Povodom Svjetskog dana socijalne pravde, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) izrazilo je ozbiljnu zabrinutost i oštar protest zbog, kako navode, kontinuiranog odlaganja primjene sistemskih i održivih rješenja u oblasti socijalne politike, posebno kada je riječ o pravima osoba s invaliditetom na egzistenciju, socijalnu sigurnost, pristup zaposlenju, samostalan život i punu uključenost u zajednicu.
Iz UMHCG-a ocjenjuju da u Crnoj Gori, umjesto progresivnog razvoja socijalnih i ekonomskih prava u skladu sa međunarodnim obavezama, vlada pravna nesigurnost, stagnacija ili čak regresija u pristupu pravima i uslugama.
Podsjećaju da je Zakon o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, donesen prošle godine, predstavljao važan iskorak i promjenu paradigme u pristupu osobama s invaliditetom, ali da je njegova primjena odložena usljed, kako navode, neodgovornosti i nedostatka političke zrelosti institucija.
Prema njihovim navodima, Vlada je bila u obavezi da već 5. januara, prvog radnog dana u godini, imenuje vršioca dužnosti direktora Zavoda za jedinstveno vještačenje invaliditeta, ali ta odluka nije donijeta ni nakon skoro dva mjeseca. Time se, kako ističu, svjesno odlaže primjena zakona čiji je početak planiran za 1. jul 2026. godine.
Navode i da je izrada podzakonskih akata stopirana, da izostaju zvanične informacije, dok se u međuvremenu ograničavaju ili uskraćuju ranije garantovana prava. Rad socio-ljekarskih komisija u centrima za socijalni rad dodatno je usporen, pa osobe s invaliditetom, kako ističu, duže od pola godine čekaju na ostvarivanje osnovnih prava.
UMHCG ukazuje i na česte izmjene Pravilnika o bližim uslovima za ostvarivanje osnovnih materijalnih davanja iz socijalne i dječje zaštite, koji je u roku od mjesec dana izmijenjen dva puta, što ocjenjuju kao presedan koji narušava principe pravne sigurnosti, jednakosti pred zakonom i ravnopravnog tretmana korisnika.
Donošenje novog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, planirano za treći kvartal 2025. godine, takođe kasni, čime se produžava primjena postojećih rješenja koja su, prema ocjeni UMHCG-a, nedovoljna i često diskriminatorna, naročito u dijelu lične invalidnine, dodatka za njegu i pomoć, kao i usluga podrške.
Organizacija upozorava na strukturne slabosti sistema, posebno u pogledu dostupnosti i održivosti usluga namijenjenih osobama s invaliditetom, koje su u mnogim lokalnim zajednicama nedovoljno razvijene i neprilagođene stvarnim potrebama korisnika.
Navode da su podrška i komunikacija sa institucijama često neefikasne, da postoji nedostatak jasnih informacija i prebacivanje odgovornosti između organa, što dodatno otežava položaj osoba s invaliditetom i njihovih porodica. Usluge podrške za život u zajednici, poput personalne asistencije i stanovanja uz podršku, nijesu sistemski razvijene, zbog čega mnoge osobe s invaliditetom ostaju u institucijama ili restriktivnim okruženjima.
UMHCG upozorava i na spor napredak u oblasti zapošljavanja, uz izostanak sistemske podrške za rješavanje dugoročne nezaposlenosti i obezbjeđivanje stabilnih prihoda.
Iz Udruženja poručuju da je neophodno hitno uspostaviti funkcionalan i održiv sistem socijalne zaštite, osigurati pravnu sigurnost i efikasan pristup pravdi, te sistemski raditi na deinstitucionalizaciji kroz zapošljavanje i razvoj usluga u zajednici, uz jačanje profesionalnih kapaciteta u sektoru socijalne politike.
Svjetski dan socijalne pravde, kako zaključuju, podsjeća da socijalna pravda nije deklarativna vrijednost, već konkretna obaveza države da obezbijedi jednakost, dostupnost usluga i dostojanstven život za sve, posebno za osobe s invaliditetom i njihove porodice.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

