Broj žena žrtava porodičnog nasilja porastao za gotovo četiri puta od 2020.

Broj žena, žrtava porodičnog nasilja porastao je za gotovo četiri puta od 2020. godine, pokazuju podaci Uprave policije. Statistika, kako ocjenjuju u UP, ne ukazuje da je nasilje nad ženama u porastu, već da su žrtve nasilja osnažene da više i češće prijavljuju nasilje koje im se u porodici događa. Rukovoditeljka tima za rodnu ravnopravnost u UNDP Kaća Đuričković kaže da veća osviješćenost žena, ne znači nužno i veće povjerenje u sistem, pa osnaživanje žena mora ići paralelno sa jačanjem institucionalne zaštite i jasnom porukom da nasilje nije privatna stvar.

- Prijavljivanje nasilja nije samo individualna odluka žene, već rezultat povjerenja u sistem i društveni ambijent. Zato je ključno obezbijediti brz, dosljedan i djelotvoran institucionalni odgovor - od policije i tužilaštva do sudova i sistema socijalne zaštite. To podrazumijeva hitno postupanje, kvalitetnu procjenu rizika, dosljednu primjenu mjera zaštite i efikasno sankcionisanje počinilaca- naglašava ona.

Podaci koje su dostavili iz UP Portalu RTCG pokazuju da je u 2020. godini registrovano 217 žrtava ženskog pola, u 2021. njih 238, dok je u 2022. taj broj porastao na 380, a u 2023. iznosio 366. U 2024. godini evidentirane su 663 žrtve, dok je u 2025. taj broj dodatno porastao na 796, što ukazuje na gotovo četvorostruko povećanje u odnosu na 2020. godinu.

- Povećan broj prijava nasilja nad ženama kroz navedene godine ne znači da je nasilje nad ženama u porastu već da su žene – žrtve nasilja osnažene da, zbog primjene efikasnijih mehanizama prevencije i zaštite od strane organa koji su nadležni za otkrivanje i gonjenje ovih krivičnih djela, više i češće prijavljuju nasilje koje im se u porodici događa- kažu iz UP za Portal RTCG.

Đuričković ocjenjuje da podaci mogu ukazivati na veću informisanost i dostupnije mehanizme zaštite, veću spremnost žena da se obrate institucijama, kao i poboljšanu institucionalnu reakciju, ali da ne treba zanemariti ni uticaj širih društvenih i ekonomskih okolnosti koje mogu doprinositi nasilju.

U UNDP-u ukazuju da značajan broj žena i dalje ne prijavljuje nasilje, najčešće zbog straha ili nepovjerenja u sistem, što pokazuje da prijavljeni slučajevi ne predstavljaju cjelokupan obim problema.

- Uz to, društveni stavovi i dalje ukazuju na prisustvo tradicionalnih normi, uključujući shvatanje nasilja kao privatne stvari, što dodatno otežava njegovo prijavljivanje.Zato je ključno da se podaci o prijavama nasilja posmatraju kroz način na koji sistem reaguje. Iz perspektive UNDP-a, nije presudan samo broj registrovanih slučajeva, već koliko je efikasan odgovor institucija tokom cijelog procesa: od prijave i zaštitnih mjera, preko postupanja policije i tužilaštva, do sudskog ishoda. Rast prijava pokazuje da nasilje postaje vidljivije i istovremeno jasno obavezuje institucije da obezbijede pravovremen, koordinisan i djelotvoran odgovor- kaže Đuričković.

Danas se, pojašnjava Đuričković, o nasilju više govori i ono je vidljivije u javnom prostoru, što ukazuje na rast svijesti i veću spremnost žena da nasilje prepoznaju, imenuju i prijave.

Ipak, osnaživanje žena, kaže, ne zavisi samo od individualne spremnosti da reaguju, već i od povjerenja u institucije i kvaliteta podrške koju sistem pruža.

