Na čelu „Večernjih novosti” je Milorad Vučelić, još od kraja 1980-ih, tj. od vakta Miloševića, perjanica najodvratnije srpske propagande, blizak tamošnjoj UDB-i, etc; ali za sadašnji kontekst ne manje bitno: - nosilac svetosavskoga odlikovanja koje mu uručiše patrijarh Porfirije Perić i arhiepiskop i mitropolit Irinej Bulović. Sada izgleda kako Patrijaršija Srbije, drugim riječima Perić i Bulović, ako ne i lično Vučić, od Mićovića, preko „Večernjih novosti”, šalje ultimativne naloge. Naime, Mićoviću u vezi njegova su-potpisa na pismu koje on prije par dana objavi sa petoricom drugih svetosavskih arhijereja —— iz Srbije naredili: - da povuče potpis - pa da se javno izvini - zatim im prinese pokajanje - i od njih zatraži oproštaj. Uostalom, evo što danas s portala „Večernjih novosti” pišu Mićoviću (prenijećemo integralno)… * * * * * * * * * Mnogi su iznenađeni što je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, zajedno sa mitropolitom njemačkim Grigorijem, mitropolitom žičkim Justinom, mitropolitom zahumsko-hercegovačkim Dimitrijem, arhiepiskopom zapadnoameričkim Maksimom i episkopom istočnoameričkim Irinejem, stavio svoj potpis na pismo protiv Srpske pravoslavne crkve (SPC) i patrijarha srpskoga Porfirija.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250304000320_bd6b27d202806ba5260643dde429594a87d9b74c07b64853757c9c3741713422.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250304000320_bd6b27d202806ba5260643dde429594a87d9b74c07b64853757c9c3741713422" data-rendition-name="original" width="1613" height="785" loading="lazy" alt="Novosti"> </figure>  1) Mitropolit Joanikije nije smio da se nađe na spisku potpisnika protiv SPC i patrijarha srpskoga Porfirija prvenstveno zbog očuvanja jedinstva SPC uopšte, a posebno u Crnoj Gori. Od vitalnog značaja za jedinstvo SPC jesu dobri odnosi između mitropolita crnogorsko-primorskoga i patrijarha srpskoga. Riječ mitropolita crnogorsko-primorskoga uvijek u SPC i javnosti ima posebnu težinu, a crnogorski mitropolit, bez obzira na ime i prezime, ima posebnu odgovornost i to je mitropolit Joanikije morao da ima u vidu. Interes sveštenstva, monaštva i vjernoga naroda Mitropolije crnogorsko-primorske nikada ne smije biti podređen interesima onih koji su javno prepoznati kao razbijači jedinstva SPC. 2) Mitropolit Joanikije nije smio da zaboravi da je u tron mitropolita crnogorsko-primorskih ustoličen 5. septembra 2021. godine isključivo zbog tvrdog i neodstupnog stava patrijarha srpskoga Porfirija da se zakazani čin ustoličenja mora obaviti u Cetinjskome manastiru. Ne treba zaboraviti da su 4. septembra u kasnim večernjim časovima neodlučni i nesigurni, a mitropolit Joanikije dobro zna njihova imena, predlagali da se njegovo ustoličenje odloži za neko drugo vrijeme. Mitropolit Joanikije dobro zna da je i on u jednome trenutku u veoma teškoj situaciji bio spreman na ustupak te vrste. Ali, mitropolit Joanikije zna da patrijarh srpski Porfirije sa čvrstom vjerom u Gospoda Boga i uzdajući se u Božiju pomoć nije prihvatio taj prijedlog. Dobro su ostale upamćene, a i postale su javne riječi patrijarha Porfirija da narednoga jutra, bez obzira na sve, kreće na Cetinje da obavi sveti čin zbog koga je i došao u Crnu Goru. Patrijarh srpski Porfirije i mitropolit kruševački David su, rizikujući svoje živote u najtežoj bezbjednosnoj situaciji zbog blokada Cetinja na Belvederu i prilazima Cetinju, helikopterom Vojske Crne Gore otišli u Cetinje i u Cetinjskome manastiru ustoličili mitropolita Joanikija. Nije bilo nikakve potrebe da se mitropolit Joanikije priključuje javnome napadu na patrijarha Porfirija i mitropolita Davida u vrlo delikatnome trenutku u Srbiji i to pismom u kojemu su mitropolitu Davidu pripisane i podmetnute riječi koje nije napisao. 3) Mitropolit Joanikije je, prije potpisivanja javnoga pisma patrijarhu Porfiriju, morao da ima u vidu koliku podršku su, prvenstveno iz Srbije, a potom i iz ostalih srpskih krajeva, dobile Mitropolija crnogorsko-primorska i eparhije SPC u vrijeme borbe za očuvanje svetinja krajem 2019. i tokom 2020. godine. Ta podrška i ta ljubav je iz dana u dan bivala sve veća i sve potrebnija i nju vjerni narod u Crnoj Gori, bez obzira na ovaj neprimjereni postupak mitropolita Joanikija, nikada neće i ne smije zaboraviti. 4) Mitropolit Joanikije je morao da ima u vidu da je tadašnji mitropolit zagrebačko-ljubljanski, a današnji patrijarh srpski Porfirije bio jedan od onih srpskih vladika koji je iz duše i iz srca, čak i svojim učešćem na litiji u Podgorici za svetoga Simeona 2020. godine, javno i neodstupno podržavao pravednu borbu blaženopočivšega mitropolita Amfilohija, tadašnjega episkopa Joanikija, sveštenstva, monaštva i vjernoga naroda za odbranu svetinja SPC u Crnoj Gori.&nbsp; 5) Mitropolit Joanikije je imao ljudsku i svešteničku obavezu da patrijarhu Porfiriju časno uputi javnu podršku i čestito uzvrati bratsku ljubav i da u danima kada su u Srbiji, čak i neodgovornim nastupima pojedinaca iz SPC izvan Srbije, prizivani i podsticani građanski sukobi većih razmjera pošalje poruku mira patrijarhu, episkopima, sveštenicima, monasima i građanima Srbije. Bilo je prirodno i očekivano da mitropolit Joanikije, uz pismo podrške patrijarhu Porfiriju i episkopima SPC u Srbiji, osudi besprizornu kampanju koja se, prvenstveno preko Nova, N1 i društvenih mreža, vodi protiv SPC i srpskoga patrijarha, a ne da sa ostalim potpisnicima potpisuje krajnje nedobronamjerno pismo i plasira ih podijeljenoj javnosti u Srbiji preko krajnje necrkvenih medija. Na žalost, ta podrška i poruka mira sa cetinjskoga trona je neočekivano izostala. 6) Mitropolit Joanikije je, prije potpisivanja pisma, zaboravio ključni doprinos patrijarha srpskoga Porfirija prilikom konačnoga usaglašavanja i potpisivanja Temeljnoga ugovora između Crne Gore i SPC 3. avgusta 2022. godine u Podgorici. 7) Mitropolit Joanikije je morao da ima u vidu da se patrijarh Porfirije u svakoj prilici bratski odazivao na pozive da pośeti Mitropoliju crnogorsko-primorsku i Crnu Goru i da na taj način podrži mitropolita Joanikija, arhijereje, sveštenstvo, monaštvo i vjerni narod SPC u Crnoj Gori, ali i da svjedoči i utvrđuje jedinstvo SPC u srpskome narodu. &nbsp; 8) Mitropolit Joanikije je morao da ima u vidu da on nema kanonsku odgovornost izvan Mitropolije crnogorsko-primorske i da nema pravo da se, preko Nova i N1, nekanonski miješa u jurisdikciju patrijarha srpskog i ostalih episkopa SPC u Srbiji. Nekanonsko miješanje u tuđu kanonsku jurisdikciju je bilo u funkciji ostvarivanja političkih ciljeva. To pismo je mogao da potpiše svako, ali ne i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije. 9) Mitropolit Joanikije je morao da ima u vidu da su studenti iz neformalne organizacije „Kamo śutra”, poslije zločina masovnoga ubista 1. januara ove godine u Cetinju, sa gotovo identičnim parolama i simbolima pokrenuli proteste u Podgorici. Mitropolit Joanikije se o tim protestima i tim studentima na teritoriji njegove kanonske jurisdikcije nije oglašavao, ali jeste o protestima i studentima iz Srbije za koju uopšte nije nadležan. 10) Mitropolit Joanikije je, prije potpisivanja pisma protiv SPC i patrijarha srpskoga Porfirija, zaboravio da pogleda ko sve iz Crne Gore podržava proteste u Srbiji. To su osvjedočeni neprijatelji Mitropolije crnogorsko-primorske i neprijatelji srpskoga naroda. Mitropolit Joanikije je zaboravio da, prije potpisivanja pisma, vidi da je i Aljbin Kurti uputio javnu podršku protestima radi podsticanja građanskih sukoba u Srbiji. Da ovom prilikom ne pominjemo i podršku iz Hrvatske sa sve ustaškim i neo-ustaškim simbolima koju mitropolit Joanikije nije želio ili nije htio da vidi.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250304000324_de28d24a95f005b4bae7d2e5f0b0cc1a8dd81a6cc5284e4134aa64258056dc17.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250304000324_de28d24a95f005b4bae7d2e5f0b0cc1a8dd81a6cc5284e4134aa64258056dc17" data-rendition-name="original" width="1320" height="970" loading="lazy" alt="Joanikije"> </figure>  Niko ni u najkošmarnijem snu nije mogao da sanja da će mitropolit Joanikije, koji je smatran za tvrdi stub SPC u Crnoj Gori, stati u red sa onima koji ne žele dobro srpskome narodu i Srbiji. Moglo bi da se navede još razloga zbog kojih ime i potpis mitropolita crnogorsko-primorskoga Joanikija nije smio da se nađe na pismu koje nije u funkciji očuvanja jedinstva SPC i srpskoga naroda. Još uvijek nije kasno da mitropolit Joanikije POVUČE SVOJ POTPIS sa tog pisma protiv patrijarha srpskoga Porfirija i da se JAVNO IZVINI i u danima vaskršnjeg posta PRINESE POKAJANJE i ZATRAŽI OPROŠTAJ.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

ULTIMATUM IZ BEOGRADA ZA MIĆOVIĆA – Srbija te ustoličila: da se odrekneš potpisa, izviniš nam se, pokaješ i zatražiš od nas oproštaj

NVO Centar za građanska prava pozvala je premijera Milojka Spajića da se urazumi, odustane od predloženih izmjena Zakona o državnoj imovini, kojim se groblja namjeravaju prepisati Crkvi Srbije i izbjegne stvaranje još većih podjela i sukoba u već uzavrelom teškom društvenom momentu. Iz ove organizacije su poručili da se pridružuju pozivu Stege i NVU Komunica na protest upozorenja 15. februara u 18 sati na Cetinju, ukoliko se do 12. februara ne povuku izmjene ovog Zakona. Oni podsjećaju da Spajić još uvijek nije odgovorio na javno pismo Stege od 17. januara, kojim se traži povlačenje spornih odredbi koje su na prijedlog Nove srpske demokratije Andrije Mandića, inkorporirane prijedlog izmjena Zakona. Dodaju da je jasno da se ovakvom izmjenom Zakona ispunjavaju zadaci koje je pokrenuo Dritan Abazovic prijevarnim potpisivanjem takozvanog Temeljnog ugovora 2022. godine. - U članu 7. ovog ugovora, navodi se da se „država obavezuje da, u skladu sa sopstvenim pravnim poretkom, izvrši UKNJIŽBU SVIH NEUPISANIH nepokretnosti u vlasništvo Mitropolije crnogorsko-primorske, Eparhije budimljansko-nikšićke, Eparhije mileševske, Eparhije zahumsko-hercegovačke i njihovih crkveno-pravnih lica kojima pripadaju“. Prepisivanje groblja Crkvi Srbije nije samo napad na našu tradiciju, vec i nepoštovanje naših familija i naših predaka. Ovo nije samo pitanje osnovnih ljudskih prava, već i obaveza vlasti da se ovakva delikatna pitanja rješavaju na legalan i legitiman način, bez da se duboko zadire u najintimnija ljudska svetilišta u crnogorskom kulturološkom kodu – navode iz ove organizacije. Kao dokaz kako to izgleda i što se pokušava nametnuti svima, iz NVO Centar za građanska prava ukazuju na „dozvolu“ danilovgradskog paroha Željka Ćapića iz juna prošle godine u kojoj daje dozvolu mještaninu Kosića na grobno mjesto.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250206110248_91facef60b745eec34c21a29d0d169a702f46169df2139cbff63df547989a4b2.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250206110248_91facef60b745eec34c21a29d0d169a702f46169df2139cbff63df547989a4b2" data-rendition-name="original" width="975" height="1396" loading="lazy" alt="Dozvola za grobno mjesto danilovgradskog paroha"></figure>  - Zato se pridružujemo pozivu Stege i NVU Komunica , u pozivu na protest upozorenja 15. februara u 18 sati na Cetinju, ukoliko se do 12. februara ne povuku izmjene ovog Zakona. Podśećamo crnogorsku javnost, da su povodom najava popova Crkve Srbije da se gradi kapela Aleksandra Karađorđevića, crnogorski građani 5. septembra prošle godine organizovali protest na Lovćenu sa jednom porukom: „Mi smo spremni“. Spremni da branimo svoju imovinu, svoju kulturu, istoriju i svoju svetinju, zbog svojih predaka i potomaka. Ta grudva sa Lovćena i sa Cetinja će pokrenuti lavinu po Crnoj Gori. Zato pozivamo premijera Spajića da se urazumi, obustavi ovu neodgovornu odluku i izbjegne stvaranje još većih podjela i sukoba u već uzavrelom teškom društvenom momentu opterećenom mnogim nepravdama. Ako to ne učini, biće odgovoran za posljedice koje slijede – zaključuje se u reagovanju NVO Centar za građanska prava.