thumbnail

UMHCG: Socijalna pravda mora biti obaveza države, a ne političko obećanje

Osobe s invaliditetom (OSI) i one sa promjenama u zdravstvenom stanju mogle su, u periodu od 18. decembra 2025. do 16. januara 2026. godine, ostvariti pravo na ličnu invalidninu ili dodatak za njegu i pomoć, dok nakon 16. januara 2026. lica s istim stanjima i s istim dijagnozama ta prava više ne mogu ostvariti, upozorili su iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG).
Oni tvrde da je riječ o pravnoj vratolomiji Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, poručujući da prava OSI ne mogu zavisiti od datuma u kalendaru.
Podsjećaju da je Pravilnik o bližim uslovima za ostvarivanje osnovnih materijalnih davanja iz socijalne i dječije zaštite i medicinskim indikacijama za ostvarivanje prava na materijalno obezbjeđenje, dodatka za njegu i pomoć, ličnu invalidninu i naknadu zarade za rad sa polovinom punog radnog vremena mijenjan dva puta u mjesec dana.
– U našoj državi pravo ne zavisi od istog osnova, nego od toga da li je osoba "stigla u pravi čas". Da ovo nije izolovan slučaj zastoja govori i činjennica da se tzv. socio-ljekarske komisije, na osnovu čijih se mišljenja ostvaruju prava iz ovog pravilnika, ponovo ne sastaju, pa korisnici mjesecima čekaju da se postupi po njihovom zahtjevu – ukazali su iz UMHCG.
Objašnjavaju da je Pravilnik objavljen u Službenom listu 18. decembra 2025, kao prva ozbiljnija izmjena nakon 2014. godine, i sadržao je proširenu listu indikacija za ostvarivanje prava iz socijalne i dječije zaštite.
– Međutim, nakon manje od mjesec dana primjene, objavljena je nova verzija Pravilnika u Službenom listu Crne Gore, 16. januara 2026, u kojoj su izbrisane brojne indikacije i osnovi za ostvarivanje prava, posebno u oblasti lične invalidnine i dodatka za njegu i pomoć – prava koja su od ključnog značaja za osobe s invaliditetom. UMHCG je, nakon uvida u obje verzije pravilnika, uočilo ozbiljne nedostatke i kontradiktornosti, zbog čega smo posumnjali da je proces donošenja i izmjena obilježen političkim pritiscima, improvizacijama i budžetskim kalkulacijama – navode u saopštenju, dodajući da je te sumnje potvrdila dokumentacija pribavljena na osnovu slobodnog pristupa informacijama.
Dokumentacija koja im je dostavljena potvrdila je da je Ministarstvo socijalnog staranja 26. novembra uputilo Predlog pravilnika Ministarstvu zdravlja, a iz tog resora su 5. decembra odgovorili ministru Damiru Gutiću. Taj dokument je 8. decembra upućen Sekretarijatu za zakonodavstvo, koji takođe nije imao primjedbi i nakon kompletne procedure pravilnik je objavljen u Službenom listu. Iz UMHCG navode da već 23. decembra dolazi do iznenadnog obrta, kada Ministarstvo zdravlja saopštava da ipak nije saglasno sa pravilnikom koji je već usvojen, objavljen i stupio na snagu, i zahtijeva da se procedura odloži, odnosno da se faktički poništi prethodno dato mišljenje.

