Podgoričanin T.R. (47) proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana jer je upravljao vozilom u alkoholisanom stanju.
T.R. je 9. oktobra, oko dva sata ujutro u Ulici Blaža Jovanovića u Budvi, upravljao automobilom marke "BMW" sa 3,25 promila alkohola u organizmu. 
Dežurna sutkinja Katarina Vujačić Vuksanović mu je uz kaznu izrekla i zaštitnu mjeru zabrana upravljanja vozilima u trajanju od četiri mjeseca kao i tri kaznena boda koje će izvršiti Uprava policije po pravosnažnosti rješenja.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Podgoričaninu 30 dana zatvora, vozio sa 3,25 promila alkohola

Podgoričanin G.L. (41) oglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 dana jer je odbio test na narkotike.
Njemu je suđeno u hitnom postupku, a kazna mu je izrečena nakon što su dokazani navodi optužnog akta da je 29. septembra 2025. na Jadranskom putu u mjestu Zavala, po zaustavljanju od policijske patrole odbio da se podvrgne testiranju na drogu.
Uz kaznu mu je izrečena i zabrana upravljanja vozilima u trajanju od četiri mjeseca, kao i maksimalan broj kaznenih bodova, koje će izvršiti Uprava policije po pravosnažnosti rješenja.

500x500

1250x600

1084x550

Budva: Podgoričaninu 20 dana zatvora jer je odbio test na narkotike

Njemački ženski zatvor u Hemnicu saopštio je da je neonacistkinja Marla-Svenja Libih (53), koja je do decembra, prije nego što je promijenila pol, koristila ime Sven, pozvana da počne izdržavanje kazne po presudi za podsticanje mržnje, prenosi Bild.
Bild navodi da iz razloga zaštite podataka, listu nisu date dodatne informacije, u skladu sa administrativnim propisima koji regulišu zatvorski sistem.
U pokrajini Saksoniji vrsta smještaja u ženski ili muški zatvor zavisi isključivo od odgovarajućeg popravnog zavoda, a rodni identitet transrodnih osoba zabilježenih u matičnoj evidenciji nije jedini kriterijum, navodi njemački dnevnik.
- Ne postoji automatski proces - saopštilo je saksonsko Ministarstvo pravde kao odgovor na upit Bilda.
Jedini prioritet je bezbjednost i zaštita dotične osobe, kao i drugih zatvorenika, a u slučaju sumnje pribaviće se psihološki i medicinski izvještaji, naveli su iz njemačkog ministarstva.
Trenutno se u Hemnicu nalazi oko 230 zatvorenica, uglavnom u samicama.
Marla-Svenja Libih osuđena je na 18 mjeseci zatvora za podsticanje mržnje, krivično djelo uvrede i neovlašćeni ulazak, kao i zbog, između ostalog, pokušaja prodaje bejzbol palice preko interneta kao "pomagala za deportaciju".
Sven Libih je bio lider na istočnonjemačkoj ekstremno desničarskoj sceni od devedesetih godina prošlog vijeka i vodio je regionalno odjeljenje eksplicitno nacističke organizacije pod nazivom "Krv i čast" u Saksoniji-Anhalt, koja je zabranjena 2000. godine, podsjeća Bild.
Kasnije je organizovao brojne demonstracije u svom rodnom gradu Haleu, gdje je lokalna filijala njemačke obavještajne agencije opisala Libihove aktivnosti širom zemlje kao "bez presedana".
Posljednjih godina Libih je energično vodio kampanju podrške režimu ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegovom ratu protiv Ukrajine, prodajući ruski ultranacionalistički simbol "Z" preko svojih različitih kanala na društvenim mrežama, navodi njemački list.
Takođe, organizovao je i proteste po istočnoj Njemačkoj, uključujući i skup održan tokom posjete tadašnje kancelarke Angele Merkel operskom festivalu u Bajrojtu, gdje je pozvao "Merkelinu omladinu" da ga podrži, što je bila aluzija na Hitlerovu omladinu, dodaje Bild.
Libih je takođe, kako dodaje Bild, bio i nepomirljivi protivnik LGBTQ pokreta.

Neonacista koji je promijenio pol kaznu će izdržavati u ženskom zatvoru

Službenici spuškog zatvora spriječili su suprugu Ivana Delića, Andrijanu Mitrović Delić, da tom pritvoreniku unese i doda nož.
To je Vijestima rečeno nezvanično iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS), odakle su kazali da je nož pronađen u stvarima donijetim tom Budvaninu.
Delić (55) je zajedno sa Podgoričaninom Aleksandrom Kekovićem izručen krajem maja Crnoj Gori iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, gdje su njih dvojica i uhapšeni sredinom maja.
Za Delićem je crnogorska policija tragala od jula prošle godine zbog optužbi da je dio kriminalne grupe Vasa Ulića i Radoja Zvicera, koja je razbijena u velikoj međunarodnoj akciji “General”.

