Radičević: Dijete koje je žrtva nasilja ne mrzi nasilnika – ono počinje da mrzi sebe

Nasilje nad djecom, naročito ono koje se dešava u porodici, ostavlja duboke i dugotrajne posljedice, a djeca često ne dobiju potrebnu zaštitu jer sistem zakazuje, upozorava mr socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščanin Radičević. Gostujući u jutarnjem programu „Budilnik“ na Televiziji E, istakla je važnost brze i sistemske reakcije, ali i kontinuirane podrške djeci žrtvama nasilja.

- Jako je bitno da pružimo podršku tom djetetu i da mu pomognemo, ali istovremeno moramo brzo reagovati kako bi dijete bilo sigurno i bezbjedno. Kasnije se mora uključiti cjelokupan sistem da bi se pružila šira podrška i zaštita - poručila je Radičević.

Povodom Međunarodnog dana djece žrtava nasilja, koji se obilježava 4. juna, podsjeća da su brojke u Crnoj Gori alarmantne – prema podacima Centra za socijalni rad, tokom prošle godine bilo je 633 prijave nasilja nad djecom, od kojih se 14 odnosilo na seksualno nasilje nad djevojčicama. Ipak, kako navode iz udruženja Roditelji, riječ je samo o prijavljenim slučajevima – stvarne brojke mogle bi biti znatno veće.

- Slažem se da postoji veliki broj takozvanih ‘tamnih brojki’, odnosno slučajeva koji nikada nisu prijavljeni. Zato je važno da se o nasilju govori stalno – da svi budemo uključeni kako bi djeca dobila adekvatnu zaštitu -  kazala je Radičević.

Kako objašnjava, djeca rijetko govore o onome što im se dešava, naročito ako je nasilnik neko iz porodice – najčešće roditelj.

- Zašto djeca ne govore? Zato što vjeruju svom roditelju, koji im je sigurna baza. Zamislite situaciju u kojoj dijete biva povrijeđeno od osobe koja mu treba pružiti ljubav, podršku i sigurnost. Ono ne prestaje da voli tu osobu – ono prestaje da voli sebe. Krivi sebe, osjeća se nesigurno, i teško mu je da priča o tome - objasnila je Radičević.

Kod djece koja su žrtve nasilja, simptomi su često prisutni i kroz promjene u ponašanju, ishrani, spavanju, povlačenje u sebe, pa čak i noćno mokrenje.

Radičević naglašava da roditelj koji vrši nasilje ne može biti zaštita za dijete, već da tu mora reagovati sistem.

- U Crnoj Gori najčešće je riječ o fizičkom nasilju ili ‘kažnjavanju’, što se često doživljava kao vaspitna mjera. Međutim, prisutno je i emocionalno nasilje. Prema istraživanju UNICEF-a, čak 69% djece u Crnoj Gori izloženo je ili fizičkom, ili emocionalnom nasilju - navela je.

Zato, poručuje, podrška mora biti sistemska, sveobuhvatna i brza.

- Jako je važno da dijete bude sigurno, da zna da ga neko vidi, čuje i razumije. Nakon toga, cijeli sistem treba da se uključi kako bi se toj djeci pružila neophodna podrška - zaključila je Ivana Raščanin Radičević.