Vejzagić Ramhorst: Nije dovoljno otvoriti radna mjesta, treba stvoriti uslove da se mladi vrate

Crna Gora treba da iskoristi period približavanja Evropskoj uniji za stvaranje kvalitetnijih i produktivnijih radnih mjesta koja će mladima dati razlog da ostanu, ali i da se vrate nakon školovanja ili rada u inostranstvu.

To je poručeno na panelu „A što ako svi odu?“, održanom u okviru Druge konferencije o razvoju ljudskog kapitala, koju je organizovao Savjet stranih investitora u Crnoj Gori.

Specijalistkinja za ljudski kapital u UNDP-ju Amira Vejzagić Ramhorst je kazala  da  odluke o ostanku ili odlasku zavise od mnogo šireg skupa faktora.

„Nije riječ samo o plati, već i o uslovima rada, fleksibilnosti, mogućnosti profesionalnog napredovanja, mogućnosti učenja i cjeloživotnog obrazovanja“, kazala je Vejzagić Ramhorst.

Prema njenim riječima, ekonomija može da otvori mogućnosti, ali kvalitet društvenog okruženja određuje da li će te mogućnosti zaista imati vrijednost za pojedinca. 

„Ekonomija stvara šanse, ali društvo ih pretvara u realnost“, poručila je Vejzagić Ramhorst.

Osvrćući se na istraživanje mladih u Crnoj Gori, navela je da ju je posebno iznenadilo to što procenat onih koji žele da napuste državu nije toliko visok koliko je očekivala, dok je znatno veći broj mladih koji žele da napuste svoju lokalnu zajednicu.

„Mnogo je veći procenat mladih koji žele da odu iz svoje lokalne zajednice. Znači, možda postoji veći pritisak unutar Crne Gore nego da se ide van Crne Gore“, kazala je Vejzagić Ramhorst.

Ona je posebno ukazala na veliki broj neodlučnih mladih, naročito u manje razvijenim opštinama, smatrajući da upravo u toj grupi postoji prostor za djelovanje institucija, poslodavaca i društva.

„Ja mislim da je to i šansa i prilika da se u ovom pretpristupnom periodu neke stvari promijene i da oni koji su životno na klackalici odluče da ostanu“, istakla je Vejzagić Ramhorst.

Ona smatra da odlazak mladih sam po sebi ne treba posmatrati kao negativnu pojavu, jer mobilnost može donijeti nova znanja, iskustva i kontakte. 

“Ključno je stvoriti uslove da odlazak ne bude trajan i jednosmjeran”, kazala je Vejzagić Ramhorst.

Govoreći iz ličnog iskustva, Vejzagić Ramhorst je ocijenila da je prirodno da mladi žele da odu u inostranstvo, steknu nova znanja i vještine, ali da je jednako važno da postoji realna mogućnost povratka.

Ona je Program Garancije za mlade ocijenila kao veoma važan i kompleksan mehanizam, posebno u dijelu koji se odnosi na prelazak mladih iz obrazovanja u prvo zaposlenje, ali smatra da politike prema mladima moraju obuhvatiti i one koji su već napustili zemlju.

„Za mene je šire pitanje: šta učiniti da se ljudi zapravo vrate? Zbog toga je jedan od najvećih izazova za Crnu Goru stvaranje poslova koji nude ne samo zaposlenje, već i profesionalni razvoj i veću dodatu vrijednost”, rekla je Vejzagić Ramhorst.

Ona je navela da je značajan dio ekonomskog rasta Crne Gore prethodnih godina dolazio kroz povećanje broja zaposlenih, dok je doprinos produktivnosti i dodate vrijednosti bio znatno manji.

„Pitanje je da li kreirate radna mjesta koja imaju veću dodatu vrijednost“, kazala je Vejzagić Ramhorst.

Ona smatra da se taj problem ne može rješavati samo obrazovanjem radne snage, već je potreban integrisani pristup koji istovremeno uključuje ulaganje u ljude, tehnološki razvoj kompanija i njihovo jače povezivanje sa tržištima.

„Za nas se taj koncept može opisati kroz tri stvari: upskill, upgrade i integrate“, rekla je Vejzagić Ramhorst.

Kako je objasnila, upskill podrazumijeva ulaganje u znanje i vještine, upgrade tehnološko unapređenje, digitalizaciju i primjenu vještačke inteligencije, dok integrate znači povezivanje kompanija sa širim ekonomskim i evropskim tržištem.

„Poslodavci nijesu ostrva. Oni su već integrisani i moraju biti još više integrisani“, istakla je Vejzagić Ramhorst.

