Perast: Balast ili blagoslov?
Godine prolaze, decenije se nižu, mijenjaju se vlasti, partije, ideologije i slogani — ali jedna stvar ostaje kao kamen u cipeli: maćehinski odnos Opštine Kotor i države Crne Gore prema starom gradu Perastu.
Ovaj očuvani barokni dragulj, ušuškan u nestvarnom pejzažu, jedna je od najblistavijih tačaka crnogorske turističke ponude. Na tu ljepotu rado se oslone političari i državne strukture kad treba uljepšati predizborni spot ili reklamni film o turizmu, ili kad se na brzinu treba pohvaliti pred stranim gostima. A čim reflektori i kamere utihnu, interesovanje za ovo čarobno mjesto – nestaje.
Kao pastorak prepušten sam sebi, Perast u 21. vijeku čezne za osnovnim civilizacijskim potrebama: kanalizacijom, stabilnom strujom i vodom, parkingom, funkcionalnim šetalištem, urednim zelenilom, elementarnom čistoćom i sigurnošću.
Svakodnevica “baroknog dragulja“
Posjetilac u Perastu najprije doživi „parking avanturu“. Pošto postojeći kapaciteti ne pokrivaju ni desetinu potreba, vozila se ređaju uz magistralni put, kršeći propise i rizikujući živote dok pješke dolaze do grada. Ako neko i pronađe legalno mjesto, naići će na lokalne „čuvare“ koji parkiranje uslovljavaju kupovinom njihovih usluga. Nesaradnja se, kako svjedoče gosti, ponekad završava i batinama. A da bude živopisnije — parking nema ogradu, pa vozila znaju da završe u moru.
Sljedeći utisak — smještaj. Hotelska soba ili apartman koji, tokom jula i avgusta, može biti bez struje i/ili vode danima. Zamislite da gosta na 40 stepeni uvodite u prostoriju bez klime, bez svjetla, bez vode.
I da mu onda objašnjavate kako nije do vas, već do „anahrone javne infrastrukture koja ne prati turisticki razvoj“. Koliko naplatiti ovakav „autentični doživljaj“? I kako nadoknaditi finansijske i reputacione gubitke koje svakodnevno trpimo?
Ni gastronomija nije sigurna karta. Restoran u kojem ste rezervisali sto, možda neće moći da vas usluži — ponovo zbog nestanka struje ili vode. Ono što je, ipak, zagarantovano je miris fekalnih voda koje i dalje nemaju nikakvog kanalizacionog tretmana.
Za kraj, šetnja: oronulo šetalište puno rupa, smeća i zapuštenog zelenila. Romantika „starog Mediterana“ na crnogorski način.
Grijeh zapostavljanja
Perast je toliko neodoljiv da ga ni ove mane ne mogu izbrisati sa turističke mape. Ali je grijeh — ekonomski i kulturološki — držati ga na nivou primitivne balkanske kasabe. U rukama jedne Italije ili Njemačke, ova destinacija bi mogla ostvarivati tri puta veće prihode, uz tri puta zadovoljnije goste.
Dok god ga gledamo kao teret, a ne kao blagoslov, Perast će živjeti u kontradikciji: svjetski potencijal, lokalna zapuštenost. I to je, nažalost, jedan od najskupljih nacionalnih luksuza koji sebi možemo priuštiti.