Supruga Ivana Delića pokušala da u zatvor unese nož

Podgoričaninu Ivanu Milačiću, koji je ubijen 19. jula desetak minuta prije ponoći u lokalu „Taormina“, bila je izrečena mjera zabrane napuštanja boravišta zbog krivičnog djela nedozvoljeno držanje oružja u predmetu likvidacije Saše Klikovca u Zeti, saopšteno je Pobjedi iz Višeg suda u Podgorici.
Kako je Pobjedi rečeno, Milačić je bio osuđen na tri godine zatvora, a u kaznu mu je bilo uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 26. avgusta 2020. godine do 8. juna 2023. godine.
- Rješenjem ovog suda od 8. juna 2023. godine imenovanom okrivljenom ukinut je pritvor i određena mjera nadzora zabrana napuštanja boravišta. Navedena presuda je donijeta povodom ubistva S. K. Ovaj sud ne raspolaže podacima o eventualnim drugim postupcima koji su se vodili protiv imenovanog okrivljenog - pojasnili su Pobjedi iz suda.
Sa druge strane, ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović optužio je prekjuče Viši sud da nije u zakonski predviđenom roku dostavio Ministarstvu podnesak prvostepene presude koja je pokojnom Ivanu Milačiću izrečena u februaru ove godine.
Ovaj podatak Šaranović je iznio u Skupštini, odgovarajući na pitanja poslanice Socijalističke narodne partije (SNP) Slađane Kaluđerović koja je uputila niz kritika zbog neefikasnog rada sudstva, navodeći slučaj Milačića kao primjer.
Nakon što je v. d. direktora Uprave policije Lazar Šćepanović na vanrednoj konferenciji za medije saopštio da je ubijeni Milačić trebalo da bude u zatvoru, jer nije odslužio kaznu za krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, Pobjeda se obratila Višem sudu u Podgorici, apostrofirajući složenu bezbjednosnu situaciju i važnost da se okolnosti u vezi sa izdržavanjem kazne Milačića u potpunosti razjasne.
<h2>Šaranović potvrdio kršenje roka</h2>
Ministar Šaranović prekjuče je kazao da je informisan da je prekršen zakonski rok da se MUP-u dostavi otpravak presude Milačiću.
To je odgovorio poslanici Kaluđerović, koja ga je pitala da li je istina da je ubijenom Milačiću izrečena presuda u februaru ove godine te da je sud imao obavezu da u roku od dva mjeseca sastavi i dostavi podnesak.
- Da li je tačno da sud to nije uradio ni za pet mjeseci, te da za posljedicu neefikasnosti sudstva imamo čovjeka na slobodi do njegovog stradanja - upitala je ona.
Šaranović je odgovorio da se u njegovom resoru uzdržavaju od određenih komentara o sudstvu, ali da mogu da kažu kakve refleksije imaju određene odluke.
- Bez dileme, neefikasnost u sprovođenju sudskih postupaka ima žestoku refleksiju na stanje organizovanog kriminala u Crnoj Gori - pojasnio je, između ostalog, on izbjegavajući da da konkretan odgovor.
Tek pošto je poslanica Kaluđerović ponovila pitanje o ubijenom Milačiću, ministar je potvrdio da je Viši sud prekršio zakonski rok o dostavljanju otpravka presude koja je izrečena u februaru ove godine.
<h2>Petrović osumnjičen za ubistvo</h2>
Podgoričanin Nikola Petrović uhapšen je u Sutomoru zbog sumnje da je 19. jula, deset minuta prije ponoći, ubio Milačića, koji je u tom trenutku sjedio sa prijateljima u lokalu „Taormina“. U pucnjavi je rikošet pogodio Strahinju Raonića, koji je sjedio za stolom Milačića, ali i slučajnu prolaznicu koja se u trenutku pucnjave našla u blizini mjesta zločina.
Petroviću je sudija za istragu Višeg suda u Podgorici odredio pritvor do 30 dana zbog krivičnog djela teško ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja.
Istražitelji su do identiteta osumnjičenog došli na osnovu video-nadzora i drugih tragova koje je ubica ostavio za sobom.
Prema saznanjima Pobjede, Petrović je prije nekoliko mjeseci izašao iz zatvora gdje je bio zbog nedozvoljenog držanja droge.
Iz Uprave policije su saopštili da su za manje od 24 sata identifikovali izvršioca ovog teškog krivičnog djela i obezbijedili materijalne dokaze u saradnji i koordinaciji sa Višim državnim tužilaštvom u Podgorici nakon preduzetih hitnih izviđajnih i sveobuhvatnih policijsko-tužilačkih mjera i radnji rasvijetlili krivično djelo teško ubistvo Milačića.
Milačić je u februaru ove godine oslobođen optužbi SDT-a da je učestvovao u ubistvu Saše Klikovca, ali je osuđen za nedozvoljeno držanje oružja.
<h2>Supruga negirala da je Milačić bio obezbjeđenje Jovoviću</h2>
Kristina Milačić, supruga Ivana Milačića, negirala je da je njen pokojni muž bio obezbjeđenje Podgoričanina Vladimira Jovovića, ali i nezvanične informacije o tome da su navodno bliski škaljarskom klanu.
- Ovim putem vam se obraćam povodom natpisa vezanih za mog supruga (ubijenog Ivana Milačića) i njegovih prijatelja. Ne znam odakle izvori koji iznose informacije da su oni članovi škaljarskog klana, da je moj muž bio obezbjeđenje Vladimiru Jovoviću i njegovom bratu Filipu! Ako već pišete, pišite tačne informacije! Moj suprug nije bio njihovo obezbjeđenje, bio je veliki prijatelj sa Vladimirom Jovovićem, njegov ranjeni drug Strahinja Raonić je momak koji radi pošteno i nije bezbjednosno interesantna osoba - navela je Milačić u reagovanju dostavljenom Pobjedi.

Milačiću, umjesto pritvora, bilo zabranjeno napuštanje boravišta

Bivša ministarka finansija i privrede Malija je u utorak osuđen na deset godina zatvora zbog kupovine vojne opreme i predsjedničkog aviona 2014. godine za 34 miliona eura.
Buare Fili Sisoko je osuđena zbog „nanošenja štete javnoj imovini“ u vrijeme bivšeg šefa države Ibrahima Bubakara Keite, a na doživotni zatvor u tom slučaju je u odsustvu osuđen Mustafa Ben Barka, bivši ministar i bivši potpredsjednik Zapadnoafričke razvojne banke (BOAD).
Osuđeno je i nekoliko oficira, među kojima pukovnik Nuhun Dabitao na sedam godina zatvora zbog falsifikovanja dokumenata i njihovog korišćenja za ugovore o vojnoj opremi.
Taj slučaj je simbol korupcije bivšeg režima, a pokrenula ga je vojna hunta koja je sada na vlasti u Maliju.
Kupovina predsjedničkog aviona za procijenjenih 40 miliona dolara (34 miliona eura) u to vrijeme, kao i vojne opreme od domaće kompanije, i jedno i drugo bez tendera i konkurentskog postupka nadmetanja, donijela je Maliju sankcije finansijskih institucija 2014. godine, uključujući šestomjesečno zamrzavanje isplata iz Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).
Ukupan iznos zloupotrebe varira zavisno od izvora podataka.
Bivši premijer Malija Sumejlu Bubeje Maiga, koji je u vrijeme te kupovine bio ministar odbrane, pritvoren je 2021. godine pod optužbama za falsifikovanje, korupciju, favoritizam i trgovinu uticajem. Umro je u zatvoru u martu 2023. godine.

