Ristić: Montenegro Airlines ugašen zbog neznanja i revanšizma – upropastili firmu koja je na krilima nosila reputaciju Crne Gore

Nekadašnji direktor Montenegro Airlinesa, Vlastimir Ristić, govorio je za Portal ETV o gašenju nekadašnje nacionalne avio-kompanije kojom je rukovodio. Ristić, koji je već dugo preduzetnik i odnedavno funkcioner SEP-a, tvrdi da je MA ugašen zbog neznanja, uz primjese revanšizma tada novih vlasti. Za novu nacionalnu avio-kompaniju Air Montenegro kaže da za sada ne ostvaruje svoj društveni zadatak – ne povezuje Crnu Goru sa svijetom tokom cijele godine. Nada se da će AM znati da iskoristi najavljenu državnu pomoć i unaprijedi svoje letačke kapacitete u skladu s potrebama zemlje.

Portal ETV: Zašto je ugašen Montenegro Airlines? Zbog čega su nove vlasti tada odbile da pomognu nacionalnu avio-kompaniju?

RISTIĆ: Montenegro Airlines, u uslovima u kojima sam ja bio direktor, nije imao nikakve šanse da održi poslovanje. Naime, iako je neposredno prije mog dolaska Vlada Crne Gore odobrila 155 miliona eura pomoći za MA, situacija se početkom 2020. godine višestruko zakomplikovala. Pojavio se koronavirus, koji je zaustavio kretanje ljudi, pa time i avijaciju, a istovremeno se pojavio negativan stav nadležne agencije o dozvoljenosti vladine pomoći. Time je situacija u MA iz neizvjesne prešla u dramatičnu.

Nove vlasti su odbile da spasu MA ponajviše iz neznanja. Mislili su i obećavali da će sa nula eura napraviti novu kompaniju. Time su stravično potcijenili sve nas koji smo tu firmu gradili od nule. Razumijem da je tada postojala velika kriza povjerenja. Za njih je MA bio partijski bastion DPS-a. Međutim, u stvarnosti nije bilo tako. Nijesu htjeli da čuju. I to im najviše zamjeram. Morali su da sagledaju – a upozoravali smo ih nebrojeno puta – šta su poslovne prakse u takvim situacijama, u kom pravcu treba raditi, šta sačuvati, a čega se osloboditi. Šta je JAT uradio dva puta, šta Swissair, Sabena, Alitalia... Uzalud. Nijesu morali da vjeruju nama – to mogu da razumijem – ali nijesu smjeli da postupaju impulsivno, a da ne pitaju makar nekoga kome vjeruju i ko o ovome zna dovoljno.

ZLOUPOTRIJEBILI LOGO

Portal ETV: Sa ove distance, da li je gašenje MA bila isključivo politička odluka i šta joj je bio cilj?

RISTIĆ: Deficit znanja i razumijevanja avijacije, uz primjese političkog revanšizma – tako bih definisao tu odluku. Cilj je bio da se raskrinka "DPS bastion" i pokaže sav navodni javašluk koji su, prema mišljenju tadašnjih vlasti, vladali u Montenegro Airlinesu. I – šta je bilo? Upropastili su afirmisanu firmu i u novu preselili – koga drugoga nego, listom, kadrove MA. I ne samo kadrove, već i resurse. Neki su i zloupotrijebljeni. Logo, na primjer. A spisak je mnogo duži.

Sve nas koji smo godinama gradili Montenegro Airlines boli nepravda koja je učinjena – ne nama, jer mi nijesmo važni – nego Kompaniji koja je na krilima nosila reputaciju Crne Gore, njeno društveno sazrijevanje, firmi koja je među prvima poslovala u evropskoj konkurenciji i bila naš ponos.

Nije tajna, i niko to ne poriče – MA je imao ozbiljnih organizacionih slabosti. Nedostatak kadrovske obnove jer je firma izgubila reputaciju poželjnog poslodavca, hronična nelikvidnost, unutrašnji otpor restrukturiranju – samo su neki od problema. Najveći problem bio je imidž Kompanije u javnosti. Iako smo za to sami krivi, plaćena je previsoka cijena. Pokušao sam da se borim s tim u kratkom periodu svog mandata, ali mi okolnosti nijesu dale pravu priliku.

MA LETIO KADA JE SAMO 25 ODSTO GRAĐANA IMALO PASOŠ I KADA SU NAM VIZE TREBALE I ZA SLOVENIJU

Portal ETV: Smatrate li da je Montenegro Airlines trebalo restrukturirati, umjesto da ode u stečaj? Da li bi to bila bolja opcija nego osnivanje nove kompanije Air Montenegro?

