Na čelu „Večernjih novosti” je Milorad Vučelić, još od kraja 1980-ih, tj. od vakta Miloševića, perjanica najodvratnije srpske propagande, blizak tamošnjoj UDB-i, etc; ali za sadašnji kontekst ne manje bitno: - nosilac svetosavskoga odlikovanja koje mu uručiše patrijarh Porfirije Perić i arhiepiskop i mitropolit Irinej Bulović. Sada izgleda kako Patrijaršija Srbije, drugim riječima Perić i Bulović, ako ne i lično Vučić, od Mićovića, preko „Večernjih novosti”, šalje ultimativne naloge. Naime, Mićoviću u vezi njegova su-potpisa na pismu koje on prije par dana objavi sa petoricom drugih svetosavskih arhijereja —— iz Srbije naredili: - da povuče potpis - pa da se javno izvini - zatim im prinese pokajanje - i od njih zatraži oproštaj. Uostalom, evo što danas s portala „Večernjih novosti” pišu Mićoviću (prenijećemo integralno)… * * * * * * * * * Mnogi su iznenađeni što je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, zajedno sa mitropolitom njemačkim Grigorijem, mitropolitom žičkim Justinom, mitropolitom zahumsko-hercegovačkim Dimitrijem, arhiepiskopom zapadnoameričkim Maksimom i episkopom istočnoameričkim Irinejem, stavio svoj potpis na pismo protiv Srpske pravoslavne crkve (SPC) i patrijarha srpskoga Porfirija.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250304000320_bd6b27d202806ba5260643dde429594a87d9b74c07b64853757c9c3741713422.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250304000320_bd6b27d202806ba5260643dde429594a87d9b74c07b64853757c9c3741713422" data-rendition-name="original" width="1613" height="785" loading="lazy" alt="Novosti"> </figure>  1) Mitropolit Joanikije nije smio da se nađe na spisku potpisnika protiv SPC i patrijarha srpskoga Porfirija prvenstveno zbog očuvanja jedinstva SPC uopšte, a posebno u Crnoj Gori. Od vitalnog značaja za jedinstvo SPC jesu dobri odnosi između mitropolita crnogorsko-primorskoga i patrijarha srpskoga. Riječ mitropolita crnogorsko-primorskoga uvijek u SPC i javnosti ima posebnu težinu, a crnogorski mitropolit, bez obzira na ime i prezime, ima posebnu odgovornost i to je mitropolit Joanikije morao da ima u vidu. Interes sveštenstva, monaštva i vjernoga naroda Mitropolije crnogorsko-primorske nikada ne smije biti podređen interesima onih koji su javno prepoznati kao razbijači jedinstva SPC. 2) Mitropolit Joanikije nije smio da zaboravi da je u tron mitropolita crnogorsko-primorskih ustoličen 5. septembra 2021. godine isključivo zbog tvrdog i neodstupnog stava patrijarha srpskoga Porfirija da se zakazani čin ustoličenja mora obaviti u Cetinjskome manastiru. Ne treba zaboraviti da su 4. septembra u kasnim večernjim časovima neodlučni i nesigurni, a mitropolit Joanikije dobro zna njihova imena, predlagali da se njegovo ustoličenje odloži za neko drugo vrijeme. Mitropolit Joanikije dobro zna da je i on u jednome trenutku u veoma teškoj situaciji bio spreman na ustupak te vrste. Ali, mitropolit Joanikije zna da patrijarh srpski Porfirije sa čvrstom vjerom u Gospoda Boga i uzdajući se u Božiju pomoć nije prihvatio taj prijedlog. Dobro su ostale upamćene, a i postale su javne riječi patrijarha Porfirija da narednoga jutra, bez obzira na sve, kreće na Cetinje da obavi sveti čin zbog koga je i došao u Crnu Goru. Patrijarh srpski Porfirije i mitropolit kruševački David su, rizikujući svoje živote u najtežoj bezbjednosnoj situaciji zbog blokada Cetinja na Belvederu i prilazima Cetinju, helikopterom Vojske Crne Gore otišli u Cetinje i u Cetinjskome manastiru ustoličili mitropolita Joanikija. Nije bilo nikakve potrebe da se mitropolit Joanikije priključuje javnome napadu na patrijarha Porfirija i mitropolita Davida u vrlo delikatnome trenutku u Srbiji i to pismom u kojemu su mitropolitu Davidu pripisane i podmetnute riječi koje nije napisao. 3) Mitropolit Joanikije je, prije potpisivanja javnoga pisma patrijarhu Porfiriju, morao da ima u vidu koliku podršku su, prvenstveno iz Srbije, a potom i iz ostalih srpskih krajeva, dobile Mitropolija crnogorsko-primorska i eparhije SPC u vrijeme borbe za očuvanje svetinja krajem 2019. i tokom 2020. godine. Ta podrška i ta ljubav je iz dana u dan bivala sve veća i sve potrebnija i nju vjerni narod u Crnoj Gori, bez obzira na ovaj neprimjereni postupak mitropolita Joanikija, nikada neće i ne smije zaboraviti. 4) Mitropolit Joanikije je morao da ima u vidu da je tadašnji mitropolit zagrebačko-ljubljanski, a današnji patrijarh srpski Porfirije bio jedan od onih srpskih vladika koji je iz duše i iz srca, čak i svojim učešćem na litiji u Podgorici za svetoga Simeona 2020. godine, javno i neodstupno podržavao pravednu borbu blaženopočivšega mitropolita Amfilohija, tadašnjega episkopa Joanikija, sveštenstva, monaštva i vjernoga naroda za odbranu svetinja SPC u Crnoj Gori.&nbsp; 5) Mitropolit Joanikije je imao ljudsku i svešteničku obavezu da patrijarhu Porfiriju časno uputi javnu podršku i čestito uzvrati bratsku ljubav i da u danima kada su u Srbiji, čak i neodgovornim nastupima pojedinaca iz SPC izvan Srbije, prizivani i podsticani građanski sukobi većih razmjera pošalje poruku mira patrijarhu, episkopima, sveštenicima, monasima i građanima Srbije. Bilo je prirodno i očekivano da mitropolit Joanikije, uz pismo podrške patrijarhu Porfiriju i episkopima SPC u Srbiji, osudi besprizornu kampanju koja se, prvenstveno preko Nova, N1 i društvenih mreža, vodi protiv SPC i srpskoga patrijarha, a ne da sa ostalim potpisnicima potpisuje krajnje nedobronamjerno pismo i plasira ih podijeljenoj javnosti u Srbiji preko krajnje necrkvenih medija. Na žalost, ta podrška i poruka mira sa cetinjskoga trona je neočekivano izostala. 6) Mitropolit Joanikije je, prije potpisivanja pisma, zaboravio ključni doprinos patrijarha srpskoga Porfirija prilikom konačnoga usaglašavanja i potpisivanja Temeljnoga ugovora između Crne Gore i SPC 3. avgusta 2022. godine u Podgorici. 7) Mitropolit Joanikije je morao da ima u vidu da se patrijarh Porfirije u svakoj prilici bratski odazivao na pozive da pośeti Mitropoliju crnogorsko-primorsku i Crnu Goru i da na taj način podrži mitropolita Joanikija, arhijereje, sveštenstvo, monaštvo i vjerni narod SPC u Crnoj Gori, ali i da svjedoči i utvrđuje jedinstvo SPC u srpskome narodu. &nbsp; 8) Mitropolit Joanikije je morao da ima u vidu da on nema kanonsku odgovornost izvan Mitropolije crnogorsko-primorske i da nema pravo da se, preko Nova i N1, nekanonski miješa u jurisdikciju patrijarha srpskog i ostalih episkopa SPC u Srbiji. Nekanonsko miješanje u tuđu kanonsku jurisdikciju je bilo u funkciji ostvarivanja političkih ciljeva. To pismo je mogao da potpiše svako, ali ne i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije. 9) Mitropolit Joanikije je morao da ima u vidu da su studenti iz neformalne organizacije „Kamo śutra”, poslije zločina masovnoga ubista 1. januara ove godine u Cetinju, sa gotovo identičnim parolama i simbolima pokrenuli proteste u Podgorici. Mitropolit Joanikije se o tim protestima i tim studentima na teritoriji njegove kanonske jurisdikcije nije oglašavao, ali jeste o protestima i studentima iz Srbije za koju uopšte nije nadležan. 10) Mitropolit Joanikije je, prije potpisivanja pisma protiv SPC i patrijarha srpskoga Porfirija, zaboravio da pogleda ko sve iz Crne Gore podržava proteste u Srbiji. To su osvjedočeni neprijatelji Mitropolije crnogorsko-primorske i neprijatelji srpskoga naroda. Mitropolit Joanikije je zaboravio da, prije potpisivanja pisma, vidi da je i Aljbin Kurti uputio javnu podršku protestima radi podsticanja građanskih sukoba u Srbiji. Da ovom prilikom ne pominjemo i podršku iz Hrvatske sa sve ustaškim i neo-ustaškim simbolima koju mitropolit Joanikije nije želio ili nije htio da vidi.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250304000324_de28d24a95f005b4bae7d2e5f0b0cc1a8dd81a6cc5284e4134aa64258056dc17.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250304000324_de28d24a95f005b4bae7d2e5f0b0cc1a8dd81a6cc5284e4134aa64258056dc17" data-rendition-name="original" width="1320" height="970" loading="lazy" alt="Joanikije"> </figure>  Niko ni u najkošmarnijem snu nije mogao da sanja da će mitropolit Joanikije, koji je smatran za tvrdi stub SPC u Crnoj Gori, stati u red sa onima koji ne žele dobro srpskome narodu i Srbiji. Moglo bi da se navede još razloga zbog kojih ime i potpis mitropolita crnogorsko-primorskoga Joanikija nije smio da se nađe na pismu koje nije u funkciji očuvanja jedinstva SPC i srpskoga naroda. Još uvijek nije kasno da mitropolit Joanikije POVUČE SVOJ POTPIS sa tog pisma protiv patrijarha srpskoga Porfirija i da se JAVNO IZVINI i u danima vaskršnjeg posta PRINESE POKAJANJE i ZATRAŽI OPROŠTAJ.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

ULTIMATUM IZ BEOGRADA ZA MIĆOVIĆA – Srbija te ustoličila: da se odrekneš potpisa, izviniš nam se, pokaješ i zatražiš od nas oproštaj

NVO Centar za građanska prava pozvala je premijera Milojka Spajića da se urazumi, odustane od predloženih izmjena Zakona o državnoj imovini, kojim se groblja namjeravaju prepisati Crkvi Srbije i izbjegne stvaranje još većih podjela i sukoba u već uzavrelom teškom društvenom momentu. Iz ove organizacije su poručili da se pridružuju pozivu Stege i NVU Komunica na protest upozorenja 15. februara u 18 sati na Cetinju, ukoliko se do 12. februara ne povuku izmjene ovog Zakona. Oni podsjećaju da Spajić još uvijek nije odgovorio na javno pismo Stege od 17. januara, kojim se traži povlačenje spornih odredbi koje su na prijedlog Nove srpske demokratije Andrije Mandića, inkorporirane prijedlog izmjena Zakona. Dodaju da je jasno da se ovakvom izmjenom Zakona ispunjavaju zadaci koje je pokrenuo Dritan Abazovic prijevarnim potpisivanjem takozvanog Temeljnog ugovora 2022. godine. - U članu 7. ovog ugovora, navodi se da se „država obavezuje da, u skladu sa sopstvenim pravnim poretkom, izvrši UKNJIŽBU SVIH NEUPISANIH nepokretnosti u vlasništvo Mitropolije crnogorsko-primorske, Eparhije budimljansko-nikšićke, Eparhije mileševske, Eparhije zahumsko-hercegovačke i njihovih crkveno-pravnih lica kojima pripadaju“. Prepisivanje groblja Crkvi Srbije nije samo napad na našu tradiciju, vec i nepoštovanje naših familija i naših predaka. Ovo nije samo pitanje osnovnih ljudskih prava, već i obaveza vlasti da se ovakva delikatna pitanja rješavaju na legalan i legitiman način, bez da se duboko zadire u najintimnija ljudska svetilišta u crnogorskom kulturološkom kodu – navode iz ove organizacije. Kao dokaz kako to izgleda i što se pokušava nametnuti svima, iz NVO Centar za građanska prava ukazuju na „dozvolu“ danilovgradskog paroha Željka Ćapića iz juna prošle godine u kojoj daje dozvolu mještaninu Kosića na grobno mjesto.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250206110248_91facef60b745eec34c21a29d0d169a702f46169df2139cbff63df547989a4b2.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250206110248_91facef60b745eec34c21a29d0d169a702f46169df2139cbff63df547989a4b2" data-rendition-name="original" width="975" height="1396" loading="lazy" alt="Dozvola za grobno mjesto danilovgradskog paroha"></figure>  - Zato se pridružujemo pozivu Stege i NVU Komunica , u pozivu na protest upozorenja 15. februara u 18 sati na Cetinju, ukoliko se do 12. februara ne povuku izmjene ovog Zakona. Podśećamo crnogorsku javnost, da su povodom najava popova Crkve Srbije da se gradi kapela Aleksandra Karađorđevića, crnogorski građani 5. septembra prošle godine organizovali protest na Lovćenu sa jednom porukom: „Mi smo spremni“. Spremni da branimo svoju imovinu, svoju kulturu, istoriju i svoju svetinju, zbog svojih predaka i potomaka. Ta grudva sa Lovćena i sa Cetinja će pokrenuti lavinu po Crnoj Gori. Zato pozivamo premijera Spajića da se urazumi, obustavi ovu neodgovornu odluku i izbjegne stvaranje još većih podjela i sukoba u već uzavrelom teškom društvenom momentu opterećenom mnogim nepravdama. Ako to ne učini, biće odgovoran za posljedice koje slijede – zaključuje se u reagovanju NVO Centar za građanska prava.

