KCCG: Održane obuke za podršku ranom razvoju djeteta

U okviru sprovođenja Strategije ranog razvoja djeteta, Klinički centar Crne Gore (KCCG) organizovao je prvi ciklus edukativnih radionica, tokom kojeg je realizovano pet multidisciplinarnih obuka. Više od 175 učesnika iz sektora zdravstva, obrazovanja i socijalne zaštite prošlo je kroz edukaciju.
Fokus obuka bio je usmjeren na ranu identifikaciju neurorazvojnih poremećaja, s posebnim akcentom na poremećaje iz spektra autizma, razumijevanje i prihvatanje razvojnih izazova, primjenu modela rane intervencije, podršku djeci i njihovim roditeljima, te jačanje međusektorske saradnje.
Učesnici su bili pedijatri, vaspitači, medicinske i patronažne sestre, kao i stručnjaci iz centara za socijalni rad.
Predavači su bili renomirani stručnjaci iz brojnih ustanova: dr Iva Ivanović i Ivana Popović (KCCG), dr Danojla Dakić (Centar za rani razvoj), dr Rajka Pajović (Institut za bolesti djece), mr Jadranka Miljanić i dr Snježana Dašić (Dom zdravlja Podgorica i Nikšić), dr Enisa Kujundžić (Institut za javno zdravlje), dr Tamara Milić (Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija), mr Milica Marković (Ministarstvo zdravlja), Anita Marić (Zavod za školstvo), Suzana Milović Koletić i Nataša Knežević (Resursni centri Podgorica i „1. jun”), te mr Vesna Minić (Centar za socijalni rad Bijelo Polje).
Obuhvaćene teme uključivale su rani razvoj mozga, autizam, ADHD, modele intervencije zasnovane na dokazima, ulogu patronažne službe, ranu stimulaciju i učenje u porodičnom i obrazovnom okruženju, kao i komunikaciju s roditeljima.
Obuke su realizovane kroz kombinaciju teorijskih izlaganja i praktičnog rada, uz aktivnu razmjenu iskustava među učesnicima. Pokazano je visoko interesovanje za sve teme, a dodatnu vrijednost edukaciji dala su neposredna iskustva iz rada sa djecom koja se suočavaju s razvojnim izazovima.
Učesnici su imali priliku da iznesu mišljenje o trenutnoj praksi, izazovima u radu, ali i da ponude prijedloge za unapređenje rada sa djecom sa razvojnim poteškoćama. Kao ključni zaključci izdvojene su potrebe za češćim edukacijama ovog tipa, proširenjem prostornih i kadrovskih kapaciteta, kao i formiranjem funkcionalnih međusektorskih timova koji bi redovno pratili djecu u svim sredinama.
Završetkom prvog ciklusa obuka napravljen je važan korak ka uspostavljanju zajedničkog razumijevanja o značaju rane intervencije i podrške djeci sa neurorazvojnim smetnjama. Edukacija, umrežavanje i međusektorska saradnja pokazali su da su profesionalci spremni da udruženim snagama doprinesu stvaranju inkluzivnog okruženja u kojem svako dijete ima pravo na razvoj, prihvatanje i podršku.
Ove aktivnosti predstavljaju ne samo stručno osnaživanje, već i jasnu poruku zajednici o važnosti podizanja svijesti, prihvatanja različitosti i jačanja povjerenja među onima koji se brinu o djeci. Ulaganje u rani razvoj djeteta je, ujedno, ulaganje u društvo zasnovano na inkluziji, empatiji i solidarnosti.