije ne reaguju, građani Cetinja hoće. U svojoj kući, branićemo Crnu Goru - zaključeno je u saopštenju grupe građana Cetinja.

Grupa građana Cetinja: Planira se da popovi SPC i njihovi učenici, pod izgovorom „volonterskog rada“, dobiju pristup najvažnijim državnim dokumentima

Institucije sistema ne smiju ćutati na ponašanje Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori - poručila je predsjednica Crnogorskog foruma Jelena Marković podvlačeći da ta partija smatra obavezom da obavijesti javnost da su tokom dužeg vremenskog perioda reagovali na ozbiljna institucionalna i pravna pitanja u vezi sa postavljanjem spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, kao i na postupanje (ili nepostupanje) nadležnih organa povodom tog događaja.
- Crnogorski forum je više puta, kroz konkretne i obrazložene zahtjeve, upozoravao na propuste i urušavanje pravosudnih i policijskih institucija u vezi sa krivičnim djelima koja su u vezi sa ovim slučajem. Tim povodom smo se obraćali predsjednici Vrhovnog suda Crne Gore, gospođi Valentini Pavličić, Sudskom savjetu Crne Gore u više navrata, a sada i Vrhovnom državnom tužiocu i Tužilačkom savjetu Crne Gore - navela je ona.
Njihove reakcije, podvlači Marković, nijesu bile političke, niti motivisane dnevnim interesima - već isključivo zasnovane na potrebi da se zaštiti ustavni poredak, vladavina prava i osnovne vrijednosti antifašizma, kao i da se spriječi institucionalna normalizacija ratnih zločina i njihovih izvršilaca.
- Posebno smo ukazivali na ozbiljne propuste Policije, Tužilaštva i Sudova u postupanju po krivičnom predmetu K. br. 143/25, koji se vodi pred Osnovnim sudom u Beranama. U tom predmetu uočeni su brojni problemi: neizvršavanje zakonitih naloga državnog tužioca od strane policije, pogrešno procesno vođenje predmeta, njegovo višestruko vraćanje bez suštinskog rješenja, izostanak disciplinske odgovornosti nosilaca pravosudnih funkcija, kao i selektivno postupanje kojim su određena lica i institucije ostala van dometa istrage, uprkos javno dostupnim činjenicama i indicijama - navela je Marković.
Crnogorski forum je, dodaje ona, jasno ukazao da se ne radi o izolovanom slučaju, već o obrascu institucionalnog ponašanja u kojem se formalna nezavisnost pravosudnih organa koristi kao izgovor za nepostupanje, čime se direktno urušava povjerenje građana u institucije sistema.
- Takođe, želimo upozoriti da mnogi u vlasti formalno ističu da žele ubrzan pristup Crne Gore Evropskoj uniji, dok su njihove stvarne akcije usmjerene ka opstrukciji tog procesa. Ova strategija, djelimično usklađena s interesima stranih centara moći, posebno s Beogradom, jasno pokazuje da se djeluje u pravcu usporavanja integracija Crne Gore u EU - jasna je Marković.
Posebno, cijeni ona, zabrinjava kampanja oko promjene Ustava u dijelu državnih simbola, koja je pokrenuta prije dva mjeseca, dok opozicija nema dovoljno snage da artikuliše efektivan odgovor.
- Ovo se vidi i kroz projekat izgradnje kolektora u Botunu-dio prostora predviđen za izgradnju kolektora pripada Glavnom gradu, ali vlast pod pritiskom i proceduralnim manipulacijama pokušava da ignoriše taj faktički položaj. Očekujemo da trenutna Vlada pokaže hrabrost i dosljednost u rješavanju pitanja kolektora, s obzirom na kompleksnost i važnost pitanja koje je povezano s Poglavljem 27-životnom sredinom i regionalnim obavezama - navela je Marković.
Crnogorski forum će, poručuje ona, nastaviti da koristi sva zakonita i demokratska sredstva kako bi upozoravao domaću i međunarodnu javnost na ove pojave.
- Jer smatramo da se vladavina prava ne može graditi na ćutanju, relativizaciji odgovornosti i selektivnoj primjeni zakona. Od našeg obraćanja predsjednici Vrhovnog suda, Vrhovnom državnom tužiocu, Tužilačkom savjetu i Sudskom savjetu očekujemo brzu, profesionalnu i odgovornu reakciju, kojom bi se jasno pokazalo da su institucije Crne Gore spremne da suštinski, a ne deklarativno, ispune standarde potrebne za zatvaranje poglavlja 23 i 24- vladavine prava i ljudskih prava- i time pošalju jasnu poruku da građani mogu imati povjerenje u institucije sistema - naglasila je Marković.
Zato ponovo pozivaju kompletu opoziciju parlamentarnu i vanparlamentarnu kao i sve one kojima je Crna Gora u srcu i koji žele ubrzan ulazak Crne Gore u Evropsku uniju, da se udruže i zajednički pristupe izradi plana koji su oni već predložili.
- Cilj je da se dogovori svaki detalj i da se osigura jedinstven i koordinisan nastup, jer sada nema mjesta pojedinačnim ambicijama ili sujetama. DPS i sve druge stranke moraju bez sujete prihvatiti ovu inicijativu, jer sami ne mogu sprovesti ono što je za Crnu Goru neophodno. Kada Crna Gora uđe u EU, svako će imati priliku da se politički odmjeri na narednim izborima. Međutim, sada je ključni prioritet jedinstvo i zajednički nastup, kako bi se otklonila opasnost koja prijeti suverenitetu i evropskoj budućnosti Crne Gore - pojasnila je Marković.
Njihova obaveza je, kaže, da govore onda kada institucije ćute.