Spajić da se urazumi i ne produbljuje sukobe u uzavrelom društvenom trenutku

Crkva Srbije (SPC), ne prestaje u mala fides nakanana da uporno falsifikuje istoriju Crne Gore i posrbljava, odnosno, pokušava nihilizovati crnogorsko nacionalno biće, sa ciljem da se ruinira Crna Gora i nacionalno i etnički asimiluje crnogorski narod. U tome lošemu naumu, koji je kontinuiran, ima značajnu podršku brojnih političkih i drugih vladajućih činilaca u Crnoj Gori, na žalost, na koje ima, nenormalni i ogromni politički uticaj, u formalno sekularnoj državi, što je jako štetno, gotovo pogubnu za Crnu Goru i što dokatuje marionetski karakter svih vlasti koji upravljaju Crnom Gorom od kraja 2020. do danas. Demisija, odnosno, odlazak ove vlasti je neophodan s položaja da bi se oporavila Crna Gora. Crkva Srbije, odnosno, SPC, ponovo, posrbljava i otima crnogorsko kulturno nasljeđe i istoriju, otimajući Crnoj Gori i crnogorskom narodu, u smislu etnosa, štampariju Crnojevića i smiještajuću je u kontekst kome ona nikad pripadala nije i kome ne pripada. Ona je bila crnogorska etnički i državna štamparija Crne Gore u epohi dinastije crnogorske Crnojević.
Mitropolit Crkve Srbije ili službeno Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, odnosno, njene eparhije Crnogorsko-primorske g. Joanikije Mićović stalno, služeći se manipulacijama i istorijskim krivotvorinama, opsjednut, očito, Njegoševim mauzolejom na Lovćenu, koji mu posebno smeta, te, ergo, stalno tvrdi da treba “vratiti Njegoševu kapelu na Lovćen” i u nju presahraniti zemne ostatke Petra II Petrovića-Njegoša. U stvari, on hoće samo da vrati okupaciono zdanje Aleksandra Karađorđevića iz 1925. godine, a ne Njegoševu kapelu, koju je upravo 1925. godine, srušila oružana sila Karađorđevića u vrijeme kad je Crna Gora bila žrtva okupacije i nasilne velikosrpske aneksije i subjugacije.
Episkop/mitropolit Crkve Srbije u Crnoj Gori, prilično slabog znanja, Joanikije Mićović na specijalnom zadatku u Crnoj Gori, uzurpator trona svetog Petra Cetinjskog, inače, samo nastavlja da korača, ali primitivnije i profanije, utabanom stazom svog prethodnika i velikosrpske klerikalne i neklerikalne politike, koja uporno obmanjuje javnost oko istorijata oštećenja, rušenja i tzv „obnavljanja“ nekadašnje kapele na Lovćenu i oko podizanja Njegoševog mauzoleja.
On želi da vrati kapelu Aleksandra Karađorđevića, njegovu zadužbinu, a ne da obnovi Njegoševu kapelu, koju je umjesto da je popravi, do temelja davno srušio upravo režim kralja Aleksandra u Kraljevini SHS.
Njemu kao i ostalim velikosrpskim asimilatorima Crnogoraca i negatorima crnogorske nacionalne samobitnosti smeta veličanstveni spomenik-mauzolej Njegošu, remek djelo znamenitog hrvatskog, jugoslovenskog, evropskog i svjetski priznatog i poznatog umjetnika, vajara Ivana Meštrovića, jer ni on ne može da podnese činjenicu što je jedan Hrvat spleo dostojni vijenac jednom Crnogorcu i što je jedan rimokatolik napravio velelepno zdanje u kome je i spomenik i grobnica jednog pravoslavnog vladike i pjesnika slobode kosmopolitskih svjetonazora.
Suočavamo se već duže vrijeme sa harangom protiv Njegoševog mauzoleja na Lovćenu, čiji je jedan od protagonista g. Joanikije II Mićović, koji, uz podršku svojih sljedbenika, saveznika i mentora, (inače njegovi suštinski tutori i paternalisti su u imperijalnoj moskovskoj patrijaršiji) crnogorsku i širu javnost pokušava da alarmira pozivima, pokličima i obećanjima da će se Aleksandrova kapela iz 1925. ponovo podići na Lovćenu.
Od toga neće, naravno, biti ništa. To je samo propagandno-agitaciona floskula, koju velikosrpski asimilatori i denacionalizatori (kojima smeta nezavisna i suverena Crna Gora, i koji bi je, da mogu, rado srušili i ukinuli i anektirali Srbiji, ali, eto, na njihovu žalost ne mogu) dugo vremena uzaludno plasiraju. U pitanju je klasična zabluda, skup pustih političkih želja, snova i opsjenarstva dijela episkopa iz vrha Srpske pravoslavne crkve i dijela njenih sveštenika, koji o tome trube i telale decenijama bezuspješno i šire istorijske neistine oko rušenja autentične Njegoševe kapele.
Mitropolit Joanikije ponavlja tlapnju da su komunistička vlast u Jugoslaviji i njen lider Josip Broz Tito naredili da se „sruši Njegoševa kapela i razori Njegošev grob“, što je istorijski netačno.
Njegoševa kapela (čiji je ktitor bio vladika Rade) na Lovćenu i je srušena 1925. voljom vrha vlasti Kraljevine SHS u Beogradu i podignuta je tada na njenom mjestu sasvim druga i drugačije simbolike kapela Aleksandra Karađorđevića, koju je vlast SFRJ, odnosno, preciznije Republike Crne Gore kao njenog integralnog dijela, uklonila, legalno i legitimno, davno sa Lovćena i podigla velelepno zdanje dostojni Mauzolej Njegošu po projektu čuvenog kipara Ivana Meštrovića, u čijoj kripti se nalazi Njegošev grob.
Red je da kažemo nešto u kratkim crtama o istorijatu nekadašnje Njegoševe kapele, odnosno, crkve koja je postojala na Lovćenu. 
Petar II Petrović Njegoš je na Lovćenu 1845. ili 1846. podigao kapelu posvećenu Svetom Petru Cetinjskom (svom stricu i prethodniku na državno-mitropolitskoj stolici Crne Gore).
Njegoš, odnosno, vladika Rade bio je poglavar autokefalne Crnogorske crkve, i on izričito pominje crnogorsku naciju u službenim aktima Crne Gore njegovog vremena, kao i Crnogorsku pravoslavnu crkvu čiji je bio poglavar, noseći pritom bijelu pan-kamilavku. To brojni nacional-klerikalni i agresivni negatori Crne Gore i Crnogoraca svjesno prećutkuju. Naravno, to pokušava negirati i mitropolit g. Joanikije, ali se utvrđene istorijske činjenice ne mogu negirati, ni halabukom, ni obmanama, ni podmetanjima, ni indoktrinacijom, ni falsifikatima itd. Jer istina se pobiti ne može. Još manje zatrti, koliko god ona trpjela udare.
Njegošev zavjet nije bio da se sahrani u kapeli na Lovćenu, ali ima posrednih svjedočenja da je saopštio da bi želio da se sahrani na Lovćenu, ali ne u kapeli, crkvi koju je podigao, nego pored nje. O tome je zapis ostavio i Vuk Popović. 
Dakle, Njegošev autentični, pisani, neposredni, manuskriptalni, amanet da se sahrani u spomen crkvi na Lovćenu jednostavno istorijski ne postoji. U njegovom testamentu ( zavještaju, oporuci), nema niđe nikakve njegove zapovijesti, amaneta, da se sahrani u kapeli Svetog Petra Cetinjskog na Lovćenu.
Knjaz Danilo I Petrović-Njegoš je, ipak, iz državno-političkih, idejnih razloga, sahranio Njegoša u kapeli Svetog Petra 1855. a ne izvan kapele, odnosno, pored kapele. Do tada je Njegoš počivao u grobnici u Cetinjskom manastiru – od smrti 1851. Njegoševu zadužbinu iz 1845. nijesu srušili 1916. Austrijanci (kapela na Lovćenu bila je tada oštećena i mogla se popraviti), ni komunisti 1972.
Njegoševu Kapelu su namjerno srušile 1925. vlasti monarho-unitarne države SHS da bi se iste godine podigla na Lovćenu nova i drugačija kapela, ne od lovćenskog no značajnim dijelom od venčačkog kamena („od Topole“), to je bila kapela različitih dimenzija i simbolike i kapela kralja Aleksandra Karađorđevića, podignuta tada „u slavu“ dinastije Karađorđević i koja je predstavljala čin i znak okupacije i nasilne aneksije (anšlusa) Crne Gore.
Kralj Aleksandar „Palikuća“ je svoju 1925. podignutu kapelu posvetio Svetom Đorđu, a Njegoš 1845. svom stricu Petru Prvom-Svetom Petru Cetinjskom. To je bitna razlika.
Aleksandrova kapela na Lovćenu je bila simbol ukidanja Crne Gore, svrgavanja dinastije Petrović sa prijestola Crne Gore i ukidanja autokefalne Crnogorske crkve. Njegošev mauzolej na Lovćenu je simbol vječnosti Crne Gore i on će tu biti zauvjek, dok je Crne Gore, Crnogorki i Crnogoraca, dok je Cetinja i dok je Lovćena. Dok je, riječju, samosvjesnih i rodoljubivih građana Crne Gore. Zato klero-politički i ideološki, verbalni napadači na Lovćen treba da se okanu ćorave i zaludnje rabote, jer se Aleksandrova kapela na Lovćen neće vraćati.
Mitropolit Joanikije, treba mnoge činjenice uzeti u obzir, a on ih umjesto toga igonoriše. I to one činjenice koje govore da su, recimo, Petar I i Petar II Petrović Njegoš bili poglavari autokefalne Crnogorske crkve, kao i raniji i kasniji crnogorski mitropoliti, i da su status autokefalnosti Crnogorskoj crkvi priznavale sve autotokefalne crkve na čelu sa Carigradskom patrijaršijom. Priznavala je i Ruska pravoslavna crkva u 19 vijeku i kasnije u 20 vijeku, sve dok ona nije nasilno ukinuta i pripojena 1920., tada stvorenoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi Kraljevine SHS, nastaloj političkom voljom i odlukom vrhovne vlasti Kraljevine SHS u Beogradu-odnosno regentom regent Aleksandra Karađorđevića.

Vođstvo Crkve Srbije u Crnoj Gori nastavlja zavjeru protiv države i crnogorskog etnosa i nacije

Nezavisna odbornica u Skupštini Opštine Nikšić Tatjana Knežević-Perišić pozvala je ministarku kulture i medija Tamaru Vujović da reaguje povodom nove istorijske otimačine Crkve Srbije i emisije „TV Hram“ o tome „kako su Srbi na Cetinju odštampali prvu ćiriličnu knjigu na svijetu u 15. vijeku” - te dodala da bi, ako neće to da učini, trebalo da podnese ostavku i zaštiti se od novog poniženja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48.7643%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fza-tv-hram-srbi-odstampali-prvu-cirilicnu-knjigu-na-cetinju-a-joanikiju-stamparija-crnojevica-zapocela-epohu-srpskog-stamparstva&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Portal ETV već čeka odgovore na pitanja ovim povodom iz resora Tamare Vujović.
- Ministarka kulture i medija, iako znamo koju ideološku matricu predstavlja, morala bi, bar položajem, zaštititi instituciju i državu, u kojoj reprezentuje kulturu. Pošto znam da neće, pozivam je da podnese ostavku kako bi sebe zaštitila od novog poniženja, koje je već doživjela od Eparhije budimljansko Nikšićke, kada je poništila sopstveno rješenje kojim je prethodno odbila (nezakoniti) zahtjev za podizanje spomenika Amfilohiju Radoviću u Beranama - poručila je Knežević-Perišić.
- Učenici osnovnih škola u Crnoj Gori znaju da je nijesu Srbi štampali no Crnogorci, zahvaljujući odvažnoj dinastiji Crnojevića, koja je, u okruženju Osmanlija i Mlečana, bosanskoga bana i srpskih despota, stvarala novo doba. Uz izgradnju novih gradova, manastira, crkvi, dvorova, prvi su na Balkanu, a drugi u slovenstvu, dvije godine poslije Krakova i trideset osam godina poslije Gutenberga, na Cetinju štampali „dušespasne knjige“ - ukazala je Knežević-Perišić.
Vispreniji srednjoškolci bi, dodaje ona, morali znati da je Ivan Crnojević slao monahe u Italiju da izučavaju tipografski zanat, što je kasnije uticalo da se pojava prve štamparije vezuje za njegovo ime, iako mu je sin Đurđe Crnojević, „Crnojzi gori gospodar”, bio taj koji je formalno otvorio prvu državnu štampariju.
- Uzalud mitropolit Joanikije, falsifikuje crnogorsku istoriju. Istorija je zabilježila da su Crnojevići ulagali toliko napora da opismene crnogorski narod, od starih zapisa “u svim oblicima latinske majuskule i minuskule, grčkoga pisma, a kasnije i ćirilice, koji se nalaze na cijelome prostoru Crne Gore”. Monah Makarije od Crne Gore, “po zapovijesti, gospodina mi Đurđa Crnojevića, pri preosvećenom arhiepiskopu zetskom, mitropolitu kir Vavili”, napravio je remek djelo crnogorske pismenosti.Sa sedam svještenika Zetske mitropolije, Makarije je sam pravio olovna slova, raskošnu grafiku i ilustracije, a Crna Gora ovim podvigom, ušla u malu Gutenbergovu galaksiju tada prosvijećenih država Evrope - podvukla je Knežević-Perišić.
Jasno je, kaže, zašto otimačima crnogorske kulturne baštine tako znači Oktoih.
- Zato što je remek djelo štamparstva, očuvano kroz vjekove i zato što dokazuje koliko je Crna Gora bila jedinstvena i unikatna u prostoru kojeg je gotovo pet vjekova kontrolisala Osmanska imperija. Dostignuća u tom malom, slobodarskom prostoru, kakav je bio crnogorski, junaštvo i podvizi dostojni antičkih, trn u oku su velikosrpskim kreatorima “sveta”, koji nikad neće biti realizovan u Crnoj Gori - istakla je ona.
Ukazala je da su Crnojevića štamparija, i Njegoševa štamparija, i Danilova štamparija, dio su crnogorskog kulturnog sistema vrijednosti, dio crnogorske kulturne baštine, dio napora tadašnjih vlasti da im stanovništvo bude obrazovano i svjesno sebe, a i drugih.
- Punih 530 godina kasnije, vlasti Crne Gore rade sve suprotno-dopuštajući otimanje i falsifikovanje crnogorske istorije, mitomanstvo, pseudoreligioznost, kako bi “pastva” živjela u laži i neznanju, s kojom je najlakše upravljati. Ali sve do jedne ure! U Boga se nadam, ta ura će brzo doći - zaključila je Knežević-Perišić.