610x380

500x500

400x240

400x203

UMHCG: Prava OSI ograničili kalendarski

Srednjoškolci i srednjoškolke žele školu koja reaguje brzo, odlučno i dosljedno, koja gradi povjerenje, komunicira otvoreno i prati slučajeve do kraja. Njihovi odgovori potvrđuju da rješenja postoje, ali da je ključ u većoj vidljivosti procedura, usmjerenijem osnaživanju učenika, dosljednijem postupanju nastavnika i aktivnijoj ulozi roditelja.
To je zaključak rezultataistraživanja o vršnjačkom nasilju u srednjim školama u Crnoj Gori, koje je sprovelo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u saradnji s Udruženjem roditelja djece sa teškoćama u razvoju Zračak Nade.
Kako su saopštili iz UMHCG, nalazi istraživanja jasno pokazuju da u crnogorskim srednjim školama preovlađuju verbalni, socijalni i digitalni oblici nasilja, dok fizičko i seksualno nasilje, iako manje vidljivo, takođe predstavljaju relevantan problem, dok se istovremeno suzbijanje vršnjačkog nasilja doživljava kao složen izazov koji zahtijeva ipreventivne i represivne mjere.
- Više od polovine učenika/ca, njih 59,8 odsto doživljava verbalnu agresiju kao prisutnu u velikoj mjeri ili pretežno prisutnu u školama, pri čemu su &nbsp;ismijavanje, vrijeđanje i pogrdni komentari postali su gotovo „normalizovani“, a mnogi učenici/ce navode da traju mjesecima bez adekvatne reakcije. Socijalna isključenost i ogovaranje, takođe, su široko rasprostranjeni, a 53,7 odsto učenika/ca procjenjuje da su prisutni u velikoj mjeri, iako često ostaju nevidlnastavnicimaom i stručnom kadru i roditeljima - naveli su oni.
Dodaju da je svaki peti učenik/ca lično doživio neki oblik vršnjačkog nasilja, pri čemu otvoreni odgovori otkrivaju bolnu širinu iskustava, odismijavanja zbog fizičkog izgledaipogrdnog prozivanja, dofizičkih napada, guranja niz stepenice i zastrašivanja u školskim prostorijama.
- Značajan broj učenika/ca svjedoči i o onlajn nasilju, širenju lažnih glasina i izradi lažnih profila. Posebno zabrinjavaju svjedočenja u kojima su nasilnici odrasli; pojedini učenici/ce opisuju omalovažavanje i uvrede od strane nastavnika. U percepciji učenika/ca, nasilje je najčešće usmjereno prema onima koji se razlikuju po izgledu, stilu i interesovanjima, ali i prema osobama s invaliditetom i pripadnicima drugih marginalizovanih grupa. Učenici/e ističu nedostatak razumijevanja različitosti, pritisak vršnjačke grupe i potrebu za dominacijom kao važne pokretače nasilja - ističu u saopšenju.
Navode i da, iako 43,5 odsto učenika/ca smatra da škola ima definisanu proceduru za postupanje u slučajevima nasilja, veliki broj njih ne zna kome da se obrati, kako izgleda prijava i šta se dešava nakon nje. Osim toga, glavni razlozi zbog kojih učenici/e ne prijavljujunasilje su strah od osvete i osude vršnjaka, nepovjerenje u institucije i osjećaj da „prijavljivanje neće promijeniti ništa“. Zato više od četvrtine učenika/ca, koji je bio žrtva, nikome ne prijavi nasilje.
- Ohrabrajuće je da većina učenika/ca, njih 78 odsto navodi da je makar jednom pružila podršku žrtvi, što pokazuje da empatija među mladima postoji, ali nije dovoljno osnažena. Kada ipak potraže pomoć, učenici/e se najčešće obraćaju razrednom starješini i predmetnim nastavnicima, dok se rijetko javljaju stručnim službama ili institucijama - stoji u saopštenju ove nevladine prganizacije.
Kako su kazali, procjene reakcija škole pokazuju mješovitu sliku.
- Gotovo polovina učenika/ca smatra da škola djeluje ozbiljno i efikasno, ali isto toliko njih navodi da reakcija nije bila zadovoljavajuća ili je potpuno izostala. Preventivne aktivnosti poput radionica i edukacija sprovode se, ali neujednačeno jer četvrtina smatra da se one dešavaju rijetko ili nikada. Mnogo je podijeljeno i mišljenje o ličnom primjeru nastavnika, gotovo polovina njih promoviše toleranciju i nenasilnu komunikaciju, ali više od četvrtine učenika/ca to ne prepoznaje u školskoj praksi - dodali su.
Uloga roditelja, naglašavaju, takođe varira.&nbsp;
- Dok polovina učenika/ca smatra da su roditelji uključeni i da prepoznaju nasilje, trećina to dovodi u pitanje, a značajan udio učenika/ca ne zna kako bi procijenio njihov angažman. Učesnici/e otvoreno govoreo strahu, povlačenju, suzama, ali i o trenucima kada su pronašli snagu da se suprotstave.Ovi glasovi jasno pokazuju da školske zajednice moraju snažnije reagovati, graditi kulturu podrške i stvoriti okruženje u kojem se svako dijete osjeća sigurno, viđeno i zaštićeno odnosno potvrđuju potrebu za ciljanom edukacijom, jačanjem mehanizama prijavljivanja i sistemskom podrškom učenicima/ama, kako bi se svim oblicima nasilja pristupilo pravovremeno i efikasno, kao i da se učenicima/ama omogući sigurno okruženje u kojem će se svaki oblik nasilja prepoznati i sankcionisati - naveli su u saopštenju.
Navode i da najveći broj učenika/ca ponavlja da je neophodno uvesti jasne, dosljedne i svima poznate školske procedure i sankcije, jer imaju osjećaj da se nasilje često ne kažnjava adekvatno ili da reakcije zavise od procjene pojedinih nastavnika.
- Strože kazne, uključujući i drastične mjere poput isključenja iz škole, česte su u odgovorima, što govori o snažnoj potrebi za većim osjećajem sigurnosti. Uz želju za striktnijim sankcijama, veliki broj učenika/ca ističe i važnost radionica, edukacija i razgovora sa psiholozima, pedagozima i drugim stručnjacima. Učenici/e smatraju da se krozkontinuirani rad, obuke i otvoren dijalog mogu razvijati empatija i vještine nenasilne komunikacije, a mnogi vjeruju da bi upravo radionice o mentalnom zdravlju i toleranciji bile ključne za sprečavanje nasilja. Neki predlažu i uključivanje iskustava stvarnih žrtava, jer smatraju da bi to imalo jači uticaj od teorijskih predavanja -.
Primjetno je, kako kažu, i da jedan dio učenika/ca naglašava važnost komunikacije, ne samo između učenika i nastavnika, već i sa roditeljima.
- Smatra se da bi redovno informisanje roditelja o ponašanju djece, kao i njihovo aktivnije učešće u rješavanju problema, značajno doprinijeli smanjenju nasilja. Drugi učenici/e ističu da je ključ u jačanju međusobnog poštovanja, stvaranju prostora za bolju integraciju i druženje, te u aktivnostima koje spajaju, a ne dijele učenike. Iako se mnogi zalažu za institucionalne mjere, dio učenika/ca izražava osjećaj nemoći ili nedostatka ideja, navodeći da ne znaju šta bi uradili ili da nisu imali iskustva sa nasiljem. Pojedini odgovori odražavaju i frustraciju, ponekad kroz ironične ili ekstremne prijedloge, što zapravo potvrđuje koliko je tema emotivno nabijena - dodali su u saopštenju.
U istraživanju je učestvovalo ukupno 359 srednjoškolaca sa i bez invaliditeta i iz različitih opština Crne Gore.

