Samardžić: Protivpožarna avijacija je neophodna, ali nije prva linija odbrane
Za Antenu M piše: Dragan Samardžić
Prije svega, ogromno priznanje svim vatrogascima, pripadnicima službi zaštite i spašavanja, Vojske, policije, dobrovoljcima i svima koji su ovih dana angažovani na gašenju požara. U izuzetno teškim uslovima, često na granici ljudskih mogućnosti, ulažu nadljudske napore da sačuvaju naselja, imovinu i, što je najvažnije, ljudske živote.
Ali požari na Primorju iz godine u godinu ponavljaju gotovo isti obrazac: dug sušni period, visoke temperature, a onda vjetar koji malu vatru za veoma kratko vrijeme pretvori u veliki front. Posebno je kritično noću, kada nema pomoći iz vazduha.
Omiš je najbolja opomena. Hrvatska ima značajne protivpožarne vazdušne kapacitete, ali kada požar bukne početkom noći i jak vjetar ga za nekoliko sati pretvori u veliki požarni front, ni moćna flota Kanadera ne može spriječiti katastrofu.
Zato sistem ne treba planirati prvenstveno prema pitanju kako ćemo ugasiti veliki požar, već kako ćemo spriječiti da mali požar tokom prvog sata postane veliki. U toj prvoj reakciji uvijek je bolje precijeniti potrebne snage i sredstva nego ih potcijeniti – jer ono što se propusti u prvom satu kasnije se plaća višestruko većim angažovanjem i mnogo težim posljedicama.
Preventiva ne počinje pred sezonu, već urbanističkim planovima. Zaštitni protivpožarni pojasevi, hidrantska mreža, protivpožarni i pristupni putevi moraju biti sastavni dio planiranja i uređenja prostora. Jednako je važno redovno krčenje i uklanjanje lako zapaljive vegetacije, posebno oko naselja i objekata.
Nekontrolisanom urbanizacijom na Crnogorskom primorju gradnja se proširila duboko u područja obrasla lako zapaljivom vegetacijom, često bez zaštitnih pojaseva i adekvatnog pristupa vatrogasnim vozilima. Kada požar dođe do takvih naselja, vatrogasci su primorani da umjesto zaustavljanja njegovog fronta prvenstveno brane kuće i ljudske živote.
Protivpožarna avijacija je neophodna, ali nije prva linija odbrane. Prva linija je preventiva, druga rano otkrivanje i brza reakcija, a avijacija tek treća.
Vjetar se ne pojavljuje nenajavljeno. Znamo kada dolazi, znamo gdje su najugroženija područja i znamo koliko brzo u tim uslovima požar može izmaći kontroli. Tada sistem mora biti u najvišem stepenu pripravnosti prije nego što požar izbije. Jer kada u neuređenom prostoru zahvaćenom sušom zapuše jak vjetar, posljedice više ne mogu nadoknaditi ni avioni ni heroizam ljudi na terenu.