Knežević-Perišić: Vujović da reaguje na novu istorijsku otimačinu Crkve Srbije - ili zaštiti sebe od poniženja i podnese ostavku

Savez kršćana Hrvatske prije nekoliko dana uputio je Savjetu Evropske unije, na njihov zahtjev, dokument koji se odnosi na slučajeve pedofilije u Crkvi Srbije, ali i na druge seksualne prestupe – saopštio je Portalu ETV, bivši svještenik ove vjerske zajednice Bojan Jovanović, koji već nekoliko godina predano radi na objelodanjivanju ovih teških krivičnih djela. Prije Savjeta Evropske unije dokument su zatražile i druge relevantne međunarodne adrese, poput Ujedinjenih nacija. - Tema dokumenta uključuje slučajeve pedofilije i drugih ozbiljnih zločina koje su počinili pripadnici ove crkvene institucije, a koji su bili zaštićeni od strane države Srbije – kazao je Jovanović.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250111220144_c3726101fcd472eed29980661220faa692fdc130c03b7d843a86ff3b2813f0b3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250111220144_c3726101fcd472eed29980661220faa692fdc130c03b7d843a86ff3b2813f0b3" data-rendition-name="original" width="512" height="512" loading="lazy" alt="Bojan Jovanović"><figcaption>Bojan Jovanović</figcaption></figure>  Ovaj dokument, kako je istakao, nije samo pravni korak, već i poziv na odgovornost i transparentnost u vezi s djelovanjem crkvenih i političkih autoriteta u regionu. - Evropska unija, u svom nastojanju da podstakne vladavinu prava i zaštitu ljudskih prava, nastavlja s temeljnim ispitivanjem svih prijava i optužbi koje ukazuju na sistemsko zanemarivanje žrtava i zaštitu počinilaca – kaže Jovanović. Naglašava da je važno napomenuti „da ovaj korak nije usmjeren protiv vjerskih institucija u širem smislu, već na osiguranje odgovornosti i pravde za one koji su prekršili zakone, uključujući one koji su činili nečasne i zločinačke radnje, skrivajući se iza zaštite vlasti“. - Očekujemo da ćemo uskoro biti primljeni u Savjet EU kako bismo detaljnije razmotrili i pojasnili navode iz dokumenta, te ćemo izložiti sve relevantne informacije. Predstoji nam i prijem u Ujedinjenim nacijama u Ženevi, gdje ćemo dodatno izložiti sve navode i pružiti dodatne dokaze koji potvrđuju našu inicijativu. Ovaj korak predstavlja ključnu priliku da međunarodna zajednica u potpunosti sagleda razmjere problema i preduzme odgovarajuće mjere – poručuje Jovanović.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250111220144_c72df14cfa0e351d365a1c5ed0a3e1b9bb87c65a1c33879970d3f901cbeec630.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250111220144_c72df14cfa0e351d365a1c5ed0a3e1b9bb87c65a1c33879970d3f901cbeec630" data-rendition-name="original" width="720" height="1600" loading="lazy" alt="Materijal Savjetu EU upućen 9. januara"><figcaption>Materijal Savjetu EU upućen 9. januara</figcaption></figure>  Uvjeren je da će odgovarati oni koji su omogućili ili ignorisali ove teške zločine, te da proces koji je pokrenuo sa timom saradnika „ima potencijal za izazivanje dubokih promjena u odnosima između vjerskih institucija i državnih vlasti, ne samo u Srbiji, nego i u širem evropskom kontekstu“. - Očekujemo da će ovaj slučaj izazvati značajnu pažnju i unutar same Evropske unije, koja se kontinuirano zalaže za zaštitu temeljnih ljudskih prava i pravde – zaključio je Jovanović, ističući da se dio ekspozea koji je dostavljen Savjetu EU odnosi i na Crnu Goru. Jovanović je 2021, uz podršku NVO Montenegro International, koja se odazvala na njegove apele da se neko uključi i podrži njegovu višegodišnju borbu da silovatelji u Crkvi Srbije budu procesuirani i kažnjeni, objavio knjigu „Ispovest kako smo ubili Boga“. Knjiga je stravično svjedočanstvo o seksualnim nepočinstvima visokih crkvenih velikodostojnika Crkve Srbije čije su žrtve, uglavnom djeca i tinejdžeri. - Ekspoze obuhvata nekoliko konkretnih slučajeva zlostavljanja unutar SPC, uključujući i one u Hrvatskoj, gdje su svještenici SPC osumnjičeni za pedofiliju. Ovi slučajevi ukazuju na praksu prebacivanja osumnjičenih sveštenika u druge parohije, što dodatno omogućava prikrivanje zločina i zaštitu počinilaca. Ovi alarmantni podaci ukazuju na postojanje organizovane mreže koja omogućava opasne prakse premještanja osumnjičenih, umjesto da se preduzmu odgovarajuće pravne mjere – kazao je tanije Jovanović za Portal ETV.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250111220144_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250111220144_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="SVJEDOČANSTVO O PEDOFILIJI U CRKVI SRBIJE: Knjiga Bojana Jovanovića"><figcaption>SVJEDOČANSTVO O PEDOFILIJI U CRKVI SRBIJE: Knjiga Bojana Jovanovića</figcaption></figure>  On tvrdi da su svi zločini dokumentovani u arhivima Crkve Srbije i da je njihovo otvaranje put da se otkrije istina. Jovanović je i sam bio žrtva seksualnog zlostavljanja u Crkvi Srbije, a pokušao je da ga zlostavlja nekadašnji episkop Zvorničko-tuzlanske eparhije (BiH) Vasilije Kačavenda koji je ukazom ove vjerske zajednice 2012. penzionisan. Episkop šumadijski Crkve Srbije Jovan, međutim, ljetos ga je rehabilitovao odlikovanjem koje mu je uručio u Kragujevcu - ordenom šumaričkih mučenika?! Kačavenda nikada nije odgovarao za teške optužbe iznešene na njegov račun - da je bio pedofil, da je najvjerovatnije stajao i iza ubistva jednog mladića u Crkvi Srbije, da je organizovao orgije sa dječacima... Na osnovu Jovanovićevog materijala Specijalno tužilaštvo Crne Gore formiralo je predmet. Prema njegovim tvrdnjama, dokumentacija dokazuje da je i aktuelni mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović učestvovao u prikrivanju pedofilije, ali i njegov prethodnik, pokojni Amfilohije Radović.

Kaćuša Krsmanović

Jovanović: Korak ka pravdi

Odnos Crkve Srbije prema masovnom zločinu na Cetinju, kada je pomahnitali ubica 1. januara ubio 12 osoba, među kojima i dva dječaka, ali i prema odlukama države Crne Gore, slikovito pokazuju i fotografije iz mojkovačkog sela Štitarica – crnogorska državna zastava, na jarbolu ispred mjesne crkve, u skladu sa odlukom Vlade da su 2, 3. i 4. januar dani žalosti u našoj zemlji, spuštena je na pola koplja, dok je srpska trobojka ostala da vijori na vrhu jarbola.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025010300010_18a207392037e45def7f64ed20583a41a4c9071e63d0ce139e59cbd833cf2e90.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025010300010_18a207392037e45def7f64ed20583a41a4c9071e63d0ce139e59cbd833cf2e90" data-rendition-name="original" width="747" height="1600" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava ispred seoske crkve u Štitarici na pola koplja"> <figcaption>Crnogorska zastava ispred seoske crkve u Štitarici na pola koplja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Fotografije su Portalu ETV dostavili mještani. Selo Štitarica u žižu javnosti dospjelo je u oktobru kada je Crkveni odbor Crkve Srbije odlučio da ispred mjesne crkve postavi jarbol sa srpskom trobojkom sa četiri S, ne obazirući se na protivljenje znatnog dijela mještana postavljanju bilo čije zastave kod ovog vjerskog objekta i koji su potom 2. novembra podigli jarbol sa crnogorskom državnom zastavom.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025010300014_ea4f9b112da0078f51315495c7d97ea80c3160d23729ee091b3d75c11820939a.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025010300014_ea4f9b112da0078f51315495c7d97ea80c3160d23729ee091b3d75c11820939a" data-rendition-name="original" width="901" height="1600" loading="lazy" alt="Srpska trobojka ispred crkve u Štitarici nije spuštena na pola koplja "> <figcaption>Srpska trobojka ispred crkve u Štitarici nije spuštena na pola koplja (Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iste noći lokalni vandali su posjekli jarbol sa crnogorskom zastavom i odnijeli ga, ali su se mještani organizovali i već sjutradan postavili novi. Dvije noći kasnije vandali su opet pokušali da ukradu i ovaj jarbol, ali su ih spriječili policija i mještani koji su ostali da stražare. Od tada je crnogorska državna zastava pod stalnom stražom, a policija odbija da odgovori na pitanja što je bilo sa četvoricom nasilnika koji su privođeni zbog pokušaja skrnavljenja državnog simbola Crne Gore. Iz Crkvenog odbora Crkve Srbije saopštili su kako je srpska trobojka ispred seoske crkve, gdje je i mejsno groblje, postavljena u skladu sa takozvanim temeljnim ugovorom koji je sa ovom vjerskom zajednicom postpisao bivši premijer Dritan Abazović 3. avgusta 2022. godine i tim aktom predao na upravljanje i u posjed tuđoj državi crnogorsko sakralno blago. Kako je ranije za Portal ETV kazao Svetozar Baković mjesna crkva u Štitarici sagrađena je 1896. godine, kao zadužbina kralja Nikole.