Prema njenim riječima, takav model zahtijeva partnerstvo države, privatnog sektora, razvojnih institucija, banaka i civilnog društva, jer samo zajedničkim djelovanjem zemlja može postati dovoljno atraktivna za ljude koji su otišli.

„Ljudi će odlaziti, to je neminovno. Ljudi odlaze i iz Švajcarske i iz Amerike, ali važno je da budete jednako atraktivni da se vrate“, kazala je Vejzagić Ramhorst.

Naglasila je i da stvaranje veće dodate vrijednosti nije rezervisano samo za IT sektor i tehnološke industrije, već da veliki potencijal postoji i u tradicionalnim djelatnostima.

„Dodana vrijednost može biti u poljoprivredi, može biti u turizmu, može biti u proizvodnji“, kazala je.

Nina Krgović iz Međunarodne organizacije rada (ILO) poručila je da mladi danas od poslodavaca očekuju mnogo više od zarade traže kvalitetne uslove rada, fleksibilnost, mogućnost usavršavanja i napredovanja a da  Crna Gora mora ozbiljno da se pripremi za promjene koje će na tržištu rada donijeti evropske integracije, ali i da kroz kvalitetnije politike i socijalni dijalog stvori uslove da mladi žele da ostanu ili da se nakon odlaska vrate.

„Za nas dostojanstven rad nije samo plata. Plata je samo osnova za dostojanstven rad. Dostojanstven rad je mnogo više od toga“, kazala je Krgović.

Kako je objasnila, dostojanstven rad podrazumijeva bezbjednost i zdravlje na radu, zaštitu od psihosocijalnih rizika, fleksibilnost i mogućnost da se posao prilagodi savremenim potrebama zaposlenih.

„Današnji mladi radnik traži da ima moć da pomjera stvari. Ako mu se nešto ne sviđa, on će jednostavno napustiti to radno mjesto i otići dalje“, kazala je Krgović.

Ona smatra da će poslodavci koji žele da zadrže mlade radnike morati znatno više da ulažu u njihov razvoj, posebno imajući u vidu da će se i potrebe tržišta rada u narednim godinama brzo mijenjati.

„Za posao koji će postojati za pet godina danas vam možda niko ne daje obuku. Ali ako želite da radnika zadržite tih pet godina, morate i te kako da uložite u njega“, istakla je.

Govoreći o tome šta može zadržati mladu osobu u Crnoj Gori i pored mogućnosti da ode u inostranstvo, Krgović je kao ključne faktore izdvojila kvalitet radnog okruženja, mogućnost usavršavanja i napredovanja.

„Kreativno radno okruženje, smanjeni psihosocijalni rizici, dodatno usavršavanje i napredovanje, ali Imamo dosta zatvorenih, malih sistema koji sami po sebi ne dozvoljavaju tu vertikalnu mobilnost“, kazala je Krgović.

Ulazak Crne Gore u Evropsku uniju, prema njenim riječima, donijeće brojne mogućnosti, ali bi mogao dodatno da pojača pritiske na domaće tržište rada.

„Mislim da je kod nas taj problem zaista višeslojan i da ćemo tek da se hvatamo za glavu ulaskom u Evropsku uniju“, kazala je Krgović.

Kao jedan od instrumenata koji mogu pomoći mladima da lakše uđu na tržište rada, izdvojila je program Garancija za mlade, koji je razvijen nakon velike ekonomske krize i rasta nezaposlenosti mladih u Evropi.

„Garancija za mlade je jako dobar instrument za mlade od 15 do 29 godina“, ocijenila je Krgović.

Objasnila je da je cilj tog programa da mladima koji nijesu zaposleni, nijesu u obrazovanju i nijesu uključeni u obuke bude ponuđena kvalitetna prilika za posao, obrazovanje ili usavršavanje.

„Ta ponuda mora da bude ‘quality offer’, dakle mora da ima sve one odlike dostojanstvene ponude“, naglasila je.

Krgović je navela da je program u Crnoj Gori još u pilot fazi u tri opštine, ali da se trenutno radi na pripremi narednog plana implementacije.

„Mislim da je socijalni dijalog jako važan, prije svega za kreiranje dostojanstvenih uslova rada“, istakla je Krgović.

Pomoćnica direktora Zavoda za zapošljavanje Crne Gore Gordana Vukčević kazala je da strukturna neusklađenost ponude i tražnje na tržistu rada jedan je od ključnih problema crnogorskog tržišta rada.

„Problem je u tome što formalna kvalifikacija više nije dovoljna. Osoba može imati diplomu, ali ne i dodatna znanja i vještine koje poslodavci traže. Formalno obrazovanje danas je samo osnova“, kazala je Vukčević.

