UMHCG: Javni prevoz i dalje nepristupačan za većinu OSI

U Crnoj Gori gotovo svaka druga osoba sa invaliditetom (OSI) ne može koristiti javni prevoz zbog nepristupačne infrastrukture, posebno u ruralnim područjima gdje gotovo da ne postoje nikakva prilagođavanja, pokazuju rezultati istraživanja Udruženja mladih sa hendikepom (UMHCG).

Ta nevladina organizacije (NVO) je sprovela istraživanje „Na putu prepreka“ u okviru projekta „Mobilnost bez barijera!“, uz finansijsku podršku Ministarstva saobraćaja.

Iz UMHCG su kazali da je istraživanje sprovedeno na uzorku od 96 OSI, korišćenjem kombinovane metodologije – terenskog anketiranja i fokus grupe, sa ciljem da se sagledaju stvarna iskustva, percepcije i potrebe korisnika sistema.

- Uprkos postojećim zakonima i podzakonskim aktima, javni prevoz u Crnoj Gori i dalje ostaje nepristupačan za većinu OSI- kaže se u saopštenju.

Navodi se da fizičke barijere, poput visokih trotoara, nefunkcionalnih rampi, nedostatka zvučnih i taktilnih oznaka, kao i nepristupačnih stajališta i vozila, svakodnevno onemogućavaju kretanje OSI.

Iz UMHCG su istakli da su zakonima propisane obaveze u vezi s pristupačnošću, ali da je njihova primjena na terenu i dalje nedosljedna.

- Iako tehničke mjere postoje, jasno definisane Pravilnikom o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje osoba smanjene pokretljivosti i OSI, njihova realizacija je ograničena i sporadična, dok nadzor gotovo da izostaje- kazali su iz UMHCG.

Kako su naveli, istraživanje pokazuje i da se OSI u velikoj mjeri oslanjaju na privatne automobile, što dodatno produbljuje socijalnu isključenost onih koji ne posjeduju lična vozila.

Iz UMHCG su upozorili da nedostatak funkcionalnog sistema javnog prevoza ograničava mobilnost, samostalnost i učešće u društvu OSI, što u osnovi predstavlja kršenje osnovnih ljudskih prava.

- Pored fizičkih prepreka, zabilježen je i ozbiljan nedostatak pristupačnih informacija – vozila i stajališta najčešće nemaju zvučne najave niti kontrastne natpise, dok digitalne aplikacije ne funkcionišu ili nijesu prilagođene OSI- rekli su iz te NVO.

Oni su naglasili da je poseban problem nedovoljna edukacija zaposlenih u sektoru javnog prevoza.

Iz UMHCG su kazali da više od dvije trećine OSI navodi da osoblje, prije svega vozači i dispečeri, ne znaju kako da im pruže potrebnu podršku.

To, kako su dodali, često dovodi do nepristojnog i neprofesionalnog ponašanja, zbog čega korisnici osjećaju dodatnu isključenost i nesigurnost.

Iz UMHCG su ocijenili da se takav odnos ne može ispraviti samo tehničkim rješenjima, navodeći da su ljudi ključni faktor inkluzije.

- Stoga je neophodno uvesti kontinuiranu edukaciju i praktičnu obuku o pristupu osobama s invaliditetom, kao i uspostaviti mehanizme prijavljivanja nepravilnosti u ponašanju zaposlenih- rekli su iz te NVO.

Kako su naveli, iako tehnologija nudi značajne mogućnosti za unapređenje dostupnosti, ona se u praksi rijetko koristi ili se koristi selektivno.

- Zvučne najave često ne rade, taktilne staze su neredovno postavljene, a digitalne platforme nisu univerzalno dizajnirane- kaže se u saopštenju.

Navodi se da ispitanici najčešće ističu da je potrebno poboljšanje opreme kao što su rampe, liftovi, zvučna signalizacija i tehnička pomagala.

- Posebno se ukazuje na važnost razvijanja digitalnih alata koji omogućavaju praćenje linija i dolazaka vozila u realnom vremenu, kao i potrebu za edukacijom samih korisnika o korišćenju dostupnih tehnologija- dodaje se u saopštenju.

Iz UMHCG su kazali da je, pored fizičke i komunikacijske nepristupačnosti, istraživanje pokazalo i zabrinjavajući nivo neinformisanosti o postojećim pravima i olakšicama.

Kako su naveli, iako određeni broj osoba koristi povlastice u javnom prevozu, čak 30,5 odsto ne zna da ima pravo na oslobađanje od određenih naknada, dok više od 70 odsto ispitanih nikada nije polagalo vozački ispit pod prilagođenim uslovima.

- Dostupnost vozila za obuku i polaganje trenutno zavisi od dobre volje privatnih auto-škola, umjesto da bude sistemski regulisana i zagarantovana od strane Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija- naglasili su iz UMHCG.

Oni su naveli da je nedostatak odgovornosti takođe vidljiv u oblasti parkiranja.

Kako su rekli iz UMHCG, OSI se svakodnevno suočavaju s time da su mjesta rezervisana za njih zauzeli nesavjesni vozači, dok komunalna policija rijetko interveniše.

Prema njihovim riječima, kontrola u izdavanju oznaka za povlašćeni parking gotovo da ne postoji, što otvara prostor za brojne zloupotrebe.

- Stoga je neophodno uvesti strožu kontrolu i razviti jednostavne mehanizme, uključujući digitalne platforme, za prijavljivanje nepravilnosti- smatraju u UMHCG.

Oni su rekli da sveobuhvatni nalazi istraživanja upućuju na duboko ukorijenjenu zapuštenost sistema, odsustvo institucionalne odgovornosti i nepostojanje centralnog tijela koje bi koordinisalo politiku pristupačnosti.

- Neujednačena i neefikasna implementacija mjera pokazuje da Crnoj Gori nedostaje jasna, međusektorski usklađena Strategija pristupačnosti, kao i institucija koja bi nadgledala njeno sprovođenje, pratila napredak i objavljivala redovne izvještaje- poručuje se u saopštenju.