Crnogorska zastava na pola koplja, trobojka vijori na vrhu jarbola

Bivšeg sudiju Ustavnog suda, sada u penziji, Milorada Gogića, od septembra i savjetnika prosrpskog i proruskog predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, Crkva Srbije odlikovala je Ordenom Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovica prvog stepena. Gogić je bio ključni čovjek Crkve Srbije u Ustavnom sudu kada su u aprilu ove godine odbijene inicijative za ocjenu ustavnosti takozvanog temeljnog ugovora države Crne Gore sa ovom vjerskom zajednicom. - Falio je još jedan i to završni korak, da se sve ono što smo ranije činili potvrdi i na Ustavnom sudu, jer su bile ustale razne družine da nam sve to ospore – rekao je, pored ostalog, mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović na svečanosti. Pozvao se i na „pravdu Božiju“. - I Bog je dao, kada je on bio predsjednik Ustavnoga suda, da pravda Božija izađe na vidjelo i da dobijemo jednu sigurnost i da se riješe ti svi nesporazumi između Srpske pravoslavne crkve i države Crne Gore – kazao je Mićović. <h2>U raljama „srpskog svijeta“</h2> Nije u besjedi zaboravio ni bivšeg premijera Dritana Abazovića, koji je u avgustu 2022. potpisao ovaj neprihvatljivi akt sa patrijarhom srpskim Porfirijem Perićem, ističući da je bilo „pametnih ljudi koji su se potrudili“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241206061256_445924edaeb630f4a3632c8e560c26e076135cad3502bb430610402100e37484.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241206061256_445924edaeb630f4a3632c8e560c26e076135cad3502bb430610402100e37484" data-rendition-name="original" width="747" height="498" loading="lazy" alt="Dritan Abazović, Porfirije Perić, potpisivanje temeljnog ugovora"> <figcaption>ČIN IZDAJE INTERESA DRŽAVE: Bivši premijer Dritan Abazović potpisao je takozvani temeljni ugovor sa Crkvom Srbije(Photo: gov.me)</figcaption> </figure>  Crna Gora je u raljama „srpskog svijeta“ od kada su vlast u zemlji, na izborima u avgustu 2020. godine, preuzele prosrpske i proruske društveno-političke elite. A koliko su Gogić i sudije Ustavnog suda koje su stale uz njega zanemarili Ustav Crne Gore i zakone ove države, ali i međunarodne pravne akte, jasno pokazuje izdvojeno mišljenje dvoje sudija – Dragane Đuranović i Budimira Šćepanovića koji su odbili da saučestvuju u ovoj sramnoj odluci koja gazi interese Države Crne Gore i podređuje ih jednoj vjerskoj zajednici. Ukazali su da je zbog činjenice da se u konkretnom dokumentu „radi o složenim ustavnopravnim pitanjima u odnosu na koja je stručna javnost u Crnoj Gori - Predsjedništvo CANU, strukovna udruženja, NVO sektor i pojedinci, u postupku pripreme tog ugovora, dala brojne primjedbe i mišljenja na njegovu sadržinu i pojedina normativna rješenja i formulacije, a koje/a nijesu ni ozbiljno razmotrene/a, a kamoli uvažene/a“, trebalo „prije upuštanja u ocjenu njegove ustavnosti i zakonitosti neophodno zakazati i održati javnu raspravu“. - ...na koju bi Ustavni sud pozvao i saslušao eminentne profesore i akademike koji se profesionalno bave pitanjima koja su predmet uređivanja odnosnog ugovora... Ovo tim prije što je osporeni ugovor pripremljen i potpisan bez ikakve rasprave i uvažavanja stručnih mišljenja -istakli su oni u izdvojenom mišljenju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241206061256_f648352db6211f1ddf9eef71081f783f939942e37705cbf6cbf7b8713b3544af.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241206061256_f648352db6211f1ddf9eef71081f783f939942e37705cbf6cbf7b8713b3544af" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Dragana Đuranović i Budimir Šćepanović"> <figcaption>IZDVOJILI MIŠLJENJE: Sudije Ustavnog suda Dragana Đuranović i Budimir Šćepanović</figcaption> </figure>  No, nakon poruka Joanikija Mićovića sa svečanog uručivanja ordena Crkve Srbije penzinisanom sudiji Ustavnog suda Gogiću, jasno je da njihovog „Božjeg slugu“ u Ustavnom sudu, nijesu interesovali „zemaljski“ zakoni, već isključivo interes vjerske zajednice kojoj je služio. Sudije Đuranović i Šćepanović kategorični su u izdvojenom mišljenju „da nije bilo razloga da se odbije prijedlog šest poslanika Socijaldemokratske partije Crne Gore za utvrđivanje neustavnosti osporenih odredaba Temeljnog ugovora između Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve i ne prihvate inicijative Sanje Maslenjak i Radojke Mijanović za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti tog ugovora“. Ocijenili su da je povrijeđeno ustavno načelo o saglasnosti pravnih propisa iz odredbe člana 145. Ustava, ukazujući da se odluka Ustavnog suda dominantno „zasniva na komparativnoj, uporednoj analizi i sličnosti ili eventualnoj identičnosti sadržine odredaba ugovora koje je Vlada Crne Gore zaključila sa Svetom Stolicom, Islamskom zajednicom i Jevrejskom zajednicom“. Objasnili su i da je Temeljni ugovor između Crne Gore i Svete Stolice međunarodni ugovor, ratifikovan Zakonom o potvrđivanju Temeljnog ugovora između Crne Gore i Svete Stolice, koji je, ističu, u hijerarhiji pravnih akata, po pravnoj snazi iznad zakona. - Zbog toga nije ustavnopravno prihvatljivo upoređivanje odredaba tog akta s odredbama bilo kojeg drugog podzakonskog akta, pa ni ugovora čije su odredbe osporene u ovom predmetu, jer ugovori, koje je Vlada Crne Gore zaključila sa Srpskom pravoslavnom crkvom, Islamskom zajednicom i Jevrejskom zajednicom, nemaju međunarodopravni subjektivitet i po pravnoj snazi su podzakonski akti – ukazali su u izdvojenom mišljenju. <h2>Povrede Ustava i zakona</h2> Smatraju i da su njihove kolege povrijedile načelo zakonitosti, jer „zakon mora biti osnov za donošenje podzakonskog akta i taj akt može obuhvatiti samo ono što proizilazi iz zakonske norme, a njom nije izričito uređeno“. - Ugovor koji je Vlada ovlašćena da zaključi, saglasno Ustavu i zakonu, je ugovor o uređivanju pojedinih pitanja od zajedničkog interesa između Vlade Crne Gore i odnosne vjerske zajednice, kao što je to učinila sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori i Jevrejskom zajednicom u Crnoj Gori – piše u njihovom mišljenju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241206061256_fb1c5705a91db678a4b8af2e67b636c2691c596005855fb5d5b4224213c5d0ef.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20241206061256_fb1c5705a91db678a4b8af2e67b636c2691c596005855fb5d5b4224213c5d0ef" data-rendition-name="original" width="768" height="576" loading="lazy" alt="Ustavni sud"> <figcaption>ČIJE INTERESE ŠTITI: Ustavni sud</figcaption> </figure>  Upotrebom termina „temeljni“ i preuzimanjem obaveza u ime Crne Gore, Vlada Crne Gore je, prema mišljenju dvoje sudija, „prekoračila ovlašéenja iz odredaba člana 100 Ustava Crne Gore i člana 10 Zakona o slobodi vjeroispovijesti, odnosno izašla iz domena granica njenih ustavnih i zakonskih ovlašćenja“. Upozorili su i da je „postupanje u kojem Vlada Crne Gore, u ime države Crne Gore i Srpska pravoslavna crkva, koju zastupa Sveti arhijerejski Sinod SPC, iskazuju namjeru da urede 'pravni okvir međusobnih odnosa', u suprotnosti sa načelom podjele vlasti, sadržanog u odredbi člana 11. stav 3. Ustava Crne Gore, po kojem je vlast ograničena Ustavom i zakonom“. Osvrnuli su se i na činjenicu da se u Preambuli spornog ugovora država poziva „na pravoslavno kanonsko pravo, Ustav SPC i crkveno ustrojstvo“, konstatajući da državu ne obavezuje pravo bilo koje vjerske zajednice. - Država se može pozivati samo na Ustav, potvrđene i objavljene međunarodne ugovore i zakone. Pravoslavno kanonsko pravo uređuje organizaciju i djelatnost crkve – preciziralo je dvoje sudija, podsjećajući da se u ostalim ugovorima sa vjerskim zajednicama država nije pozivala na vjersko pravo. Smatraju neprihvatljivom i odredbu spornog ugovora kojom „Država priznaje kontinuitet pravnog subjektiviteta“ Crkvi Srbije, naglašavajući da „se pravni subjektivitet bilo koje vjerske zajednice, pa ni Srpske pravoslavne crkve ne može steći 'kontinuitetom, po kanonskom pravu i na osnovu Ustava SPC', već u składu s odredbama čana 18. Zakona o słobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica“. Ni dio odredbe člana 2 stav 1 spornog ugovora kojim država jemči „crkvi i njenim crkveno-pravnim licima (eparhijama, crkvenim opštinama, manastirima, zadužbama, samostalnim ustanovama i fondovima i, prema crkvenoj namjeni, pojedinim hramovima) vršenje javnopravnih ovlašćenja u Crnoj Gori u składu sa pravoslavnim kanonskim pravom i Ustavom SPC“, prema stavu Đuranović i Šćepanovića, nije u saglasnosti s Ustavom i zakonom.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024120607120_f935cf56e471ae79c16dab42ff6dc398f2cff9c4376f17629d1fb889f37283d0.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2024120607120_f935cf56e471ae79c16dab42ff6dc398f2cff9c4376f17629d1fb889f37283d0" data-rendition-name="original" width="1023" height="575" loading="lazy" alt="Cetinjski manastir"> <figcaption>CRKVA SRBIJE HOĆE SVE CRKVE I MANASTIRE: Cetinjski manastir</figcaption> </figure>  - Javnopravna ovlašćenja vrše se u ime države, iza njih stoj autoritet države i po potrebi se sprovode represivnim mjerama. Samo državni organi, organi državne uprave i lokalne samouprave imaju izvorno pravo da vrše javnopravna ovlašćenja, u składu s Ustavom i zakonom – objasnili su oni, uz konstataciju da je ovom odredbom „grubo prekršeno načelo odvojenosti vjerskih zajednica od države“. <h2>Crkva iznad države</h2> Ocijenili su da je neustavna i odredba spornog ugovora prema kojoj „nadležne crkvene vlasti imaju pravo da u składu sa pravoslavnim kanonskim poretkom i odgovarajućim crkvenim propisima donose odluke (...) i disciplinske prirode bez ikakvog uplitanja državne vlasti“. Kako su pojasnili, „disciplinskim odlukama može se odlučivati o pravima i obavezama sveštenih lica i vjernika koje nijesu samo duhovne prirode, već kao posljedicu mogu imati: prestanak radnog odnosa, krivičnu sankciju, ograničenje nekog ljudskog prava i słobode, itd“. - U tom slučaju država mora omogućiti zaštitu ljudskih prava i słoboda garantovanih Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim dokumentima i zakonima države Cme Gore. Nadležnost javnih institucija države, u ovom slučaju, ne može se suspendovati – kategorični su Đuranović i Šćepanović. Odredba člana 7 stav 2 takozavnog temeljnog ugovora kojom „država jemči Srpskoj pravoslavnoj crkvi nepovredivost prava svojine i državine nad manastirima, hramovima, zgradama i drugim nepokretnostima i prostorima u njenom vlasništvu, u składu sa pravnim poretkom države“ je, naglašava dvoje sudija, „nepotrebna, pravno neprihvatljiva i nesaglasna sa Ustavom Cme Gore“. - Ustavno i konvencijsko jemčenje prava svojine nije potrebno dodatno garantovati Temeljnim ugovorom nespornim vlasnicima, jer je to pravo, kako smo već istakli, zajemčeno Ustavom Crne Gore, Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih słoboda, kao i zakonom – preciziralu su oni. Istakli su, međutim, činjenicu da je u Crnoj Gori i danas „stotine manastira i crkava upisanih u katastar nepokretnosti na njihovo ime, kao samostalnih imaonika (čitaj: pravnih lica - vlasnika)“. - Takođe, ovi imaonici su i danas aktivno i pasivno legitimisana lica u sporovima pred sudovima i drugim državnim organima – naglasili su oni. U svojinsko-pravnom smislu, kako su objasnili, Srpska pravoslavna crkva, kao samostalno pravno lice, nije vlasnik pravoslavnih hramova, crkava, manastira i drugih nepokretnosti u Crnoj Gori, osim onih na kojima je pravo svojine, kao samostalno pravno lice, stekla „darovštinom, nasljedstvom, zavještajem ili sličnim kojim zakonitim načinom“. Vlasnici, kako su ocijenili, mogu biti samostalni imaonici – pravna lica, kao što su Mitropolija crnogorsko-primorska ili eparhije Budimljansko-nikšička, Mileševska i Zahumsko-hercegovačka, odnosno oni „koji su pravo svojine upisali po punovažnom pravnom osnovu upravljenom na prenos prava svojine“. Ustavno-pravno neprihvatljiva i u suprotnosti sa Ustavom za Đuranović i Šćepanovića je i osporena odredba člana 7 stav 4 spornog ugovora, „koja obavezuje državu Crnu Goru da, u składu sa sopstvenim pravnim poretkom, izvrši uknjižbu svih neupisanih nepokretnosti na Mitropoliju crnogorsko-primorsku i na eparhije Budimljansko-nikšiću, Mileševsku i Zahumsko-hercegovačku“. - Temeljni ugovor ne može biti punovažan pravni osnov za uknjižbu (iako se to u tekstu ugovora izričito ne kaže) – kategorični su oni, uz konstataciju da je ovom odredbom „povrijeđeno načelo jedinstva pravnog poretka, iz odredbe člana 145. Ustava, koje podrazumijeva međusobnu usklađenost svih pravnih propisa u Crnoj Gori, a time i načelo vladavine prava, kao najviše vrijednosti ustavnog poretka (Član 1. stav 2. Ustava)“. Uređujući pravne odnose koji su zakonska materija i u nadležnosti zakonodavca, donosioci osporenog akta su, smatraju Đuranović i Šćepanović, prekoračili ovlašćenja i povrijedili ustavna načela. Za dvoje sudija koji su izuzeli mišljenje neustavne su i odredbe spornog ugovora kojima je propisano da u objektima u vlasništvu Crlve Srbije „državni organi ne mogu preduzimati bezbjednosne mjere bez prethodnog odobrenja nadležnih crkvenih vlasti“ i „da će u slučaju pokretanja krivičnog ili prekršajnog postupka protiv klirika, ili vjerskih službenika Crkve, državni organ koji vodi postupak o tome obavijestiti nadležnog arhijereja“. Upozorili su da je neustavna i odredba kojom je propisano da će se „restitucija pokretnih i nepokretnih crkvenih dobara, oduzetih ili nacionalizovanih bez pravične naknade, koja će biti izvršena u składu sa zakonom koji će uređivati materiju restitucije u Crnoj Gori, obavljati uz prethodni dogovor sa nadležnim crkvenim vlastima“. Sudije Ustavnog suda trebalo bi da su štit države i njenih građanki i građana i njihovih prava i sloboda, ali za sudiju Milorada Gogića i kolege koje su ga podržale preči je bio interes Crkve Srbije od interesa Države Crne Gore.

Orden za Joanikijev „završni korak“, za gaženje Ustava i zakona Crne Gore

Pravoslavni svještenik Bojan Jovanović, koji je nekada služio u Crkvi Srbije i prije nekoliko godina odlučio da progovori o teškim zlodjelima u ovoj vjerskoj zajednici koja se decenijama zataškavaju, bio je dio tima, sa nevladinim organizacijama iz Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije, kao i sa eminentnim stručnjacima i aktivistima, koji je uradio, kako je kazao za Portal ETV, ekspoze o „šokantnim razmjerama slučajeva pedofilije i seksualnog zlostavljanja u vjerskim zajednicama pravoslavne orijentacije, sa posebnim akcentom na Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC)“. Jovanović je 2021, uz podršku NVO Montenegro International, koja se odazvala na njegove apele da se neko uključi i podrži njegovu višegodišnju borbu da silovatelji u Crkvi Srbije budu procesuirani i kažnjeni, objavio knjigu „Ispovest kako smo ubili Boga“, koja je stravično svjedočanstvo o seksualnim nepočinstvima visokih crkvenih velikodostojnika Crkve Srbije čije su žrtve, uglavnom djeca i tinejdžeri. - Ekspoze obuhvata nekoliko konkretnih slučajeva zlostavljanja unutar SPC, uključujući i one u Hrvatskoj, gdje su svještenici SPC osumnjičeni za pedofiliju. Ovi slučajevi ukazuju na praksu prebacivanja osumnjičenih sveštenika u druge parohije, što dodatno omogućava prikrivanje zločina i zaštitu počinilaca. Ovi alarmantni podaci ukazuju na postojanje organizovane mreže koja omogućava opasne prakse premještanja osumnjičenih, umjesto da se preduzmu odgovarajuće pravne mjere - kaže Jovanović. Ekspoze je, dodaje naš sagovornik, dostavljen na više od 100 adresa u svijetu, uključujući ključne institucije kao što su Ujedinjene nacije, Komitet za zaštitu prava djece, Svjetska zdravstvena organizacija, Evropski parlament, Evropska komisija... Očekuju prijem kod većine od ovih organizacija. - Kao odgovor na zabrinjavajuće informacije do kojih smo došli radeći na ovom dokumentu, biće formirana delegacija koja će se baviti daljim istraživanjem i implementacijom mjera za prevenciju i zaštitu žrtava. Delegaciju će predvoditi koordinator projekta udruga Savez Kršćana, a činiće je psiholozi, dugogodišnji aktivisti i stručnjaci koji se bore za pravdu i pružaju podršku onima koji su pretrpjeli seksualno zlostavljanje - ističe Jovanović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241204211216_c3726101fcd472eed29980661220faa692fdc130c03b7d843a86ff3b2813f0b3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241204211216_c3726101fcd472eed29980661220faa692fdc130c03b7d843a86ff3b2813f0b3" data-rendition-name="original" width="512" height="512" loading="lazy" alt="Bojan Jovanović"> <figcaption>ISTRAJNA BORBA: Bojan Jovanović(Photo: Privatna arhiva)</figcaption> </figure>  Najavljuje da će delegacija, na prijemu u UN, ali i na sastancima na ostalim ključnim adresama, iznijeti dokaze o umiješanosti institucija Republike Srbije u zaštiti SPC i prikrivanje pedofilije i seksualnog zlostavljanja i pozvati međunarodnu zajednicu da preduzme odgovarajuće korake kako bi se spriječio dalji razvoj ove, ističe Jovanović, katastrofalne situacije. - Ovaj ekspoze nije samo poziv na odgovornost, već i poziv na globalnu akciju u borbi protiv ove strašne pojave koja zahvata crkvene zajednice širom svijeta. Naša odgovornost je da prepoznamo zlo, stanemo na put njegovom širenju i pružimo sigurno okruženje za sve, naročito za djecu - kategoričan je bivši đakon Crkve Srbije. Komentarišući prikupljene podatke o slučajevima pedofilije i seksualnog zlostavljanja u vjerskoj zajednici kojoj je nekada pripadao, Jovanović naglašava, da je vrijeme da poglavar Crkve Srbije „kao najodgovornija osoba u toj instituciji, prepozna ozbiljnost situacije i donese hrabru odluku da se povuče sa svog položaja i izvini žrtvama“. - Ovaj čin izvinjenja ne bi bio samo gest lične odgovornosti, već i primjer svim drugim svještenim licima koja su bila umiješana u tajne istrage i prikrivanje ovih stravičnih zločina. Takav postupak bi mogao da pokrene proces odgovornosti i istinske katarze unutar crkvene zajednice - smatra Jovanović. Ističe i da bi policija i pravosudni organi trebalo da nalože otvaranje arhiva Crkve Srbije, koji, prema njegovim saznanjima, odnosno, tvrdi da ima dokaze da postoje i da je to put da se otkrije istina o zločinima koji su godinama bili sakriveni. - Ove informacije su ključne kako bi se žrtvama pružila pravda i kako bi se u budućnosti spriječili slični slučajevi. Vjerujem da će se istina u jednom trenutku otkriti, ali bi bilo daleko korisnije za SPC da to učini samostalno, a ne da čekamo da se situacija rasvijetli spolja. Ako bi sama otvorila priču, SPC bi djelimično sklonila ljagu sa svoga imena - smatra Jovanović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241204211220_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241204211220_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Ispovest kako smo ubili Boga"> <figcaption>Jovanović u knjizi svjedočio o nepočinstvima velikodostojnika Crkve Srbije</figcaption> </figure>  Otvoreno suočavanje sa prošlošću, zaključuje on, priznavanje grešaka i odgovornost za postupke članova Crkve Srbije, ne bi samo bilo važno za žrtve, već i za samu instituciju, koja bi na taj način mogla da se obnovi i ponovo izgradi povjerenje vjernika i društva. Jovanović je i sam bio žrtva seksualnog zlostavljanja u Crkvi Srbije, a pokušao je da ga zlostavlja nekadašnji episkop Zvorničko-tuzlanske eparhije (BiH) Vasilije Kačavenda koji je ukazom ove vjerske zajednice 2012. penzionisan. Episkop šumadijski Crkve Srbije Jovan, međutim, ljetos ga je rehabilitovao odlikovanjem koje mu je uručio u Kragujevcu - ordenom šumaričkih mučenika?! Kačavenda nikada nije odgovarao za teške optužbe iznešene na njegov račun - da je bio pedofil, da je najvjerovatnije stajao i iza ubistva jednog mladića u Crkvi Srbije, da je organizovao orgije sa dječacima... Specijalno tužilaštvo Crne Gore formiralo je predmet na osnovu materijala koji im je predao Jovanović, a koji, prema njegovim riječima, dokazuju da je i aktuelni mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović učestvovao u prikrivanju pedofilije, ali i njegov prethodnik, pokojni Amfilohije Radović. U kojoj je fazi istraga u ovom slučaju javnosti nije poznato.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241204211220_f045970845a0e3f0683c9c4b217f83aff4bcd69c1306771fb20f0ce845ce09b3.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20241204211220_f045970845a0e3f0683c9c4b217f83aff4bcd69c1306771fb20f0ce845ce09b3" data-rendition-name="original" width="600" height="337" loading="lazy" alt="SDT"> <figcaption>Specijalno tužilaštvo se ne oglašava o istrazi prikrivanja pedofilije</figcaption> </figure>  Jovanović tvrdi da je pedofilije bilo i u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe.