Srednjoškolci traže brzu i odlučnu reakciju škole na vršnjačko nasilje

Udruženje mladih sa hendikepom (UMHCG) pozvalo je Vladu da hitno usvoji predlog zakona o znakovnom jeziku, navodeći da je Crna Gora i dalje jedina država u regionu koja nema pravno regulisan i priznat znakovni jezik.&nbsp;
Iz UMHCG su podsjetili da je ovogodišnja Sedmica osoba s oštećenjem sluha i znakovnog jezika obilježena pod sloganom Nema ljudskih prava bez znakovnog jezika, navodeći da u Crnoj Gori i dalje nema napretka.
- A za osobe s potpunim oštećenjem sluha u državi nema ni ljudskih prava, ni mogućnosti službene upotrebe znakovnog jezika - naglasili su iz UMHCG.
Oni su kazali da su, kao organizacija koja i među zaposlenima ima osobe sa visokim procentom oštećenja sluha, zabrinuti zbog toga što Crna Gora godinama ne preduzima skoro nikakve mjere kako bi usvojila Zakon o upotrebi znakovnog jezika i omogućila njegovu standardizaciju i obrazovanje tumača.
- Iako je njegovo priznavanje, pravno regulisanje i promovisanje obaveza svih država koje su ratifikovale Konvenciju UN o pravima osoba s invaliditetom, njegovo korišćenje u službenoj upotrebi u našoj državi nije omogućeno - piše u saopštenju UMHCG.
Time se, kako su naveli, hiljadama osoba s djelimičnim i potpunim oštećenjem sluha uskraćuje pristup osnovnim pravima, u zdravstvenoj zaštiti obrazovanju, zapošljavanju, samostalnom životu, zasnivanju porodice i ravnopravnom učešću u političkom i javnom životu.
- To su razlozi zbog kojih je ova populacija društveno izolovana, i često segregisana u sopstvenim getoima, odnosno izopštena iz svakodnevnog života - istakli su iz UMHCG.
Prema njihovim riječima, osobe sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem sluha svuda doživljavaju diskriminaciju, dok je veoma mali broj uključen u proces redovnog obrazovanja, bez mogućnosti učenja i obrazovanja na znakovnom jeziku, izuzev u Resursnom centru u Kotoru.
- Još manji broj njih je zaposlen, uz probleme rada u sivoj ekonomiji, a brakove zasnivaju većinom samo među svojom populacijom. Informacije koje mi svakodnevno čujemo do njih dolaze rijetko i često veoma kasno - navodi se u saopštenju.
Iz UMHCG su istakli da nijedna institucija, javni organ, ni ustanova nema angažovane i zaposlene tumače znakovnog jezika, niti dovoljno obučene zaposlene za njegovu upotrebu.
- Čak ni servis &nbsp;znakovnog jezika u oblasti javnih usluga nije razvijen, pa su osobe s oštećenim sluhom svakodnevno i u svim procesima diskriminisane - dodaju u saopštenju.
Kako su naveli iz UMHCG, crnogorsko zakonodavstvo iz oblasti socijalne i dječje zaštite propisuje jedino mogućnost usluge tumača za znakovni jezik, što istovremeno ne podrazumijeva i zagarantovano pravo na njegovo korišćenje.
- U Crnoj Gori postoji ograničen broj licenciranih tumača znakovnog jezika, dok nema programa za obrazovanje interpretatora za znakovni jezik na crnogorskim univerzitetima, niti se njihovo obrazovanje stipendira van Crne Gore - kazali su iz UMHCG.
Prema njihovim riječima, osobe iz te populacije su svakodnevno prinuđene da se same snalaze, da iz sopstvenih sredstava plaćaju tumače znakovnog jezika ili da dolaze u zdravstvene ustanove i druge institucije u pratnji članova porodice.
- Što direktno ugrožava njihovu privatnost, dostojanstvo i pravo na samostalan život - upozorili su iz UMHCG.
Oni smatraju da posebno zabrinjava to što su osbe iz te populacije u potpunosti isključene iz procesa donošenja odluka koje se tiču upravo njih, kako u planiranju zakonskih rješenja, tako i u strateškim dokumentima i prilikom sprovođenja redovnih mjera i aktivnosti.
Iz UMHCG su podsjetili da je u Strategiji deinstitucionalizacije za period 2025–2028 prepoznato je da u Crnoj Gori još ne postoji usluga prevođenja i tumačenja na znakovni jezik.
Kako su pojasnili, Strategijom su, prvi put, definisani konkretni koraci u vezi sa znakovnim jezikom, između ostaloga iniciranje izrade Predloga zakona o znakovnom jeziku u prvom i drugom kvartalu 2025.
- Treba li mi da obavijestimo Vladu da su prošli i prvi i drugi, skoro i treći kvartal 2025. godine - upitali su iz UMHCG.&nbsp;
Oni su podsjetili i da je na petoj sjednici Savjeta za prava lica sa invaliditetom, održanoj 9. aprila, razmatrana, između ostalog, potreba za donošenjem Zakona o znakovnom jeziku.
- Savjet je preporučio nadležnim resorima izradu predloga ovog zakona, s ciljem da se osobama sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem sluha omogući ravnopravno uživanje osnovnih ljudskih prava - naveli su iz UMHCG.
Oni su istakli da &nbsp;do danas nije formirana ni radna grupa za izradu predloga tog zakona.
- Dakle, i dalje Vlada nije preduzela vidljive i mjerljive korake kako bi počela s rješavanjem ovog pitanja. Nije poznato kada i da li će Vlada konačno preuzeti odgovornost i konkretno djelovati, iako je UMHCG više puta svim dosadašnjim vladama upućivao inicijativu za usvajanje Zakona o upotrebi znakovnog jezika - kazali su iz UMHCG.
Iz te nevladine organizacje su pozvali na hitno preduzimanje mjera i otpočinjanje procesa usvajanja Zakona o upotrebi znakovnog jezika.
- U taj proces, od njegove najranije faze, moraju biti uključene reprezentativne organizacije osoba s invaliditetom, posebno Savez organizacija gluvih i nagluvih Crne Gore, bez obzira da li imaju svoje predstavnike u formalnim mehanizmima saradnje sa Vladom, poput Savjeta za prava lica sa invaliditetom - zaključuje se u saopštenju UMHCG.