Zbog kupovine predsjedničkog aviona za 34 miliona eura 10 godina zatvora za bivšu ministarku u Maliju

Osnovni sud u Ulcinju odredio je H.L. (40) sa Kosova pritvor do 30 dana zbog sumnje na izazivanje požara.
On se sumnjiči za krivično djelo teška djela protiv opšte sigurnosti.
- Pritvor je određen zbog postojanja opasnosti od bjekstva osumnjičenog - istakli su u ulcinjskom Osnovnom sudu.

Ulcinj: Državljaninu Kosova 30 dana zatvora zbog sumnje da je izazvao požar

Sud za prekršaje u Budvi osudio je M.M. (48) iz Bara na mjesec zatvora jer je vozio pod dejstvom alkohola od 2,7 g/kg, a njegovog sugrađanina &nbsp;M.B. na 15 jer je vozio pod dejstvom kokaina.
Uz to, M.B je kažnjen i 650 eura zbog još dva saobraćajna prekršaja.
- Obojici okrivljenih dežurna sutkinja odjeljenja u Ulcinju Anka Kekić je izrekla zabrane upravljanja vozilima u trajanju od po šest mjeseci, kao i maksimalan broj kaznenih bodova - kazali su u Sudu za prekršaje.

Jednom Baraninu mjesec zatvora jer je vozio pijan, drugom 15 zbog kokaina

Sud za prekršaje u Budvi odredio je državljaninu Republike Srbije Ž. M. (52) kaznu zatvora u trajanju od 32 dana zbog upravljanja vozilom pod dejstvom opojne droge heroin - saopštio je predsjednik ove sudske instance Marko Đukanović.
Njemu je, kako je precizirano u saopštenju, kaznu odredila sutkinja odjeljenja u Kotoru Ivana Vukasović nakon što je u skraćenom postupku dokazano da je 14. juna, u ranim jutarnjim satima, upravljao vozilom koje je prethodno bilo isključeno iz saobraćaja zbog drugih prekršaja pod dejstvom heroina.
- Sutkinja je odlučila da se prije pravosnažnosti odluke uputi u Upravu za izvršenje krivičnih sankcija u Spužu na izdržavanje kazne, jer postoji bojazan da bi boravkom na slobodi, kao strani državljanin, osujetio njeno izvršenje - istaknuto je u saopštenju. 
Po izdžanoj kazni, okrivljeni će na osnovu posebne odluke biti protjeran iz Crne Gore.

Srpskom državljaninu 32 dana zatvora zbog vožnje pod dejstvom heroina

Istaknuti saudijski novinar, koji je uhapšen 2018. i osuđen zbog terorizma i izdaje, pogubljen je - objavile su 15. juna saudijske vlasti, ali aktivističke grupe kažu da su optužbe protiv njega bile isfabrikovane.
Turki Al-Jaser, koji je bio u kasnim 40-im godinama, pogubljen je juče, prenijla je zvanična Saudijska novinska agencija (SPA), pošto je smrtnu kaznu odobrio najviši sud.
Vlasti su upale u Al-Jaserov dom 2018, uhapsile ga i zaplijenile njegov kompjuter i telefone. Nije jasno gdje mu se i kada sudilo, prenosi AP.
Komitet za zaštitu novinara (CPJ), čije sjedište je u Njujorku, prenio je da su saudijske vlasti tvrdile da je Al Jaser na društvenoj mreži Iks (ranije Tviter) bio autor pisanja o korpuciji saudijske kraljevske porodice, kao i tvitova o militantima.
Programski direktor CPJ-a Karlos Martinez de la Serna osudio je pogubljenje i rekao da je progon novinara u Saudijskoj Arabiji omogućen izostajanjem saudijskog polaganja računa za ubistvo otetog kolumniste Vašington Posta Džamala Kašogija u saudijskom konzulatu u Istanbulu 2018. godine.
- To što međunarodna zajedinca nije uspjela da donese pravdu za Džamala Kašogija nije izdalo samo jednog novinara - rekao je on i dodao da je to okuražilo vladara Saudijske Arabije, prijestolonasljednika Mohameda bin Salmana da nastavi svoj progon medija.
Pogubljenje Al Jasera još jednom pokazuje da u Saudijskoj Arabiji kazna za kritikovanje ili dovođenje u pitanje prijestolonasljednika Mohameda bin Salmana znači smrt, rekao je Džed Basjuni, šef bliskoistočnog odjeljenja grupe Repriv, koja se protivi smrtnoj kazni.
Basuni je dodao da je Al Jaseru suđeno u totalnoj tajnosti zbog "zločina novinarstva".
Al Jaser je vodio lični blog od 2013. do 2015. i poznat je po svojim člancima o pokretima "Arapskog proljeća" koji su potresali Bliski istok 2011. godine, kao i o ženskim pravima i korupciji.
Vlast Saudijske Arabije je, po grupama za odbranu ljudskih prava, samo 2024. godine pogubila 330 ljudi i nastavlja da najstrože suzbija glasove onih koji joj se protive.

Pogubljen saudijski novinar koji je pisao o korupciji kraljevske porodice

Američki Stejt Department saopštio je da ima vjerodostojne izvještaje da bi Hamas mogao prekršiti primirje napadom na palestinske civile u Gazi.
- Ako se napad dogodi, to bi predstavljalo direktno i ozbiljno kršenje sporazuma postignutog u cilju okončanja dvogodišnjeg rata između Izraela i Hamasa - navodi se u saopštenju, prenosi AP.
Nijesu objavljeni dodatni detalji o potencijalnom napadu.
- Ukoliko Hamas izvede ovaj napad, biće preduzete mjere radi zaštite stanovništva Gaze i očuvanja integriteta primirja - saopštio je Stejt Department.