Jovanović: Iznijećemo dokaze o institucionalnom prikrivanju seksualnog zlostavljanja

Problem seksualnog zlostavljanja i pedofilije u vjerskim zajednicama, uključujući i Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC), sve više dolazi u fokus kako se globalna istraživanja i akademski radovi bave ovom temom. Nedavna istraživanja i konferencije, među kojima se izdvaja rad dr Hermine Nedelescu i drugih stručnjaka, ukazuju na ozbiljnost problema koji se u pravoslavnim crkvama širom svijeta godinama zataškava.
Dr Nedelescu i njen tim trenutno rade na izradi sveobuhvatne baze podataka koja se bavi slučajevima optužbi za seksualno zlostavljanje unutar pravoslavnih crkava. Njihova namjera je da ove statistike budu objavljene u akademskim časopisima, omogućavajući istraživačima da se oslanjaju na ove podatke u daljim studijama. Baza podataka će uključivati imena sveštenika optuženih za seksualne delikte, kao i detalje o prikrivanju tih slučajeva od strane crkvenih vlasti.
Preliminarne statistike koje su predstavljene na nedavnoj konferenciji Pravoslavnog teološkog društva u gradu Bruklin, Masačusets, ukazuju na ozbiljan problem zataškavanja. Statistike pokazuju da se samo mali broj slučajeva seksualnog zlostavljanja prijavljuje javnosti – od dva do pet odsto – što znači da broj stvarnih žrtava može biti daleko veći nego što je trenutno poznato. Prema procjenama, u pravoslavnim zajednicama širom svijeta moglo bi biti gotovo 14.000 žrtava.
<h2>I SPC na spisku organizacija povezanih s prikrivanjem</h2>
Na međunarodnim konferencijama, kao i u okviru Svjetskog registra osoba optuženih za pedofiliju i seksualno zlostavljanje, Srpska pravoslavna crkva se našla na spisku organizacija povezanim s prikrivanjem ovih zločina. Registar, koji uključuje imena sveštenika, ali i državnih i crkvenih zvaničnika koji su učestvovali u zataškavanju, biće uskoro javno dostupan. Ovaj registar neće samo obuhvatiti optužene pojedince, već i strukture koje su omogućile prikrivanje tih zločina, čime će biti stvoreni temelji za dalja pravna postupanja i odgovornost.
Ovaj proces razotkrivanja imao je važnu ulogu na globalnim konferencijama koje se bave ovom tematikom. Istraživanja o seksualnom zlostavljanju sveštenika u pravoslavnim crkvama uključuju analize takozvanog DARVO ponašanja – psihološkog mehanizma poricanja, napada i obrnute viktimizacije, koji se često koristi kako bi se žrtve učinile odgovornima, a počinioci oslobođeni odgovornosti.
Osim što će registar pomoći u istraživačkim i pravosudnim postupcima, njegov cilj je i da poveća javnu svijest o razmjerama problema i o potrebi za ozbiljnim reformama unutar verskih institucija. Svaka nova informacija koja se objavi o zloupotrebama unutar SPC-a doprinosi boljoj zaštiti budućih generacija i stvaranju odgovornijeg pristupa prema žrtvama.
Zahvaljujući posvećenosti brojnih pojedinaca i organizacija širom svijeta, od SAD-a do Australije, razotkrivanje zlostavljanja i zaštita žrtava postaju prioritet. Sljedeći korak u ovom globalnom procesu biće konferencija u Zagrebu, koja će se baviti daljim istraživanjima i analizama ovog problema, uz učešće međunarodnih stručnjaka.
<h2>Ključni koraci ka odgovornosti i reformama</h2>
<ul>
 <li>Psihološke i društvene posljedice za žrtve: Zlostavljanje unutar vjerskih zajednica izaziva dugoročne psihološke traume koje se često umnožavaju zbog stigme i straha od gubitka vjerskog identiteta. Žrtve su često uskraćene za odgovarajuću podršku, što dodatno pogoršava njihov emotivni i socijalni položaj.</li>
 <li>Pitanje odgovornosti crkvenih vlasti: Crkveni lideri i zvaničnici, koji su odgovorni za prikrivanje slučajeva, moraju preuzeti odgovornost. Nužno je da se razvije sistemska odgovornost unutar crkvenih struktura i usvoje protokoli koji omogućavaju odgovorno postupanje sa optužbama.</li>
 <li>Uloga medija i društvenih mreža: Mediji i društvene mreže imaju ključnu ulogu u razotkrivanju zlostavljanja. Sloboda medija i odgovorno novinarstvo su neophodni kako bi žrtve imale prostor za iznošenje svojih iskustava, a počinioci odgovarali za svoje postupke.</li>
 <li>Pravni okviri i reforme u crkvi: Potrebno je unaprijediti pravne okvire i reformisati crkvene zakone kako bi se osigurao adekvatan odgovor na optužbe za zlostavljanje. To uključuje jasne protokole za prijavu i istraživanje slučajeva, kao i pravne mehanizme koji osiguravaju odgovornost.</li>
 <li>Kritika stavova unutar crkve: Trenutni stavovi crkve prema seksualnom zlostavljanju i odgovornosti lidera moraju se promijeniti. Postoji potreba za unutrašnjom reformom koja bi omogućila veće priznanje problema i veću otvorenost prema reformama.</li>
 <li>Globalni kontekst i uspjesi u drugim vjerskim zajednicama: Uspjesi drugih religijskih zajednica u suočavanju sa sličnim problemima mogu poslužiti kao model za reformu u pravoslavnim crkvama. Internacionalne organizacije i saradnja među državama mogu doprinijeti uvođenju boljih standarda zaštite žrtava.</li>
 <li>Poziv na akciju: Neophodna je zajednička akcija – od međunarodnih organizacija do lokalnih zajednica – kako bi se osigurala sigurnost za žrtve, promovisala odgovornost i spriječile slične zloupotrebe u budućnosti.</li>
</ul>
<h2>Reforme su neophodne</h2>
Zlostavljanje unutar vjerskih zajednica nije samo pitanje vjerovanja i duhovnosti, već duboko ukorijenjeno pitanje ljudskih prava i pravde. S obzirom na autoritet i uticaj crkve na svakodnevni život mnogih, neophodno je da se crkve suoče sa odgovornošću i osiguraju stvaranje sigurnih prostora za sve njihove članove.
Potrebne su reforme koje će omogućiti stvaranje transparentnijeg sistema, koji će žrtvama pružiti podršku, a počiniocima – bez obzira na njihovu poziciju – donijeti odgovornost pred zakonom i društvom.
Samo kroz kolektivnu volju za promjenom možemo očekivati istinsku pravdu za sve žrtve seksualnog zlostavljanja unutar crkava širom svijeta.

Istraživanje o seksualnom zlostavljanju unutar crkve: Koraci ka razotkrivanju i odgovornosti

Takozvani temeljni ugovor koji je bivši premijer Dritan Abazović potpisao sa Crkvom Srbije 3. avgusta 2022. godine, odnosno patrijarhom srpskim Porfirijem Perićem, oduzeo je pravo Državi Crnoj Gori da raspolaže svojom imovinom na svojoj teritoriji, konkretno svojim kulturnim i sakralnim nasljeđem. Da je upravo ovaj akt alibi Crkvi Srbije da crnogorskim crkvama i manastirima gazduje po svojoj volji, potvrđuje i polemika između Svetozara Bakovića, porijeklom iz mojkovačkog sela Štitarice, inače član SUBNOR-a i antifašista Crne Gore, i Crkvenog odbora Mojkovac, a nakon što je ova vjerska zajednica na mjesnom groblju postavila jarbol sa srpskom trobojkom. Baković je prije nekoliko dana oštro reagovao na tu činjenicu upozoravajući da su oni koji su je postavili „trajno poremetili međukomšijske i bratske odnose, a mogli su i drugačije, prije svega mogli su ljudski“, na što su mu prije dva dana odgovorili iz Crkvenog odbora Mojkovca kako je „između države Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve – potpisan – Temeljni ugovor, kojim je zagarantovana sloboda vjeroispovijesti“. <h2>Abazovićev legat</h2> - Zakon o slobodi vjeroispovijesti u svojoj suštini predstavlja poravnjavanje prava države Crne Gore i prava SPC, predstavlja suštinu paralelnog postojanja i djelovanja i punog uvažavanju – poručili su oni Bakoviću. U svom reagovanju na isticanje srpske trobojke Baković je podsjetio da je ta crkva napravljena prije 128 godina i da iako se ona danas „naziva srpskom, groblje je mojkovačko, a Mojkovac je jedan od 25 crnogorskih gradova“. Iz Crkvenog odbora Mojkovca, uzvratili su mu kako su tih dana podigli „i zastavu ispred crkve u Poljima“, a „ranije je podignuta zastava ispred Hrama u Mojkovcu, a crkvena zastava na crkvi u Podbišću stoji na crkvi od samog početka izgradnje“. Ukazali su i kako je „zastava Srpske pravoslavne crkve trobojka: crveno – plavo – bijelo, sa zlatnim krstom i ognjilima“, ističući i kako „Crna Gora sve više pribavlja demokratske norme, i na putu je prema ujedinjenoj demokratskoj Evropi“, te da je „na tom putu ostvarivanja demokratskih formi sa garantovanjem svih prava i institucija i pojedinaca, osnovno je bilo potpisivanje Temeljnog ugovora između države i crkve“. Baković, u reagovanju na poruke Crkvenog odbora Mojkovac, dostavljenom i Portalu ETV, poručuje im „ko god da ste, trebalo bi znati da možda i ne treba koristiti sve što je nekom dozvoljeno“. - Upravo to vodi u zavađe, posebno ako su neke stvari odobrene na prevaran način, kao što je vaš ugovor sa (Dritanom) Abazovićem. Kako ga god ko nazivao, „temeljni“ ili ne, ali sa sigurnošću po temelju dijeli i zavađa pravoslavni živalj u Crnoj Gori. No, u pravu ste, ugovor je potpisan i treba ga poštovati, niko to i ne osporava, do momenta zadiranja u osjećaje onih drugih - ističe on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241010221052_672fe89d92cc250b60d0e3b0804a02242b5c0130515ea95708c5aec7a6e86387.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241010221052_672fe89d92cc250b60d0e3b0804a02242b5c0130515ea95708c5aec7a6e86387" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Temeljni ugovor"> <figcaption>Bivši premijer Dritan Abazović takozvani temeljni ugovor potpisao je 3. avgusta 2022.(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption> </figure>  Sama činjenica da se radi o grobljanskoj crkvi, navodi Baković, staroj 128 godina, za razliku od nekih drugih, na privatnim posjedima, namijenjenoj za ceremonije sahranjivanja, kako i zakon kaže, pomisliste li kako se niko za skoro vijek i po ne śeti da postavlja bilo kakve zastave?&nbsp; - Groblja bi trebalo pošteđeti od političkih i vjerskih nadgornjavanja. Zakoni su zakoni, za neke vjerski, za neke sekularni, ali postoje i oni treći, a oni su ljudski, upravo tim zakonima i crkva i država trebaju kapu skinuti - poručuje on.&nbsp; Kategoričan je da „kada crkva druge države, preko medija druge države objašnjava ispravnost svojih postupaka u Crnoj Gori, najbolji je pokazatelj neispravnostitih istih odluka“. <h2>Poruka predaka</h2> Objašnjava da je reagovao kako bi uticao da se izbjegnu zavađe u selu, zbog čega se i obratio medijima.&nbsp; - Tekst sam potpisao svojim imenom i prezimemom kao mještanin sela Štitarica, a u ime velikog dijela mještana, koji ne odobravaju zavađe i diobe, do skoro složnog sela, bez ikakvog pominjanja bilo koje organizacije, pa ni antifašističke - ističe Baković. Prema njegovim navodima, mediji koji su prenijeli reagovanje ukazali su na činjenicu da je član SUBNOR-a, napominjući da je na tu činjenicu izuzetno ponosan, „zbog đeda nosioca partizanske spomenice, koji je poginuo u borbama sa sljedbenicima pomenute zastave i sva ostala 33 poginula boraca, a u najvećem dijelu u borbama protiv saradnika okupatora čiju ideologiju aktuelne vlasti i promovišu“. - Antifašista sam po ubjeđenju, ne samo kao „član“, kako ironično bezimeni crkveni organ želi navesti, već sam član Izvršnog odbora SUBNOR-a Crne Gore i predśednik UBNOR-a Herceg Novi. Ipak, to nema veze sa temom o kojoj se radi – ističe Baković, pojašnjavajući da nije ni reagovao iz pozicije člana SUBNOR-a, već isključivo kao mještanin Štitarice, ali da su ga mediji, predstavili i kao člana ove organizacije. Naglašava da je saopštenje potpisao „svojim imenom i prezimenom, kao slobodan građanin ove države“. -...u ime svih nas koji nemamo rezervnu domovinu i koji ćemo se uvijek i svuda suprotstavljati podmuklim klero-nacionalističkim naumima – poručio je Baković. Istakao je i da ga kao agnostika „ne zanima niti jedna vjerska organizacija, kao ni njihovi objekti“, ali mu je „vrlo jasno šta je bilo 1896. godine“, kako kaže, „u mojoj Štitarici, a što je iznad ulaznih vrata u kamen uklesano prilikom izgradnje za vječnost dostupno 'OVI SVETI HRAM ARHI STRATIG MIHAILA VOZDVIŽE OPŠTINA ŠTITARIČKA POD VLADOM KNJAZA NIKOLE I NJ. 8. J.1896. G.'“. - Za mnoge je ova poruka naših predaka svetinja, koji kao da su znali kakvi će im potomci biti, pa u kamen za vječnost uklesaše kao testament, a što ipak malo više znači od bilo kakvih promjenjivih katastarskih papira - naglasio je Baković. Podsjeća da je štitaričko mjesno groblje vlasništvo Skupštine Opštine Mojkovac u cjelosti, te da se tu sahranjuju i vjernici Crnogorske pravoslavne crkve, Srpske pravoslavne crkve, agnostici, ateisti i svi ostali koji po bilo kojem osnovu izraze želju da vječno počivaju na tom groblju. - Favorizovanje bilo koje vjerske zajednice, ili pojedinca, nije u skladu sa sekularnim propisima države Crne Gore. Pošto je zemljište na kojem je zastava postavljena vlasništvo SO Mojkovac, koja Odlukom o upravljanju grobljima iz 2022. godine prenosi nadležnosti na mjesnu zajednicu, crkva je bespravno, bez bilo čijeg odobrenja, postavila jarbol na tuđem zemljištu, sa čime veliki broj vlasnika grobnih mjesta nije saglasan - istakao je Baković i zaključio da se nada da će „kod mještana preovladati razum i dogovor“ i da ćee zajednički „donijeti odluku o uklanjanju spornih klero-političkih obilježja, a sve u cilju održavanja dobrih međukomšijskih i međuljudskih odnosa“.

