Žene i djevojke sa invaliditetom i dalje se suočavaju sa diskriminacijom

Žene i djevojke sa invaliditetom u Crnoj Gori i dalje se suočavaju sa višestrukom i intersekcijskom diskriminacijom, nepovjerenjem u institucije i brojnim svakodnevnim preprekama, zbog čega je neophodno sistemsko unapređenje pristupačnosti, podrške i stvarnog uključivanja u društvo.

ene i djevojke sa invaliditetom u Crnoj Gori i dalje su suočene sa višestrukim oblicima diskriminacije, a ključni problem ostaje nedovoljna primjena postojećih zakona i nizak nivo povjerenja u institucije, poručeno je na konferenciji Nevladinog udruženja Djeca Crne Gore.

To je saopšteno na konferenciji „Zaštita od višestruke i intersekcijske diskriminacije žena i djevojaka sa invaliditetom“, koju je organizovalo NVU Djeca Crne Gore.

Koordinatorka projekta Sabra Decević predstavila je rezultate osmomjesečnog istraživanja, ističući da je cilj bio podizanje svijesti o preprekama sa kojima se suočavaju žene sa invaliditetom, ali i ukazivanje na odgovornost društva.

– Projekat, koji je trajao od septembra do kraja aprila, imao je za cilj podizanje svijesti javnosti o preprekama sa kojima se suočavaju žene sa invaliditetom, ali i ukazivanje na obavezu društva da aktivno radi na smanjenju diskriminacije i predrasuda – kazala je Decević.

Kako je navela, kroz projekat su obuhvaćene različite ciljne grupe – zaposleni u javnim institucijama, žene sa invaliditetom, ali i učenici.

– Kroz ovakav pristup stvoren je prostor za dijalog i bolje razumijevanje problema na više nivoa – rekla je Decević.

Istraživanje je, kako je dodala, pokazalo da u pojedinim opštinama ne postoje lokalni akcioni planovi, što dodatno otežava sistemsko rješavanje problema.

– Zaključeno je da je potrebna dosljednija primjena postojećih zakona i međunarodnih konvencija, uz jasnije definisane mehanizme odgovornosti – navela je Decević.

Ona je ukazala da žene sa invaliditetom kao najveće prepreke navode nepristupačnu infrastrukturu, nedostatak podrške i finansijska ograničenja, ali i predrasude.

– Posebno je istaknuto nezadovoljstvo saradnjom sa centrima za socijalni rad i zdravstvenim ustanovama – kazala je Decević.

Generalna direktorica Direktorata za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava Irena Rakočević ocijenila je da napredak u ovoj oblasti nije zadovoljavajući.

– U ovom trenutku imamo svega pet usvojenih lokalnih akcionih planova u Crnoj Gori, što jasno govori o nivou implementacije preuzetih obaveza – istakla je Rakočević.

Ona je upozorila da 40 odsto žena sa invaliditetom nema povjerenje u institucije, što zahtijeva hitne promjene u pristupu.

– Kaznene odredbe treba da imaju preventivno dejstvo, a primjenjuju se kada se ne može drugačije – pojasnila je Rakočević.

Sekretarka Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama Mirsada Bošnjak kazala je da su rezultati istraživanja alarmantni.

– Bez obzira na mali uzorak, to je alarmantan podatak, prije svega za nas iz državnih institucija – navela je Bošnjak.

Ona je istakla značaj saradnje institucija i nevladinog sektora.

– Institucije same ne mogu dati odgovore bez saradnje sa nevladinim organizacijama – poručila je Bošnjak.

Savjetnica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Milena Krsmanović Iković ukazala je na važnost nezavisnog monitoring mehanizma za praćenje primjene Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom.

– Mehanizam ima trostruku ulogu – da prati sprovođenje Konvencije, ali i da radi na njenoj promociji i zaštiti prava osoba sa invaliditetom – rekla je Krsmanović Iković.

Ona je upozorila na rizike kojima su žene i djevojke sa invaliditetom izložene, posebno u ustanovama zatvorenog tipa.

Aktivistkinja Svetlana Radović istakla je značaj direktne komunikacije mladih i osoba sa invaliditetom kroz aktivnosti poput „Žive biblioteke“.

– Učenici su pokazali izuzetnu otvorenost i spremnost da razumiju izazove sa kojima se suočavamo – kazala je Radović.

Ona je poručila da je važno osnaživati žene sa invaliditetom da koriste pravne mehanizme i bore se za svoja prava, uz podršku zajednice.

– Moramo zajedno raditi na stvaranju društva jednakih šansi, u kojem nema mjesta diskriminaciji ni po jednom osnovu – zaključeno je na konferenciji.