Međunarodna nedjelja gluvih: Hitna potreba za donošenje zakona o znakovnom jeziku u Crnoj Gori

U okviru Međunarodne nedjelje gluvih, koja se obilježava svake godine posljednje nedjelje u septembru, Savez organizacija gluvih i nagluvih Crne Gore ponovo skreće pažnju javnosti i nadležnih institucija na hitnu potrebu usvajanja zakona o znakovnom jeziku. Ovaj zakon je ključan za omogućavanje ravnopravnog života gluvih i nagluvih osoba u Crnoj Gori, ali njegovo donošenje već godinama kasni.

Kako je saopšteno iz Saveza gluvih i nagluvih, strategija deinstitucionalizacije za period 2025–2028. godine, sa Akcionim planom za 2025. godinu, jasno predviđa da se u prvom i drugom kvartalu ove godine inicira izrada predloga zakona o znakovnom jeziku. Ipak, uprkos višegodišnjim upozorenjima i urgencijama, još uvijek nije utvrđeno koje ministarstvo je nadležno za njegovo donošenje i sprovođenje, dok se odgovornost prebacuje između Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije i Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija.

Predsjednik Saveza organizacija gluvih i nagluvih Crne Gore, Darko Mijušković, naglašava da je nedostatak zakonskog okvira glavni razlog zbog kojeg gluve i nagluve osobe svakodnevno nailaze na prepreke u obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj zaštiti. 

- Najveći problem nam je što nemamo obezbijeđene prevodioce, te svakodnevno nailazimo na brojne prepreke. Kad bi nam se obezbijedio prevodilac za znakovni jezik, mnoga vrata bi nam bila otvorena i bilo bi mnogo lakše živjeti svakodnevno - ističe Mijušković.

Bez zakona nije moguće obučavati i sertifikovati prevodioce, niti osigurati njihovo prisustvo u institucijama. Trenutno u Crnoj Gori ne postoje sertifikovani prevodioci za gluve osobe, već samo pet sudskih tumača, koji djeluju isključivo u okviru sudskih postupaka. Zbog toga, gluve i nagluve osobe često zavise od članova porodice ili prijatelja prilikom posjeta zdravstvenim ustanovama, školama ili državnim institucijama, što narušava njihovu privatnost i samostalnost.

Primjer Andreje Ćešić, mlade gluve osobe iz Crne Gore, jasno pokazuje koliko ovakva situacija otežava svakodnevni život. Andrea je završila smjer za frizera, ali ističe da je obrazovanje bilo izrazito izazovno zbog nedostatka prevodioca: 

- Zbog toga što nisam mogla da shvatim profesora šta govori, mnogo mi je teže bilo učiti. Mnogo lakše bi mi bilo da sam imala osobu koja bi mi gradivo prevela na znakovni jezik. To je u stvari način na koji ja najbrže učim.

Andrea takođe ističe da joj obrazovanje nije omogućilo da nastavi studije, iako bi to bila njena primarna želja. 

- Voljela bih kad bi postojao fakultet ili univerzitet specijalizovan za Gluve, kao u drugim evropskim državama. To bi nam mnogo olakšalo obrazovanje i kasnije zapošljavanje, ne samo meni, nego svim gluvim osobama u Crnoj Gori, - poručuje Andrea.

Tijana Mijušković, programska koordinatorka Saveza, objašnjava: 

- Bez sertifikovanih prevodilaca, gluve i nagluve osobe zavise isključivo od članova porodice. Prilikom svake posjete ljekaru, socijalnoj službi ili administrativnim ustanovama, oni su uvijek zajedno sa svojim članovima porodice, a odmah je tu narušena i privatnost i samostalnost.

Problem je dodatno otežan činjenicom da Crna Gora nema precizne podatke o broju gluvih i nagluvih osoba koje koriste znakovni jezik kao maternji jezik. Prema podacima sa posljednjeg popisa stanovništva, u Crnoj Gori postoji oko 16 hiljada osoba sa oštećenjem sluha, ali tačan broj gluvih i nagluvih osoba nije poznat.

Savez organizacija gluvih i nagluvih Crne Gore apeluje na Vladu i nadležna ministarstva da hitno prekinu prebacivanje odgovornosti, jasno imenuju nosioca posla i započnu izradu i usvajanje predloga zakona o znakovnom jeziku. Svaki dalji zastoj dodatno krši osnovna prava Gluvih i nagluvih osoba i otežava njihov pristup obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj zaštiti, navodi se u saopštenju.

Slogan ovogodišnje Međunarodne nedjelje gluvih glasi: „Pravo na znakovni jezik je ljudsko pravo.“