„Izlazak iz formalnog obrazovanja nije kraj školovanja, već početak daljeg učenja i usavršavanja“, navela je Vukčević.

Ona je istakla da Crna Gora, kada je riječ o deficitarnim zanimanjima, nije izuzetak, jer se sa sličnim problemima suočavaju i države Evropske unije.

„Radnik nudi svoje znanje i želi što bolju zaradu i uslove rada. Prirodno je da će otići tamo gdje procjenjuje da može dobiti više“, rekla je Vukčević.

Ipak, upozorava da odlazak u inostranstvo ne mora automatski značiti i bolji životni standard.

Jedan od izazova, prema njenim riječima, jeste i stvaranje uslova da se ljudi koji steknu iskustvo u inostranstvu vrate u Crnu Goru.

„Program Garancija za mlade donijela je sveobuhvatniji pristup radu sa mladima, kao i širi spektar usluga i mjera koje im se nude“, navela je Vukčević.

Tokom godinu i po pilotiranja zabilježeno je više od 1.152 ulaska u program, pri čemu se taj broj ne odnosi nužno na isti broj pojedinačnih korisnika.

Prema njenim riječima, gotovo polovina pozitivnih izlazaka iz programa odnosila se na zapošljavanje.

Crna Gora je ove godine u Briselu prvi put predstavila izvještaje o Garanciji za mlade prema EMCO indikatorima.

„Riječ je o veoma složenom sistemu izvještavanja, a dobili smo pohvale i po rezultatima bili u rangu sa evropskim državama“, rekla je Vukčević.

Vještačka inteligencija mijenja način učenja i rada

Milutin Pavićević iz Alicorna,  kazao je da je zbog vještačke inteligencije, dinamičnosti rada i novih zahtjeva na tržištu rada, “manje-više svako zanimanje postalo takvo da zahtijeva stalno učenje i prilagođavanje“.

On je ocijenio da obrazovni sistem mora mnogo pažljivije da razmišlja o tome za kakav svijet priprema studente, posebno imajući u vidu da će njihovo znanje nakon izlaska iz sistema obrazovanja procjenjivati tržište rada i poslodavci.

„Ako spremamo djecu za svijet u kojem postoje digitroni, i dalje postoji razlog da nauče tablicu množenja. Ista stvar je i sa vještačkom inteligencijom“, rekao je Pavićević.

Prema njegovim riječima, prava vrijednost vještačke inteligencije biće u tome da ljudima omogući da efikasnije rade ono što već razumiju i za šta mogu da procijene da li je urađeno kvalitetno.

„Treba da koristimo alate vještačke inteligencije da efikasnije uradimo nešto što razumijemo, što možemo da provjerimo, popravimo ako nije dobro i kritički ocijenimo“, naveo je Pavićević.

Smatra da će specijalizacija i dalje ostaje važna, iako će zaposleni morati bolje da razumiju širi kontekst u kojem rade.

„Specijalizacija je veoma važna i mjesto pojedinca u sistemu je veoma važno. Ali sa dodatnom produktivnošću koju dobijamo, cijeli kolektiv treba da radi brže i da odgovara na veće zadatke“, zaključio je Pavićević.

On je ocijenio da fokus ne treba da bude isključivo na pitanju koje će poslove vještačka inteligencija zamijeniti, već na tome kako će ona povećati produktivnost i kakvu će novu potražnju za znanjem i radom stvoriti.

„Umjesto da pričamo samo o tome šta će vještačka inteligencija zamijeniti, treba da pričamo o tome koliko ćemo biti efikasniji u poslu koji radimo i kakvu će novu potražnju ta efikasnost donijeti“, naglasio je Pavićević.

On očekuje period velikih promjena i smatra da će narednih nekoliko godina zahtijevati stalno prilagođavanje ne samo mladih, već svih generacija.

„Mislim da nam slijedi pet ili deset veoma turbulentnih godina, a obrazovanje je trenutno potreba svake generacije. Specijalizacija i kontinuirano učenje postaju potreba svih“, rekao je Pavićević.

Govoreći o budućnosti pojedinih profesija, naveo je da je sve teže precizno odrediti koji će poslovi ostati isključivo ljudski, jer vještačka inteligencija već pokazuje rezultate i u oblastima za koje se ranije smatralo da su mnogo dalje od automatizacije.

„Vidimo da se i u matematici, dokazivanju teorema, pronalaženju ljekova i drugim oblastima pojavljuju alati koji rade stvari za koje smo mislili da su još decenijama daleko“, kazao je Pavićević.

Ipak, smatra da ključna razlika ostaje u ljudskom kontaktu, odgovornosti i sposobnosti da se razumije krajnji cilj nekog zadatka, a ne samo njegovo tehničko izvršenje.