Spajić da se urazumi i ne produbljuje sukobe u uzavrelom društvenom trenutku

Crkva Srbije (SPC), ne prestaje u mala fides nakanana da uporno falsifikuje istoriju Crne Gore i posrbljava, odnosno, pokušava nihilizovati crnogorsko nacionalno biće, sa ciljem da se ruinira Crna Gora i nacionalno i etnički asimiluje crnogorski narod. U tome lošemu naumu, koji je kontinuiran, ima značajnu podršku brojnih političkih i drugih vladajućih činilaca u Crnoj Gori, na žalost, na koje ima, nenormalni i ogromni politički uticaj, u formalno sekularnoj državi, što je jako štetno, gotovo pogubnu za Crnu Goru i što dokatuje marionetski karakter svih vlasti koji upravljaju Crnom Gorom od kraja 2020. do danas. Demisija, odnosno, odlazak ove vlasti je neophodan s položaja da bi se oporavila Crna Gora. Crkva Srbije, odnosno, SPC, ponovo, posrbljava i otima crnogorsko kulturno nasljeđe i istoriju, otimajući Crnoj Gori i crnogorskom narodu, u smislu etnosa, štampariju Crnojevića i smiještajuću je u kontekst kome ona nikad pripadala nije i kome ne pripada. Ona je bila crnogorska etnički i državna štamparija Crne Gore u epohi dinastije crnogorske Crnojević.
Mitropolit Crkve Srbije ili službeno Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, odnosno, njene eparhije Crnogorsko-primorske g. Joanikije Mićović stalno, služeći se manipulacijama i istorijskim krivotvorinama, opsjednut, očito, Njegoševim mauzolejom na Lovćenu, koji mu posebno smeta, te, ergo, stalno tvrdi da treba “vratiti Njegoševu kapelu na Lovćen” i u nju presahraniti zemne ostatke Petra II Petrovića-Njegoša. U stvari, on hoće samo da vrati okupaciono zdanje Aleksandra Karađorđevića iz 1925. godine, a ne Njegoševu kapelu, koju je upravo 1925. godine, srušila oružana sila Karađorđevića u vrijeme kad je Crna Gora bila žrtva okupacije i nasilne velikosrpske aneksije i subjugacije.
Episkop/mitropolit Crkve Srbije u Crnoj Gori, prilično slabog znanja, Joanikije Mićović na specijalnom zadatku u Crnoj Gori, uzurpator trona svetog Petra Cetinjskog, inače, samo nastavlja da korača, ali primitivnije i profanije, utabanom stazom svog prethodnika i velikosrpske klerikalne i neklerikalne politike, koja uporno obmanjuje javnost oko istorijata oštećenja, rušenja i tzv „obnavljanja“ nekadašnje kapele na Lovćenu i oko podizanja Njegoševog mauzoleja.
On želi da vrati kapelu Aleksandra Karađorđevića, njegovu zadužbinu, a ne da obnovi Njegoševu kapelu, koju je umjesto da je popravi, do temelja davno srušio upravo režim kralja Aleksandra u Kraljevini SHS.
Njemu kao i ostalim velikosrpskim asimilatorima Crnogoraca i negatorima crnogorske nacionalne samobitnosti smeta veličanstveni spomenik-mauzolej Njegošu, remek djelo znamenitog hrvatskog, jugoslovenskog, evropskog i svjetski priznatog i poznatog umjetnika, vajara Ivana Meštrovića, jer ni on ne može da podnese činjenicu što je jedan Hrvat spleo dostojni vijenac jednom Crnogorcu i što je jedan rimokatolik napravio velelepno zdanje u kome je i spomenik i grobnica jednog pravoslavnog vladike i pjesnika slobode kosmopolitskih svjetonazora.
Suočavamo se već duže vrijeme sa harangom protiv Njegoševog mauzoleja na Lovćenu, čiji je jedan od protagonista g. Joanikije II Mićović, koji, uz podršku svojih sljedbenika, saveznika i mentora, (inače njegovi suštinski tutori i paternalisti su u imperijalnoj moskovskoj patrijaršiji) crnogorsku i širu javnost pokušava da alarmira pozivima, pokličima i obećanjima da će se Aleksandrova kapela iz 1925. ponovo podići na Lovćenu.
Od toga neće, naravno, biti ništa. To je samo propagandno-agitaciona floskula, koju velikosrpski asimilatori i denacionalizatori (kojima smeta nezavisna i suverena Crna Gora, i koji bi je, da mogu, rado srušili i ukinuli i anektirali Srbiji, ali, eto, na njihovu žalost ne mogu) dugo vremena uzaludno plasiraju. U pitanju je klasična zabluda, skup pustih političkih želja, snova i opsjenarstva dijela episkopa iz vrha Srpske pravoslavne crkve i dijela njenih sveštenika, koji o tome trube i telale decenijama bezuspješno i šire istorijske neistine oko rušenja autentične Njegoševe kapele.
Mitropolit Joanikije ponavlja tlapnju da su komunistička vlast u Jugoslaviji i njen lider Josip Broz Tito naredili da se „sruši Njegoševa kapela i razori Njegošev grob“, što je istorijski netačno.
Njegoševa kapela (čiji je ktitor bio vladika Rade) na Lovćenu i je srušena 1925. voljom vrha vlasti Kraljevine SHS u Beogradu i podignuta je tada na njenom mjestu sasvim druga i drugačije simbolike kapela Aleksandra Karađorđevića, koju je vlast SFRJ, odnosno, preciznije Republike Crne Gore kao njenog integralnog dijela, uklonila, legalno i legitimno, davno sa Lovćena i podigla velelepno zdanje dostojni Mauzolej Njegošu po projektu čuvenog kipara Ivana Meštrovića, u čijoj kripti se nalazi Njegošev grob.
Red je da kažemo nešto u kratkim crtama o istorijatu nekadašnje Njegoševe kapele, odnosno, crkve koja je postojala na Lovćenu. 
Petar II Petrović Njegoš je na Lovćenu 1845. ili 1846. podigao kapelu posvećenu Svetom Petru Cetinjskom (svom stricu i prethodniku na državno-mitropolitskoj stolici Crne Gore).
Njegoš, odnosno, vladika Rade bio je poglavar autokefalne Crnogorske crkve, i on izričito pominje crnogorsku naciju u službenim aktima Crne Gore njegovog vremena, kao i Crnogorsku pravoslavnu crkvu čiji je bio poglavar, noseći pritom bijelu pan-kamilavku. To brojni nacional-klerikalni i agresivni negatori Crne Gore i Crnogoraca svjesno prećutkuju. Naravno, to pokušava negirati i mitropolit g. Joanikije, ali se utvrđene istorijske činjenice ne mogu negirati, ni halabukom, ni obmanama, ni podmetanjima, ni indoktrinacijom, ni falsifikatima itd. Jer istina se pobiti ne može. Još manje zatrti, koliko god ona trpjela udare.
Njegošev zavjet nije bio da se sahrani u kapeli na Lovćenu, ali ima posrednih svjedočenja da je saopštio da bi želio da se sahrani na Lovćenu, ali ne u kapeli, crkvi koju je podigao, nego pored nje. O tome je zapis ostavio i Vuk Popović. 
Dakle, Njegošev autentični, pisani, neposredni, manuskriptalni, amanet da se sahrani u spomen crkvi na Lovćenu jednostavno istorijski ne postoji. U njegovom testamentu ( zavještaju, oporuci), nema niđe nikakve njegove zapovijesti, amaneta, da se sahrani u kapeli Svetog Petra Cetinjskog na Lovćenu.
Knjaz Danilo I Petrović-Njegoš je, ipak, iz državno-političkih, idejnih razloga, sahranio Njegoša u kapeli Svetog Petra 1855. a ne izvan kapele, odnosno, pored kapele. Do tada je Njegoš počivao u grobnici u Cetinjskom manastiru – od smrti 1851. Njegoševu zadužbinu iz 1845. nijesu srušili 1916. Austrijanci (kapela na Lovćenu bila je tada oštećena i mogla se popraviti), ni komunisti 1972.
Njegoševu Kapelu su namjerno srušile 1925. vlasti monarho-unitarne države SHS da bi se iste godine podigla na Lovćenu nova i drugačija kapela, ne od lovćenskog no značajnim dijelom od venčačkog kamena („od Topole“), to je bila kapela različitih dimenzija i simbolike i kapela kralja Aleksandra Karađorđevića, podignuta tada „u slavu“ dinastije Karađorđević i koja je predstavljala čin i znak okupacije i nasilne aneksije (anšlusa) Crne Gore.
Kralj Aleksandar „Palikuća“ je svoju 1925. podignutu kapelu posvetio Svetom Đorđu, a Njegoš 1845. svom stricu Petru Prvom-Svetom Petru Cetinjskom. To je bitna razlika.
Aleksandrova kapela na Lovćenu je bila simbol ukidanja Crne Gore, svrgavanja dinastije Petrović sa prijestola Crne Gore i ukidanja autokefalne Crnogorske crkve. Njegošev mauzolej na Lovćenu je simbol vječnosti Crne Gore i on će tu biti zauvjek, dok je Crne Gore, Crnogorki i Crnogoraca, dok je Cetinja i dok je Lovćena. Dok je, riječju, samosvjesnih i rodoljubivih građana Crne Gore. Zato klero-politički i ideološki, verbalni napadači na Lovćen treba da se okanu ćorave i zaludnje rabote, jer se Aleksandrova kapela na Lovćen neće vraćati.
Mitropolit Joanikije, treba mnoge činjenice uzeti u obzir, a on ih umjesto toga igonoriše. I to one činjenice koje govore da su, recimo, Petar I i Petar II Petrović Njegoš bili poglavari autokefalne Crnogorske crkve, kao i raniji i kasniji crnogorski mitropoliti, i da su status autokefalnosti Crnogorskoj crkvi priznavale sve autotokefalne crkve na čelu sa Carigradskom patrijaršijom. Priznavala je i Ruska pravoslavna crkva u 19 vijeku i kasnije u 20 vijeku, sve dok ona nije nasilno ukinuta i pripojena 1920., tada stvorenoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi Kraljevine SHS, nastaloj političkom voljom i odlukom vrhovne vlasti Kraljevine SHS u Beogradu-odnosno regentom regent Aleksandra Karađorđevića.