UMHCG: Hitno usvojiti predlog zakona o znakovnom jeziku

U Crnoj Gori gotovo svaka druga osoba sa invaliditetom (OSI) ne može koristiti javni prevoz zbog nepristupačne infrastrukture, posebno u ruralnim područjima gdje gotovo da ne postoje nikakva prilagođavanja, pokazuju rezultati istraživanja Udruženja mladih sa hendikepom (UMHCG). 
 
Ta nevladina organizacije (NVO) je sprovela istraživanje „Na putu prepreka“ u okviru projekta „Mobilnost bez barijera!“, uz finansijsku podršku Ministarstva saobraćaja. 
 
Iz UMHCG su kazali da je istraživanje sprovedeno na uzorku od 96 OSI, korišćenjem kombinovane metodologije – terenskog anketiranja i fokus grupe, sa ciljem da se sagledaju stvarna iskustva, percepcije i potrebe korisnika sistema. 
 
- Uprkos postojećim zakonima i podzakonskim aktima, javni prevoz u Crnoj Gori i dalje ostaje nepristupačan za većinu OSI- kaže se u saopštenju. 
 
Navodi se da fizičke barijere, poput visokih trotoara, nefunkcionalnih rampi, nedostatka zvučnih i taktilnih oznaka, kao i nepristupačnih stajališta i vozila, svakodnevno onemogućavaju kretanje OSI. 
 
Iz UMHCG su istakli da su zakonima propisane obaveze u vezi s pristupačnošću, ali da je njihova primjena na terenu i dalje nedosljedna. 
 
- Iako tehničke mjere postoje, jasno definisane Pravilnikom o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje osoba smanjene pokretljivosti i OSI, njihova realizacija je ograničena i sporadična, dok nadzor gotovo da izostaje- kazali su iz UMHCG. 
 
Kako su naveli, istraživanje pokazuje i da se OSI u velikoj mjeri oslanjaju na privatne automobile, što dodatno produbljuje socijalnu isključenost onih koji ne posjeduju lična vozila. 
 
Iz UMHCG su upozorili da nedostatak funkcionalnog sistema javnog prevoza ograničava mobilnost, samostalnost i učešće u društvu OSI, što u osnovi predstavlja kršenje osnovnih ljudskih prava. 
 