Marković: Institucije sistema ne smiju ćutati na ponašanje SPC, opozicija da zajednički pristupi izradi našeg plana

Bivši svještenik Crkve Srbije Bojan Jovanović dostavio je juče tužilaštvu u Beogradu informaciju da su njegovi saradnici, u drugoj zemlji „locirali svješteno lice Srpske pravoslavne crkve koje je učestvovalo u prikrivanju slučajeva pedofilije i seksualnog zlostavljanja u okviru SPC“. - Premještanje takvog lica ne može biti izvršeno bez odobrenja crkvene vlasti, odnosno Sinoda SPC kojim predsjedava patrijarh, što implicira da je o tim radnjama morao postojati nivo znanja na najvišim instancama. Takođe, kao što smo već razgovarali, takva vrsta premještanja nije moguća bez logističke podrške elemenata bezbjednosnog sistema Srbije koji djeluju van zakonskog okvira, a za koje se smatra da su povezani sa predsjednikom Republike, gospodinom Aleksandrom Vučićem – piše u Jovanovićevom obavještenju dostavljenom tužilaštvu. <h2>NEĆE ODUSTATI</h2> Istakao je da se „radi o licu koje raspolaže detaljnim informacijama o širem krugu pojedinaca iz redova svještenstva i episkopata koji su bili uključeni u podvođenje maloljetnih lica na teritoriji: Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i drugih država“. - S obzirom na to da, po mom uvjerenju i iskustvu, institucije policijskog, pravosudnog i bezbjednosnog sistema u Srbiji štite pojedince za koje se sumnja da su izvršioci najtežih krivičnih djela nad djecom u okviru SPC, smatram svojom obavezom da nastavim da ukazujem na ovaj skandal i da doprinesem njegovom razotkrivanju na svim nivoima uključujući diplomatski i međunarodni – naglasio je Jovanović u aktu dostavljenom tužilaštvu. Poručio je da će se potruditi „da sa potpunim pravom Srbiji i SPC“ nanese „što teži udarac i što veću štetu, kako u diplomatskom, tako i na svakom drugom nivou“. - Očekujem da će istraga Tužilaštva, kao i međunarodnih organa poput Interpola, u vezi sa informacijama o kojima sam svjedočio - uključujući i slučaj ubistva maloljetnog lica u manastiru SPC, kojem je prethodilo seksualno zlostavljanje doprinijeti da se zdrav dio tužilaštva odlučnije suprotstavi počiniocima i saučesnicima unutar SPC – istakao je Jovanović. Podsjetio je tužilaštvo da je učestvovao u stvaranju svjetskog registra osoba povezanih sa pedofilijom i seksulnim zlostavljanjem u vjerskim zajednicama pravoslavne orijentacije. - SPC učestvuje sa 21,3 procenata odmah iza Ruske pravoslavne crkve, za sada, a procenat će uskoro biti još veći – upozorio je on u dopisu Tužilaštvu. Istovjetno obavještenje proslijedio je i Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije, kao i Bezbjednosno-informativnoj agenciji. <h2>ZNAČAJNO PRIZNANJE</h2> Jovanović je danas međunarodno priznati aktivista koji se bori protiv pedofilije u Crkvi Srbije, generalni je sekretar Saveza hrišćana Hrvatske, a u novembru mu je stiglo i priznanje od ugledne američke Fondacije Džon Templton, organizacije koja podržava osobe koje daju doprinos afirmaciji duhovne strane života. Ova fondacija ljetos je godišnju nagradu, vrijednu milion i po dolara, dodijelila vaseljenskom patrijarhu Vartolomeju za doprinos zaštiti životne sredine.