SAD upozoravaju na mogući napad Hamasa na civile u Gazi

U Informativnoj emisiji 24 sata na Televiziji E u 19 sati večeras pogledajte:
- Zemljotres ministarke Tamare Vujović 
 
- Glavni i odgovorni urednici targetiranih medija premijeru Spajiću sjutra predaju inicijativu za smjenu ministarke kulture i medija Tamare Vujović. 
 
- Predsjednik države Jakov Milatović posthumno dodijelio najviši državni orden mitroplitu crnogorsko-primorskom Srpske pravoslavne Crkve Amfilohiju Radoviću 
 
- Filmska pljačka u muzeju Luvr u Parizu, ukradeno 9 dragulja 
 
- Nove linije Wizz aira neće biti značajne samo za avio povezanost Crne Gore nego i za turizam i privredu
Gost Informativne emisije 24 sata večeras je izvjestilac Evropskog parlamenta za Srbiju Tonino Picula.
Emisiju vodi Vladan Šturanović.

Informativna emisija 24 sata: Gost Tonino Picula

U emisiji Srećan dan, od 9 do 11 sati na Televiziji E, &nbsp;otvaramo teme koje povezuju i razdvajaju generacije. Da li se zaista razumijemo ili govorimo različitim jezikom - tema „Generacijski jaz u komunikaciji“ donosi priče i razmišljanja o međusobnom slušanju, poštovanju i razumijevanju.
Muzika kao univerzalni jezik emocija i način da dopremo do srca drugih biće u fokusu razgovora sa Mirjanom Bubanjom.
O svijetu influensera, izazovima koje donosi život između stvarnog i virtuelnog, govori Kaja Vlaisavljević, influenserka. Za kraj, u segmentu „Pokreni tijelo, probudi stomak“, Sanja Čolić, joga instruktorka, pokazuje kako da ponedjeljak počne uz pokret, svježinu i novu energiju.

Srećan dan na TV E: Generacijski jaz u komunikaciji, muzika - univerzalni jezik emocija

U Budilniku na Televiziji E pitamo zašto se domaće „prosipa“, dok uvoz raste? Razgovaramo i o tome ko bi trebalo da finansira naknade za nastavnike tokom đačkih ekskurzija. Analiziramo novi Zakon o visokom obrazovanju i saznajemo hoće li donijeti stvarne promjene.
Govorićemo o tome zašto stara vozila i dalje dominiraju crnogorskim drumovima, a na kraju emisije saznajte sve najvećem festivalu elektronske muzike koji se održava u Amsterdamu, a na kojem će specijalni gost biti DJ umjetnica iz Crne Gore.

Budilnik na TV E: Zašto prosipamo domaće mlijeko dok uvoz raste, hoće li novi Zakon o visokom obrazovanju donijeti stvarne promjene...