- Pored fizičkih prepreka, zabilježen je i ozbiljan nedostatak pristupačnih informacija – vozila i stajališta najčešće nemaju zvučne najave niti kontrastne natpise, dok digitalne aplikacije ne funkcionišu ili nijesu prilagođene OSI- rekli su iz te NVO. 
 
Oni su naglasili da je poseban problem nedovoljna edukacija zaposlenih u sektoru javnog prevoza. 
 
Iz UMHCG su kazali da više od dvije trećine OSI navodi da osoblje, prije svega vozači i dispečeri, ne znaju kako da im pruže potrebnu podršku. 
 
To, kako su dodali, često dovodi do nepristojnog i neprofesionalnog ponašanja, zbog čega korisnici osjećaju dodatnu isključenost i nesigurnost. 
 
Iz UMHCG su ocijenili da se takav odnos ne može ispraviti samo tehničkim rješenjima, navodeći da su ljudi ključni faktor inkluzije. 
 
- Stoga je neophodno uvesti kontinuiranu edukaciju i praktičnu obuku o pristupu osobama s invaliditetom, kao i uspostaviti mehanizme prijavljivanja nepravilnosti u ponašanju zaposlenih- rekli su iz te NVO. 
 
Kako su naveli, iako tehnologija nudi značajne mogućnosti za unapređenje dostupnosti, ona se u praksi rijetko koristi ili se koristi selektivno. 
 
- Zvučne najave često ne rade, taktilne staze su neredovno postavljene, a digitalne platforme nisu univerzalno dizajnirane- kaže se u saopštenju. 
 
Navodi se da ispitanici najčešće ističu da je potrebno poboljšanje opreme kao što su rampe, liftovi, zvučna signalizacija i tehnička pomagala. 
 
- Posebno se ukazuje na važnost razvijanja digitalnih alata koji omogućavaju praćenje linija i dolazaka vozila u realnom vremenu, kao i potrebu za edukacijom samih korisnika o korišćenju dostupnih tehnologija- dodaje se u saopštenju. 
 
Iz UMHCG su kazali da je, pored fizičke i komunikacijske nepristupačnosti, istraživanje pokazalo i zabrinjavajući nivo neinformisanosti o postojećim pravima i olakšicama. 
 
Kako su naveli, iako određeni broj osoba koristi povlastice u javnom prevozu, čak 30,5 odsto ne zna da ima pravo na oslobađanje od određenih naknada, dok više od 70 odsto ispitanih nikada nije polagalo vozački ispit pod prilagođenim uslovima. 
 
- Dostupnost vozila za obuku i polaganje trenutno zavisi od dobre volje privatnih auto-škola, umjesto da bude sistemski regulisana i zagarantovana od strane Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija- naglasili su iz UMHCG. 
 
Oni su naveli da je nedostatak odgovornosti takođe vidljiv u oblasti parkiranja. 
 
Kako su rekli iz UMHCG, OSI se svakodnevno suočavaju s time da su mjesta rezervisana za njih zauzeli nesavjesni vozači, dok komunalna policija rijetko interveniše. 
 
Prema njihovim riječima, kontrola u izdavanju oznaka za povlašćeni parking gotovo da ne postoji, što otvara prostor za brojne zloupotrebe. 
 
- Stoga je neophodno uvesti strožu kontrolu i razviti jednostavne mehanizme, uključujući digitalne platforme, za prijavljivanje nepravilnosti- smatraju u UMHCG. 
 
Oni su rekli da sveobuhvatni nalazi istraživanja upućuju na duboko ukorijenjenu zapuštenost sistema, odsustvo institucionalne odgovornosti i nepostojanje centralnog tijela koje bi koordinisalo politiku pristupačnosti. 
 
- Neujednačena i neefikasna implementacija mjera pokazuje da Crnoj Gori nedostaje jasna, međusektorski usklađena Strategija pristupačnosti, kao i institucija koja bi nadgledala njeno sprovođenje, pratila napredak i objavljivala redovne izvještaje- poručuje se u saopštenju.

