(VIDEO) Četničko orgijanje na Kanli - kuli
Koliko još provokacija, poniženja i institucionalnih poraza može podnijeti crnogorsko društvo prije nego što odlučno odgovori?
Pod plaštom humanitarnog koncerta „Za naše Kosovo i Metohiju“, u Herceg Novom se sinoć odigrao događaj koji prevazilazi okvir kulturne ili vjerske manifestacije. Iza kulisa „dobrotvorne“ akcije, jasno se profilisala političko-nacionalistička agenda, kojom se, uz blagoslov SPC, afirmišu ideologije i istorijske ličnosti koje nose teret zločina i krvavih podjela – poput četničkog komandanta i koljača Pavla Đurišića.
Kristalno je jasno da ovakva okupljanja, u režiji beogradskih „Delija“ i SPC, nijesu bezazlena folklorna dešavanja, već svjesno orkestrirani pokušaji destabilizacije društvenog tkiva Crne Gore, kroz oživljavanje mitova i simbola koji su u svojoj suštini antievropski, anticrnogorski i duboko isključivi. Korišćenje humanitarnih narativa za promociju ideoloških i vjersko-političkih projekata je posebno opasno jer se time manipuliše emocijama građana i daje legitimitet ekstremnim stavovima. Provokativne pjesme podrške Đurišiću, te "svojatanje" Crne Gore nedvosmisleno su ogolile namjeru sprovođenja velikosrpske agende, koja je u svojoj osnovi prijetnja miru i stabilnosti Crne Gore.
I nedavni događaji u Gornjem Zaostru kod Berana potvrdili su da iza „duhovnog poslanja“ stoji politički program. Javna podrška srpskim kolaboracionistima i fašistima iz Drugog svjetskog rata i unošenje spomenika četničkog koljača u crkvu šalju poruku da je Crkva Srbije jača od države Crne Gore i da ključne poluge vlasti funkcionišu pod uticajem stranih službi, prije svega srpske BIA-e.
Posebno zabrinjava što su događaji u Gornjem Zaostru bili obilježeni brutalnim napadima na novinare i fotoreportere „Pobjede“ i „Vijesti“, koji su, dok su izvještavali o uklanjanju spomenika, fizički napadnuti, ponižavani, prebijani, zatvarani u šator, primoravani da brišu materijal i otvoreno im je prijeteno smrću – sve pred očima policije koja nije reagovala. Nevladine organizacije su ocijenile da se radi o saučesništvu institucija u gušenju slobode medija i neviđenom porazu države pred jednom vjerskom zajednicom.
Taj obrazac već odavno je isti u čitavom regionu koji se nalazi na mapi Velike Srbije – vjerski obredi i humanitarni narativi koriste se kao politički paravan za promociju ideologije koja negira identitet, potkopava državne institucije i destabilizuje društvo. Ipak, crnogorska javnost danas više nego ikad stoji pred pitanjem koje se ne može odlagati – da li će nastaviti da nijemo posmatra sistematsko urušavanje sopstvenog identiteta i vrijednosti, ili će se suprotstaviti provokacijama koje, pod plaštom vjere i humanitarizma, guraju zemlju u priopast.
Svaki novi napad na novinare, svaka nova politička zloupotreba oltara i svaka nova afirmacija ratnih zločinaca bez odgovora države, samo učvršćuje poruku da je nemoć postala zvanična politika. Pitanje više nije što žele ideolozi velikosrpske agende – to je odavno jasno – već dokle će građani Crne Gore, ali i institucije, prije svega Tužilštva, biti saučesnici i pristajati da im se mir, dostojanstvo i budućnost otimaju pred očima, te da li će se ikada povući crvena linija preko koje se ne prelazi?