Baković: Groblja bi trebalo pošteđeti od političkih i vjerskih nadgornjavanja

Kada govorimo o zdravlju srca, prvo pomislimo na fizičku aktivnost, prestanak pušenja i uravnoteženu ishranu. Međutim, sve više istraživanja pokazuje da postoji još jedan, pomalo neočekivan faktor – vrijeme kada idemo na spavanje.
<h2>Kada je najbolje ići na spavanje?</h2>
Studija objavljena u European Heart Journal-u pokazala je da osobe koje redovno odlaze na spavanje između 22 i 23 časa imaju manji rizik od bolesti srca.
Kardiolog dr Nikolas Hendren objašnjava da je taj termin najbliži našem prirodnom cirkadijalnom ritmu i omogućava preporučenih sedam do osam sati sna, piše Index.hr.
<h2>Zašto je san važan za srce?</h2>
Ključna veza između sna i zdravlja srca leži u stresu. Poremećen ritam spavanja može povećati nivo hormona stresa, što vremenom povećava rizik od visokog pritiska, dijabetesa, srčanog i moždanog udara.
San prije ponoći, posebno između 22 i 23 časa, obično uključuje više dubokog sna koji je ključan za regeneraciju tela. S druge strane, najgore vrijeme za odlazak na spavanje je oko ponoći, jer tada postoji veća vjerovatnoća da ćete spavati kraće i imati lošiji kvalitet sna, piše Parade.
<h2>Savjeti za zdraviji san i zdravije srce</h2>
– Spavajte 7 do 8 sati svake noći
– Odlazite na spavanje između 22 i 23 časa
– Održavajte dosljedan raspored spavanja, čak i vikendom
– Ako imate problema sa spavanjem (npr. nesanicu ili apneju), potražite stručnu pomoć

Loš san ugrožava srce: Kada je najbolje vrijeme za spavanje?

Fudbaleri Dečića i Budućnosti igrali su večeras u Tuzima neriješeno 1:1, u posljednjem meču 27. kola Meridianbet Prve crnogorske fudbalske lige (MPCFL). 
 
 Vođstvo domaćinu donio je Vuk Striković u 37. minmutu. 
 
 Poravnao je i postavio konačan rezultat Petar Grbić u 47. minutu. 
 
 Pobjednika nije bilo ni u duelu Mornara i Petrovca, koji su na DG areni igrali 1:1. 
 
 Barani su poveli golom Balše Sekulića iz penala u 14. minutu. 
 
 Konačan frezultat postavio je Žarko Popović u 44. 
 minutu. 
 
 Jedinstvo je u Bijelom Polju savladalo nikšićku Sutjesku 2:1. 
 
 Gosti su poveli golom Marka Đukanovića u 2. minutu. 
 
 Izjednačio je Arsenije Čepić u 31, a pobjedu Jedinstvu, osmu ove sezone, donio je Armin Bošnjak u 63. minutu. 
 
 Bokelj je na kampu Fudbalskog saveza slavio protiv Otrant-Olimpika 1:0, a pitanje pobjednika riješio je Velizar Janketić u 49. minutu. 
 
 Važne bodove u borbi za opstanak ostvarilo je i Jezero, koje je u Beranama pobijedilo tivatski Arsenal 2:0. 
 
 Plavski tim do pobjede vodili su Riju Vakabajaši u 13. i Mihailo Perović u 76. minutu. 
 
 Budućnost je, nakon 27. kola, vodeća na tabeli sa 65 bodova. 
 
 Drugoplasirani Petrovac ima 51, dok su po 37 bodova sakupili Dečić, Sutjeska i Mornar.

Bez pobjednika u Tuzima

Vladajuća hunta u Mjanmaru proglasila je danas privremeni prekid vatre u građanskom ratu kako bi olakšala napore za pomoć nakon zemljotresa magnitude 7,7 u kom je poginulo više od tri hiljade ljudi. 
 
Saopštenje visoke vojne komande objavljeno je danas na državnoj televiziji MRTV, a u njoj se navodi da će primirje trajati do 22. aprila, i da je cilj da se iskaže saosjećanje prema ljudima pogođenim zemljotresom. 
 
Prethodno su jednostrano prekid vatre proglasile oružane grupe otpora koje se protive vojnoj vlasti, prenosi AP. 
 
 - Te grupe moraju da se uzdrže od napada na državu ili pregrupisavanja, inače će vojska preduzeti neophodne mjere - navodi se u saopštenju vojske. 
 
Ranije danas, spasioci su izvukli tri živa muškarca iz ruševina pet dana nakon zemljotresa. Međutim timovi uglavnom izvlače tijela. 
 
Zemljotres sa epicentrom u Mjanmaru osjetio se snažno i u Tajlandu, a pričinjena je i velika materijalna šteta. 
 
Broj nastradalih danas je porastao na 3.003, a povrijeđeno je više od 4,5 hiljada ljudi. Međutim pretpostavlja se da su brojke mnogo veće. 
 
U Mjanmaru je već vladala humanitarna kriza zbog građanskog rata. Više od tri miliona ljudi je interno raseljeno, a za više od 20 miliona ljudi je bila potrebna pomoć i prije potresa, podaci su Ujedinjenih nacija.

Preko tri hiljade poginulih, proglašeno primirje u građanskom ratu

U Budilniku na Televiziji E provjeravamo ko kontroliše igrališta i igraonice u Crnoj Gori – koliko su djeca sigurna tokom igre?&nbsp;
Analiziramo kako novi rast minimalne potrošačke korpe utiče na dostojanstven život građana.&nbsp;
Bavimo se problemom divljih deponija, kojih je iz dana u dan sve više.&nbsp;
Donosimo priču o omladinskom aktivizmu – kako i u kojoj mjeri utiče na ljudska prava?&nbsp;
<h2>"Srećan dan" od 9 do 11 sati&nbsp;</h2>
 
U emisiji Srećan dan, od devet do 11 sati, govorićemo o ragbiju u Crnoj Gori. Naš gost Aleksandar Roganović, menadžer za razvoj ragbija, otkriva koja takmičenja i turniri očekuju Ragbi savez Crne Gore.&nbsp;
Kako je koncipiran kurs podvodne arheologije i digitalizacije podvodne kulturne baštine objasniće nam Darko Kovačević iz Centra za Arheologiju, Univerziteta Crne Gore. Pripremamo idealan predlog za ručak - rižoto sa pečurkama.&nbsp;
Ugostićemo Srđana Mrvaljevića i mlade džudiste i govoriti o uspjesima džudo kluba Ippon.&nbsp;

U Budilniku o sigurnosti igrališta i igraonica, uticaju potrošnje na život građana, divljim deponijama i omladinskom aktivizmu

U trenutku pada nadstrešnice na željezničkoj stanici Novi Sad, u glavnom holu nalazilo se oko 35 osoba koje su stajale u redu radi kupovine karata ili čekali voz.
Niko od njih nije povrijeđen, pokazuju snimci s nadzornih kamera do kojih je ekskluzivno došao <a href="https://forbes.n1info.rs/biznis/ekskluzivno-snimci-iz-glavnog-hola-stanice-u-trenutku-pada-nadstresnice-da-bilo-je-gradiliste-video/">Forbes Srbija.</a>
Ono što je takođe važno, snimci pokazuju da glavni hol (vestibil) nije samo na papiru bio gradilište s obzirom na to da je prijava radova na objektu potvrđena tek 16. oktobra 2024.
On je i suštinski bio gradilište jer su putnici stajali u zgradi u kojoj su se i dalje izvodili radovi.
<h2>Galerija i podovi pod folijom, skela kod lifta</h2>
Kako se može vidjeti na snimcima, novoizgrađena galerija u trenutku pada nadstrešnice nije bila otvorena za putnike i druge posjetioce stanice.
Preko stepenica je bila stavljena prepoznatljiva građevinska folija, tamnozelene boje. Takođe, vidi se i da dio ograde na stepenicama nove galerije nedostaje.
Osim toga, značajan dio vestibila bio je ograđen trakom i na podu su se takođe nalazile građevinske folije. One su pokazatelj da su se radovi i dalje izvodili i da ti djelovi objekta nisu bili dostupni putnicima.
Primjer da su radovi i u trenutku pada nadstrešnice bili u toku jeste skela koja je bila postavljena kod lifta. Taj lift, namijenjen prije svega osobama sa invaliditetom, bio je, pored galerije, jedan od noviteta u vestibilu.
<h2>Otvaranje 5. jula</h2>
Ono što je posebno interesantno jeste da ovih radova nije bilo 5. jula 2024. Tada je renovirani glavni hol bio predstavljen javnosti. Tada su stanicu obišli ministar građevinarstva Srbije Goran Vesić, njegova pomoćnica Anita Dimoski, v.d. direktora Infrastrukture željeznice Srbije Jelena Tanasković (svi na optužnici Višeg javnog tužilaštva u Novom Sadu), kao i predsjednica Pokrajinske vlade Maja Gojković i gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić.
Na snimcima onoga što je u javnosti okarakterisano kao zvanično otvaranje stanice Novi Sad odnosno vestibila, vidi se da su svi radovi bili završeni ili su barem tako izgledali. Tako se može primijetiti da je lift na svom mjestu. Takođe, visoke zvanice prošetale su novom galerijom.
Zašto su naknadno izvođeni radovi, zasad nije poznato.
<h2>Šta se dešavalo nakon pada nadstrešnice</h2>
Kako se može vidjeti sa snimaka, putnici su različito reagovali na pad. S obzirom na veliku težinu betonske konstrukcije nadstrešnice došlo je do snažnog udara vazduha i do podizanja velike prašine. To je neke putnike uplašilo pa su se dali u bijeg. S druge strane, bilo je i onih koji su to nijemo posmatrali, ali i onih koji su ostali u redu za karte.
Većina je već poslije 15 do 20 sekundi u žurbi napustila vestibil.
U nastavku snimka, u koji je Forbes Srbija imao uvid, vidi se i da su neki od zaposlenih na stanici pokušali da pomognu onima koji su se našli pod nadstrešnicom. Oni su sa unutrašnje strane nastojali da dođu do povrijeđenih.
Ono što se takođe može vidjeti na snimcima jeste da su među prvima u glavni hol došli građevinski radnici.
Ne vidi se iz kog dijela zgrade su stigli osim da su se spustili stepenicama sa sprata iznad gdje su peroni. Ali, to svakako može da bude još jedan pokazatelj da su se u zgradi i dalje izvodili radovi.
Veoma brzo, već poslije minut, u glavnom holu se pojavio prvi policajac kao i dva pripadnika obezbjeđenja. Za njima su ubrzo stigli i Hitna pomoć i drugi policajci.
Pojedini građani dolazili su u hol iz pravca perona i krila A kako bi vidjeli šta se desilo. Na šalteru je i dalje čekalo između osam i 10 osoba. Nekolicina je čak došla, vjerovatno ne znajući šta se desilo, da stanu u red na blagajni. Ipak, policija ih je sve udaljila iz vestibila nešto manje od devet minuta poslije pada nadstrešnice.
Deset minuta poslije pada nadstrešnice, u glavnom holu su se pojavili i prvi vatrogasci.
<h2>Za sekund izbjegnuto još nekoliko smrti</h2>
Jedan od detalja na snimcima do kojih je došao Forbes Srbija je situacija u kojoj je jedna od putnica zamalo izbjegla da na nju padne nadstrešnica.
Na kamerama se vidi kako mlađa ženska osoba ulazi u stanicu samo sekund ili dva prije pada nadstrešnice. Cijela konstrukcija joj se srušila iza leđa dok je ona panično utrčala unutra kada je osjetila da se nešto iza nje dešava.
S druge strane, jedan mlađi muškarac stajao je u glavnom holu, pri kraju reda za kupovinu karata, ali je odustao. Izašao je iz reda, izašao iz zgrade, prošao ispod nadstrešnice i uspio da izbjegne pad, takođe za sekund ili dva.
<h2>Ko je otvorio vestibil?</h2>
Jedno od ključnih pitanja u predstojećem suđenju za pad nadstrešnice sigurno će biti na osnovu kog dokumenta ili čije odluke je vestibil bio otvoren za putnike.
Kako je u Novom Sadu svjedočila naknadno privedena menadžerka Infrastrukture željeznice Srbije, sproveden je interni pregled radova kako bi se popisalo šta je sve još potrebno doraditi, ali je dodala da stanica nije trebalo da bude otvorena 5. jula jer za to nisu ispunjeni zakonski uslovi.
S tim su se u svom vještačenju složili stručnjaci Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu. Oni su naveli da interni prijem sproveden u junu i julu 2024. nije mogao da bude osnov za puštanje putnika u glavni hol.
Forbes Srbija napominje da ovaj tekst ne prejudicira dalji tok postupka ni njegov ishod, niti na bilo koji način imputira odgovornost bilo koga, odnosno ne označava nijedno lice učiniocem kažnjivog djela, odnosno proglašava krivim ili odgovornim prije pravnosnažnosti odluke suda.
- Nastao je obradom informacija koje su javno dostupne, kao i onih kojima raspolažu organi javne vlasti ili koje su nastale u vezi sa radom tih organa. Jedini cilj ovog teksta je da opiše dosadašnje aktivnosti nadležnih organa u postupku i prezentuje dosadašnja saznanja povodom pada nadstrešnice koja je usmrtila 15-oro ljudi, a što je nesumnjiva stvar o kojoj javnost treba da zna - naveli su.&nbsp;
Snimke i fotografije koje je objavio Forbes Sebija možete pogledati na <a href="https://forbes.n1info.rs/biznis/ekskluzivno-snimci-iz-glavnog-hola-stanice-u-trenutku-pada-nadstresnice-da-bilo-je-gradiliste-video/">OVOM LINKU</a>.