Vođstvo Crkve Srbije u Crnoj Gori nastavlja zavjeru protiv države i crnogorskog etnosa i nacije

Nezavisna odbornica u Skupštini Opštine Nikšić Tatjana Knežević-Perišić pozvala je ministarku kulture i medija Tamaru Vujović da reaguje povodom nove istorijske otimačine Crkve Srbije i emisije „TV Hram“ o tome „kako su Srbi na Cetinju odštampali prvu ćiriličnu knjigu na svijetu u 15. vijeku” - te dodala da bi, ako neće to da učini, trebalo da podnese ostavku i zaštiti se od novog poniženja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48.7643%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fza-tv-hram-srbi-odstampali-prvu-cirilicnu-knjigu-na-cetinju-a-joanikiju-stamparija-crnojevica-zapocela-epohu-srpskog-stamparstva&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Portal ETV već čeka odgovore na pitanja ovim povodom iz resora Tamare Vujović.
- Ministarka kulture i medija, iako znamo koju ideološku matricu predstavlja, morala bi, bar položajem, zaštititi instituciju i državu, u kojoj reprezentuje kulturu. Pošto znam da neće, pozivam je da podnese ostavku kako bi sebe zaštitila od novog poniženja, koje je već doživjela od Eparhije budimljansko Nikšićke, kada je poništila sopstveno rješenje kojim je prethodno odbila (nezakoniti) zahtjev za podizanje spomenika Amfilohiju Radoviću u Beranama - poručila je Knežević-Perišić.
- Učenici osnovnih škola u Crnoj Gori znaju da je nijesu Srbi štampali no Crnogorci, zahvaljujući odvažnoj dinastiji Crnojevića, koja je, u okruženju Osmanlija i Mlečana, bosanskoga bana i srpskih despota, stvarala novo doba. Uz izgradnju novih gradova, manastira, crkvi, dvorova, prvi su na Balkanu, a drugi u slovenstvu, dvije godine poslije Krakova i trideset osam godina poslije Gutenberga, na Cetinju štampali „dušespasne knjige“ - ukazala je Knežević-Perišić.
Vispreniji srednjoškolci bi, dodaje ona, morali znati da je Ivan Crnojević slao monahe u Italiju da izučavaju tipografski zanat, što je kasnije uticalo da se pojava prve štamparije vezuje za njegovo ime, iako mu je sin Đurđe Crnojević, „Crnojzi gori gospodar”, bio taj koji je formalno otvorio prvu državnu štampariju.
- Uzalud mitropolit Joanikije, falsifikuje crnogorsku istoriju. Istorija je zabilježila da su Crnojevići ulagali toliko napora da opismene crnogorski narod, od starih zapisa “u svim oblicima latinske majuskule i minuskule, grčkoga pisma, a kasnije i ćirilice, koji se nalaze na cijelome prostoru Crne Gore”. Monah Makarije od Crne Gore, “po zapovijesti, gospodina mi Đurđa Crnojevića, pri preosvećenom arhiepiskopu zetskom, mitropolitu kir Vavili”, napravio je remek djelo crnogorske pismenosti.Sa sedam svještenika Zetske mitropolije, Makarije je sam pravio olovna slova, raskošnu grafiku i ilustracije, a Crna Gora ovim podvigom, ušla u malu Gutenbergovu galaksiju tada prosvijećenih država Evrope - podvukla je Knežević-Perišić.
Jasno je, kaže, zašto otimačima crnogorske kulturne baštine tako znači Oktoih.
- Zato što je remek djelo štamparstva, očuvano kroz vjekove i zato što dokazuje koliko je Crna Gora bila jedinstvena i unikatna u prostoru kojeg je gotovo pet vjekova kontrolisala Osmanska imperija. Dostignuća u tom malom, slobodarskom prostoru, kakav je bio crnogorski, junaštvo i podvizi dostojni antičkih, trn u oku su velikosrpskim kreatorima “sveta”, koji nikad neće biti realizovan u Crnoj Gori - istakla je ona.
Ukazala je da su Crnojevića štamparija, i Njegoševa štamparija, i Danilova štamparija, dio su crnogorskog kulturnog sistema vrijednosti, dio crnogorske kulturne baštine, dio napora tadašnjih vlasti da im stanovništvo bude obrazovano i svjesno sebe, a i drugih.
- Punih 530 godina kasnije, vlasti Crne Gore rade sve suprotno-dopuštajući otimanje i falsifikovanje crnogorske istorije, mitomanstvo, pseudoreligioznost, kako bi “pastva” živjela u laži i neznanju, s kojom je najlakše upravljati. Ali sve do jedne ure! U Boga se nadam, ta ura će brzo doći - zaključila je Knežević-Perišić.

Knežević-Perišić: Vujović da reaguje na novu istorijsku otimačinu Crkve Srbije - ili zaštiti sebe od poniženja i podnese ostavku

Savez kršćana Hrvatske prije nekoliko dana uputio je Savjetu Evropske unije, na njihov zahtjev, dokument koji se odnosi na slučajeve pedofilije u Crkvi Srbije, ali i na druge seksualne prestupe – saopštio je Portalu ETV, bivši svještenik ove vjerske zajednice Bojan Jovanović, koji već nekoliko godina predano radi na objelodanjivanju ovih teških krivičnih djela. Prije Savjeta Evropske unije dokument su zatražile i druge relevantne međunarodne adrese, poput Ujedinjenih nacija. - Tema dokumenta uključuje slučajeve pedofilije i drugih ozbiljnih zločina koje su počinili pripadnici ove crkvene institucije, a koji su bili zaštićeni od strane države Srbije – kazao je Jovanović.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250111220144_c3726101fcd472eed29980661220faa692fdc130c03b7d843a86ff3b2813f0b3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250111220144_c3726101fcd472eed29980661220faa692fdc130c03b7d843a86ff3b2813f0b3" data-rendition-name="original" width="512" height="512" loading="lazy" alt="Bojan Jovanović"><figcaption>Bojan Jovanović</figcaption></figure>  Ovaj dokument, kako je istakao, nije samo pravni korak, već i poziv na odgovornost i transparentnost u vezi s djelovanjem crkvenih i političkih autoriteta u regionu. - Evropska unija, u svom nastojanju da podstakne vladavinu prava i zaštitu ljudskih prava, nastavlja s temeljnim ispitivanjem svih prijava i optužbi koje ukazuju na sistemsko zanemarivanje žrtava i zaštitu počinilaca – kaže Jovanović. Naglašava da je važno napomenuti „da ovaj korak nije usmjeren protiv vjerskih institucija u širem smislu, već na osiguranje odgovornosti i pravde za one koji su prekršili zakone, uključujući one koji su činili nečasne i zločinačke radnje, skrivajući se iza zaštite vlasti“. - Očekujemo da ćemo uskoro biti primljeni u Savjet EU kako bismo detaljnije razmotrili i pojasnili navode iz dokumenta, te ćemo izložiti sve relevantne informacije. Predstoji nam i prijem u Ujedinjenim nacijama u Ženevi, gdje ćemo dodatno izložiti sve navode i pružiti dodatne dokaze koji potvrđuju našu inicijativu. Ovaj korak predstavlja ključnu priliku da međunarodna zajednica u potpunosti sagleda razmjere problema i preduzme odgovarajuće mjere – poručuje Jovanović.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250111220144_c72df14cfa0e351d365a1c5ed0a3e1b9bb87c65a1c33879970d3f901cbeec630.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250111220144_c72df14cfa0e351d365a1c5ed0a3e1b9bb87c65a1c33879970d3f901cbeec630" data-rendition-name="original" width="720" height="1600" loading="lazy" alt="Materijal Savjetu EU upućen 9. januara"><figcaption>Materijal Savjetu EU upućen 9. januara</figcaption></figure>  Uvjeren je da će odgovarati oni koji su omogućili ili ignorisali ove teške zločine, te da proces koji je pokrenuo sa timom saradnika „ima potencijal za izazivanje dubokih promjena u odnosima između vjerskih institucija i državnih vlasti, ne samo u Srbiji, nego i u širem evropskom kontekstu“. - Očekujemo da će ovaj slučaj izazvati značajnu pažnju i unutar same Evropske unije, koja se kontinuirano zalaže za zaštitu temeljnih ljudskih prava i pravde – zaključio je Jovanović, ističući da se dio ekspozea koji je dostavljen Savjetu EU odnosi i na Crnu Goru. Jovanović je 2021, uz podršku NVO Montenegro International, koja se odazvala na njegove apele da se neko uključi i podrži njegovu višegodišnju borbu da silovatelji u Crkvi Srbije budu procesuirani i kažnjeni, objavio knjigu „Ispovest kako smo ubili Boga“. Knjiga je stravično svjedočanstvo o seksualnim nepočinstvima visokih crkvenih velikodostojnika Crkve Srbije čije su žrtve, uglavnom djeca i tinejdžeri. - Ekspoze obuhvata nekoliko konkretnih slučajeva zlostavljanja unutar SPC, uključujući i one u Hrvatskoj, gdje su svještenici SPC osumnjičeni za pedofiliju. Ovi slučajevi ukazuju na praksu prebacivanja osumnjičenih sveštenika u druge parohije, što dodatno omogućava prikrivanje zločina i zaštitu počinilaca. Ovi alarmantni podaci ukazuju na postojanje organizovane mreže koja omogućava opasne prakse premještanja osumnjičenih, umjesto da se preduzmu odgovarajuće pravne mjere – kazao je tanije Jovanović za Portal ETV.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250111220144_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250111220144_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="SVJEDOČANSTVO O PEDOFILIJI U CRKVI SRBIJE: Knjiga Bojana Jovanovića"><figcaption>SVJEDOČANSTVO O PEDOFILIJI U CRKVI SRBIJE: Knjiga Bojana Jovanovića</figcaption></figure>  On tvrdi da su svi zločini dokumentovani u arhivima Crkve Srbije i da je njihovo otvaranje put da se otkrije istina. Jovanović je i sam bio žrtva seksualnog zlostavljanja u Crkvi Srbije, a pokušao je da ga zlostavlja nekadašnji episkop Zvorničko-tuzlanske eparhije (BiH) Vasilije Kačavenda koji je ukazom ove vjerske zajednice 2012. penzionisan. Episkop šumadijski Crkve Srbije Jovan, međutim, ljetos ga je rehabilitovao odlikovanjem koje mu je uručio u Kragujevcu - ordenom šumaričkih mučenika?! Kačavenda nikada nije odgovarao za teške optužbe iznešene na njegov račun - da je bio pedofil, da je najvjerovatnije stajao i iza ubistva jednog mladića u Crkvi Srbije, da je organizovao orgije sa dječacima... Na osnovu Jovanovićevog materijala Specijalno tužilaštvo Crne Gore formiralo je predmet. Prema njegovim tvrdnjama, dokumentacija dokazuje da je i aktuelni mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović učestvovao u prikrivanju pedofilije, ali i njegov prethodnik, pokojni Amfilohije Radović.

Kaćuša Krsmanović

Jovanović: Korak ka pravdi

Odnos Crkve Srbije prema masovnom zločinu na Cetinju, kada je pomahnitali ubica 1. januara ubio 12 osoba, među kojima i dva dječaka, ali i prema odlukama države Crne Gore, slikovito pokazuju i fotografije iz mojkovačkog sela Štitarica – crnogorska državna zastava, na jarbolu ispred mjesne crkve, u skladu sa odlukom Vlade da su 2, 3. i 4. januar dani žalosti u našoj zemlji, spuštena je na pola koplja, dok je srpska trobojka ostala da vijori na vrhu jarbola.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025010300010_18a207392037e45def7f64ed20583a41a4c9071e63d0ce139e59cbd833cf2e90.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025010300010_18a207392037e45def7f64ed20583a41a4c9071e63d0ce139e59cbd833cf2e90" data-rendition-name="original" width="747" height="1600" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava ispred seoske crkve u Štitarici na pola koplja"> <figcaption>Crnogorska zastava ispred seoske crkve u Štitarici na pola koplja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Fotografije su Portalu ETV dostavili mještani. Selo Štitarica u žižu javnosti dospjelo je u oktobru kada je Crkveni odbor Crkve Srbije odlučio da ispred mjesne crkve postavi jarbol sa srpskom trobojkom sa četiri S, ne obazirući se na protivljenje znatnog dijela mještana postavljanju bilo čije zastave kod ovog vjerskog objekta i koji su potom 2. novembra podigli jarbol sa crnogorskom državnom zastavom.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025010300014_ea4f9b112da0078f51315495c7d97ea80c3160d23729ee091b3d75c11820939a.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025010300014_ea4f9b112da0078f51315495c7d97ea80c3160d23729ee091b3d75c11820939a" data-rendition-name="original" width="901" height="1600" loading="lazy" alt="Srpska trobojka ispred crkve u Štitarici nije spuštena na pola koplja "> <figcaption>Srpska trobojka ispred crkve u Štitarici nije spuštena na pola koplja (Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iste noći lokalni vandali su posjekli jarbol sa crnogorskom zastavom i odnijeli ga, ali su se mještani organizovali i već sjutradan postavili novi. Dvije noći kasnije vandali su opet pokušali da ukradu i ovaj jarbol, ali su ih spriječili policija i mještani koji su ostali da stražare. Od tada je crnogorska državna zastava pod stalnom stražom, a policija odbija da odgovori na pitanja što je bilo sa četvoricom nasilnika koji su privođeni zbog pokušaja skrnavljenja državnog simbola Crne Gore. Iz Crkvenog odbora Crkve Srbije saopštili su kako je srpska trobojka ispred seoske crkve, gdje je i mejsno groblje, postavljena u skladu sa takozvanim temeljnim ugovorom koji je sa ovom vjerskom zajednicom postpisao bivši premijer Dritan Abazović 3. avgusta 2022. godine i tim aktom predao na upravljanje i u posjed tuđoj državi crnogorsko sakralno blago. Kako je ranije za Portal ETV kazao Svetozar Baković mjesna crkva u Štitarici sagrađena je 1896. godine, kao zadužbina kralja Nikole.