Piše: Stevo Vučinić Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, usvojenog 2011. godine, podnešen je sa zadnjim namjerama – pravna etapa puzajuće aneksije koja prijeti Crnoj Gori. Kao jedna od ključnih izmjena, ističe se brisanje termina „nasilna“, koji se odnosi na formulaciju o aneksiji iz 1918. godine. Brisanjem termina „nasilna“ stvaraju se pravne pretpostavke da se imovina dinastije Karađorđevića u Crnoj Gori, koju su već tražili, povrati u njihovo vlasništvo – dvorac Miločer i kuće na Cetinju i Rijeci Crnojevića. I to je jedini smisao predloženih izmjena. U prijedlogu citiranoga Zakona piše, termin „nasilna aneksija“, nosi duplo značenje. Jer, sama riječ aneksija podrazumijeva prisilu ili nasilje, pa ga smatraju „suvišnim“. Naravno, da pojam aneksija ne nosi duplo značenje, već je vrlo jednoznačan – aneksija bez upotrebe oružane sile i posijedanja teritorije okupacionim sredstvima. Primjer je nenasilna aneksija Bosne i Hercegovine 1909. godine. Bila je rezultat političkih kalkulacija, operacionalizovana diplomatskim dogovorom Rusije i Austrougarske. Austrougarska je u Bosni i Hercegovini već imala vojnu i administrativnu kontrolu od 1878. godine. Pa nije bilo potrebe da se akt formalizovanja aneksije sprovodi nasiljem, sem što je izazvala političku krizu u zemlji. Zato je nužno da se u crnogorskom slučaju koristi termin „nasilna“. <h2>IMOVINA STEČENA PLJAČKOM</h2> Jer, on implicira da je izvršena upotrebom oružane sile i podrazumijeva da je Crna Gora prvo oružanim putem nasilo okupirana, a onda anektirana. Iz takvoga reda stvari, po međunarodnom pravu slijedi, da lica koja oličavaju okupacioni poredak i njegovi nasljednici, dakle, Karađorđevići, ne mogu da polažu pravo na nasljeđe na teritoriji Crne Gore koju su svojevremeno okupirali. Inače, ukoliko se ta imovina vrati u vlasništvo Karađorđevićima, a intencija predoženoga Zakona usmerena je u tom pravcu, i u stvarnom i u simboličnom smislu, Crna Gora će biti okupirana teritorija. A onda, po drugi put, slijedi stvarna aneksija. Tih posljedica treba da budu svjesne sve crnogorske opozicione partije, ako se uopšte mogu častiti pridjevom crnogorske. Zato se moraju oduprijeti izmjeni Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš iz 2011. godine U daljem tekstu ćemo izložiti osnov sticanja imovine dinastije Karađorđevića u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i imovinu u Crnoj Gori. Jedan od najvećih jugoslovenskih pravnika, Milan Bartoš, nakon Drugoga svjetskoga rata napisao je knjigu kojom je opisao način sticanja bogatstva dinastije Karađorđević. Zaključio je: „Nasilje, bahatost i razmere korupcije i pljačke kraljevske kuće u Jugoslaviji zaista moraju da zaprepaste svakog racionalnog čoveka. Usuđujem se da tvrdim da ni pre ni kasnije pljačka naroda nije bila tako brutalna i tako širokih razmera, koja mu je pribavila imovinu stečenu u međuratnom periodu, na krajnje sporan i kolosalno nemoralan način“. Svojevremeni zahtjev potomaka dinastije Karađorđevića, da im se vrati imovina koju su pośedovali u Crnoj Gori do 8. marta 1947. godine (vila Miločer s parkom i kuće na Cetinju i Rijeci Crnojevića), koja im je odlukom Narodne skupšine FNRJ oduzeta, je neosnovan. Pripadala je porodici, koja je svoje bogatstvo stekla zloupotrebom moći, korupcijom i pljačkom, za čije je ime vezana propast Crne Gore 1918. godine, s nesagledivim posljedicama i štetama koje još nijesu obračunate. Najteže posljedice bile su: građanski rat s velikim žrtvama i mnogo popaljenih domova, opšte zaostajanje zemlje u obrazovnom, kulturnom i privrednom smislu, bespoštedna pljačka svih crnogorskih resursa, jezička, kulturna i politička denacionalizacija stanovništva i njegovo masovno iseljavanje, s ciljem da se zemlja liši Crnogoraca, a oni posluže kao ratnički elemenat u graničnom pojasu. Što se tiče međuratnih investicija u Crnoj Gori, eksponenti dinastije Karađorđevića investirali su u izgradnju puta od Peći do Andrijevice, puta od Pljevalja do Žabljaka i mosta na Tari, pred Drugi svjetski rat izgradili su prugu za vojne potrebe od Nikšića do Bileće, izgradili su zgrade opštine i „Banske stanove“ u Cetinju, u Podgorici zgrade Finansijske direkcije (današnja Opština) i Direkcija carina (Privredni sud i MONSTAST), banovinski hotel „Jadran“ u Ulcinju, oko 100 žandarmerijskih stanica, podigli su spomenik kralju Aleksandru na Cetinju, porušili Njegoševu kapelu na Lovćenu i u blizini nje sagradili kapelu Karađorđevića. <h2>BOGATSTVO KRALJA ALKESANDRA</h2> Za desetak poslijeratnih godina, nasljednik kralja Petra, koji nije raspolagao imovinom, stasao je u jednoga od najbogatijih evropskih monarha. Korupcijom i zloupotrebom vlasti i moći, naveo je korumpiranu administraciju, zaštićenu njegovim autokratskim autoritetom, da mu izgradi ili pokloni dvorce, lovišta i imanja, neka s vinogradima, poljoprivrednim dobrima i šumama: - Dvorac na Bledu otkupila je država od princa Vindišgerca, opremila i poklonila kralju Aleksandru. Vojska ga je održavala, a država snosila troškove i izdatke. - Dvorac u Han Pijesku mu je poklonila država, koja ga je i održavala na račun budžeta. - Dvorac u Zagrebu, na Tuškancu, kupila je zagrebačka opština i poklonila ga kralju. Održavan je iz državnoga budžeta. - Dvorac nadvojvode Fridriha u Belju mu je kupilo i poklonilo Ministarstvo finansija. - Dvorac s 500 hektara vinograda i zemljišta u Demir-kapiji kupljen je iz državnoga budžeta. Održavale su ga mjesne vlasti. - Lovište u Moroviću, od Petrovaradinske opštine, kupila je država, i njegovo održavanje stavila na državni budžet. - Bijeli dvor je malim dijelom finasiran iz kraljevog dužeta, a većim iz državnoga. - Ljetnjikovac u Miločeru sagrađen je na zemljištu koje je kupila država, manjim dijelom o trošku dinastije, a većim, iz budžeta i upotrebom vojne inžinjerije. Projektant nije uspio da naplati projekat i nadzor radova. Za održavanje svih ovih dvoraca, poljoprivrednih dobara i lovišta na račun države plaćani su upravnici dvorske ekonomije, njihovi pomoćnici, lovočuvari, inspektori, upravnici dvorskih šuma, administracija i posluga. Za vrijeme šestojanuarske diktature, dvojica njegovih prijatelja dobili su pravo istraživanja rudnika zlata u Neresnici, koji je nakon atentata u Marseju, na volšeban način preveden u ostavinsku masu kralja Aleksandra, i uprava kraljevskih dobara je preuzela njegovo vođenje, kao kraljevog dobra.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018111044_2f34ccf9b19704246e38df388bb05464d8e7039392bb1f42ba5f427ea9b0eb01.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251018111044_2f34ccf9b19704246e38df388bb05464d8e7039392bb1f42ba5f427ea9b0eb01" data-rendition-name="original" width="1024" height="682" loading="lazy" alt="Aleksandar Karađorđević"> </figure>  <h2>ŠPEKULACIJAMA DO DOBITI</h2> Kralj po zakonu nije plaćao porez, što je on vješto koristio, otvarajući preduzeća za proizvodnju poljoprivrednih proizvoda. Ta preduzeća, kao kraljevo dobro, bila su oslobođena poreza, i proizvodi s njih jeftiniji i konkurentniji. Tako je Uprava dvora prodavala velike količine namirnica s deklaracijom za potrebe „dvora njegovog veličanstva“, oslobođene trošarine. Prodaju su vršili vojnici kraljeve garde. Svo dvorsko osoblje, plaćano je s budžeta. Špekulacijama na pariškoj berzi sa akcijama orjentalne željeznice, u iznosu od 300 miliona franaka, koje su plaćane u punom iznosu iako su prodavane za 20 do 25% od nominale, omogućile su, preko Ministarstva finansija, da kralj Aleksandar zaradi oko 240 miliona franaka za pola godine. Pokušaj rješavanja te afere, uzrokovao je raspuštanje narodne Skupštine. Kralj je špekulisao s obveznicama ratne štete, koje su on i neki ministri otkupili od naroda za iznos od 10% od nominalne vrijednosti. A onda su, po dogovoru, banke počele da kupuju te obveznice, čija je vrijednost skočila, i svakodnevno je skakala, dok se sve nijesu našle u rukama banaka i Poštanske štedionice. Za te namjene banke su se kreditno zaduživale kod Narodne banke. Na toj razlici, između cijene po kojima su kupljene i prodate, kralj i neki ministri zaradili su oko 600 miliona dinara. Nakon osnivanja Narodne banke, ministar finansija pozvao je banke koje su je osnovale, da kralju ustupe određenu vrijednost akcija koje su imale u njoj. Tako je kralj postao veliki akcionar Narodne banke i bio jedan od monopolista na njene prihode. Ta banka je imala monopol na emisiju novca i njena politika je kontrolisala tržište kapitala, finasirajući favorizovana preduzeća. Ovim pobrojanim primjerima nije iscrpljena lista špekulacija, kojima se kralj Aleksandar koristio, radi sticanja nezakonite dobiti. Ta imovina stečena je na nezakonit način, i ne može se prevesti u zakonito nasljeđe. A da se istovremeno ne pokrene postupak za utvrđivanje razmjera štete nastale aneksijom Crne Gore Srbiji i račun ispostavi nadležnim adresama u Srbiji, uključujući i potomke dinastije Karađorđevića, kao nasljednika kraljeva Petra i Aleksandra, koji su za nju odgovorni i objektivno i subjektivno. I ovih činjenica treba da budu svjesne crnogorske opozicione partije, ako im je uopšte stalo do Crne Gore.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018111048_12cffce0e6d5b8d9f1cca52ed0b90db78816807a8d32b4f5a3416f23446c9f02.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251018111048_12cffce0e6d5b8d9f1cca52ed0b90db78816807a8d32b4f5a3416f23446c9f02" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Skupština"> <figcaption>IZMJENE ZAKONA INICIRALA DVOJICA POSLANIKA PES-A: Skupština Crne Gore</figcaption> </figure>