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208191252_a8d9b633fc37257b82048ef32176e60a7086598779626688cdd85bca18b38764.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251208191252_a8d9b633fc37257b82048ef32176e60a7086598779626688cdd85bca18b38764" data-rendition-name="original" width="1024" height="575" loading="lazy" alt="Patrijarh Vartolomej"><figcaption>ĆUTI O DOKAZIMA: Patrijarh Vartolomej(Photo: Crkva Srbije)</figcaption></figure>  - Džon Templton Fondacija u svom pismu izrazila je zahvalnost za trud, hrabrost i predanost koju ulažem u podršku preživjelima. Napisali su da se moj glas čuje, da su moja pisma primljena i da moj rad ima vrijednost - kazao je Jovanović u novembru za Portal ETV. Iskazao je zadovoljstvo što je priznanje za njegov angažman stiglo od jedne od najuglednijih svjetskih humanitarnih organizacija, ističući da je to potvrda da se njegovi apeli za pravdu i brigu o preživjelima zlostavljanja – čuju. Istakao je, međutim, i nezadovoljstvo što je vaseljenski patrijarh ove godine bio nosilac godišnje nagrade ove fondacije ističući da „problem nastaje kada se briga za životnu sredinu pretvori u moralnu medalju koja prikriva tišinu o tragedijama koje se dešavaju unutar duhovnih institucija“. - Kako se može govoriti o iscjeljenju planete, a ne govoriti o iscjeljenju ljudi? Kako se može štititi svijet, a ne štititi dijete? Kako se može govoriti o svetosti Božjeg stvorenja, a ne stati uz one koji su bili povrijeđeni rukom onih koji predstavljaju Boga? To je duboka etička nedosljednost, rana koja stoji između moralnog učenja i moralne prakse – kazao je Jovanović. On i aktivisti nekoliko međunarodnih organizacija ljetos su u otvorenom pismu poručili da se „ne može patrijarh Vartolomej slaviti zbog liderstva u oblasti zaštite životne sredine, a istovremeno ignorisati žene i djecu koji doživljavaju seksualno zlostavljanje i trpe traumu pod njegovim duhovnim autoritetom“. U Crnoj Gori je, u maju 2021. godine, štampano prvo izdanje Jovanovićeve knjige „Ispovest kako smo ubili Boga“, u kojoj piše o zločinima episkopa Crkve Srbije.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208191252_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251208191252_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Jovanovićeva knjiga - svjedočanstvo brutalnih zločina u Crkvi Srbije"><figcaption>Jovanovićeva knjiga - svjedočanstvo brutalnih zločina u Crkvi Srbije</figcaption></figure>  On je i crnogorskom tužilaštvu dostavio dokaze o slučajevima pedofilije i prikrivanju ovih zločina u manastirima i crkvama u Crnoj Gori kojima upravlja Crkva Srbije. Tvrdi da posjeduje dokaze da je sadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović učestvovao sa episkopima u zataškavanju seksualnog zlostavljanja i navodnih slučajeva podvođenja maloljetnika u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe. Jovanović je, kako smo ranije pisali, poslije višegodišnje borbe uspio da internacionalizuje svoju bitku protiv seksualnih predatora u Crkvi Srbije i onih koji ih prikrivaju - imao je izlaganja u Ujedinjenim nacijama, Evropskom parlamentu, kao i na brojnim međunarodnim konferencijama.