Crnogorska zastava na pola koplja, trobojka vijori na vrhu jarbola

Bivšeg sudiju Ustavnog suda, sada u penziji, Milorada Gogića, od septembra i savjetnika prosrpskog i proruskog predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, Crkva Srbije odlikovala je Ordenom Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovica prvog stepena. Gogić je bio ključni čovjek Crkve Srbije u Ustavnom sudu kada su u aprilu ove godine odbijene inicijative za ocjenu ustavnosti takozvanog temeljnog ugovora države Crne Gore sa ovom vjerskom zajednicom. - Falio je još jedan i to završni korak, da se sve ono što smo ranije činili potvrdi i na Ustavnom sudu, jer su bile ustale razne družine da nam sve to ospore – rekao je, pored ostalog, mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović na svečanosti. Pozvao se i na „pravdu Božiju“. - I Bog je dao, kada je on bio predsjednik Ustavnoga suda, da pravda Božija izađe na vidjelo i da dobijemo jednu sigurnost i da se riješe ti svi nesporazumi između Srpske pravoslavne crkve i države Crne Gore – kazao je Mićović. <h2>U raljama „srpskog svijeta“</h2> Nije u besjedi zaboravio ni bivšeg premijera Dritana Abazovića, koji je u avgustu 2022. potpisao ovaj neprihvatljivi akt sa patrijarhom srpskim Porfirijem Perićem, ističući da je bilo „pametnih ljudi koji su se potrudili“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241206061256_445924edaeb630f4a3632c8e560c26e076135cad3502bb430610402100e37484.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241206061256_445924edaeb630f4a3632c8e560c26e076135cad3502bb430610402100e37484" data-rendition-name="original" width="747" height="498" loading="lazy" alt="Dritan Abazović, Porfirije Perić, potpisivanje temeljnog ugovora"> <figcaption>ČIN IZDAJE INTERESA DRŽAVE: Bivši premijer Dritan Abazović potpisao je takozvani temeljni ugovor sa Crkvom Srbije(Photo: gov.me)</figcaption> </figure>  Crna Gora je u raljama „srpskog svijeta“ od kada su vlast u zemlji, na izborima u avgustu 2020. godine, preuzele prosrpske i proruske društveno-političke elite. A koliko su Gogić i sudije Ustavnog suda koje su stale uz njega zanemarili Ustav Crne Gore i zakone ove države, ali i međunarodne pravne akte, jasno pokazuje izdvojeno mišljenje dvoje sudija – Dragane Đuranović i Budimira Šćepanovića koji su odbili da saučestvuju u ovoj sramnoj odluci koja gazi interese Države Crne Gore i podređuje ih jednoj vjerskoj zajednici. Ukazali su da je zbog činjenice da se u konkretnom dokumentu „radi o složenim ustavnopravnim pitanjima u odnosu na koja je stručna javnost u Crnoj Gori - Predsjedništvo CANU, strukovna udruženja, NVO sektor i pojedinci, u postupku pripreme tog ugovora, dala brojne primjedbe i mišljenja na njegovu sadržinu i pojedina normativna rješenja i formulacije, a koje/a nijesu ni ozbiljno razmotrene/a, a kamoli uvažene/a“, trebalo „prije upuštanja u ocjenu njegove ustavnosti i zakonitosti neophodno zakazati i održati javnu raspravu“. - ...na koju bi Ustavni sud pozvao i saslušao eminentne profesore i akademike koji se profesionalno bave pitanjima koja su predmet uređivanja odnosnog ugovora... Ovo tim prije što je osporeni ugovor pripremljen i potpisan bez ikakve rasprave i uvažavanja stručnih mišljenja -istakli su oni u izdvojenom mišljenju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241206061256_f648352db6211f1ddf9eef71081f783f939942e37705cbf6cbf7b8713b3544af.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241206061256_f648352db6211f1ddf9eef71081f783f939942e37705cbf6cbf7b8713b3544af" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Dragana Đuranović i Budimir Šćepanović"> <figcaption>IZDVOJILI MIŠLJENJE: Sudije Ustavnog suda Dragana Đuranović i Budimir Šćepanović</figcaption> </figure>  No, nakon poruka Joanikija Mićovića sa svečanog uručivanja ordena Crkve Srbije penzinisanom sudiji Ustavnog suda Gogiću, jasno je da njihovog „Božjeg slugu“ u Ustavnom sudu, nijesu interesovali „zemaljski“ zakoni, već isključivo interes vjerske zajednice kojoj je služio. Sudije Đuranović i Šćepanović kategorični su u izdvojenom mišljenju „da nije bilo razloga da se odbije prijedlog šest poslanika Socijaldemokratske partije Crne Gore za utvrđivanje neustavnosti osporenih odredaba Temeljnog ugovora između Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve i ne prihvate inicijative Sanje Maslenjak i Radojke Mijanović za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti tog ugovora“. Ocijenili su da je povrijeđeno ustavno načelo o saglasnosti pravnih propisa iz odredbe člana 145. Ustava, ukazujući da se odluka Ustavnog suda dominantno „zasniva na komparativnoj, uporednoj analizi i sličnosti ili eventualnoj identičnosti sadržine odredaba ugovora koje je Vlada Crne Gore zaključila sa Svetom Stolicom, Islamskom zajednicom i Jevrejskom zajednicom“. Objasnili su i da je Temeljni ugovor između Crne Gore i Svete Stolice međunarodni ugovor, ratifikovan Zakonom o potvrđivanju Temeljnog ugovora između Crne Gore i Svete Stolice, koji je, ističu, u hijerarhiji pravnih akata, po pravnoj snazi iznad zakona. - Zbog toga nije ustavnopravno prihvatljivo upoređivanje odredaba tog akta s odredbama bilo kojeg drugog podzakonskog akta, pa ni ugovora čije su odredbe osporene u ovom predmetu, jer ugovori, koje je Vlada Crne Gore zaključila sa Srpskom pravoslavnom crkvom, Islamskom zajednicom i Jevrejskom zajednicom, nemaju međunarodopravni subjektivitet i po pravnoj snazi su podzakonski akti – ukazali su u izdvojenom mišljenju. <h2>Povrede Ustava i zakona</h2> Smatraju i da su njihove kolege povrijedile načelo zakonitosti, jer „zakon mora biti osnov za donošenje podzakonskog akta i taj akt može obuhvatiti samo ono što proizilazi iz zakonske norme, a njom nije izričito uređeno“. - Ugovor koji je Vlada ovlašćena da zaključi, saglasno Ustavu i zakonu, je ugovor o uređivanju pojedinih pitanja od zajedničkog interesa između Vlade Crne Gore i odnosne vjerske zajednice, kao što je to učinila sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori i Jevrejskom zajednicom u Crnoj Gori – piše u njihovom mišljenju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241206061256_fb1c5705a91db678a4b8af2e67b636c2691c596005855fb5d5b4224213c5d0ef.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20241206061256_fb1c5705a91db678a4b8af2e67b636c2691c596005855fb5d5b4224213c5d0ef" data-rendition-name="original" width="768" height="576" loading="lazy" alt="Ustavni sud"> <figcaption>ČIJE INTERESE ŠTITI: Ustavni sud</figcaption> </figure>  Upotrebom termina „temeljni“ i preuzimanjem obaveza u ime Crne Gore, Vlada Crne Gore je, prema mišljenju dvoje sudija, „prekoračila ovlašéenja iz odredaba člana 100 Ustava Crne Gore i člana 10 Zakona o slobodi vjeroispovijesti, odnosno izašla iz domena granica njenih ustavnih i zakonskih ovlašćenja“. Upozorili su i da je „postupanje u kojem Vlada Crne Gore, u ime države Crne Gore i Srpska pravoslavna crkva, koju zastupa Sveti arhijerejski Sinod SPC, iskazuju namjeru da urede 'pravni okvir međusobnih odnosa', u suprotnosti sa načelom podjele vlasti, sadržanog u odredbi člana 11. stav 3. Ustava Crne Gore, po kojem je vlast ograničena Ustavom i zakonom“. Osvrnuli su se i na činjenicu da se u Preambuli spornog ugovora država poziva „na pravoslavno kanonsko pravo, Ustav SPC i crkveno ustrojstvo“, konstatajući da državu ne obavezuje pravo bilo koje vjerske zajednice. - Država se može pozivati samo na Ustav, potvrđene i objavljene međunarodne ugovore i zakone. Pravoslavno kanonsko pravo uređuje organizaciju i djelatnost crkve – preciziralo je dvoje sudija, podsjećajući da se u ostalim ugovorima sa vjerskim zajednicama država nije pozivala na vjersko pravo. Smatraju neprihvatljivom i odredbu spornog ugovora kojom „Država priznaje kontinuitet pravnog subjektiviteta“ Crkvi Srbije, naglašavajući da „se pravni subjektivitet bilo koje vjerske zajednice, pa ni Srpske pravoslavne crkve ne može steći 'kontinuitetom, po kanonskom pravu i na osnovu Ustava SPC', već u składu s odredbama čana 18. Zakona o słobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica“. Ni dio odredbe člana 2 stav 1 spornog ugovora kojim država jemči „crkvi i njenim crkveno-pravnim licima (eparhijama, crkvenim opštinama, manastirima, zadužbama, samostalnim ustanovama i fondovima i, prema crkvenoj namjeni, pojedinim hramovima) vršenje javnopravnih ovlašćenja u Crnoj Gori u składu sa pravoslavnim kanonskim pravom i Ustavom SPC“, prema stavu Đuranović i Šćepanovića, nije u saglasnosti s Ustavom i zakonom.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024120607120_f935cf56e471ae79c16dab42ff6dc398f2cff9c4376f17629d1fb889f37283d0.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2024120607120_f935cf56e471ae79c16dab42ff6dc398f2cff9c4376f17629d1fb889f37283d0" data-rendition-name="original" width="1023" height="575" loading="lazy" alt="Cetinjski manastir"> <figcaption>CRKVA SRBIJE HOĆE SVE CRKVE I MANASTIRE: Cetinjski manastir</figcaption> </figure>  - Javnopravna ovlašćenja vrše se u ime države, iza njih stoj autoritet države i po potrebi se sprovode represivnim mjerama. Samo državni organi, organi državne uprave i lokalne samouprave imaju izvorno pravo da vrše javnopravna ovlašćenja, u składu s Ustavom i zakonom – objasnili su oni, uz konstataciju da je ovom odredbom „grubo prekršeno načelo odvojenosti vjerskih zajednica od države“. <h2>Crkva iznad države</h2> Ocijenili su da je neustavna i odredba spornog ugovora prema kojoj „nadležne crkvene vlasti imaju pravo da u składu sa pravoslavnim kanonskim poretkom i odgovarajućim crkvenim propisima donose odluke (...) i disciplinske prirode bez ikakvog uplitanja državne vlasti“. Kako su pojasnili, „disciplinskim odlukama može se odlučivati o pravima i obavezama sveštenih lica i vjernika koje nijesu samo duhovne prirode, već kao posljedicu mogu imati: prestanak radnog odnosa, krivičnu sankciju, ograničenje nekog ljudskog prava i słobode, itd“. - U tom slučaju država mora omogućiti zaštitu ljudskih prava i słoboda garantovanih Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim dokumentima i zakonima države Cme Gore. Nadležnost javnih institucija države, u ovom slučaju, ne može se suspendovati – kategorični su Đuranović i Šćepanović. Odredba člana 7 stav 2 takozavnog temeljnog ugovora kojom „država jemči Srpskoj pravoslavnoj crkvi nepovredivost prava svojine i državine nad manastirima, hramovima, zgradama i drugim nepokretnostima i prostorima u njenom vlasništvu, u składu sa pravnim poretkom države“ je, naglašava dvoje sudija, „nepotrebna, pravno neprihvatljiva i nesaglasna sa Ustavom Cme Gore“. - Ustavno i konvencijsko jemčenje prava svojine nije potrebno dodatno garantovati Temeljnim ugovorom nespornim vlasnicima, jer je to pravo, kako smo već istakli, zajemčeno Ustavom Crne Gore, Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih słoboda, kao i zakonom – preciziralu su oni. Istakli su, međutim, činjenicu da je u Crnoj Gori i danas „stotine manastira i crkava upisanih u katastar nepokretnosti na njihovo ime, kao samostalnih imaonika (čitaj: pravnih lica - vlasnika)“. - Takođe, ovi imaonici su i danas aktivno i pasivno legitimisana lica u sporovima pred sudovima i drugim državnim organima – naglasili su oni. U svojinsko-pravnom smislu, kako su objasnili, Srpska pravoslavna crkva, kao samostalno pravno lice, nije vlasnik pravoslavnih hramova, crkava, manastira i drugih nepokretnosti u Crnoj Gori, osim onih na kojima je pravo svojine, kao samostalno pravno lice, stekla „darovštinom, nasljedstvom, zavještajem ili sličnim kojim zakonitim načinom“. Vlasnici, kako su ocijenili, mogu biti samostalni imaonici – pravna lica, kao što su Mitropolija crnogorsko-primorska ili eparhije Budimljansko-nikšička, Mileševska i Zahumsko-hercegovačka, odnosno oni „koji su pravo svojine upisali po punovažnom pravnom osnovu upravljenom na prenos prava svojine“. Ustavno-pravno neprihvatljiva i u suprotnosti sa Ustavom za Đuranović i Šćepanovića je i osporena odredba člana 7 stav 4 spornog ugovora, „koja obavezuje državu Crnu Goru da, u składu sa sopstvenim pravnim poretkom, izvrši uknjižbu svih neupisanih nepokretnosti na Mitropoliju crnogorsko-primorsku i na eparhije Budimljansko-nikšiću, Mileševsku i Zahumsko-hercegovačku“. - Temeljni ugovor ne može biti punovažan pravni osnov za uknjižbu (iako se to u tekstu ugovora izričito ne kaže) – kategorični su oni, uz konstataciju da je ovom odredbom „povrijeđeno načelo jedinstva pravnog poretka, iz odredbe člana 145. Ustava, koje podrazumijeva međusobnu usklađenost svih pravnih propisa u Crnoj Gori, a time i načelo vladavine prava, kao najviše vrijednosti ustavnog poretka (Član 1. stav 2. Ustava)“. Uređujući pravne odnose koji su zakonska materija i u nadležnosti zakonodavca, donosioci osporenog akta su, smatraju Đuranović i Šćepanović, prekoračili ovlašćenja i povrijedili ustavna načela. Za dvoje sudija koji su izuzeli mišljenje neustavne su i odredbe spornog ugovora kojima je propisano da u objektima u vlasništvu Crlve Srbije „državni organi ne mogu preduzimati bezbjednosne mjere bez prethodnog odobrenja nadležnih crkvenih vlasti“ i „da će u slučaju pokretanja krivičnog ili prekršajnog postupka protiv klirika, ili vjerskih službenika Crkve, državni organ koji vodi postupak o tome obavijestiti nadležnog arhijereja“. Upozorili su da je neustavna i odredba kojom je propisano da će se „restitucija pokretnih i nepokretnih crkvenih dobara, oduzetih ili nacionalizovanih bez pravične naknade, koja će biti izvršena u składu sa zakonom koji će uređivati materiju restitucije u Crnoj Gori, obavljati uz prethodni dogovor sa nadležnim crkvenim vlastima“. Sudije Ustavnog suda trebalo bi da su štit države i njenih građanki i građana i njihovih prava i sloboda, ali za sudiju Milorada Gogića i kolege koje su ga podržale preči je bio interes Crkve Srbije od interesa Države Crne Gore.