Karađorđevićima se utire put za vraćanje dvorca Miločer i kuća na Cetinju i Rijeci Crnojevića

Nekoliko dana uoči parlamentarnih izbora 2023, kada je bilo sasvim izvjesno da će dotadašnji premijer Dritan Abazović ostati bez fotelje, koju će, kako je sve ukazivalo, morati ustupiti Milojku Spajiću, odjeknula je afera Do Kvon. Pet dana uoči izbora, Abazovićeva Vlada proslijedila je tužilaštvu pismo u kojem je Do Kvon, navodno, objašnjavao veze sa Spajićem, te tvrdio da mu je Spajić tražio da učestvuje u finansiranju predizborne kampanje. I ne samo to, prema saznanjima nedjeljnika Monitor, Abazović je na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost tražio Spajićevo hapšenje.
Crnogorska javnost je na tu aferu zaboravila, sve do četvrtka, kada je predsjednik Odbora menadžera Vijesti Željko Ivanović, obrazlažući zašto je uoči izbora trebalo da bude formirana koalicija PES-a, Ure i Demokrata, kazao da se afera Do Kvon ne bi ni dogodila da je ta lista napravljena. 
 
- Ali PES je već bio toliko uzletio, odnosno Spajić i društvo oko njega. Oni su već, kontrovetzni Kotrel je pravio već istraživanja javnog mnjenja đe sam PES ima 43, 46 odsto, da nemamo potrebe da mi šlepamo sad neku Uru i neke Demokrate na leđa, mi ćemo sami da uzmemo, a oni sami neka se izbore za cenzus, a onda ćemo mi opet zajedno imati 50 odsto. Mislim, prvo da je napravljena ta lista, ne bi bilo Do Kvona. Kažem, afere, ne ulazim sad u suštinu - kazao je Ivanović. 
 
Rečenicu u kojoj Ivanović kaže da se afera Do Kvon ne bi dogodila da je napravljena lista PES-a, Demokrata i Ure, a koju je navodno podržavao i predsjednik Jakov Milatović, citirao je poslanik PES-a na X mreži Miodrag Laković, uz komentar da je ovim Željko Ivanović dovoljno rekao.
Izjavu, u kojoj predsjednik Odbora menadžera Vijesti tvrdi da je jedna od najveći predizbornih afera izbila zbog Spajićevog nepristajanja da ide u koaliciju sa GP URA i Demokratama, komentarisao je i izvršni sekretar Medijskog savjeta za samoregulaciju, Ranko Vujović, u svijetlu činjenice da su upravo Vijesti ovih dana najglasnije kad je riječ o kampanji u kojoj se pokušava targetirati dio medija. 
 
- Mi smo mogli da ispratimo puno tih mediijskih kampanja proteklih godina u Crnoj Gori. Evo, sinoć (u četvrtak, 16. oktobar) smo čuli da je jedna kampanja organizovana zbog afere Do Kvon, navodno zbog toga što URA nije mogla da uđe u koaliciju sa PES-om. Pa sad, kada priznaju tako nešto, onda možete misliti kako se ova kampanja diskreditacije medija organuzuje i ko je taj organizator ili ko je taj autor ovako jedne prljave kampanje. Žalosno je što mediji prednjače i učlestvuju u toj kampanji – kazao je Vujović gostujući u 24 sata Televizije E. 
 
Slučajno ili ne, medij koji je najviše izvještavao o aferi Do Kvon, koja se, kako je javnost čula od Ivanovića – ne bi desila da je Spajić prije izbora otišao sa Demokratama i GP URA, jesu upravo Vijesti.
To pokazuje Izvještaj o medijskom predstavljanju tokom kampanje za izbore za poslanike u Skupštine Crne Gore koji je objavila Agencija za elektronske medije. A ko je od političara bio najglasniji? Prema toj analizi, osim izjava i reakcija PES-a, gotovo trećina izvještaja o aferi "Do Kvon" odnosila na medijske nastupe i izjave političkih predstavnika liste "Hrabro se broji", odnosno koalicije URE i Demokrata.
Dok se intenzivno produkuju nove kampanje, Specijalno državno tužilaštvo se starima ne bavi.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DG2MLUblQBic&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Jedan medij, jedna partija i jedna afera