Forbes Srbija objavio ekskluzivne snimke iz glavnog hola stanice u trenutku pada nadstrešnice: "Da, bilo je gradilište"

Vjerovali ili ne, službenica Ministarstva unutrašnjih poslova Milena Pajović spojila je, na prvi pogled, dva nespojiva posla: istovremeno je policajka i influenserka, odnosno blogerka.&nbsp; I dok - kao policajka - pomaže održavanju javnog reda i mira i za to dobija platu, Pajović - kao infuenserka i blogerka - zarađuje i reklamirajući brojne brendove. &nbsp;&nbsp; <h2>SVE PO ZAKONU &nbsp;</h2> Što je, po Zakonu o unutrašnjim poslovima, moguće ukoliko postoji pismena saglasnost ovlašćenog lica. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250327180340_b8b55e4dde037c8d8292ae08f8b85b7ed18ec0d89dd72d0f3d9303f04d157802.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250327180340_b8b55e4dde037c8d8292ae08f8b85b7ed18ec0d89dd72d0f3d9303f04d157802" data-rendition-name="original" width="1000" height="219" loading="lazy" alt="PROPISANI USLOVI ZA DODATNI POSAO: Član 156 Zakona o unutrašnjim poslovima"> <figcaption>PROPISANI USLOVI ZA DODATNI POSAO: Član 156 Zakona o unutrašnjim poslovima(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  - Policijski službenik može van radnog vremena, uz saglasnost ministra ili lica koje on ovlasti, da obavlja rad ili da bude član organa upravljanja ili nadzornog organa obrazovnih, naučnih, humanitarnih i sportskih udruženja, vrši poslove predavača na obukama, stručnim osposobljavanjima i stručnim savjetovanjima, kao i da vrši poslove ili pruža usluge fizičkom ili pravnom licu – piše u članu 156 Zakona o unutrašnjim poslovima. &nbsp; Zakonopisac je predvidio ipak jedan uslov: ,,Saglasnost ministra ili nekog drugog ovlašćenog lica je validna samo ako ,,Ministarstvo ne vrši nadzor nad tim licima ili kompanijama”. <h2>DODATNI POSAO</h2> Prema informacijama ETV, Pajović ima dozvolu od ministra Danila Šaranovića za dodatni posao. Doduše, ostala je nepoznanica: da li je MUP obavljao ili sad obavlja nadzor nad nekim kompanijama koje reklamira policajka-blogerka. A puno je brendova koje, svakodnevno, reklamira Pajović. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024092719090_ab7fba467e8dda9f4f4e37a2d86ea13ef6d374b457d403b4011466265af8bf2e.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024092719090_ab7fba467e8dda9f4f4e37a2d86ea13ef6d374b457d403b4011466265af8bf2e" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Bečić i Šaranović"> <figcaption>SAMO NEK JE VESELO: Bečić i Šaranović</figcaption> </figure>  No, to je manji problem. Osim što je policajka i blogerka, Pajović je nedavno dobila i - treći posao. Po direktnom nalogu ministra unutrašnjih poslova, postala je - disciplinska tužiteljka. Kako je Portal ETV već pisao, Pajović je određena da vodi niz disciplinskih postupaka protiv policijskih starješina. &nbsp; Njena uloga je važna u akciji čišćenja politički nepodobnih starješina koju već nekoliko mjeseci beskrupulozno, i mimo zakona, sprovode ministar Danilo Šaranović i čelnik Uprave policije Lazar Šćepanović. A sve to na osnovu naručenih, friziranih bezbjednosnih provjera koje je radila Agencija za nacionalnu za vrijeme Borisa Milića. Suspendovane su iskusne policijske policijske starješine iz regionalnog centra ,,Sjever” a na njihova mjesta su postavljeni policijski službenici lojalni Demokratama Alekse Bečića. &nbsp; <h2>KO SVE IMA PRISTUP TAJNIM PODACIMA? &nbsp;</h2> I sada je ključno pitanje: da li policajka Pejović, koju je ministar proizveo u disciplinsku tužiteljku, uopšte ima dozvolu za pristup tajnim podacima? &nbsp; Informacije iz okruženja članova disciplinske komisije MUP-a, ukazuju da pojedina službena lica, odgovorna za pokretanje i vođenje disciplinskog postupka, nijesu prošla bezbjednosne provjere ANB-a za rad sa tajnim podacima. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250327180344_02ca3d0e99159f2397fb8882a706a9fce254cdc1a948b518b5fea028cce91f5f.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250327180344_02ca3d0e99159f2397fb8882a706a9fce254cdc1a948b518b5fea028cce91f5f" data-rendition-name="original" width="941" height="531" loading="lazy" alt="KO MOŽE PRISTUPITI PREGLEDU TAJNIH PODATAKA: Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost"> <figcaption>KO MOŽE PRISTUPITI PREGLEDU TAJNIH PODATAKA: Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Među službenim licima Ministarstva unutrašnjih poslova, ovlašćenim od ministra &nbsp;Šaranovića za vođenje disciplinskih postupaka nalaze se: Milena Pajović - disciplinska tužiteljka, Sanja Damjanović - predsjednica disciplinske komisije, kao i članovi disciplinske komisije: Vida Radomirović, Ivana Obradović, Smail Bošnjak i Vladimir Delević. &nbsp; Po zakonu o pristupu tajnim podacima, službenici u državnoj upravi - koji ne posjeduju dozvolu za pristup tajnim podacima - ne mogu imati ili bilo kako koristiti klasifikovane podatke. A mišljenje Agencije za nacionalnu bezbjednost, na osnovu kojeg se zasniva odluka o pokretanju disciplinskog postupka, tajni je dokument i ne može ga posjedovati neovlašćeno lice.&nbsp; Mišljenje ANB-a može se koristiti samo u operativno-informativne svrhe, pod uslovom da je informacija provjerena iz najmanje tri kredibilna izvora. &nbsp; <h2>ZNAKOVI GRIŽE SAVJESTI ILI PANIKE?</h2> Nakon što je ETV detaljno izvijestila o političkoj pozadini akcije progona policijskih starješina, disciplinski postupci koji su bili zakazani za 6. i 17. mart, odgođeni su na neodređeno vrijeme. &nbsp; Sada se u ANB-u preispituju frizirane provjere, a u policiji raste nervoza jer se množe pitanja zakonitosti pokrenutih disciplinskih postupaka. &nbsp; Prema informacijama naše redakcije disciplinska tužiteljka Milena Pajović povjerila se kolegama da već duže trpi pritiske od saradnika ministra Šaranovića da se krene u disciplinski progon. I njena koleginica, predsjednica disciplinske komisije Sanja Damjanović, iskazuje negodovanje zbog naloga &nbsp;iz vrha policije da se što prije iz službe odstrane politički nepodobni službenici. &nbsp; Jasno je da dvije policajke ne žele da njima bude prikačeno bilo kakvo nezakonito proganjanje kolega iz MUP-a i Uprave policije. &nbsp; Pitanje je, međutim, da li je sada kasno za kajanje. Prema informacijama naše televizije advokati targetiranih policijskih starješina već su pripremili krivične prijave protiv svih koji su aktivno učestvovali u akciji progona. <h2> </h2>

Policajce goni policajka koja je blogerka, influenserka i – tužiteljka?!

Jedan od najvećih moralnih, duhovnih, intelektualnih i političkih sunovrata Crne Gore je što su Demokrate parlamentarna stranka. Prosto mi je teško dokučiti motive i profil onih koji glasaju za tu skorojevćku skupinu preambicioznih i beskrupuloznih neznalica i nesposobnjakovića, koja svoju intelektualnu, etičku i profesionalnu impotentnost nadoknađuje poganim jezikom i optuživanjem na slijepo svih koji vide koliko su zlo za politički život u Crnoj Gori. Citiraću Fidriha Ničea jer mi je nekako to najprigodnije kad gledam njihove nadobudne nastupe u skupštini Crne Gore: „Svako pośeduje upravo onoliko sujete koliko mu nedostaje razuma“. Imao sam bezbroj prilika da se uvjerim da u Crnoj Gori postoji dobar procenat mladih ljudi, ili nešto starijih, bez biografija, koji politiku vide kao jedinu šansu da nešto postignu u životu. Da bi unutar tih partijskih skalamerija, bez ideja, bez ideologije, demagoškog i populističkog profila, dospjeli u situaciju da unovče svoj partijski rad, prolaze kroz svojevrsno ispiranje mozga, poltronisanje, frazeologiju, drveni partijski, priglupi jezik, sticanja iskustva u prljavim kampanjama, nešto poput čuvene akademije za mlade lidere SNS-a u Srbiji. Oni koji nijesu upali u društvo privilegovanih u partiji love mjesto i priliku u nekoj drugoj političkoj papazjaniji, poput jedne koja je toliko trivijalna i providna da svoje pobjede slavi uz Cecu i pjesme posvećene Beogradu. Dno dna. <h2>Uzurpiranje vlasti</h2> Zamislite na što bi ličila Crna Gora da Demokrate imaju procentualnu podršku koju ima Aleksandar Vučić u Srbiji? Ili je imao do skora? Mislim da bi u tom slučaju Srbija bila nedostižna demokratija za Crnu Goru, a znamo koliko je demokratska. Jedan moj prijatelj iz Srbije ih je potpuno adekvatno i duhovito nazvao crkvenim Kmerima, zbog načina djelovanja. Kažu da javna saopštenja Demokrata uglavnom piše Boris Bogdanović, šef poslaničke grupe Demokrata u Skupštini Crne Gore, u čijoj biografiji piše da je „obavljao odgovorne poslove iz oblasti političkog marketinga“. Vjerujem da su mu među glavnim uzorima Aleksandar Vučić, predśednik Srbije i Ana Brnabić, predśednica Skupštine Srbije i njihov odnos prema političkim protivnicima. Saopštenja iz pera dotičnoga Bogdanovića nijesu upućena mislećim ljudima, već onima koji imaju jednu vijugu više od kokoške. Opet malo Ničea, da iskoristimo njegovu mudrost: „Ne veruj onima koji mnogo govore o svojoj pravednosti“. Dok su uzurpirali svu vlast u oblastima đe su je dobili, zaveli maltene diktaturu, dok hedonistički i kičerajski uživaju u poziciji vlastodržaca i u privilegijama koje to nosi, dok su pozapošljavali i dvocifrene brojeve rođaka, kumova i, što bi rekao Balašević, šurnjaja, dok vrše ideološke čistke i zavode partijsku lojalnost svuda đe su vlast, svakoga ko ih potpuno argumentovano takne zasipaju serijom uvreda, optužbi za veze sa kriminalnim klanovima, kriminalom, korupcijom, „opustošenom zemljom“, ubistvima i ko zna kojim još idiotizmima. Četiri godine su bojkotovali parlament Crne Gore i redovno primali plate, da bi danas uvredama obasipali opoziciju koja ne želi da daje legitimitet parlamentu koji drastično krši Ustav Crne Gore. To je valjda ta „odgovornost u političkoj kapanji“, dostojna onog Vučićevića iz beogradskog Informera. Pripadam generaciji u kojoj nije bilo kupljenih diploma. Nijesam bio među najboljim studentima, nije me zanimalo, ali sam svaku ocjenu pošteno zaslužio. Nije bilo Uniona, Singidunuma, N. Tesle, Internacionalnog univerziteta u Travniku, 30.000 lažnih diploma itd, nego se moralo ozbiljno proučiti ono što polažeš. Kad se dobije diploma „na daljinu“, a ne možeš ni da pogodiš put do fakulteta na kojem si diplomirao, onda je moguće lupetati sve što ti padne na pamet. Da je Bogdanović četiri godine grijao stolicu po amfiteatrima pravnog fakulteta ne bi tražio da sudije presuđuju onako kako im on kaže, prijeteći im posljedicama. U članu 6. European Convention on Human Rights, Pravo na pravično suđenje piše da je svako nevin dok se ne dokaže suprotno i „ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona“. U potonjih pet godina prekršeni su svi zakoni i međunarodne povelje na desetine puta, pretvara se pritvor u zatvor dužinom trajanja, pišu političke i falsifikovane optužnice. Da je završio pravni fakultet redovnim putem znao bi da član 8. Ustava Crne Gore propisuje da je zabranjena diskriminacija po bilo kom osnovu. I ne samo to, znao bi da je zabranjena diskrimanicije u svim ustavima demokratskih zemalja. A znao bi i zašto - zato što sve međunarodne povelje o ljudskim pravima zabranjuju svaki vid diskriminacije, bilo da je riječ o naciji, jeziku, vjeri, polu, rasi ili bilo čemu drugom. Jesu li na tom njegovom sve(m)učilištu učili o Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima koju je Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila 10. decembra 1948. godine? Ili o Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i što piše u članu 14, pod naslovom „Zabrana diskriminacije“: „Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom Konvencijom obezbjeđuje se bez diskriminacije ро bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status“. Dakle, Bogdanović je, svojim baljezgarijama o nacijama, dva jezika, dvije akademije, dvije crkve, učino krivično djelo diskriminacije po svim tim osnovama! Plus širenje nacionalne mržnje, zabranjene po Ustavu Crne Gore, član 7. <h2>Pravne činjenice</h2> Kao pravnik morao bi poštovati Ustav zemlje u kojoj je poslanik i prima platu i ne bi pričao gluposti o dvije zastave, nego bi poštovao član 4. Ustava Crne Gore. Ta druga zastava je proizvod fantazija o tobožnjim srpskim korijenima koje su zahvatile Crnu Goru devedestih godina prošlog stoljeća, kada je bila satrap ludačke, imperijalne politike Beograda. Dovoljno je pogledati koja zastava je bila državna u vrijeme knjaza Danila, koja zastava je bila na dvorcu na Cetinju i dvorcu na Kruševcu u Podgorici u doba knjaza/kralja Nikole I Petrovića, koja zastava je bila na mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine, itd. Razlika je što sada nema inicijala vladara i lava ispod grba i što su prije opšiv i grb bili bijele boje.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250316080356_605f5ef97fe57c38848b1787f2f54e3871324f3a1aa62b21a73422061d30ec38.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250316080356_605f5ef97fe57c38848b1787f2f54e3871324f3a1aa62b21a73422061d30ec38" data-rendition-name="original" width="1011" height="768" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava na Kruševcu"><figcaption>Crnogorska zastava na dvorcu na Kruševcu</figcaption></figure>  Trebalo bi Bogdanović da kupi Ustav Crne Gore iz 1905, pa pročita i član 39. i član 40. Narodne boje ne znači boje zastave! Prije se odnosi na nošnju. Što se tiče Crnogorske crkve u članu 40. više nego jasno piše: „Crnogorska crkva je autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve ...“. Da je ozbiljno učio pravo znao bi da je Ustav neprikosnoveno najveći pravni akt u državi, te da član 40. govori da Crnogorska crkva nije dio nijedne strane crkve, uključujući i srpsku! Treba da pročita i član 11. Zakona o crkvama Srbije da vidi kad je stvorena SPC i kad je ušla u pravni sistem kneževine Srbije. Kao pravnik morao bi se baviti činjenicama, a ne popovskim mitomanijama SPC.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025031609030_1f252424b1f3530f046d5635ac8d8345b4123f6974fa395ef600217819697c73.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025031609030_1f252424b1f3530f046d5635ac8d8345b4123f6974fa395ef600217819697c73" data-rendition-name="original" width="884" height="998" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava u Parizu"><figcaption>Crnogorska zastava u Parizu 1919. godine </figcaption></figure>  Da ga interesuju pravne činjenice vezane za crkvu, nabavio bi Ustav Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904. godine, đe u članu 10 piše: „Sveti Sinod Knjaževine Crne Gore sastavljaju: 1. Arhiepiskop cetinjski i mitropolit Crne Gore, 2. Episkop zahumsko-rasijski, 3. Arhimandrit cetinjski, 4. Arhimandrit ostroški, 5. Tri protoprezvitera, i 6. Sinodski sekretar“. Odnosno, Sveti Sinod Knjaževine Crne Gore su činili sedam članova i sekretar, koji nije imao pravo odlučivanja. U čl. 25. Ustava Sv. Sinoda stoji: „Sv. Sinod može donositi punovažne odluke, kad su prisutni u śednici: predśednik (čl. 12) i bar još tri člana od kojih dva člana po pravu i jedan po izboru“. Kao pravnik morao bi znati da ne mogu o sudbini CPC odlučivati samo dva člana Sinoda, arhiepiskop Mitrofan Ban i episkop Kiril Mitrović. Mitropolit „pećki“ Gavrilo Dožić, takođe potpisnik dokumenta o ujedinjenju sa SPC, nije bio član Sinoda. Niti je bilo koja odluka Sinoda mogla biti izvršna bez saglasnosti kralja (član 22, stav: „Odluke Svetog Sinoda u spoljašnjim poslovima da postanu izvršne i za svakog obavezne, potrebno im je vrhovno Knjaževsko odobrenje“). Umjesto što priča gluposti o dvije crkve bolje bi bilo da se pozabavi da li je zakonito ukinuta CPC i prisajedinjena tzv. Ujedinjenoj srpskoj crkvi. Ili, da ga podśetim na osnovno pravno načelo - iz neprava ne može nastati pravo. Da Crnu Goru doživljavaju kao pravi rodoljubi pokrenuli bi inicijativu poštovanja prava u rješavanju crkvenog pitanja, umjesto što mlate gluposti da je DPS formirao dvije crkve. Imaju i Nikodima Milaša i njegovo Pravoslavno Crkveno Pravo (1. izd. 1890, 2. poprav. izd. 1902), u kojem mogu pročitati kojih deset autokefalnih jerarhija (među njima Jerarhija Crne Gore) je postojalo kad je Srpska crkva bila samo autonomija u okviru Vaseljenske patrijaršije. Dakle, nije bila ni samostalna!!! Da ne pominjem Ruski diptih iz 1850. i Atinsku sintagmu iz 1855. u kojima postoji CPC kao autokefalna i u kojima nema ni pomena o Srpskoj crkvi. Problem je što oni ne poštuju svoju istoriju i istorijske činjenice, što ih ne interesuje da saznaju istinu, već drve laži koje plasira SPC, kao pacijenti, a ne misleći ljudi. Konačno, bilo bi dobro da što više građana crnogorske nacionalnosti podnesu krivične prijave protiv Bogdanovića zbog širenja mržnje iz člana 7.Ustava Crne Gore i nacionalne, jezičke, vjerske diskriminacije iz člana 8. Ustava Crne Gore, pogotovu što popisi od 1948. godine, od kada se popisuje nacionalnost, jasno govore da su Crnogorci, još kad nije bilo pomena o DPS-u, bili dominanatna nacija u Crnoj Gori, čak do 90,67%, dok su Srbi do popisa 2003. godine, kad ih je odjednom bilo 31,99%, činili jednocifreni procenat u Crnoj Gori (od 1,78% 1948. godine, do 9,34% 1991. godine). Izgleda da su se Srbi od 1991. do 2003. godine razmnožavali mitozom, dok su Crnogorci odumirali zahvaljujući likovima poput Bogdanovića, Bečića i bratije iz - Za Crnu Goru bez budućnosti. Tako da je, Bogdanoviću i ostali, realnost suprotna od onoga što vi tvrdite. Nije DPS od jedne stvarao dvije nacije, nego je politikom devedesetih pravio Srbe od Crnogoraca! P.S. Ako treba, poslaću i izvod iz Matične knjige rođenih iz 1956. godine u kojem piše, tri i po decenije prije nastanka DPS-a, da su mi i otac i majka Crnogorci. A i ja! Toliko.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025031609034_7e66be2038dcd67ea7bd7f287233dbf910cb48d3e34e85f26f711e5f31fd7d96.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025031609034_7e66be2038dcd67ea7bd7f287233dbf910cb48d3e34e85f26f711e5f31fd7d96" data-rendition-name="original" width="800" height="547" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava na Skadru"><figcaption>Crnogorska zastava na Skadru</figcaption></figure>