Orden za Joanikijev „završni korak“, za gaženje Ustava i zakona Crne Gore

Pravoslavni svještenik Bojan Jovanović, koji je nekada služio u Crkvi Srbije i prije nekoliko godina odlučio da progovori o teškim zlodjelima u ovoj vjerskoj zajednici koja se decenijama zataškavaju, bio je dio tima, sa nevladinim organizacijama iz Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije, kao i sa eminentnim stručnjacima i aktivistima, koji je uradio, kako je kazao za Portal ETV, ekspoze o „šokantnim razmjerama slučajeva pedofilije i seksualnog zlostavljanja u vjerskim zajednicama pravoslavne orijentacije, sa posebnim akcentom na Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC)“. Jovanović je 2021, uz podršku NVO Montenegro International, koja se odazvala na njegove apele da se neko uključi i podrži njegovu višegodišnju borbu da silovatelji u Crkvi Srbije budu procesuirani i kažnjeni, objavio knjigu „Ispovest kako smo ubili Boga“, koja je stravično svjedočanstvo o seksualnim nepočinstvima visokih crkvenih velikodostojnika Crkve Srbije čije su žrtve, uglavnom djeca i tinejdžeri. - Ekspoze obuhvata nekoliko konkretnih slučajeva zlostavljanja unutar SPC, uključujući i one u Hrvatskoj, gdje su svještenici SPC osumnjičeni za pedofiliju. Ovi slučajevi ukazuju na praksu prebacivanja osumnjičenih sveštenika u druge parohije, što dodatno omogućava prikrivanje zločina i zaštitu počinilaca. Ovi alarmantni podaci ukazuju na postojanje organizovane mreže koja omogućava opasne prakse premještanja osumnjičenih, umjesto da se preduzmu odgovarajuće pravne mjere - kaže Jovanović. Ekspoze je, dodaje naš sagovornik, dostavljen na više od 100 adresa u svijetu, uključujući ključne institucije kao što su Ujedinjene nacije, Komitet za zaštitu prava djece, Svjetska zdravstvena organizacija, Evropski parlament, Evropska komisija... Očekuju prijem kod većine od ovih organizacija. - Kao odgovor na zabrinjavajuće informacije do kojih smo došli radeći na ovom dokumentu, biće formirana delegacija koja će se baviti daljim istraživanjem i implementacijom mjera za prevenciju i zaštitu žrtava. Delegaciju će predvoditi koordinator projekta udruga Savez Kršćana, a činiće je psiholozi, dugogodišnji aktivisti i stručnjaci koji se bore za pravdu i pružaju podršku onima koji su pretrpjeli seksualno zlostavljanje - ističe Jovanović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241204211216_c3726101fcd472eed29980661220faa692fdc130c03b7d843a86ff3b2813f0b3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241204211216_c3726101fcd472eed29980661220faa692fdc130c03b7d843a86ff3b2813f0b3" data-rendition-name="original" width="512" height="512" loading="lazy" alt="Bojan Jovanović"> <figcaption>ISTRAJNA BORBA: Bojan Jovanović(Photo: Privatna arhiva)</figcaption> </figure>  Najavljuje da će delegacija, na prijemu u UN, ali i na sastancima na ostalim ključnim adresama, iznijeti dokaze o umiješanosti institucija Republike Srbije u zaštiti SPC i prikrivanje pedofilije i seksualnog zlostavljanja i pozvati međunarodnu zajednicu da preduzme odgovarajuće korake kako bi se spriječio dalji razvoj ove, ističe Jovanović, katastrofalne situacije. - Ovaj ekspoze nije samo poziv na odgovornost, već i poziv na globalnu akciju u borbi protiv ove strašne pojave koja zahvata crkvene zajednice širom svijeta. Naša odgovornost je da prepoznamo zlo, stanemo na put njegovom širenju i pružimo sigurno okruženje za sve, naročito za djecu - kategoričan je bivši đakon Crkve Srbije. Komentarišući prikupljene podatke o slučajevima pedofilije i seksualnog zlostavljanja u vjerskoj zajednici kojoj je nekada pripadao, Jovanović naglašava, da je vrijeme da poglavar Crkve Srbije „kao najodgovornija osoba u toj instituciji, prepozna ozbiljnost situacije i donese hrabru odluku da se povuče sa svog položaja i izvini žrtvama“. - Ovaj čin izvinjenja ne bi bio samo gest lične odgovornosti, već i primjer svim drugim svještenim licima koja su bila umiješana u tajne istrage i prikrivanje ovih stravičnih zločina. Takav postupak bi mogao da pokrene proces odgovornosti i istinske katarze unutar crkvene zajednice - smatra Jovanović. Ističe i da bi policija i pravosudni organi trebalo da nalože otvaranje arhiva Crkve Srbije, koji, prema njegovim saznanjima, odnosno, tvrdi da ima dokaze da postoje i da je to put da se otkrije istina o zločinima koji su godinama bili sakriveni. - Ove informacije su ključne kako bi se žrtvama pružila pravda i kako bi se u budućnosti spriječili slični slučajevi. Vjerujem da će se istina u jednom trenutku otkriti, ali bi bilo daleko korisnije za SPC da to učini samostalno, a ne da čekamo da se situacija rasvijetli spolja. Ako bi sama otvorila priču, SPC bi djelimično sklonila ljagu sa svoga imena - smatra Jovanović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241204211220_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241204211220_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Ispovest kako smo ubili Boga"> <figcaption>Jovanović u knjizi svjedočio o nepočinstvima velikodostojnika Crkve Srbije</figcaption> </figure>  Otvoreno suočavanje sa prošlošću, zaključuje on, priznavanje grešaka i odgovornost za postupke članova Crkve Srbije, ne bi samo bilo važno za žrtve, već i za samu instituciju, koja bi na taj način mogla da se obnovi i ponovo izgradi povjerenje vjernika i društva. Jovanović je i sam bio žrtva seksualnog zlostavljanja u Crkvi Srbije, a pokušao je da ga zlostavlja nekadašnji episkop Zvorničko-tuzlanske eparhije (BiH) Vasilije Kačavenda koji je ukazom ove vjerske zajednice 2012. penzionisan. Episkop šumadijski Crkve Srbije Jovan, međutim, ljetos ga je rehabilitovao odlikovanjem koje mu je uručio u Kragujevcu - ordenom šumaričkih mučenika?! Kačavenda nikada nije odgovarao za teške optužbe iznešene na njegov račun - da je bio pedofil, da je najvjerovatnije stajao i iza ubistva jednog mladića u Crkvi Srbije, da je organizovao orgije sa dječacima... Specijalno tužilaštvo Crne Gore formiralo je predmet na osnovu materijala koji im je predao Jovanović, a koji, prema njegovim riječima, dokazuju da je i aktuelni mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović učestvovao u prikrivanju pedofilije, ali i njegov prethodnik, pokojni Amfilohije Radović. U kojoj je fazi istraga u ovom slučaju javnosti nije poznato.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241204211220_f045970845a0e3f0683c9c4b217f83aff4bcd69c1306771fb20f0ce845ce09b3.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20241204211220_f045970845a0e3f0683c9c4b217f83aff4bcd69c1306771fb20f0ce845ce09b3" data-rendition-name="original" width="600" height="337" loading="lazy" alt="SDT"> <figcaption>Specijalno tužilaštvo se ne oglašava o istrazi prikrivanja pedofilije</figcaption> </figure>  Jovanović tvrdi da je pedofilije bilo i u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe.

Jovanović: Iznijećemo dokaze o institucionalnom prikrivanju seksualnog zlostavljanja