Ministarka kulture i medija Tamara Vujović ponovo je zloupotrijebila položaj i pretvorila se u staljinističku progoniteljku, tužiteljku i presuditeljku kritičkim medijima u Crnoj Gori.&nbsp;
U izjavi za RTV Nikšić, ministarka Vujović je zastrašujućom, lažnom - tvrdnjom da je Specijalno državno tužilaštvo konstatovalo da je sedam crnogorskih medija ,,dio te jedne hijerarhije“ i da su mediji učestvovali ,,u raspirivanju vjerske mržnje“ - grubo obmanula crnogorsku javnost i sramno politizovala ministarsku funkciju.&nbsp;
Istovremeno, ministarka Vujović je pokazala da iza tužilačkog progona i kriminalizacije kritičkih medija i pokušaja gušenja slobode govora stoje politički interesi stranke Demokatska Crna Gora čija je ministarka Vujović član.&nbsp;
Stavovi ministarke kulture i medija duboko su suprotstavljeni temeljnim vrijednostima Evropske unije. Tokom nedavnog boravka u Crnoj Gori predsjednica Evropske komisije Ursula Fon der Lajen jasno je naznačila da je sloboda medija kamen temeljac EU. Identičan stav i zaštitu vrijednosti građanskog društva iskazao je i njegova ekselencija, ambasador Johan Satler u ime Delegacije Evropopske unije u Crnoj Gori.&nbsp;
Zbog drastičnog kršenja demokratskih standarda, politizacije ministarske funkcije, glavni urednici crnogorskih medija zahtijevaju od predsjednika Vlade Crne Gore Milojka Spajića da - ukoliko zaista baštini temeljne vrijednosti građanskog društva - bez odlaganja i trulih političkih kompromisa, razriješi dužnosti ministarku kulture i medija Tamaru Vujović.&nbsp;
U međuvremenu, urednici targetiranih crnogorskih medija preduzeće sve pravne radnje kako bi zaštitili vlastiti integritet i egzistenciju od beskrupuloznih napada i staljinističkog progona pojedinih političara iz vladajuće parlamentarne večine.&nbsp;
Jasmina Muminović (Portal Standard)
Rosanda Mučalica (Portal Analitika)
Danica Nikolić (M portal)
Ana Šofranac (Portal ETV)
Darko Šuković (Antena M)
Draško Đuranović (Televizija E)

Premijer Spajić da bez odlaganja smijeni ministarku kulture i medija Vujović!