Kaćuša Krsmanović

Jovanović kategoričan - institucije Srbije štite pedofile u Crkvi Srbije

U Crnoj Gori jutros se saobraća po mokrim putevima, kazali su iz Auto moto saveza Crne Gore (AMSCG), navodeći da na dionicama na sjeveru ima poledice.
Oni su upozorili da na putevima kroz usjeke i doline ima sitnijih odrona.
Iz AMSCG su podsjetili da je, od 15. novembra do 1. aprila, obavezna upotreba zimskih guma za sva vozila na putevima gdje je to naznačeno signalizacijom bez obzira na to da li postoje zimski uslovi.
Kada na ostalim djelovima i dionicama puta koji nijesu obuhvaćeni Naredbom postoje zimski uslovi (snijeg, led ili poledica) na vozilu moraju biti &nbsp;zimske gume na svim točkovima. Minimalna dubina šare na gazećoj površini guma je četiri milimetra.
Na regionalnom putu R-10 Đurđevića Tara – Mojkovac, u mjestu Sokolovina, saobraćaj je obustavljen zbog odrona.&nbsp;
Saobraćaj na regionalnom putu R-30 dionica Petnjica -Bioča, potez Bioča-Lješnica, obustavljen je od osam do 12 i od 13 sati do 16 sati i 30 minuta.
Zbog rekonstrukcije regionalnog puta R-29 Bar - Kamenički most - Krute, saobraćaj će biti obustavljen od osam do 11 i od 13 do 16 sati.
Saobraćaj na regionalnom putu R-17, na dionici Čevo - Riđani, zbog adaptacije je obustavljen od osam do 14 sati.
Saobraćaj na putu Petnjica-Bioča zbog rekonstrukcije je promijenjen sa dvosmjernog na naizmjenični, a povremeno su moguće totalne obustave ne duže od 60 minuta.
Na magistralnom putu M-3 Plužine - Jasenovo polje, na dionici Zaborje – Jasenovo polje, saobraća se jednom trakom naizmjenično na mjestima radova, a saobraćaj je regulisan svjetlosnom saobraćajnom signalizacijom.
Saobraćaj u ulici Vojisavljevića u Podgorici obustavljen je zbog izgradnje bulevara i vozila će saobraćati alternativnim putevima.
Iz AMSCG su kazali da će biti promijenjen saobraćaj sa dvosmjernog na naizmjenični zbog rekonstrukcije prilaznih saobraćajnica mostu Đurđevića Tara.
Režim saobraćaja na putu M-6, na dionici Žabljak-Pljevlja, promijenjen je sa dvosmjernog na naizmjenični zbog rekonstrukcije mosta Đurđevića Tara.
U tunelu Sozina, zbog sanacije pukotina, od 22 sata do šest sati ujutro vozila saobraćaju naizmjenično, a moguća je i potpuna obustava u kraćim terminima.
Zbog redovnog održavanja na auto-putu Princeza Ksenija mjestimično je zatvorena po jedna saobraćajna traka u smjeru Veruša - Mateševo.

Putevi mokri, na sjeveru ima poledice

Suđenje bivšem direktoru Uprave policije Veselinu Veljoviću koji se tereti da je bio član grupe koju je navodno formirao Aleksandar Mrkić odgođeno je za 3. februar.
Branilac Veljovića, advokat Mihailo Volkov kazao je da je njegov branjenik došao da bi pokazao da je dostupan i da neće osptruirati postupak, ali predlaže da se današnje ročište odgodi. Veljović je imao pet operacija u njemačkoj bolnici.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2F-YUC0us3DwM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Bivši direktor Uprave policije kazao je da je savjet ljekara bio da ostane na liječenju još mjesec, ali je on na svoju ruku došao.
-Lično sam Vama i Vašem vijeću zahvalan jer ste mi dozvolili da odem na liječenje - kazao je Veljović obraćajući se sutkinji Vesni Kovačević.
On je istakao da je ova situacija potvrdila da je apsurdna teza da postoji opasnost od bjekstva.
Kazao je i da žali što su tri ročišta odgođena navodeći da će aktivni učestvovati u postupku i dokazati da nije kriv.
Sutkinja Kovačević na prijedloge odbrane danas je ukinula pritvor Arseniju Kaleziću i bivšem načelniku za sektor kriminalistike u Centru bezbjednosti Bar Iiji Vasovoviću.
Prije dva mjeseca takođe je sutkinja Kovačević ukinula pritvor Kaleziću i Vasoviću ali je Aplecioni sud uvalio žalbu SDT-a i odradio im pritvor.
Veljović je optužen da je zloupotrijebio službeni položaj i da je član navodne kriminalne organizacije Aleksanda Mrkića koja je, tvrde u Specijalnom državnom tužilaštvu, švercovala cigarete.
Na optuženičkoj klupi su i Mrkićev brat Nikola Mrkić, Arsenije Kalezić, Mujo Nikočević, Stefan Bubanja, Nikola Bubanja, Predrag Veljić, Borislav Lečić, Nemanja Anđelković, Goran Gluščević, Nikola Bačilović, Sadig Elnagar, kao i nekadašnji načelnik kriminalističke policije u Baru Ilija Vasović.