Crkveni kmeri

&nbsp;,,Razmišljam da nekome dijete kisjelinom polijem...“ Takvu, užasavajuće prijeteću, poruku poslao je preko Skaj aplikacije 22. septembra 2020. godine, samo tri sedmice nakon ,,avgustovske revolucije“, nepoznati pripadnik kavačkog klana Radoju Zviceru, jednom od vođa kriminalne ekipe. Iz te komunikacije jasno se uočava žestoki animozitet prema tadašnjem glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću i zamjeniku specijalnog tužioca Saši Čađenoviću, kao i tadašnjem pomoćniku direktora Uprave policiej Zoranu Lazoviću.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025022119020_61276219a4881bc90e301221f8818bdef581a0a1cdeaf00a55db3d377affd2d7.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025022119020_61276219a4881bc90e301221f8818bdef581a0a1cdeaf00a55db3d377affd2d7" data-rendition-name="original" width="2130" height="1022" loading="lazy" alt="KAKO IH PREVIDIO ŠOŠKIĆ: Poruke iz Skaj prepiske "> <figcaption>KAKO IH PREVIDIO ŠOŠKIĆ: Poruke iz Skaj prepiske(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  ŠOŠKIĆEVA SELEKCIJA SKAJ PORUKA Citirane poruke članova kavačkog klana dio su obimne dokumentacije koja sadrži, prema izvorima Portala ETV, oko 300 hiljada priloga sa kriptovanih telefona. Ali ni jedna od ovih poruka, kao i desetina drugih u kojima se direktno prijeti likvidacijom Milivoju Katniću, Zoranu Lazoviću, Saši Čađenoviću – koje SDT tereti da su bili dio kavačkog klana Radoja Zvicera – nijesu sadržane u 300 strana obimnoj ispravljenoj optužnici specijalnog tužioca Miloša Šoškića! A sve te poruke sa kriptovanih telefona, kojima raspolaže Portal ETV, bile su dostupne, ne samo tužiocu Šoškiću, već i čelniku Specijalnog državnog tužilaštva Vladimiru Novoviću. Zašto onda te poruke nijesu bile plod interesovanja, niti se pominju, niti ih ima u optužnici specijalnog tužioca Miloša Šoškića podignutoj protiv Zorana Lazovića i Milivoja Katnića, kao ni u optužnici protiv Saše Čađenovića? Na pitanja naše medijske kuće – nema odgovora.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025022119028_1b2e9e7de785a4b95ce1700aec97f3d2f7d10a19e0fb913f1baea80af871f5c4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025022119028_1b2e9e7de785a4b95ce1700aec97f3d2f7d10a19e0fb913f1baea80af871f5c4" data-rendition-name="original" width="1000" height="563" loading="lazy" alt="POLITIČKA POZADINA PISANJA OPTUŽNICE: Miloš Šoškić i Vladimir Novović"> <figcaption>POLITIČKA POZADINA PISANJA OPTUŽNICE: Miloš Šoškić i Vladimir Novović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  O KATNIĆU, LAZOVIĆIMA, ČAĐENOVIĆU... Na osnovu ispravljene optužnice od 3. februara izvjesno je da tužilac Miloš Šoškić imao pred sobom ključni zadatak – naći u Skaj prepiskama optužujuće detalje protiv Katnića i Lazovića. I tu se specijalni tužilac suočio sa velikim problemom: u više od 1.200.000 poruka nema ni jedne koju su poslali Lazović, Katnić ili Čađenović jer oni nijesu imali kriptovane telefone. Zato se tužilaštvo potrudilo da slučaj, između ostalog, izgradi na činjenici da bivše ,,Katnićevo tužilaštvo“ nije odmah procesuiralo Duška Roganovića, uticajnog člana kavačke grupe. Prije svega, na osnovu jedne (?!) karakteristične Skaj poruke u kojoj infiltrirani policijski agent Petar Lazović - sin Zorana Lazovića - daje informaciju kako nakon saslušanja svjedoka Milana Kankaraša ipak neće hapsiti Duška Roganovića. ,,Duška je tata od Kate tražio da se izostavi, svaka ga je muka ubila iz kolica“, navodno je Petar Lazović poslao poruku Radoju Zviceru. Teško je povjerovati da su ova ili neke druge, slične, poruke Petra Lazovića zaista mogle da budu inkriminišuće ili validan dokaz da je Specijalno državno tužilaštvo za vrijeme Milivoja Katnića i Saše Čađenovića ,,pomilovalo“ Duška Roganovića i sačuvalo ga od tužilačkog progona.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025022119028_df8086888662818f6b907c1170ba18559891d49e44a1a4e3cab96e1c6ab20d1e.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025022119028_df8086888662818f6b907c1170ba18559891d49e44a1a4e3cab96e1c6ab20d1e" data-rendition-name="original" width="2268" height="1626" loading="lazy" alt="TARGETIRANJE lAZOVIĆA, KATNIĆA I ČAĐENOVIĆA: Dio Skaj komunikacije koju posjeduje Portal ETV"> <figcaption>TARGETIRANJE lAZOVIĆA, KATNIĆA I ČAĐENOVIĆA: Dio Skaj komunikacije koju posjeduje Portal ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Naprotiv: upravo je tužilac Saša Čađenović, nakon podataka koje mu je prezentirao tadašnji načelnik Specijalnog policijskog odjeljenja Dragan Radonjić, a po nalogu Milivoja Katnića – sredinom 2021. godine - procesuirao za stvaranje kriminalne organizacije vezano za otmicu i ubistvo Milete Radulovića zvanog ,,Kapetan“. OPASNE PORUKE Nasuprot tužilačkoj konstrukciji o navodnoj krivici Katnića, Lazovića, Čađenovića, analiza dijela autentičnih Skaj poruka koje posjeduje Portal ETV pokazuje sasvim suprotno: da su pojedini članovi kavačkog kriminalnog klana posmatrali i policijskog funkcionera Lazovića, kao i specijalne tužioce Katnića i Čađenovića, kao svoje progonitelje koji upotrebljavaju državnu moć za represiju protiv kavačkog klana. ,,Onaj Čađenović je lud kad se nakači“, piše Duško Roganović 1. novembra 2020. godine Radoju Zviceru, uz nadu da će, nakon što ,,avgustovska vlast“ napravi svoju vladu i Čađenoviću - ,,padati optuznice polako“. Navodni vođa kavačkog klana Zvicer je, u decembru 2020. godine u razgovoru sa nekadašnjim kotosrkim policajcem Ljubom Milovićem, ali i Duškom Roganovićem targetirao i načelnika SPO Dragana Radonjića. Tako je Roganović i shvatio da je Radonjić vrlo važan u postupanju Specijalnog državnog tužilaštva. ,,A to vas je onaj kume prodavao Radonjic od katnica covjek? On je najjaci covjek, desna ruka Katnica... Nema sta ne moze taj da sredi i sazna. Kordinirao je svime...“ U Skaj porukama Ljuba Milovića i Radoja Zvicera ponovo se, dan pred novu 2021. godinu, razgovara o glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću i načelniku SPO Draganu Radonjiću, ali i funkcioneru ANB-a Bulatoviću. ,,Radonjić ima 10 jakih murijasa snimljenih svaki razgovor je snimao sa bulatovicem i jos 4-5 ljudi...Radonjic mu sve spija i zato ga drzi... Ovaj kaze katnic je drvina nema mozga grama radonjic veliki uticaj ima jer mu je on dao ono za fabriku cigara“ PLANOVI ZA ,,ODSTRIJEL“ Istovremeno, izražava se nada da će ,,oslobodioci“ brzo posmjenjivati čelne ljde policije i tužilaštva. ,,Sad se sve mijenja, makli su veljovica, onda onog sefa ANB perunicica, polako ih sve skidaju“ – tako piše Roganović 30. decembra 2020. godine. Istog dana Ljubo Milović u razgovoru sa Radojem Zvicerom tvrdi da je Milivoje Katnić na stalnoj vezi sa Jovicom Vukotićem, kojeg naziva ,,šklempo“, tvrdeći da su njih dvojica u dobrim odnosima - jer su obojica porijeklom Čevljani.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250221190212_1438240e8997ef73408f9db1e6440f06d258498f73e3e4c4248439678bf933d9.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250221190212_1438240e8997ef73408f9db1e6440f06d258498f73e3e4c4248439678bf933d9" data-rendition-name="original" width="670" height="447" loading="lazy" alt="LAZOVIĆ, KATNIĆ I ČAĐENOVIĆ BILI NA METI: Slobodan Kašćelan "> <figcaption>LAZOVIĆ, KATNIĆ I ČAĐENOVIĆ BILI NA METI: Slobodan Kašćelan(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Tezu o dobrim odnosima Katića sa vođom ,,škaljaraca“ Vukotićem objašnjava i Ljubo Milović, uz napomenu da su i Petra Lazovića, kojeg zove ,,Junior“, direktno ,,testirali“ da im otkrije Katnićevo ponašanje. ,,Sinoć smo dobro juniora napali za katnica...Da je na vezi i pomaze jovici... Nije progovarao. Nije imao argumrnata da ga brani...“ – piše odbjegli policajac, član kavačkog klana Milović. O ulozi Dragana Radonjića razgovarali su i dvojica vođa kavačkog klana Slobodan Kašćelan i Radoje Zvicer. ,,Pa jeli moguce da je dragan radonjic radio za skaljarce, sef specijalnog tima“, pita Kašćelan i odah dobija odgovor od Zvicera: ,,Da da kako ne...Mene je on namjestio...“ Potom Zvicer ,,eksluzivno“ obavještava Kašćelana da su Katnić i Radonjić u rodbinskim vezama, da je ,,radonjic brat od tetke katnicu milivoju“, ali da to Ljubo Milović nije znao i da je mislio kako Radonjić i Katnić rade za – škaljarski kriminalni klan.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250221190212_ae0ea296ea6256e33ece6b52ae792a1f0b847e94278a80b746445950b2512597.webp" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250221190212_ae0ea296ea6256e33ece6b52ae792a1f0b847e94278a80b746445950b2512597" data-rendition-name="original" width="1028" height="493" loading="lazy" alt="TRAŽIO UKLANJANJE PREPREKA: Radoje Zvicer, na potjernici Austrije"> <figcaption>TRAŽIO UKLANJANJE PREPREKA: Radoje Zvicer, na potjernici Austrije(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Osim Katnića i Radonjića, očito je da su vođe kavčana jedva čekale da se sa pozicije visokog policijskog funkcionera ukloni Zoran Lazović. ,,Vidjećemo sto ce lazovic uraditi dok je jos u mandat, koji ce nam k.... posle“ – ocjenjuje Zvicer. ODBRANA vs TUŽILAŠTVO Odbrana Milivoja Katnića pronašla je više od 90 poruka vođa i članova škaljarskog klana - usmjerenih protiv bivšeg glavnog tužioca, specijalnog tužioca i nekadašnjeg policijskog funkcionera – u velikoj mjeri urušavaju suštinu optužnice Specijalnog državnog tužilaštva. Ali i otvaraju pitanje političkih motiva kreatora optužnice, specijalnog državnog tužioca Miloša Šoškića i njemu nadređenog glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića. Veliki dio transkripata pristigao je od Europola iz Francuske, shodno instrukcijama zvanične Podgorice, direktno na adresu načelnika Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića. Međutim, u ispravljenoj optužnici protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića, objavljene su kopije Skaj prepiski, navodno između Ljuba Milovića, Slobodana Kašćelana, Petra Lazovića, Duška Roganovića, kao i Darka Šarića, ali i više članova kavačkog klana. Kriminalne organizacije kojoj su, po navodima optužnice, pripadali uticajni državni službenici policije i tužilaštva - Lazović i Katniić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250221190212_8d07301113f150b4ebc8b97b480ab13799736002f9940e58b82f56dcc3347af0.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250221190212_8d07301113f150b4ebc8b97b480ab13799736002f9940e58b82f56dcc3347af0" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="MNOGO ZAMJERKI: Specijalni tužilac Šoškić"> <figcaption>MNOGO ZAMJERKI: Specijalni tužilac Šoškić(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na ukupno 78 strana objavljeni su transkripti poruka, a uz brojna pojašnjenja specijalnog tužioca o sadržaju poruka, u optužnici koja je ispisana na punih 300 stranica, gotovo je trećina stranica posvećena prepiski putem zaštićene aplikacije do 2021. godine. Podaci koje objavljuje Poral ETV u potpunosti razobličavaju, ne samo brojne manjkavosti i kontradiktornosti optužnice, nego političku pozadinu postupaka Specijalnog državnog tužilaštva koja ozbiljno navodi na sumnju da je riječ o politički montiranom procesu. &nbsp; &nbsp;

Tag: crkva-srbije