Singapurski mađioničar, a naš premijer, u naletu auto-puteva: Vežite se, polijećemo!
Premijer Milojko Spajić, poznat i kao “leteći vizionar”, prošle godine obećao je istorijsko čudo: da ćemo 2026. istovremeno graditi više od deset dionica auto-puteva. Da, dobro ste pročitali – deset! Odjednom. Jer zašto ići redom, kad možeš sve odjednom?
Za početak bi bilo poželjno da krene da se gradi druga dionica, koja evo "samo što nije", pa će valjda da, što bi u narodu rekli, da "povuče nogu" i za ostalih devet dionica auto-puteva.
Samo da, prije toga, podsjetimo, da je u decembru 2023. Spajić obećao da ćemo već u septembru 2024. godine vidjeti ašov u zemlji i početak izgradnje autoputa od Mateševa u “do sada neviđenom investicionom ciklusu”. Ili ove godine prebrzo odmiču, ili je "singapurski mađioničar" neđe zaštekao.
Zamislite Crnu Goru 2026: jedno veliko gradilište, a nakon toga, narod – putuje. Gdje god hoćeš, za 45 minuta. Zvuči kao bajka, a zapravo je – bajka.
I tako, dok brojimo sitno do “velikog naježenja”, premijer nas i dalje hrabro teleportuje kroz budućnost:
– Do Berana iz Podgorice za 40 minuta!
– Do Budve i Bara za pola sata!
– Do Beograda za tri sata, i to “lagane vožnje”!
– Do Tirane – čas posla!
– A Skoplje? Za dva sata i dvadeset minuta. Ma skoro pa prije nego što krenete!
Realnost, međutim, i dalje ide starim putem. Da podsjetimo javnost i premijera da su Bulevar Veljka Vlahovića, na Starom Aerodeomu, gradili pet godina, te da su ga i nakon pet godina grasbje, otvorili sa semaforima koji tada nijesu bili u funkciji.
Samo da javimo premijeru da osim puteva, imamo problem što iz Crne Gore ne letimo nigdje jer nema konekcija, osim ako nam kao polaznu tačku ne računa Tiranu. Iz Tirane letimo, istina.
Prema podacima Albanske granične policije, oko 76.000 crnogorskih pasoša registrovano je na Međunarodnom aerodromu u Tirani (TIA) u prvoj polovini 2025, što je rast od 13 odsto u odnosu na isti period prošle godine.
I da, i ovo saobraćajnica što imamo nam je često u blokadi jer su ljudi, obespravljeni, poniženi, čekaju na pravo i pravdu. Pa eto, ako se sjeti, da vidi može li što učinjet'.
Ali, do tada, Spajićeva vizija je tu. A vizija ne košta ništa. Osim vremena. I para. I živaca.