VELJOVIĆ: Savjet ljekara je bio da ostanem još mjesec, ali sam na svoju ruku došao, učestvovaću u postupku i dokazati da nijesam kriv

Nijednom novinaru ne smije biti uskraćeno pravo da izvještava, slobodno prenosi informacije i postavlja pitanja od značaja za javnost. Svako zadiranje u ta prava direktno ugrožava pravo građana na pravovremeno, tačno i nepristrasno informisanje - poručili su u Agenciji za audiovizuelne medijske usluge (AMU) povodom Dana novinara Crne Gore.
Oni su uputili čestitke novinarima, uz izraze poštovanja prema njihovoj profesionalnoj posvećenosti, odgovornosti i doprinosu objektivnom, tačnom i blagovremenom informisanju javnosti.
- Dan novinara Crne Gore obilježava se 23. januara, u znak sjećanja na 1871. godinu, kada je na Cetinju odštampan prvi broj lista „Crnogorac“. Ovaj datum simbolizuje početak organizovanog javnog informisanja u Crnoj Gori i trajnu vrijednost pisane riječi u funkciji javnog interesa. AMU ukazuje da sloboda novinarskog rada mora biti bezuslovna i u potpunosti zaštićena - istakli su u AMU.
Upravo pouzdano i odgovorno informisanje moguće je, ističu iz AMU, jedino u okruženju u kojem su obezbijeđeni profesionalna nezavisnost, institucionalna podrška i društveno uvažavanje novinarske profesije.
- Dosljedno poštovanje etičkih načela i profesionalnih standarda predstavlja najčvršći mehanizam za očuvanje povjerenja javnosti i sprječavanje neodgovornih praksi u medijskom prostoru. Neophodno je kontinuirano raditi na unaprjeđenju uslova rada novinara u svim djelovima Crne Gore - decidni su u AMU.
Posebnu pažnju, podvlače oni, trebalo bi posvetiti novinarima koji djeluju van Podgorice, gdje su profesionalni izazovi često izraženiji, kako bi se obezbijedili ravnopravni uslovi, stabilniji angažmani i veći stepen sigurnosti u radu, uz jednake standarde informisanja na cijeloj teritoriji države.
- Novinar ima ključnu ulogu u oblikovanju medijskog sadržaja i snosi posebnu odgovornost za tačnost, uravnoteženost i zaštitu javnog interesa. Njegova profesija podrazumijeva ne samo prenošenje informacija, već i aktivno očuvanje dostojanstva novinarstva, ljudskih prava i demokratskih vrijednosti - naveli su u AMU.
Agencija za audiovizuelne medijske usluge ostaje, zaključuju oni, dosljedno posvećena principima slobode medija, a ta posvećenost potvrđuje se kroz otvoren i transparentan rad, dostupnost informacija od javnog značaja i odgovornost prema javnosti.

AMU: Neophodno kontinuirano raditi na unaprjeđenju uslova rada novinara u svim djelovima Crne Gore