„Bez ljudskog kontakta između predavača i studenta ne postoji način da se znanje efikasno prenese, naročito kada govorimo o mlađim uzrastima“, rekao je.

Odgovornost, kako je naglasio, i dalje mora ostati na čovjeku, čak i kada sve sofisticiraniji alati preuzimaju veliki dio tehničkog posla.

„Ako se polica sruši, majstor neće reći da je šrafciger kriv. Ovi alati nijesu šrafcigeri nego možda bolje bušilice, ali odgovornost i dalje treba da bude na čovjeku“, poručio je Pavićević.

Stevan Čakić sa Univerziteta Donja Gorica je kazao da se dosadašnja podjela znanja na veliki broj veoma uskih specijalizacija postepeno smanjivati, dok će interdisciplinarnost dobijati sve veći značaj.

„Osoba koja danas završava fakultet moraće da poznaje više oblasti, a ne samo ono za šta se trenutno usko specijalizuje“, poručio je Čakić.

„Danas kroz nekoliko klikova i nekoliko pitanja možemo dobiti odgovore na gotovo sve što nas zanima“, kazao je Čakić, dodajući da je znanje i dalje neophodno, ali da čovjek mora znati i šta treba da pita.

„Vještačka inteligencija ne može umjesto nas da razvija nas same, niti da traži potencijale koje mi ili mladi ljudi nosimo u sebi“, istakao je Čakić.

„Možemo neku temu veoma dobro poznavati, ali nijesmo uvijek sigurni da umijemo da je predstavimo drugima“, kazao je Čakić.

To je, kako je naveo, posebno važno u oblastima poput informacionih tehnologija, inženjerstva, matematike i drugih nauka, gdje pojedinci mogu imati veliko stručno znanje, ali ne uvijek i dovoljno razvijenu sposobnost da svoje ideje jasno prenesu drugim ljudima.

Čakić smatra da je zbog toga veza između znanja i iskustva od posebnog značaja.

Prema njegovoj ocjeni, razvoj vještačke inteligencije dodatno potvrđuje da iskustvo koje student stiče tokom studija postaje sve značajnije u odnosu na puko učenje definicija, prolazak kroz prezentacije i reprodukovanje sadržaja iz knjiga.

„Student veliki dio toga danas može samostalno da radi kod kuće“, rekao je Čakić.

Govoreći o samopouzdanju mladih, kazao je da je to složeno pitanje i da među studentima postoje velike individualne razlike, ali da je njegov opšti utisak da mladi uglavnom imaju samopouzdanja kada treba da iznesu svoje ideje i mišljenje.

„Proces učenja se vjerovatno drastično promijenio“, ocijenio je Čakić.

Kada je riječ o samopouzdanju, on smatra da je posebno važno da osoba bude spremna da stoji iza svojih tvrdnji i preuzme odgovornost za ono što izgovara ili zastupa.

„Vještačka inteligencija još ne može da preuzme odgovornost. Ja moram da preuzmem odgovornost za ono što tvrdim“, naglasio je Čakić.

Prema njegovim riječima, isti princip važi i za mlade ljude kada iznose nove ideje, mišljenja ili stavove.

„Često želimo da što brže riješimo problem i dobijemo odgovor. To je možda i dio ljudske prirode , želimo brzo rješenje“, kazao je Čakić.

Problem nastaje, smatra Čakić, kada se odgovor koji ponudi vještačka inteligencija prihvati bez dodatne analize i provjere.

„Dobijemo odgovor, kažemo: ‘Evo ga rješenje’, i ponekad ga uopšte ne provjerimo“, rekao je Čakić.

Na taj način, kako je objasnio, mogu se izgubiti kritičko mišljenje, analiza i sam proces dolaska do rješenja, što je jedna od značajnih posljedica oslanjanja na vještačku inteligenciju.

Govoreći o specijalizaciji, Čakić je rekao da će ona i dalje biti veoma važna, jer nije moguće da svako bude stručan u svim oblastima.

„Ne može svako da radi sve, niti je svako za sve“, kazao je Čakić.

Ipak, smatra da granice između disciplina postaju sve manje izražene i da će stručnjaci budućnosti morati da raspolažu znanjima iz većeg broja oblasti.

„Ja se, na primjer, bavim IT-om i vještačkom inteligencijom. Ali danas više nije dovoljno da znam samo IT, da znam da programiram ili da poznajem vještačku inteligenciju“, rekao je Čakić.

Prema njegovim riječima, neophodno je posjedovati makar osnovna znanja i iz drugih oblasti kako bi komunikacija i saradnja sa ljudima iz različitih profesija bila moguća.