Problem seksualnog zlostavljanja i pedofilije u vjerskim zajednicama, uključujući i Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC), sve više dolazi u fokus kako se globalna istraživanja i akademski radovi bave ovom temom. Nedavna istraživanja i konferencije, među kojima se izdvaja rad dr Hermine Nedelescu i drugih stručnjaka, ukazuju na ozbiljnost problema koji se u pravoslavnim crkvama širom svijeta godinama zataškava.
Dr Nedelescu i njen tim trenutno rade na izradi sveobuhvatne baze podataka koja se bavi slučajevima optužbi za seksualno zlostavljanje unutar pravoslavnih crkava. Njihova namjera je da ove statistike budu objavljene u akademskim časopisima, omogućavajući istraživačima da se oslanjaju na ove podatke u daljim studijama. Baza podataka će uključivati imena sveštenika optuženih za seksualne delikte, kao i detalje o prikrivanju tih slučajeva od strane crkvenih vlasti.
Preliminarne statistike koje su predstavljene na nedavnoj konferenciji Pravoslavnog teološkog društva u gradu Bruklin, Masačusets, ukazuju na ozbiljan problem zataškavanja. Statistike pokazuju da se samo mali broj slučajeva seksualnog zlostavljanja prijavljuje javnosti – od dva do pet odsto – što znači da broj stvarnih žrtava može biti daleko veći nego što je trenutno poznato. Prema procjenama, u pravoslavnim zajednicama širom svijeta moglo bi biti gotovo 14.000 žrtava.
<h2>I SPC na spisku organizacija povezanih s prikrivanjem</h2>
Na međunarodnim konferencijama, kao i u okviru Svjetskog registra osoba optuženih za pedofiliju i seksualno zlostavljanje, Srpska pravoslavna crkva se našla na spisku organizacija povezanim s prikrivanjem ovih zločina. Registar, koji uključuje imena sveštenika, ali i državnih i crkvenih zvaničnika koji su učestvovali u zataškavanju, biće uskoro javno dostupan. Ovaj registar neće samo obuhvatiti optužene pojedince, već i strukture koje su omogućile prikrivanje tih zločina, čime će biti stvoreni temelji za dalja pravna postupanja i odgovornost.
Ovaj proces razotkrivanja imao je važnu ulogu na globalnim konferencijama koje se bave ovom tematikom. Istraživanja o seksualnom zlostavljanju sveštenika u pravoslavnim crkvama uključuju analize takozvanog DARVO ponašanja – psihološkog mehanizma poricanja, napada i obrnute viktimizacije, koji se često koristi kako bi se žrtve učinile odgovornima, a počinioci oslobođeni odgovornosti.
Osim što će registar pomoći u istraživačkim i pravosudnim postupcima, njegov cilj je i da poveća javnu svijest o razmjerama problema i o potrebi za ozbiljnim reformama unutar verskih institucija. Svaka nova informacija koja se objavi o zloupotrebama unutar SPC-a doprinosi boljoj zaštiti budućih generacija i stvaranju odgovornijeg pristupa prema žrtvama.
Zahvaljujući posvećenosti brojnih pojedinaca i organizacija širom svijeta, od SAD-a do Australije, razotkrivanje zlostavljanja i zaštita žrtava postaju prioritet. Sljedeći korak u ovom globalnom procesu biće konferencija u Zagrebu, koja će se baviti daljim istraživanjima i analizama ovog problema, uz učešće međunarodnih stručnjaka.
<h2>Ključni koraci ka odgovornosti i reformama</h2>
<ul>
 <li>Psihološke i društvene posljedice za žrtve: Zlostavljanje unutar vjerskih zajednica izaziva dugoročne psihološke traume koje se često umnožavaju zbog stigme i straha od gubitka vjerskog identiteta. Žrtve su često uskraćene za odgovarajuću podršku, što dodatno pogoršava njihov emotivni i socijalni položaj.</li>
 <li>Pitanje odgovornosti crkvenih vlasti: Crkveni lideri i zvaničnici, koji su odgovorni za prikrivanje slučajeva, moraju preuzeti odgovornost. Nužno je da se razvije sistemska odgovornost unutar crkvenih struktura i usvoje protokoli koji omogućavaju odgovorno postupanje sa optužbama.</li>
 <li>Uloga medija i društvenih mreža: Mediji i društvene mreže imaju ključnu ulogu u razotkrivanju zlostavljanja. Sloboda medija i odgovorno novinarstvo su neophodni kako bi žrtve imale prostor za iznošenje svojih iskustava, a počinioci odgovarali za svoje postupke.</li>
 <li>Pravni okviri i reforme u crkvi: Potrebno je unaprijediti pravne okvire i reformisati crkvene zakone kako bi se osigurao adekvatan odgovor na optužbe za zlostavljanje. To uključuje jasne protokole za prijavu i istraživanje slučajeva, kao i pravne mehanizme koji osiguravaju odgovornost.</li>
 <li>Kritika stavova unutar crkve: Trenutni stavovi crkve prema seksualnom zlostavljanju i odgovornosti lidera moraju se promijeniti. Postoji potreba za unutrašnjom reformom koja bi omogućila veće priznanje problema i veću otvorenost prema reformama.</li>
 <li>Globalni kontekst i uspjesi u drugim vjerskim zajednicama: Uspjesi drugih religijskih zajednica u suočavanju sa sličnim problemima mogu poslužiti kao model za reformu u pravoslavnim crkvama. Internacionalne organizacije i saradnja među državama mogu doprinijeti uvođenju boljih standarda zaštite žrtava.</li>
 <li>Poziv na akciju: Neophodna je zajednička akcija – od međunarodnih organizacija do lokalnih zajednica – kako bi se osigurala sigurnost za žrtve, promovisala odgovornost i spriječile slične zloupotrebe u budućnosti.</li>
</ul>
<h2>Reforme su neophodne</h2>
Zlostavljanje unutar vjerskih zajednica nije samo pitanje vjerovanja i duhovnosti, već duboko ukorijenjeno pitanje ljudskih prava i pravde. S obzirom na autoritet i uticaj crkve na svakodnevni život mnogih, neophodno je da se crkve suoče sa odgovornošću i osiguraju stvaranje sigurnih prostora za sve njihove članove.
Potrebne su reforme koje će omogućiti stvaranje transparentnijeg sistema, koji će žrtvama pružiti podršku, a počiniocima – bez obzira na njihovu poziciju – donijeti odgovornost pred zakonom i društvom.
Samo kroz kolektivnu volju za promjenom možemo očekivati istinsku pravdu za sve žrtve seksualnog zlostavljanja unutar crkava širom svijeta.

Istraživanje o seksualnom zlostavljanju unutar crkve: Koraci ka razotkrivanju i odgovornosti

Takozvani temeljni ugovor koji je bivši premijer Dritan Abazović potpisao sa Crkvom Srbije 3. avgusta 2022. godine, odnosno patrijarhom srpskim Porfirijem Perićem, oduzeo je pravo Državi Crnoj Gori da raspolaže svojom imovinom na svojoj teritoriji, konkretno svojim kulturnim i sakralnim nasljeđem. Da je upravo ovaj akt alibi Crkvi Srbije da crnogorskim crkvama i manastirima gazduje po svojoj volji, potvrđuje i polemika između Svetozara Bakovića, porijeklom iz mojkovačkog sela Štitarice, inače član SUBNOR-a i antifašista Crne Gore, i Crkvenog odbora Mojkovac, a nakon što je ova vjerska zajednica na mjesnom groblju postavila jarbol sa srpskom trobojkom. Baković je prije nekoliko dana oštro reagovao na tu činjenicu upozoravajući da su oni koji su je postavili „trajno poremetili međukomšijske i bratske odnose, a mogli su i drugačije, prije svega mogli su ljudski“, na što su mu prije dva dana odgovorili iz Crkvenog odbora Mojkovca kako je „između države Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve – potpisan – Temeljni ugovor, kojim je zagarantovana sloboda vjeroispovijesti“. <h2>Abazovićev legat</h2> - Zakon o slobodi vjeroispovijesti u svojoj suštini predstavlja poravnjavanje prava države Crne Gore i prava SPC, predstavlja suštinu paralelnog postojanja i djelovanja i punog uvažavanju – poručili su oni Bakoviću. U svom reagovanju na isticanje srpske trobojke Baković je podsjetio da je ta crkva napravljena prije 128 godina i da iako se ona danas „naziva srpskom, groblje je mojkovačko, a Mojkovac je jedan od 25 crnogorskih gradova“. Iz Crkvenog odbora Mojkovca, uzvratili su mu kako su tih dana podigli „i zastavu ispred crkve u Poljima“, a „ranije je podignuta zastava ispred Hrama u Mojkovcu, a crkvena zastava na crkvi u Podbišću stoji na crkvi od samog početka izgradnje“. Ukazali su i kako je „zastava Srpske pravoslavne crkve trobojka: crveno – plavo – bijelo, sa zlatnim krstom i ognjilima“, ističući i kako „Crna Gora sve više pribavlja demokratske norme, i na putu je prema ujedinjenoj demokratskoj Evropi“, te da je „na tom putu ostvarivanja demokratskih formi sa garantovanjem svih prava i institucija i pojedinaca, osnovno je bilo potpisivanje Temeljnog ugovora između države i crkve“. Baković, u reagovanju na poruke Crkvenog odbora Mojkovac, dostavljenom i Portalu ETV, poručuje im „ko god da ste, trebalo bi znati da možda i ne treba koristiti sve što je nekom dozvoljeno“. - Upravo to vodi u zavađe, posebno ako su neke stvari odobrene na prevaran način, kao što je vaš ugovor sa (Dritanom) Abazovićem. Kako ga god ko nazivao, „temeljni“ ili ne, ali sa sigurnošću po temelju dijeli i zavađa pravoslavni živalj u Crnoj Gori. No, u pravu ste, ugovor je potpisan i treba ga poštovati, niko to i ne osporava, do momenta zadiranja u osjećaje onih drugih - ističe on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241010221052_672fe89d92cc250b60d0e3b0804a02242b5c0130515ea95708c5aec7a6e86387.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241010221052_672fe89d92cc250b60d0e3b0804a02242b5c0130515ea95708c5aec7a6e86387" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Temeljni ugovor"> <figcaption>Bivši premijer Dritan Abazović takozvani temeljni ugovor potpisao je 3. avgusta 2022.(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption> </figure>  Sama činjenica da se radi o grobljanskoj crkvi, navodi Baković, staroj 128 godina, za razliku od nekih drugih, na privatnim posjedima, namijenjenoj za ceremonije sahranjivanja, kako i zakon kaže, pomisliste li kako se niko za skoro vijek i po ne śeti da postavlja bilo kakve zastave?&nbsp; - Groblja bi trebalo pošteđeti od političkih i vjerskih nadgornjavanja. Zakoni su zakoni, za neke vjerski, za neke sekularni, ali postoje i oni treći, a oni su ljudski, upravo tim zakonima i crkva i država trebaju kapu skinuti - poručuje on.&nbsp; Kategoričan je da „kada crkva druge države, preko medija druge države objašnjava ispravnost svojih postupaka u Crnoj Gori, najbolji je pokazatelj neispravnostitih istih odluka“. <h2>Poruka predaka</h2> Objašnjava da je reagovao kako bi uticao da se izbjegnu zavađe u selu, zbog čega se i obratio medijima.&nbsp; - Tekst sam potpisao svojim imenom i prezimemom kao mještanin sela Štitarica, a u ime velikog dijela mještana, koji ne odobravaju zavađe i diobe, do skoro složnog sela, bez ikakvog pominjanja bilo koje organizacije, pa ni antifašističke - ističe Baković. Prema njegovim navodima, mediji koji su prenijeli reagovanje ukazali su na činjenicu da je član SUBNOR-a, napominjući da je na tu činjenicu izuzetno ponosan, „zbog đeda nosioca partizanske spomenice, koji je poginuo u borbama sa sljedbenicima pomenute zastave i sva ostala 33 poginula boraca, a u najvećem dijelu u borbama protiv saradnika okupatora čiju ideologiju aktuelne vlasti i promovišu“. - Antifašista sam po ubjeđenju, ne samo kao „član“, kako ironično bezimeni crkveni organ želi navesti, već sam član Izvršnog odbora SUBNOR-a Crne Gore i predśednik UBNOR-a Herceg Novi. Ipak, to nema veze sa temom o kojoj se radi – ističe Baković, pojašnjavajući da nije ni reagovao iz pozicije člana SUBNOR-a, već isključivo kao mještanin Štitarice, ali da su ga mediji, predstavili i kao člana ove organizacije. Naglašava da je saopštenje potpisao „svojim imenom i prezimenom, kao slobodan građanin ove države“. -...u ime svih nas koji nemamo rezervnu domovinu i koji ćemo se uvijek i svuda suprotstavljati podmuklim klero-nacionalističkim naumima – poručio je Baković. Istakao je i da ga kao agnostika „ne zanima niti jedna vjerska organizacija, kao ni njihovi objekti“, ali mu je „vrlo jasno šta je bilo 1896. godine“, kako kaže, „u mojoj Štitarici, a što je iznad ulaznih vrata u kamen uklesano prilikom izgradnje za vječnost dostupno 'OVI SVETI HRAM ARHI STRATIG MIHAILA VOZDVIŽE OPŠTINA ŠTITARIČKA POD VLADOM KNJAZA NIKOLE I NJ. 8. J.1896. G.'“. - Za mnoge je ova poruka naših predaka svetinja, koji kao da su znali kakvi će im potomci biti, pa u kamen za vječnost uklesaše kao testament, a što ipak malo više znači od bilo kakvih promjenjivih katastarskih papira - naglasio je Baković. Podsjeća da je štitaričko mjesno groblje vlasništvo Skupštine Opštine Mojkovac u cjelosti, te da se tu sahranjuju i vjernici Crnogorske pravoslavne crkve, Srpske pravoslavne crkve, agnostici, ateisti i svi ostali koji po bilo kojem osnovu izraze želju da vječno počivaju na tom groblju. - Favorizovanje bilo koje vjerske zajednice, ili pojedinca, nije u skladu sa sekularnim propisima države Crne Gore. Pošto je zemljište na kojem je zastava postavljena vlasništvo SO Mojkovac, koja Odlukom o upravljanju grobljima iz 2022. godine prenosi nadležnosti na mjesnu zajednicu, crkva je bespravno, bez bilo čijeg odobrenja, postavila jarbol na tuđem zemljištu, sa čime veliki broj vlasnika grobnih mjesta nije saglasan - istakao je Baković i zaključio da se nada da će „kod mještana preovladati razum i dogovor“ i da ćee zajednički „donijeti odluku o uklanjanju spornih klero-političkih obilježja, a sve u cilju održavanja dobrih međukomšijskih i međuljudskih odnosa“.