Ugovorena cijena gradnje druge dionice auto-puta, u postojećim okolnostima, predstavlja najrealniji i najpouzdaniji odraz trenutne tržišne dinamike, saopšteno je iz Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD).
Predstavnici EBRD su kazali Vijestima da ažurirana procjena troškova gradnje druge dionice auto-puta odražava rezultate otvorenog i konkurentnog postupka nabavke sprovedenog za taj projekat.
- Brojni veliki infrastrukturni projekti širom Evrope suočavaju se sa rastućim troškovima usljed povećanja cijena građevinskog materijala, radne snage i finansiranja. Ti faktori utiču na čitav sektor, a pristigle ponude za ovaj projekat u skladu su sa važećim tržišnim uslovima za radove slične veličine i složenosti - rekli su iz EBRD, po čijim je pravilima Monteput realizovao tender za gradnju važnog infrastrukturnog objekta na sjeveru države.
Dionicu auto-puta Mateševo-Andrijevica gradiće kineski konzorcijum PowerChina - Stecol - PCCD, po ugovorenoj cijeni od 693,97 miliona eura.
Iz Monteputa su ranije kazali da je cijena povećana zbog razlike između inicijalne procjene, zasnovane na idejnom projektu rađenom još 2019. godine i ponude izabranog konzorcijuma, formirane u skladu sa aktuelnim tržišnim uslovima, obimom radova i raspodjelom rizika.
- Izabrani kineski konzorcijum je ponudio 693,97 miliona eura, dok je idejni projekat iz 2019. godine predviđao troškove od 638 miliona, u koje je uključeno 15 odsto nepredviđenih radova. Projekat se realizuje na bazi FIDIC uslova ugovaranja i to Žute knjige (Design &amp; Build), što podrazumijeva da je izvođač u cijenu uključio sve radove na projektovanju i izgradnji, neophodne za cjelovitost dionice - naveli su iz kompanije.
Oni su dodali da taj način ugovaranja podrazumijeva da izvođač preuzima određeni dio rizika u vezi sa geološkim uslovima.
EBRD dubinska analiza /due diligence/ i odobrenje projekta, kako su objasnili, zasnovani su na procjenama troškova iz ažurirane Studije izvodljivosti za 2024. godinu, koju su pripremili konsultanti finansirani kroz Investicioni okvir za Zapadni Balkan /Western Balkans Investment Framework – WBIF/.
- Te studije koriste međunarodno priznate metodologije i predstavljaju osnovu za internu procjenu Banke. Međutim, stvarne tržišne cijene mogu se utvrditi isključivo kroz konkurentan tender, koji je najjasniji pokazatelj troškova u realnom vremenu. Poređenje auto-puteva u regionu nije uvijek jednostavno, budući da se troškovi značajno razlikuju u zavisnosti od terena, potrebnih objekata, geoloških uslova i tehničkih standarda. Predmetna dionica karakteriše se značajnom inženjerskom složenošću, što direktno utiče na ukupne investicione potrebe - objasnili su iz EBRD-a.
Ta dionica duga je oko 23 kilometra, a njena izgradnja platiće se sa 250 miliona eura iz državne kase, kroz kredit od 200 miliona kod EBRD i grant EU od 150 miliona eura.
Za taj posao su se takmičila tri ponuđača: konzorcijum Cengiz-Azvirt, koji je punudio 735 miliona eura, kompanija China Communications Construction Company, čija je ponuda bila vrijedna 724,64 miliona i konzorcijum Power Construction Corporation of China.
Rok za izgradnju dionice auto-puta je pet godina, ali će Monteput i kineski konzorcijum PowerChina - Stecol - PCCD, kako je rekao direktor Monteputa Milan Ljiljanić, raditi na tome da trasu izgrade do kraja 2030. godine.
Kineski izvođač treba da dostavi Monteputu prateću garanciju i dodatnu dokumentaciju nakon čega će do kraja ovog ili početkom narednog mjeseca biti potpisivan ugovor. Nakon toga izvođač će početi aktivnosti na projektovanju i pripremnim radovima.
Kompanija PowerChina već radi ili je završila milijarde eura vrijedne projekte na Balkanu, među kojima su Expo 2027 u Srbiji, dio beogradskog metroa i gradskih obilaznica, kao i most Hercegovina na Neretvi između Mostara i Čapljine, vjetroelektranu Ivovik i hidroelektranu u Kalinoviku.
Firma Stecol je njihova kćerka kompanija, dok o PCCD-iju nema podataka na internetu.
Kineski izvođač je gradio i prvu dionicu auto-puta od Smokovca do Mateševa, a posao, koji je tada pripao China Road and Bridge Corporation (CRBC), realizovan je više od sedam godina. Tih 42 kilometra auto-puta sa osnovnim i zaboravljenim radovima, kamatama i kursnim razlikama, Crnu Goru su koštala oko 1,3 milijarde eura.
Za tu trasu su svi rokovi probijeni, a radovi koji su počeli u maju 2015. godine trebalo je da budu završeni na isti dan 2019. godine. Dionica je svečano otvorena 13. jula 2022. godine, odnosno više od tri godine nakon prvobitnog roka. Osim kašnjenja, prekoračena je i cijena izgradnje za oko sto miliona, prilikom ugovaranja izgradnje zaboravljena je jedna cijela petlja, elektro i vodovodna mreža, kao i nekoliko pristupnih puteva.

Tag: crkva-srbije