RISTIĆ: Ne mislim to ja, kao pojedinac – to je poslovna praksa svuda u svijetu. Daću vam primjer. Air Serbia danas leti na Heathrow i na aerodrom John F. Kennedy u Njujorku. Znate li na čije slotove? Na slotove Jugoslovenskog aerotransporta, tj. JAT-a. Da li bi ih imala da je uradila ono što smo mi uradili sa MA? Odgovor se sam nameće.

Dakle, svaka avio-kompanija, a posebno nacionalna, posjeduje nematerijalna dobra – vrijednosti koje se ne nalaze u bilansima stanja i uspjeha. Tu spadaju kadrovi, tržišne pozicije, ugled u avio-industriji, prepoznatljivost vezana za zemlju čiji je nacionalni prevoznik, letačko-tehnička kondicija, iskustvo u održavanju bezbjednosnih standarda, i još mnogo drugih stvari. Čak ih je teško sve i pobrojati! Sve to je MA imao – i to u mjeri koja je značajno prevazilazila očekivanja za crnogorske prilike.

Prisjetimo se, MA je letio kada je samo 25 odsto građana imalo pasoš, kada su nam vize bile potrebne čak i za Sloveniju, a da ne govorimo o drugim destinacijama. I – opstajao je. Pogledajte koliko to danas djeluje nezamislivo! Sve linije na kojima sada lete strani prevoznici, najprije je otvorio Montenegro Airlines. Ulagao je, razvijao tržište, pa su tek onda došli drugi. Najbolji primjer je Rusija – mi smo prvi poletjeli za Moskvu. I letjeli smo sami dvije-tri godine, sve dok se tržište nije probudilo do te mjere da smo u jednom trenutku, na linijama za Moskvu i Sankt Peterburg, imali konkurenciju od čak 17 ruskih avio-kompanija. Sedamnaest ruskih – na jednu našu i MA je i tada letio i opstajao.

Portal ETV: Pokrenuta je nova avio-kompanija koja, reklo bi se, nije startovala od nule, već iz minusa. Koliki su njeni sadašnji dometi, s obzirom na veoma skromnu flotu i mali broj destinacija prema kojima leti?

RISTIĆ: Nova kompanija je, želim da vjerujem, pokušaj da napravimo bolji Montenegro Airlines. I u nečemu zaista jeste bolji – sadašnje rukovodstvo Air Montenegra uspjelo je da eliminiše mnoge neprihvatljive poslovne prakse koje su postojale u MA, a skromnost promoviše kao vrlinu. Samim tim, i percepcija javnosti je drugačija – i za to im treba odati priznanje.

Međutim, problem je dvojak. Prvo, moramo razumjeti da Air Montenegro ne treba da posluje isključivo sa ciljem ostvarivanja profita – baš kao što ni autoput ne mora da donosi direktnu dobit. Nacionalna avio-kompanija je saobraćajna infrastruktura. Ona postoji zbog šireg društvenog interesa i ljudi to moraju da shvate. Zamjerali su nam visoke plate. Ja sam kao izvršni direktor sa 20 godina iskustva bio tek 29. na platnoj listi. A plata mi je bila velika – i jeste morala biti. I sadašnji direktor i avio-kadar imaju velike plate – i tako treba. Avijacija drugačije ne funkcioniše. Dakle, ta teza "firma u minusu, a velike plate" jednostavno ne stoji. Avijacija je skupa, ali višestruko vraća ono što se u nju uloži.

Drugi problem je što Air Montenegro trenutno ne ostvaruje svoju osnovnu misiju – a to je povezivanje Crne Gore sa svijetom tokom cijele godine. Nama u Montenegro Airlinesu nije bilo teško da izračunamo da linije ka Frankfurtu, Cirihu, Londonu, Beču, Rimu… donose gubitak, posebno zimi. Pa zašto smo letjeli? Zato što si iz bilo kog dijela Evrope mogao da dođeš u Crnu Goru, da te dočeka "parče tvog neba" i da te bezbjedno doveze kući.

Samo su dvije linije tokom cijele godine bile profitabilne – Beograd i Moskva. Ali letjeli smo i sve druge jer smo znali da nam nije cilj profit, već povezanost zemlje. Turisti, poslovni ljudi, dijaspora i naši građani letjeli su širom Evrope zahvaljujući Montenegro Airlinesu. To u posljednjih pet godina nije slučaj. Air Montenegro mora tu da napravi iskorak.