Baković: Groblja bi trebalo pošteđeti od političkih i vjerskih nadgornjavanja

Aktivista Fondacije Mentorium, mr Mirsad Dreić, jedini je predstavnik Crne Gore koji je uspješno završio prvu fazu regionalnog Treninga za trenere u organizaciji Centra za nenasilnu akciju (CNA), najznačajnije organizacije u oblasti izgradnje mira na prostoru bivše Jugoslavije.
Kako su saopštili iz ove fondacije, trening je okupio 22 učesnika iz šest zemalja regiona – Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Sjeverne Makedonije i Hrvatske – i predstavlja važan korak ka jačanju regionalne saradnje u procesu pomirenja i promocije kulture dijaloga.
Centar za nenasilnu akciju već više od 25 godina aktivno radi na mirovnoj edukaciji, suočavanju s prošlošću i izgradnji nenasilnog društva. Kroz stotine radionica, treninga i javnih akcija, CNA je stekao reputaciju predvodnika u oblasti mirovnog rada, posebno u radu sa ratnim veteranima, aktivistima i lokalnim zajednicama.
Dreić je na treningu podijelio iskustva iz Crne Gore, predstavljajući vrijednosti i pristupe koje Fondacija Mentorium njeguje u svom radu.
U narednim mjesecima, Dreića očekuju još tri faze treninga koje će produbiti njegove vještine u facilitaciji dijaloga i radu u kompleksnim društvenim kontekstima širom regiona.
Kako su naveli iz ove NVO, njegovo učešće na CNA programu još je jedan važan korak ka ostvarivanju misije Fondacije Mentorium – izgradnji društva mira, solidarnosti i međusobnog razumijevanja.

Mirsad Dreić jedini predstavnik Crne Gore na prestižnom regionalnom treningu iz oblasti izgradnje mira

U Kliničkom Centru Crne Gore (KCCG) nema listi čekanja za verifikovane onkološke pacijente i oni se odmah zbrinjavaju, saopštili su iz te zdravstvene ustanove.
Iz KCCG su, povodom informacija koje su iznešene prilikom skupštinskog zasijedanja, a koje se odnose na hirurško zbrinjavanje onkoloških pacijenata, kazali da onkološki pacijenti hiruršku proceduru obave u roku do 30 dana.
Iz KCCG su poručili da se sa posebnim pijetetom odnose prema potrebama onkoloških pacijenata.
- Ponosni smo na činjenicu da, jedino naša ustanova u regionu i šire, nema listu čekanja za radioterapiju (terapija zračenjem) i hemioterapiju (primjena citostatika). Za scintigrafiju skeleta pacijenti čekaju do mjesec dana, dok za operativni zahvat čekaju od 15 do 30 dana - kaže se u saopštenju.
Iz KCCG su naglasili da za sve verifikovane onkološke pacijente nema listi čekanja jer ih odmah zbrinjavaju. 
 
- Kod pojedinih pacijenata termin hirurškog zbrinjavanja može zavisiti od dijagnostičke procedure, koje zbog svoje specifičnosti, zahtijevaju izvjesno vrijeme. No, i u ovim slučajevima se zbrinjavaju u roku do 30 dana - dodaje se u saopštenju. 
 
Iz KCCG su rekli da su ponosni na saradnju njihovih organizacionih jedinica i Instituta za onkologiju, budući da se onkološki pacijenti zbrinjavaju multidisciplinarno.
- Upravo je njihov rad doprinio da najvulnerabilniji pacijenti dobijaju zdravstvene usluge u veoma kratkom roku - kaže se u saopštenju.
Navodi se da je u Centru za radiološku dijagnostiku ustanovljen protokol za onkološke pacijente i pacijente koji imaju predlog za snimanje po prioritetu.
- Čime smo im obezbijedili neophodan MSCT pregled u terminu koji je u skladu sa kontrolnim pregledom onkologa ili drugog specijaliste - rekli su iz KCCG.
Kako su naveli, onkološki i prioritetni pacijenti predaju medicinsku dokumentaciju u Centru za radiološku dijagnostiku, gdje im se, nakon uvida u dokumentaciju, dodjeljuje pravovremeni termin.
- Takođe se od 11. novembra prošle godine u KCCG primjenjuje novi način zakazivanja NMR pregleda tako da po novim protokolima Konzilijum radiologa zakazuje pacijentu snimanje odmah i izdaje uput - dodaje se u saopštenju KCCG.
Prema njhovim riječima, na taj način su, ne samo pojednostavili procedure zakazivanja NMR pregleda, već i ubrzali dobijanje terimina za onkološke i prioritetne pacijente.
- Dakle, ukoliko Konzilijum procijeni da je snimanje prioritetno, a u KCCG nema termina, daje mišljenje na osnovu kojeg pacijent može odmah da zakaže pregled u privatno-zdravstvenoj ustanovi sa kojom Fond zdravstvenog osiguranja ima potpisan ugovor bez potrebe da ide kod izabranog ljekara za novi uput - pojasnili su iz KCCG.

Onkološki pacijenti hiruršku proceduru obave u roku do 30 dana

Ministar javne uprave (MJU) Maraš Dukaj danas se sastao sa ambasadorom Turske u Crnoj Gori, Barišom Kalkavanom, a u toku sastanka su posebnu pažnju posvetili unapređenju odnosa u oblasti digitalne i sajber diplomatije, kao i generalnom jačanju bilateralnih veza i partnerstva u okviru savremene međunarodne agende, saopšteno je iz MJU. 
- Imao sam čast i zadovoljstvo da se u Ministarstvu javne uprave, sastanem sa ambasadorom Turske u Crnoj Gori, Barišom Kalkavanom - kazao je Dukaj. 
Ovaj konstruktivan razgovor, kako se navodi, uslijedio je nakon Globalnog diplomatskog foruma u Antaliji, sa fokusom na jačanje sveukupne saradnje između Crne Gore i Turske

Dukaj-Kalkavan: Posebna pažnja posvećena unapređenju odnosa u oblasti digitalne i sajber diplomatije

U Poliklinici Kliničkog centra Crne Gore (KCCG), u protekla 24 sata, obavljeno je 2.337 ambulantnih pregleda, od čega 412 u Institutu za bolesti djece (IBD). 
 
Kako su kazali iz KCCG, u Urgentnom centru zbrinuto je 214 pacijenata, a u dnevnim bolnicama 345. 
 
- U istom periodu obavljeno je 87 operativnih zahvata. Na bolničko liječenje primljena su 143 pacijenta, od čega 22 u IBD-u - kaže se u saopštenju. 
 
Navodi se da su u Centru za radiološku dijagnostiku odrađene 574 dijagnostičke procedure, od čega 126 CT i 43 MR pregleda. 
 
- U Odjeljenju za radiološku dijagnostiku IBD-a odrađeno je 68 dijagnostičkih procedura, od toga dva CT i deset MR pregleda - rekli su iz KCCG. 
 
Iz te zdravstvene ustanove naveli su da je u Centru za kliničko-laboratorijsku dijagnostiku uzorkovano 1.335 pacijenata i odrađene 36.422 analize. 
 
U Porodilištu KCCG-a, u protekla 24 sata, rođene su četiri bebe.

U KCCG za dan obavljeno preko 2,3 hiljade pregleda

Nikšićka policija jutros je izvršila pretres stana i objekata u vlasništvu uglednog privrednika i predsjednika mjesnog odbora DPS „Dragova luka“, Mitra Milovića, pod sumnjom za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih sredstava, saznaje Portal ETV. Tim povodom kontaktirali smo Milovića koji nam je potvrdio da se već treći put isti pretres sprovodi uoči izbora – nakon predsjedničkih, parlamentarnih i sada lokalnih. - Upali su jutros oko šest sati, bilo je šest-sedam policajaca sa nalogom za pretres. Djeca su bila u sobi, ukućani uznemireni… stresno. Ipak, već smo imali isto iskustvo. Ovo je treći put da se ista stvar dešava, i to isključivo zbog mog političkog angažmana u Demokratskoj partiji socijalista - kazao je Milović za naš portal.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250410170432_b1903ca5204399f78ed9ca9455ad5872e881f9a648605f0aa3c10818e24a0d54.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250410170432_b1903ca5204399f78ed9ca9455ad5872e881f9a648605f0aa3c10818e24a0d54" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Naredba za pretresanje stana Milovića"> <figcaption>Naredba za pretresanje stana Milovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  On ističe da ni prilikom prethodna dva pretresa, kao ni ovog jutros, policija nije pronašla ništa nezakonito, te da protiv njega nikada nije vođen krivični postupak. - Pošteno obavljam svoj posao, svakodnevno sam u servisu iz kojeg izdržavam porodicu. Svi koji me poznaju mogu to potvrditi. Nažalost, stiče se utisak da ovakve akcije postaju praksa pred izbore svake - dodao je Milović. Podsjećamo, Milović je ranije bio dovođen u vezu s navodima o kupovini ličnih karata u Beranama, ali su ti navodi ubrzo povučeni nakon što je on podnio zvaničnu prijavu protiv nepoznatih počinilaca zbog lažnog optuživanja.

Policija kod Milovića stalni gost pred izbore

Nepunih deset dana nakon što je Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore 25. marta zvanično odbacilo sve prijave na konkurs za direktora OŠ „Ratko Žarić“ u Nikšiću – uključujući i onu profesora fizičke kulture Radenka Adžića – isti kandidat je imenovan za vršioca dužnosti direktora te škole. Nastavno osoblje škole je o imenovanju obaviješteno 3. aprila u internoj email komunikaciji koju je poslao sekretar škole Slavko Đilas, u kojem se navodi da je Ministarstvo ipak imenovalo Adžića za privremenog rukovodioca škole. Ova odluka dolazi uprkos činjenici da je u zvaničnom dokumentu Ministarstva, datiranom 25. marta, jasno navedeno da su kandidati – Dušanka Vujičić i Radenko Adžić – eliminisani zbog slabog rezultata na pismenom testu. Ministarka Anđela Jakđić - Stojanović, nakon konkursa za izbor direktora škole koji je raspisan još 16. decembra prošle godine i dostavljanja prijava početkom januara, 20. februara formirala Komsiju za provjeru kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata prijavljenih na konkurs u sastavu: Svetlana Drobnjak, ispred Ministarstva - predsjednica; Raba Hodžić ispred Zavoda za školstvo - članica; i Mladenka Perić, kao eksterni član sa Liste istaknutih stručnjaka iz oblasti obrazovanja. Komisija je 3. marta organizovala pisanu provjeru kandidata, a u izvještaju od 10. marta, na koju se poziva ministarka Jakšić-Stojanović u odluci o poništenju konkursa, konstatovala da nijedan od kandidata nije ostvario 70 odsto bodova, što je uslov za pristupanje drugoj fazi provjere, usmenom intervjuu. Radenko Adžić je na pisanom testu osvojio samo pet bodova, odnosno 25 odsto od maksimalnog broja bodova, što ga je automatski diskvalifikovalo u skladu s Pravilnikom o provjeri kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata. Članom 6 stav 1 Pravilnika propisano je da kandidat koji je ostvario više od 70 odsto od ukupnog broja bodova na testiranju, stiče uslov da pristupi usmenom intervjuu. - Imajući u vidu navedeno, kao i da nijedan od kandidata koji su pristupili pisanom testiranju nije ostvario više od 70% bodova na testiranju, pa nije ni ispunio uslov da pristupi usmenom intervjuu, odlučila sam da po Konkursu za izbor direktora JU Osnovna škola „Ratko Žarić“ Nikšić, ne izaberem direktora – napisala je ministarka u dokumentu 25. marta, čime je konkurs praktično poništen, a škola ostala bez izabranog direktora. Ipak, već naredne sedmice ministarka Jakšić-Stojanović je prelomila – i za v.d. direktora imenovala baš jednog od kandidata koji nisu zadovoljili kriterijume. I to kandidata sa gorim rezultatom na pismenom testu – njegova protivkandidatkinja je osvojila 50 odsto bodova. <h2>Političko-religijski profil i izborna matematika</h2> Pravno gledano, ministarka ima diskreciono pravo da imenuje v.d. direktora dok se ne završi nova konkursna procedura, ali imenovanje kandidata koji je već odbijen u istoj instituciji zbog nedostatka stručnih kvalifikacija otvara ozbiljna pitanja, poput onog da li je riječ o političko-ideološkom imenovanju, a ne stručnom i meritokratskom. Pravni vakuum ostavlja prostor za političke odluke koje se mogu predstavljati kao formalno ispravne, ali suštinski dovode u pitanje smisao same konkursne procedure. Pitanje je dodatno osjetljivo kada se zna da je profesor Adžić bio među prosvjetnim radnicima koji su 2020. godine javno podržali litije koje je organizovala Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, u znak protesta protiv tadašnjeg Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Litije su bile okosnica šireg političkog prevrata u Crnoj Gori, a peticije koje su potpisivali prosvjetni radnici - kao forma političkog profilisanja unutar obrazovnog sistema. Mnogi učesnici i potpisnici apela kasnije su nagrađivani funkcijama u državnoj upravi i obrazovnom sistemu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025040712040_4fd0f52c8a7db14d17a48c70ae21e14fd8fed01ed770dd448e2f4191c6cc7ed8.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025040712040_4fd0f52c8a7db14d17a48c70ae21e14fd8fed01ed770dd448e2f4191c6cc7ed8" data-rendition-name="original" width="540" height="498" loading="lazy" alt="Podrška Adžić Litije"><figcaption>PODRŠKA LITIJAMA: Političko profilisanje unutar obrazovnog sistema</figcaption></figure>  Sve dobija dodatnu političku težinu imajući u vidu da se lokalni izbori u Nikšiću održavaju 13. aprila, deset dana nakon Adžićevog imenovanja, pa se ono može posmatrati i kao politička poruka, ali i potencijalni signal mobilizacije biračkih grupa koje se identifikuju s crkveno-nacionalnim narativima. Ovaj slučaj još jednom otvara pitanje o tome koliko su obrazovne ustanove u Crnoj Gori taoci političkih kalkulacija, te da li se konkursi za rukovodeća mjesta sprovode da bi se ispoštovala forma, a ne da bi se birali najbolji kandidati. Ako konkursi nemaju snagu da rezultiraju izborom, a odluke se donose mimo onoga što su pokazali rezultati testiranja, onda ne govorimo o v.d. mandatu – već o institucionalnoj hipokriziji, gdje se struka podređuje trenutnoj političkoj računici.