- Podaci iz istraživanja UNDP-a „Stavovi i percepcije građana Crne Gore i zaposlenih u javnoj upravi o rodnoj ravnopravnosti“ (2025) pokazuju da žene u većoj mjeri prepoznaju rodno zasnovano nasilje kao prisutan problem – 71,8% žena smatra da je ono prisutno, u poređenju sa 58,1% muškaraca. Istovremeno, 63,9% građana/ki smatra da je pooštravanje zakona za sprečavanje nasilja u porodici i uznemiravanja žena najvažnija mjera- kaže Đuričković.

Ovi nalazi, kako kaže, pokazuju da postoji visoka svijest o ozbiljnosti problema, ali i jasno očekivanje da institucionalni odgovor bude snažniji i djelotvorniji.

- Veća osviješćenost, ne znači nužno i veće povjerenje u sistem, pa osnaživanje žena mora ići paralelno sa jačanjem institucionalne zaštite i jasnom porukom da nasilje nije privatna stvar-  naglašava.

Jasno je, kaže ona, da žene prijavljuju nasilje kada vide da sistem funkcioniše – ne samo na papiru, već u praksi.

- Prijavljivanje nasilja nije samo individualna odluka žene, već rezultat povjerenja u sistem i društveni ambijent. Zato je ključno obezbijediti brz, dosljedan i djelotvoran institucionalni odgovor - od policije i tužilaštva do sudova i sistema socijalne zaštite. To podrazumijeva hitno postupanje, kvalitetnu procjenu rizika, dosljednu primjenu mjera zaštite i efikasno sankcionisanje počinilaca- naglašava.

Istovremeno, potrebno je razvijati dostupne i integrisane servise podrške, kako bi žene na jednom mjestu dobile pravnu, psihološku i socijalnu pomoć, bez dodatne traumatizacije.

- Jednako je važno ulagati u obuku profesionalaca u policiji, pravosuđu, zdravstvu i socijalnoj zaštiti, kako bi se obezbjedio adekvatan i osjetljiv pristup bez sekundarne viktimizacije. Održive promjene zahtijevaju i promjenu društvenih normi – jasnu poruku da nasilje nije privatna stvar i da odgovornost uvijek leži na počiniocu. Zato rješenje nije samo u pozivu ženama da prijave nasilje, već u obavezi sistema da svaku prijavu učini djelotvornom - kroz brzu reakciju, stvarnu zaštitu i jasne posljedice za nasilnike- navela je Đuričković u razgovoru za Portal RTCG.

I društvena klima postala napetija i nestabilnija

Poslanica DPS-a Zoja Bojanić Lalović smatra da se podaci o porastu registrovanih slučajeva nasilja nad ženama u posljednjih pet godina mogu dovesti u vezu i sa opštom društvenom klimom, koja je, kako ocjenjuje, u određenim segmentima postala napetija i nestabilnija.

- Dugotrajni ekonomski pritisci, nesigurnost, kao i nedostatak adekvatnih mehanizama za upravljanje konfliktima mogu doprinijeti češćem ispoljavanju nasilnog ponašanja, posebno u porodičnom okruženju. U takvom ambijentu, nasilje nad ženama često postaje izraz šireg problema – narušenih vrijednosti, nedovoljne tolerancije i slabljenja društvene odgovornosti. Ovi podaci zato treba da budu upozorenje da je, pored institucionalne reakcije, neophodno raditi i na dugoročnom unapređenju društvenih odnosa, jačanju kulture dijaloga i međusobnog poštovanja- kaže ona.

Dodaje da važeće zakonodavstvo predviđa niz mjera usmjerenih na zaštitu žena od nasilja, uključujući hitne mjere udaljenja nasilnika iz zajedničkog mjesta stanovanja,zabranu prilaska, kao i krivične sankcije.

- Međutim nijesam sigurna koliko su unaprijeđeni mehanizmi koordinacije između policije, centara za socijalni rad i pravosuđa. Mislim da tu ima puno prostora za reakciju. U cilju dodatnog ohrabrivanja žena da prijave nasilje, važno je kontinuirano raditi na jačanju institucionalnog odgovora, edukaciji službenika i podizanju svijesti javnosti- kaže Bojanić Lalević.