Vidimo da su isti oni koji su ranije kritikovali pomoć Montenegro Airlinesu sada izglasali zakon koji omogućava tu istu pomoć Air Montenegru. I to je dobro – jer bez toga kompanija ne bi opstala. Vjerujem da će Air Montenegro iskoristiti ovu priliku da unaprijedi svoje kapacitete u skladu s potrebama zemlje.

CRNU GORU RAZVIJATI KAO CJELOGODIŠNJU TURISTIČKU DESTINACIJU

Portal ETV: Kako ocjenjujete trenutnu avio-dostupnost Crne Gore? Kako se to odražava na turizam?

RISTIĆ: Avio-dostupnost je ispod nivoa potreba društva, a posebno turizma. Zarada Air Montenegra po prodatom mjestu u avionu nije ni približno važna kao ono što taj turista donosi – plaća smještaj, jede našu hranu, pije našu vodu, kupuje suvenire, posjećuje nacionalne parkove, koristi plaže, vozi se brodovima… U svemu tome država ubira PDV, preduzeća ostvaruju prihod, zaposleni plate, a država doprinose. Zarada lanca ponude – to je ono što je važno. A tog lanca ne bi bilo da gost nije došao. A kako dolazi? Avionom.

Zato je važno da avionski dolasci ne budu ograničeni na dva ljetnja mjeseca. Sezone su sve duže i Crnu Goru treba razvijati kao cjelogodišnju turističku destinaciju. To nije moguće bez dobre nacionalne avio-kompanije koja će kroz sve pomenute ekonomske tokove vratiti ono što je u nju uloženo. Dolaze i poslovni ljudi – ali oni dolaze samo ako mogu da putuju brzo i komforno. A to znači letove tokom cijele godine. I to opet može samo nacionalna kompanija.

Ako sve ovo sažmem u jednu poruku, ona glasi: Male zemlje, posebno turističke poput Crne Gore, moraju same finansirati svoju avio-dostupnost. A ako već plaćamo – bolje da plaćamo sopstvenu kompaniju nego stranu. Tako gradimo reputaciju, zapošljavamo naše ljude, dajemo im dobre plate koje ostaju ovdje, a ne odlaze van zemlje, i na kraju – jačamo sopstvenu ekonomiju.

Evo gramatički i stilski ispravljenog dijela, uz očuvanje izgovornog tona i stila sagovornika:

TIVTU POTREBNI NOĆNI LETOVI

Portal ETV: Možete li dati kratak osvrt na potencijalnu koncesiju Aerodroma Crne Gore?

RISTIĆ: Koncesija ne mora nužno biti ni loša ni dobra – sve zavisi od načina na koji se pripremi. A tu je naš ključni problem: mi se nijesmo dobro pripremili. Preduzeće Aerodromi Crne Gore nije uradilo ono što je moglo da uradi samostalno, i za šta je imalo priliku. Pošto sam tri godine bio u Odboru direktora te firme, imam i neka bliža saznanja. Podijeliću sa vama ono što je najmarkantnije – nemamo noćno letenje u Tivtu. A uz dovoljno volje, malo znanja i truda, možemo aerodrom Tivat osposobiti za tu vrstu saobraćaja.

Dok sam bio u Odboru, uz pomoć NavBlue – ćerke firme velikog Erbasa – uradili smo studiju izvodljivosti koja je pokazala da je noćno letenje u Tivtu moguće, i jasno definisala preduslove za to. Dakle, samo treba da se radi. A kakav bi bio efekat? Noćni start u Tivtu drastično povećava profitabilnost naših aerodroma! Donosi ogroman rast broja avio-operacija i putnika. Praktično bismo dobili još jedan aerodrom, koristeći postojeće kapacitete i sredstva koja, vjerujem, to preduzeće već ima na računu.

Dakle, šta nam fali? Vizija razvoja – toga nemamo. I ako nam za nešto treba koncesionar, onda je to upravo za ovakve projekte. U aerodromima je sada svima komforno i dobro. Firma je finansijski stabilna kao tvrđava. Zašto izlaziti iz zone komfora? Nema potrebe. I tu je suština problema.

Moramo imati bolje poslovno liderstvo, jasnije planiranje i više rada da bismo došli do rezultata. Montenegro Airlines je, ne tako davno, u Tirani bio učitelj avijacije lokalnim kompanijama. Pogledajte gdje su oni danas, a gdje smo mi. Dakle: vizija, kadrovi, rad. Prvo uradimo ono što možemo sami – pa tek onda pričajmo o koncesiji.