Pajković: Mjera obaveznog liječenja ne smije biti zamjena za zatvorsku kaznu

Advokatica Mirjana Pajković kazala je da mjera obaveznog liječenja ne smije biti zamjena za zatvorsku kaznu izrečenu za počinjena krivična djela protiv polne slobode.

- Praksa koja je nama dostupna, na čitanje, na uvid, na nešto sa čim se mi susrećemo u radu, jeste da, nažalost, žrtve budu dovedene u takvo psiho emocionalno stanje da  nijesu sposobne da pruže otpor, odnosno da se zloupotrijebe njihove emocije i povjerenje za vršenje tako svirepih krivičnih djela. To je jedna specifična težina, i koliko god da su predviđene velike kazne, vjerujem da postoji uvijek prostor da te kazne budu i strožije - kazala je Pajković u jutarnjem programu "Budilnik", na Televiziji E.

U Registru počinilaca krivičnih djela protiv polne slobode djece, poznatim kao Registar pedofila nalaze se 103 osobe, pet više nego što ih je bilo 15. avgusta prošle godine, kada je ova evidencija uspostavljena. Iz Klinike za psihijatriju su kazali da, prema njihovim evidencijama, nije zabilježena nijedna intervencija koja bi se odnosila na tretman, ili liječenje pedofila. 

Prilikom zasnivanja radnog odnosa, kaže Pajković, poslodavci najčešće traže ljekarsko uvjerenje, nekad i izvod iz kaznene evidencije.

- Ukoliko je izrečena mjera obaveznog liječenja licu, trebalo bi da to pokaže u samom izvještaju, takođe i ako se radi o pravosnažno osuđenom licu, to će biti evidentirano kroz kaznenu evidenciju. Postoji i mehanizam traženja potvrde da li se protiv konkretnog lica vodi krivični postupak, tako da postoje određeni zakonski mehanizmi, ali ja lično ne bih to stavljala na slobodnu volju, već smatram da to treba biti obaveza, obzirom na senzitivnost i ozbiljnost posla kojim se određeno lice bavi, koje se u svom radu susreće i sa radom sa djecom - rekla je Pajković.

Zakonom je predviđeno da mjere obaveznog liječenja, objašnjava ona, ne mogu biti kraće od godinu dana, niti duže od deset godina.

Rehabilitacija i resocijalizacija su dio Krivičnog zakonodavstva i za djela seksualnog zlostavljanja djece i Pajković ih tumači kao pozitivno dat mehanizam.

- Takve mjere mogu biti date nakon izdržavanja kazne, jer je vrlo važno da ne dođemo u zamku da se na račun zdravstvenog stanja upravo izbjegavaju zatvorske kazne. To ne bi bilo dobro, najgore po pravo, pravdu, i po pravnu sigurnost, generalno,  bi bilo da se izriču mjere koje nijesu funkcionalne i  ne daju efekte. Samo izricanje mjere ne znači da se one sprovode, i da one mogu dati konkretan efekat, a kasnije pooštravanje tih mjera predstavlja jednu određenu komplikaciju samim pravosudnim organima, i u tom smislu treba biti vrlo oprezan - istakla je Pajković.

Nakon izdržavanja kazne lica koja su osuđena za seksualno zlostavljanje djece postoje mehanizmi koje regulišu nadzor osoba upisanih u registar krivičnih djela.

- Postoje mehanizmi koji se tiču i Krivičnog zakonika i Zakona o radu. Pored niza krivičnih djela koja su propisana Krivičnim zakonikom, a tiče se djela protiv polne slobode, postoji jedno krivično djelo koje pogađa, odnosno targetira upravo ona lica koja rade sa djecom, odnosno ona lica koja su u nekom položaju autoriteta u odnosu na djecu, i to je krivično djelo obljuba zloupotrebom položaja, i tu se upravo misli na počinioce krivičnog djela kada je slučaj sa nastavnicima, vaspitačima, trenerima, pa biće i roditeljima, u smislu očuha i maćehe, odnosno da su to bilo koja lica kojima su djeca povjerena na čuvanje, vaspitanje, treniranje, učenje, odnosno da su to osobe koje imaju određeni autoritet nad djetetom, a zapravo su žrtve, u ovom konkretnom slučaju djeca, u nekom podređenom položaju. Zakonodavac ovdje propisuje strožije kazne u odnosu na krivično djelo obljuba nad maloljetnikom, i kao poseban mehanizam izriče se zabrana obavljanja djelatnosti poslova koji u svom radu sadrže i rad sa djecom - naglasila je Pajković.

Ona podsjeća da Zakon o radu propisuje da je smetnja za zasnivanje radnog odnosa ukoliko je neko određeno lice osuđeno na krivično djelo koje ga čini nedostojnim za obavljanje tih poslova, a konkretno se navode i djela iz polne slobode.

Kod krivičnih djela gdje postoji odnos potčinjenog i autoriteta, podsjeća Pajković, nije potrebno da postoji sila i prinuda, i to je, kako navodi, teška specifičnost tog krivičnog djela. 

- Praksa koja je nama dostupna, na čitanje, na uvid, na nešto sa čim se mi susrećemo u radu, jeste da, nažalost, žrtve budu dovedene u takvo psiho emocionalno stanje da  nijesu sposobne da pruže otpor, odnosno da se zloupotrijebe njihove emocije i povjerenje za vršenje tako svirepih krivičnih djela. To je jedna specifična težina, i koliko god da su predviđene velike kazne, vjerujem da postoji uvijek prostor da te kazne budu i strožije - zaključuje Pajković.