Pao na konkursu, pa imenovan za v.d. direktora OŠ „Ratko Žarić“ u Nikšiću, deset dana uoči lokalnih izbora

Interventna jedinica policije iz Podgorice koja je bila na ispomoći nikšićkim kolegama za obezbjeđivanje završnih predizbornih skupova u petak, 11. aprila, nakon tribine koalicije „Za budućnost Nikšića“ (bivši Demokratski front) na Grahovu, napravila je težak incident, kada je jedan od policajaca nasrnuo na inspektora iz Nikšića, a onda, kada je pozvan u nikšićku policiju da se izjasni o okolnostima incidenta, čitava jedinica nasilno je upala u kabinet načelnika Centra bezbjednosti. Ovu informaciju Portalu ETV potvrdilo je više izvora iz nikšićke policije, koji su ogorčeni zbog ponašanja kolega iz Podgorice.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025041223040_6d5a60cbef7174c3d1fd1b5bb66674d6ef199f41ffe176925f0ea7d58f598338.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025041223040_6d5a60cbef7174c3d1fd1b5bb66674d6ef199f41ffe176925f0ea7d58f598338" data-rendition-name="original" width="1024" height="576" loading="lazy" alt="TEŽAK INCIDENT: Crnogorska policija (Ilustracija)"> <figcaption>TEŽAK INCIDENT: Crnogorska policija (Ilustracija)(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  - Iz samo njima znanih razloga na Grahovu su onemogućili prolaz vozilu u kojem su bili inspektori iz Nikšića Radovan Lalić i Novica Jovović, koji su bili u eskortu koji je pratio štićene ličnosti koje su učestvovale na skupu. Iz kombija Interventne potom je izašao komandir iz CB Podgorica Marko Stojanović i pokušao da udari Lalića. Svjedoci tvrde da je bio u pijanom stanju, ali su teži incident spriječili ostali policajci – tvrde naši izvori. Nikšićki inspketori odmah su obavijestili strarješine o napadu kolega iz Podgorice, pa su Podgoričani pozvani da u nikšićkoj policiji daju izjavu, ali su i tu napravili težak incident. - To ih je izgleda naljutilo, a svi su bili &nbsp;pod dejstvom alkohola, pa su silom upali u kabinet načelnika Darka Radusinovića i pravili haos. Ponašali su se nepristojno, van svih pravila policijske etike i kodeksa, krajnje bahato. Odbili su da se alkotestiraju – kažu naši sagovornici iz nikšićke policije. Tvrde i da je situacija bila toliko napeta i prijetila da izmakne kontroli, pa je u petak veče u nikšićku policiju dolazio i šef podgoričke policije Goran Jokić, kako bi pokušao da smiri tenzije i privoli nikšićke kolege da „ne talasaju“ i ne insistiraju da njegovi puleni budu kažnjeni. Izvori Portala ETV kažu da je sačinjena i službena zabilješka, ali, navodno, nije dalje procesuirana, niti je incident evidentiran u Biltenu.

Podgorički policajci na Grahovu napali kolegu iz Nikšića, a onda napravili haos u kabinetu šefa nikšićke policije

Osnovni sud u Podgorici donio je prvu presudu u slučaju BIRN i ustanovio da su novinarka koncerna Vijesti Jelena Jovanović i nekadašnja urednica sajta Balkaninsight Dušica Tomović povrijedile prava novinarke Tanje Pavićević u skandaloznom propagandnom uratku BIRN-a u kojem su je, uz osmoro drugih crnogorskih aktivista, u novembru 2022. godine, označile kao pripadnicu navodnih krajnje desničarskih i vjerskih ekstremističkih organizacija.
Zbog povrede prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo, prema prvostepenoj presudi Osnovnog suda, Jovanović – autorka propagandnog izvještaja - dužna je da Pavićević uplati iznos od 2.000 eura, a Tomović – bivša urednica Balkaninsighta - iznos od 1.000 eura.
One su obavezne i da presudu, nakon pravosnažnosti, o svom trošku objave u dnevnim novinama „Vijesti“ i „Dan“.
<h2>Presuda</h2>
U obrazloženju presude sutkinja Milica Radović navela je da je Pavićević dokazala kako su &nbsp;tužene Jovanović i Tomović postupale nesavjesno, iznoseći neprovjerene podatke o njoj koji impliciraju na njenu ekstremističku aktivnost u domenu sfere religijskog, čime joj je povrijeđeno dostojanstvo.&nbsp;
- Ovakva postupanja predstavljaju objektivno uvredljivu i omalovažavajuću kvalifikaciju u odnosu na tužilju, te predstavljaju osnov dosuđenja naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda – navodi se u obrazloženju presude.
Sutkinja podsjeća i na praksu Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Crne Gore, da je sloboda izražavanja conditio sine qua non funkcionisanja svakog demokratskog društva i jemstvo svih drugih ljudskih prava i sloboda.&nbsp;
- U slučaju sukoba slobode izražavanja sa ostalim zagarantovanim ljudskim pravima i slobodama, sudovi moraju voditi računa o tome da ograničavanje te slobode, s ciljem zaštite drugog ljudskog prava zajemčenog Ustavom, može biti izuzetak od pravila ako je u demokratskom društvu dopušteno i u skladu sa članom 10 Evropske konvencije. Potrebno je ukazati i da sloboda izražavanja iz tog člana nije apsolutno pravo i može biti ograničena, pored ostalog, radi zaštite ugleda i prava drugih i ona spada u grupu tzv. kvalifikovanih prava i u članu 10 Evropske konvencije je prvim stavom definisana sloboda izražavanja, a drugim stavom su određena dozvoljena ograničenja te slobode i miješanje vlasti u ostvarivanje iste – navodi se u presudi.&nbsp;
Sud je našao da je Pavićević dokazala da su tužene povrijedile njeno pravo ličnosti, pa postoji potreba da se primijene građansko-pravne sankcije srazmjerno legitimnom cilju zaštite tih prava.
Sud je, između ostalog, cijenio neosnovanim i navode Jovanović i Tomović kako su se navodi koje je Pavićević osporila u tužbi kasnije pokazali kao tačni, jer je ona potpisnica peticije protiv ustoličenja mitroplota Joanikija.&nbsp;
- Činjenica je da je tužilja jeste potpisala navedenu peticiju, ali sud nalazi da to nije i ne može biti dokaz da je tužilja protagonista vjerskog ekstremizma. Cijenio je ovaj sud i ostale navode stranaka i provedene dokaze, ali je kod nesporno utvrđenog činjeničnog stanja i primijenjenog materijalnog prava našao da su bez uticaja na drugačije presuđenje, pa pojedine nije posebno interpretirao, ni komentarisao – navodi se u obrazloženju.
I Općinski sud u Sarajevu donio je do sada nekoliko prvostepenih presuda u nizu predmeta protiv Balkanske istraživačke mreže BIRN, u kojima je nedvosmisleno presuđeno da je skandalozna mapa crnogorskih ekstremista bila najobičnija kleveta.
Prema odlukama suda u Sarajevu, nalaže se BIRN-u BiH i Denisu Džidću, koji je bio nosilac projekta, da zbog klevete, solidarno isplate tužiocima različite iznose sa zateznim kamatama, te da o svom trošku na internetskoj stranici BIRN-a objave izreku presuda, po njihovoj pravosnažnosti.
<h2>CRNA PROPAGANDA</h2>
Brutalno targetiranje devetoro građanskih aktivista, među kojima i dvije tadašnje novinarke Pobjede, kao krajnjih desničara i vjerskih fanatika, po receptu hibridnog djelovanja, novinarke koncerna Vijesti uz podršku urednice Balkaninsight-a i tadašnje regionalne direktorke BIRN-a Marije Ristić, koja je 20-ak dana nakon publikovanja spornog izvještaja podnijela ostavku, od trenutka objavljivanja 16. novembra 2022. godine izazivalo je brojne reakcije uglednih organizacija civilnog društva, intelektualaca i novinara širom regiona.&nbsp;
Nakon velikog pritiska javnosti, potpunog raskrinkavanja nepostojeće istraživačke metodologije, te ostavke regionalne direktorice, Nadzorni odbor te mreže je sredinom decembra 2022. odlučio da spornu mapu ukloni sa interneta.&nbsp;
Nakon ćutanja BIRN-a koje je trajalo mjesecima i više revizija koje su dokazale da je izvještaj za Crnu Goru novinarke Vijesti skandalozan, BIRN je bez izvinjenja, uz neuspješne pokušaje da predstavi sebe i saradnicu kao žrtve, početkom oktobra 2023. godine objavio novu „bazu“ ekstremnih desničarskih organizacija u regionu i ribrendirao cijeli projekat.
Tako je, na istoj web adresi, osvanuo novi projekat pod nazivom „Ko su ekstremni desinčari na Blakanu“, a prvobitni spisak od 71 grupe sveo se na njih 17, dok je sekcija posvećena Crnoj Gori ostala potpuno prazna.
BIRN je na stranici projekta pod nazivom „Naučene lekcije“ doduše priznao da „istraživačima nijesu bile date stroge smjernice o tome kako identifikovati ono što je prvobitno nazivano krajnje desnim i ekstremističkim grupama", iako je u prvobitnom opisu mape iz novembra 2022. pisalo da su izvještaji rađeni u skladu sa „pažljivo skrojenom metodologijom“.
No, iako u sekciji posvećenoj Crnoj Gori više nije bilo nijedne organizacije, ova nevladina organizacija ipak je pokušala održati narativ o takozvavnom ekstremnom crnogorskom nacionalizmu.
Tako je, u nepotpisanom tekstu – karaktarestično za tabloidno, neprofesionalno i neetično medijsko djelovanje – pod naslovom „Kontekst“, BIRN zapravo hranio narativ o „crnogorskom ekstremnom nacionalizmu“ koji je godinama plasirao koncern Vijesti i pokušavao da opravda raniji uradak njihove novinarke koji je izbrisan sa sajta.
Ovoga puta se išlo čak i korak dalje, pa se uz klasičnu dezinformaciju kako se Crna Gora otcijepila od Srbije 2006. godine, a ne obnovila svoju državnost izgubljenu 1918. godine, u BIRN-ovom „kontekstu“ podmuklo insisnuiralo kako su svi Crnogorci nacionalisti, dok su Srbi iz Crne Gore samo ljudi koji se tako osjećaju, te da srpski nacionalisti postoje isključivo u partijsko-političkoj sferi sa jednom jedinom težnjom - ekonomskim povezivanjem sa Srbijom.&nbsp;
<h2>TUŽBE</h2>
Protiv Jovanović i Tomović za povredu prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo tužbe su pred Osnovnim sudom u Podgorici, osim Pavićević, podnijeli su i novinarka Portala ETV Kaćuša Krsmanović, izvršni direktor NVO Forum slobodnih građana Luča Nebojša Mrvaljević, te Draško Martinović, Maja Miličković i Tanja Knežević-Perišić.&nbsp;
Jovanović i Tomović, iako su same u danima nakon objavljivanja mape saopštavale da je „BIRN imao jasnu metodologiju po kojoj smo mi koji smo sarađivali sa njima radili…“ i da su se „prilično pripremali za rad na mapi“, targetiranje novinarki i građanskih aktivista u odbrani pred sudom pokušavale da predstave kao vrijednosni sud.
Advokati Jovanović i Tomović obmanjivali su sud i tvrdnjama kako targetirani u spornom izvještaju nijesu ni pokušali da demantuju BIRN-ovu mapu, što je notorna nesitina.&nbsp;
Ni Tomović ni Jovanović nijesu prisustvovale nijednom ročištu.

Tag: crkva-srbije