Advokati tvrde: "Skaj" je masovna špijunaža, a ne dokaz

Stručna i laička javnost uskoro će biti u prilici da donesu sud o tome da li su jedanaest sudija Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici dorasli zadatku da konačno presude u predmetima iz oblasti ratnih zločina i organizovanog kriminala i korupcije koji su posljednjih godina tavorili u fiokama, piše Dan.

U većini slučajeva radi se o postupcima u kojima status okrivljenih ima na desetine lica, o predmetima s velikom količinom dokaznog materijala u kojem kao primarni dokaz egzistira "skaj" komunikacija, čiju pravnu valjanost advokati i dalje problematizuju.

Advokat Borivoje Borović ističe da se uglavnom radi o već kontaminiranim dokazima i objašnjava da je u anglosaksonskom pravu svaki dokaz koji se objavi u javnosti prije nego što se iznese na glavnom pretresu kontaminiran i izdvaja se iz spisa predmeta.

– Masovna je pojava i da se trguje "skaj" materijalom i dokazima koji su kontaminirani, a onda očekujemo da se o tome jednog dana raspravlja na sudu?! Mišljenja sam da crnogorsko pravosuđe neće imati kapaciteta da presudi sve ove predmete specijalne nadležnosti pa bi bilo bolje za samu državu da se uzimaju jemstva kao obavezan vid obezbjeđenja prisustva okrivljenog, istakao je Borović za "Dan".

On smatra da sudovi nisu spremni da sude u tim postupcima, da sudije "vrdaju" i da očigledno ne žele da se zamjere bilo kojoj vlasti koja u izvjesnoj mjeri, uslovno govoreći, kontroliše svaki od tih predmeta.

– Ako kontrolišu predmete da bi se dokazali pred EK i EU da ima borbe protiv korupcije i kriminala, onda moraju da poštuju i evropske principe, a u svim tim predmetima posebno je pogođena Evropska konvencija o ljudskim pravima, ističe Borović.

Advokat Zoran Piperović tvrdi da sudije Specijalnog odjeljenja imaju kapaciteta da presude u predmetima u kojima kao ključni dokaz egzistira "skaj" komunikacija, ali je problem u tome što sudije neće sebi da postave logično pitanje koje je on davno problematizovao a glasi: "Šta je `skaj`, a nije mtn?"

– Sva evropska krivično-pravna zakonodavstva poznaju mjere tajnog nadzora, a to je da se određeno lice po naredbi suda stavi na mjere u određenom vremenskom trajanju. Postoji i drugi problem koji je evidentan, a to je da se ovdje kao dokaz uzima i fakat da neko lice nije bilo ni učesnik komunikacije putem "skaja", već lice A i lice B pominju lice C, da je nešto uradilo, htjelo i imalo namjeru i to se uzima za relevantno i tačno. Postavlja se ključno krivično-pravno i logično pitanje: Kako sud može da utvrdi i kojim mehanizmom, kojim dokazima, da je to što je neko lice pominjano, tačno? Ne postoji način da se taj fakat utvrdi. Ako se taj fakat ne utvrdi, to lice ne može biti oglašeno krivim, objašnjava Piperović.

Prema njegovim riječima, materijal sa "skaj" aplikacije koji se dostavlja našim organima je apsolutna nepoznanica, jer je to bio masovni nadzor ili, kolokvijalno rečeno, špijunaža na neodređenom broju lica.

– To nije dokaz i to sudije znaju, jer nije pribavljen ni po našem ni po francuskom krivično-procesnom zakonodavstvu. Zakonodavac je upravo imao intenciju da se takvi dokazi pribavljaju po strogo određenoj proceduri i kaže se da dokazi nisu valjani ukoliko se ona ne ispoštuje – istakao je Piperović.

Nije međunarodna pravna već poštanska pomoć

Piperović ističe da u predmetima zasnovanim na "skaj" komunikaciji nema međunarodne pravne pomoći već je, kako navodi, u pitanju poštanska pomoć.

– Međunarodna pravna pomoć postoji kada naši organi za određeno lice pošalju zamolnicu francuskom tužilaštvu da se, kolokvijalno rečeno "isprati" zbog osnovane sumnje da je počinio određeno krivično djelo, da se to lice stavi na mjere tajnog nadzora i da se takav materijal za konkretno lice dostavi našim organima, objašnjava Piperović.