UMHCG: Javni prevoz i dalje nepristupačan za većinu OSI

Suđenje u slučaju napada na fotoreportera Borisa Pejovića prilikom postavljanja spomenika četničkom komandantu i zločincu Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru kod Berana, odloženo je na neodređeno vrijeme nakon što je jedan od okrivljenih Nikola Raičević zatražio izuzeće sudije Ivana Došljaka.
Kako saznaje mreža <a href="https://safejournalists.net/sudenje-zbog-napada-na-fotoreportera-pejovica-odlozeno-na-neodredeno-vrijeme/">SafeJournalists</a>, Raičević je izuzeće zatražio jer je njegov otac u prošlosti navodno imao sukob sa sudijom, koji mu je tada bio nadređeni.
Pred Osnovnim sudom u Beranama vode se dva odvojena postupka zbog incidenta u Gornjem Zaostru, kada je grupa mještana napala fotoreportere Vijesti Borisa Pejovića i Pobjede Steva Vasiljevića. Oni su tog dana izvještavali o uklanjanju spomenika četničkom vojvodi i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću.
Prvi postupak počeo je 13. oktobra protiv Danka Femića, koji je optužen za krivično djelo prinuda na štetu fotoreportera.
Drugi postupak, u kojem se Nikola Raičević i Milić Ralević terete za isto krivično djelo, trebalo je da počne 5. decembra. Međutim, ročište je tada odloženo zbog nepojavljivanja okrivljenog Ralevića. Naredno ročište takođe je odgođeno zbog izostanka njegovog branioca.
Pejović je na današnjem ročištu ocijenio da učestala odlaganja ne mogu biti slučajna.
- Kada su se konačno stekli uslovi za početak suđenja, zatraženo je izuzeće postupajućeg sudije. Ako je postojala potreba za tim, izuzeće je trebalo tražiti odmah po saznanju za navodni razlog. Smatram da je riječ o klasičnoj opstrukciji vođenja krivičnog postupka - naveo je Pejović.

Suđenje za napad na fotoreportera Pejovića odloženo na neodređeno vrijeme: Raičević traži izuzeće sudije Došljaka

Neću da budem predsjednik Bijelog Polja ili poslanik zato što sam Bošnjak - nego zato što želim da budem prepoznat kao dobar čovjek, koji teži društvu svijeta, obrazovanju i profesionalnom integritetu - poručio je potpredsjednik i poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Abaz Dizdarević u odgovoru na izjavu Amera Smailovića iz Bošnjačke stranke (BS) koji ga je pozvao da se „zajedno bore za građansku državu u kojoj mu nacionalna pripadnost neće biti smetnja da bude predsjednik Opštine“.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fsmailovic-abaze-bujrum-kod-nas-da-se-borimo-za-gradansku-drzavu-u-kojoj-ti-nacionalna-pripadnost-nece-biti-smetnja-da-budes-predsjednik-opstine&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Dizdarević je istakao da je, za one koji ga poznaju, jasno njegovo promišljanje da se interes Bošnjaka ne ostvaruje isključivo kroz funkcije - nego kroz doprinos građanskom društvu i afirmaciji vrijednosti savremenog doba.
- S vašeg stanovišta, to je jako teško za razumjeti? Nijesu fotelje osnovni princip za djelovanje u politici, nikako da se tome naučimo. Funkcije prema meritokratskom, a ne nacionalnom ključu je politika za koju se zalažem i za koju ću se boriti - naglasio je Dizdarević u objavi na društvenoj mreži Iks (bivši Tviter).
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FAbazDizdarevic%2Fstatus%2F2026266677428535602&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Bošnjaci, cijeni on, najviše rade u svoju korist kad rade na građanskoj - a ne etnofederalizovanoj Crnoj Gori.
- Narativ vaših koalicionih partnera se duboko uvlači u vašu politiku, bez razumijevanja koju vrstu štete dugoročno možete nanijeti građanskoj Crnoj Gori - zaključio je Dizdarević.

Dizdarević Smailoviću: Neću da budem predsjednik Opštine jer sam Bošnjak, narativ vaših koalicionih partnera se duboko uvlači u vašu politiku

Lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević pitao je ministra pravde Bojana Božovića kako je moguće da Vlada usvoji inicijativu za ustavne promjene iz oblasti pravosuđa, a ne za uvođenje srpskog jezika kao službenog.
Knežević je, na vanrednoj sjednici Skupštine na kojoj se razmatra set prijdloga zakona u oblasti pravosuđa, rekao da je Crna Gora nije Crna Gora, nego "ambasadoristana", a da je premijer Johan Satler koji je, kako je rekao, dao nalog da se sve inicijative DNP-a odbiju.
- Pošto ste prošle nedjelje usvojili inicijativu za ustavne promjene iz oblasti pravosuđa, kako može ta inicijativa, a ne za srpski jezik? Kako su to važniji Tužilački i sudski savjet od srpskog jezika kojim govori lingvistička većina? To je vrhunski primjer licemjerstva premijera Milojka Spajića da nas upućuje u Skupštinu da pričamo o srpskom jeziku, a Vlada 15 dana nakon toga donosi inicijativu za ustavnu promjenu u oblasti pravosuđa. Hajde, budite šmekeri, pa ubacite i srpski jezik u tu priču i da se potpuno poravna priča o diskriminaciji i pokušajima da se sprki jezik predstavi kao kočenje evropskog puta Crne Gore - istakao je Knežević u parlamentu.
Umjesto da se povećavaju penzije, predlaže se, navodi on, rast plata sudijama.
- Predložio bih da kažete Satleru da sve sudije i tužioci koji su pravili greške, od kojih će država imati štetu, zatvorimo u onaj tunel i da ih držimo jedno deset dana. Ko pretekne da im damo 30 odsto, ko ne pretekne da ih zatrpamo. Jer nam je država otkopani tunel koji je zacementiran, a svako može da uđe i izađe iz njega - naveo je Knežević.
Na dnevnom redu Skupštine su Predlog zakona o izmjeni Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, Predlog zakona o izmjeni Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, Predlog zakona o izmjeni Zakona o Državnom tužilaštvu, Predlog zakona o javnim izvršiteljima i Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima.
Knežević je upitao Božovića da li imaju saglasnost Satlera za donošenje ovih izmjena.&nbsp;
- Pojedini visoki državni fucnkcioneri bez njegove saglasnosti ne mogu se ni istuširati. Satler je izazvao ustavnu krizu proške godine, jer je tražio da se penzionišu tri sudije Ustavnog suda. A kada su penzionisali samo sutkinju Draganu Đuranović, pojavio se kao vatrogasac da ugasi krizu. On je tražio i insistirao i najodgovorniji je za inrervenciju u Botunu - kazao je, pored ostalog, Knežević.
<h2>Nikolić: Imamo političko-institucijalnu anarhiju i pravdu pod uticajem politike</h2>
Poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Andrija Nikolić kazao je da se dio javnosti s pravom pita zašto sve više preovladava utisak da imamo političko-institucijalnu anarhiju i pravdu pod uticajem politike.
- Imamo institucije koje se pred očima crnogorske javnosti prepucavaju oko odbjeglog spomenika Pavlu Đurišiću, oko odbjeglog Miloša Medenice... Ova država treba za tri godine da postane članica EU, a imamo institucijalnu i političku anariju i pravdu koja je pod sjenkom politike - naglasio je Nikolić.
Stiče se, dodaje on, utisak da se istrage vode gdje postoji politički interes, a gdje je milionska šteta po državu vlada muk.
- Godinama slušamo priču o navodnoj nabavci stotinu kalašnjikova za izbore 2020. godine. Rečeno je da su zakopani po Crnoj Gori. Šta je sa tim predmetom, gdje su pretresi i optužnice? Gdje je informacija šta se spremalo u Crnoj Gori u susret 2020. godini - pitao je Nikolić ministra Božovića.
Uskoro opširnije...

Knežević Božoviću: Budite šmekeri i ubacite srpski jezik u ustavne promjene kao i pravosuđe

Apelacioni sud Crne Gore je ukinuo presudu Privrednog suda Crne Gore &nbsp;po tužbi „CG SKI“ doo Žabljak i „Baltic International Trading“ iz Talina protiv Crne Gore za naknadu materijalne štete u iznosu od 18.791.841,05 eura i vratio predmet tom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
- Tom presudom djelimično je usvojen tužbeni zahtjev i obavezana Crna Gora da na ime naknade materijalne štete isplati tužiocima iznos od 1.369.726,93 eura, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26. novembra 2024. godine do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan - naveli su u Apelacionom sudu.
Tužioci tužbeni zahtjev, prema njihovim riječima, zasnivaju na tvrdnjama da je država povrijedila obaveze iz Ugovora o dugoročnom zakupu od 20. novembra 2018. godine, zaključenog radi realizacije turističkog projekta na lokalitetu bivšeg vojno-turističkog kompleksa „Mediteran“ na Žabljaku.
- Tužioci potražuju naknadu stvarne štete i izgubljene dobiti, tvrdeći da je realizacija projekta onemogućena postupanjem nadležnih organa u vezi sa procedurama zaštite područja Nacionalnog parka „Durmitor“, koje se nalazi na Listi svjetske baštine UNESCO-a - pojasnili su u Apelacionom sudu.
Apelacioni sud je odlučujući o žalbama i jedne i druge strane u sporu, ocijenio da prvostepena presuda sadrži bitne povrede odredaba parničnog postupka, da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, kao i da je materijalno pravo za sada pogrešno primijenjeno.&nbsp;
Ovaj sud je posebno ukazao da u prvostepenoj odluci nijesu dati jasni i potpuni razlozi o odlučnim činjenicama koje se tiču odgovornosti države za eventualnu štetu i u vezi sa tim nijesu cijenjene sve relevantne ugovorne odredbe, uključujući međusobne izjave i garancije ugovornih strana, niti je razjašnjena pravna priroda i sadržaj eventualnog mišljenja UNESCO-a, niti ishod upravnog postupka u vezi sa prijavom građenja.
U rješenju je navedeno da je u ponovnom postupku potrebno da prvostepeni sud ima u vidu ukazano, nakon čega će biti u mogućnosti da donese novu na zakonu zasnovanu odluku.

Tag: umhcg