Śećate li se prošle pośete Srbiji Ursule fon der Lajen, predśednice Evropske komisije, kada je započela razgovor sa predśednikom Srbije sa „dragi Aleksandre“? „Možeš lagati neke ljude sve vrijeme, možeš lagati sve ljude neko vrijeme, ali ne možeš lagati sve ljude sve vrijeme“, rekao bi Abraham Linkoln. Poruke Srbiji su diplomatske, ali za iskusog političara vrlo jasne. Otprilike, dosta je priče, hoćemo djela. Kako je Crna Gora spojeni sud sa Srbijom, vrlo je vidljivo da izvršna vlast u Crnoj Gori, tužilaštvo i institucije sile mnogo više vide Srbiju kao model uređenja države nego što je to, da se našalimo, jedna Norveška, Finska ili Švedska. Da im je stvarni cilj ulazak u EU ugledali bi se na te tri zemlje, umjesto što imitiraju zemlju u kojoj se ljudi optužuju za državni udar zbog privatnih razgovora, nezakonito prisluškivanih, u kojoj se otimaju studentima telefoni i njihovi sadržaji puštaju preko TV Informera i drugih tabloidnih televizija i tabloida, u kojoj se tuže policajci koji su otkrili najveću farmu marihuane na Balkanu, zato što su optužili državu i službe bezbjednosti da stoje iza proizvodnje marihuane, itd. <h2>PINK SLUČAJ</h2> Više puta sam naglašavao da je meni mnogo važnije da se Crna Gora uljudi kroz pregovore o pristupanju EU od samog članstva. Śećam se demokratskih struktura u Hrvatskoj koje stalno naglašavaju da je najbolji period Hrvatske, u demokratskom smislu, bio u vrijeme pristupnih pregovora. Strah me da je Crna Gora najsličnija primjeru Rumunije i Bugarske i na koji način su primljene u EU, iz čisto geopolitičkih razloga. A upravo liči na to da je EU voljna da prijemom Crne Gore u EU zažmuri na sijaset kršenja Ustava, zakona i demokratskih procedura, kako bi pokazala i motivisala druge zemlje da je EU otvorena za dalje integracije. Nedavno je na RTCG gostovao profesor sa Pravnog fakulteta državnog Univerziteta, ne śećam se imena. Ono što je upečatljivo jeste da profesor prava populistički izjavljuje u emisiji da je emitovanje privatnih poruka iz telefona Aleksandra Mijajlovića na portalu RTCG opravdano, jer, kako kaže, „narod treba da zna“. Vjerujem da ni u Zimbabveu nije moguće da tužilaštvo iz istrage daje medijima takozvane dokaze, odnosno privatne prepiske, koje samo kod Aleksandra Vučića mogu biti udar na ustavni poredak, na pravosuđe i bezbjednosni sektor, kako „neće da prejudicira“ voditelj jedne političke, pardon, propagandne emisije na TV Vijesti. Nije čudo što su pravnici u vlasti bruka za svoju profesiju, kad profesor prava izgovara nešto što ni u jednoj demokratskoj zemlji nije dozvoljeno. I ne samo to, recimo u Americi bi automatski optužnica bila suspendovana zbog uticaja na javno mnjenje. Tužilac može samo javnost da obavijesti o postojanju krivičnog djela, mada sam siguran da u ovom Pink slučaju nema ni pomena o tome, i da ga kvalifikuje, navodeći samo esencijalno podatke iz istrage. Slanje vrlo određenim medijima „dokaza“ iz istražnog postupka je pravljenje Pink farme od države Crne Gore. Tim prije što iza svega ne postoji mogućnost da se sklepa bilo kakava optužnica, već je cilj da se politički diskredituju protivnici vlasti, kritički mediji i pojedinci kritični protiv vlasti. Neka mi bilo koji pravni profesionalac objasni kakve veze ima prepiska Ivana Vukovića iz DPS-a i Mijajlovića o Željku Ivanoviću iz Vijesti sa bilo kojom optužnicom ili bilo kojim drugim djelom, osim da ima cilj da diskredituje samog Ivana Vukovića?! Svaki sudija profesionalac bi spriječio iznošenje ovakvih nesuvislosti u procesu, na sudu, đe je jedino mjesto đe se dokazi mogu iznosti. I u sudu i, nakon toga, u javnosti preko medija. Samo taj primjer bjelodano pokazuje da je SDT produžena ruka izvršne vlasti u obračunu sa političkim neistomišljenicima. Da ne zaboravim, Ustav garantuje zaštitu privatnosti svakom građaninu Crne Gore, iznošenje ovakvih stvari je direktno kršenje Ustava. Žalosno je ako građani Crne Gore to ne shvataju, jer, koliko śutra, i sami mogu postati žrtve ako se nekome zamjere. Varaju se ako misle da tužioci nijesu „sposobni“ da kreativno tumače privatne komunikacije. <h2>AFERA ZA POKRIVANJE GLAVIH TEMA</h2> Umjesto da u Crnoj Gori glavna tema bude izjava Anta Nobila, advokata optuženog Milivoja Katnića, da je postupajući specijalni tužilac u procesu, Miloš Šoškić, krivotvorio dokaze iz sky prepiski, da je brisao dio komunikacija koje obesmišljavaju njegove optužbe, što je krivično djelo, javnost se zabavlja stupidarijama iz privatnih prepiski Mijajlovića i pokretanjem lažne, lažljive, bezobrazne inicijative dva člana PES-a o brisanju riječe „nasilna“ iz Zakona iz 2011. godine, u kojem se aneksija Crne Gore iz 1918-te, više nego opravdano, naziva nasilnom. I to od PES-a koji tobože donosi Barometar 26, koji predviđa da se neće pokretati teme koje nadalje dijele građane. A oni pokreću temu koja ne da dijeli, nego koja je bolna za Crnu Goru, bolna za sve žrtve neviđenog nasilja nad crnogorskim narodom i potomke žrtava. Briga me što misli Nikola Petrović, on je stotinama puta pokazao da je bliži onim iskompleksiranim stanovnicima Crne Gore kojima je Beograd san snova, nego što je vezan za istinsku Crnu Goru. Bliži su mu oni koji su naredili da se njegov prađed ubije, ukoliko se vrati u Crnu Goru, nego oni koji bi život dali za svoju otadžbinu. O ponašanju Nikole Petrovića se mnogo toga neafirmativnog može napisati, od okoline koja ga okružuje u Italiji, na kakvim skupovima učestvuje, kojom „himnom“ počinju ti skupovi, koju zastavu kače iza sebe, ko su vrlo čudni likovi koji ga savjetuju i iz koje su kuhinje. Gordan Stojović, jedan od inicijatora promjene zakona, moj nekadašnji prijatelj iz vremena dok je bio u Matici crnogorskoj i ambasador u Argentini, đe je dao ogroman doprinos u promociji CPC sa episkopom Gorazdom, vrlo dobro je nekad znao pravu istinu o NASILNOJ aneksiji Crne Gore. Samo čekam prijedlog iz iste kuhinje da svi počnemo da slavimo Pavla Đurišića i četnike, kako se ne bi dijelili. Aferim. Mnogo je onih koji su promjenom vlasti obrnuli i svoju pamet. Pada mi na pamet pjesma Sv. Petra Cetinjskog „Pogibija vezira Mahmut-paše na selo Kruse (1796)“, kada je kroz usta Mahmut paše napisao: „Dokle imam u ćesi novaca, a u Crnu Goru trgovaca, kojizi su lakomi na blago, učiniću što je meni drago, oni će mi prodat Crnogorce!“ <h2>BRUTALNI ZLOČINI</h2> Za one kojima nije jasno da je aneksija bila ne nasilna, nego da ima odlike stravičnog, teškog masovnog zločina, neka pogledaju sajt Britanskog parlamenta i raspravu iz 1920. godine o stanju u Crnoj Gori, samo neka ukucaju „Lord Sidenem“. Izvještaj lorda de Salisa, izaslanika Britanskog parlamenta o stanju u Crnoj Gori, potvrđuje sve navode „Krvavog albuma Karađorđevića“. A onda neka pogledaju pisanje beogradskog Vremena, Pravde i Politike od 10. februara 1924. godine, đe donose raspravu iz skupštine KSHS i govor Mihaila Ivanovića, predstavnika Federalista. Odnosno dio koji ima podnaslov „Crnogorce ubijaju što nisu verni Kralju“, a koji, između ostalog, glasi: „...Prvi je posao režima bio uništiti cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru. Srbijanski dinastičari dobijaju od režima pohvale i nagrade za paljenje kuća, vađenje očiju živim ljudima, bacanje đece na bajunetima kroz prozore, lomljenje ruku ženama i đeci kartečima iz topa, zato što nijesu vjerni Kralju i t.d. ... Divlji napadi na prošlost i tradicije Crne Gore, rušenje spomenika, pljačkanje istorijskih dokumenata i t.d.“. Niko iz skupštinske sale nije reagovao, niti opovrgao riječi Ivanovića, vjerovatno zato što nije bilo članova PES-a! Jedina reakcija je bila potpreśednika skupštine Lj. Bakića o tome kako nema „crnogorskog naroda u Crnoj Gori, već ima samo srpskog naroda“... Beogradski novinar Pantelija Jovović, dopisnik nekoliko beogradskih listova iz Crne Gore, piše u knjizi „Crnogorki političari“ iz 1924. (Vreme a.d): „Slom Crne Gore 1915. i način njenog ujedinjenja sa Srbijom 1918. g. dva su kobna datuma u njenoj istoriji. Prvi datum može se nekako i pravdati ali ovaj drugi jeste najgrozniji spomen srama i stida zvaničnoga Beograda. Golgota, koju je preživljavala Srbija za vreme evakuacije kroz albanske gudure, ni približno nije ravna onoj Golgoti, koju je Crna Gora preživela za vreme Ujedinjenja.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018201032_cc15f9c5961dcb7bed1cd93af13d9bb7325d8148713096ae505e798978d0b0c8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251018201032_cc15f9c5961dcb7bed1cd93af13d9bb7325d8148713096ae505e798978d0b0c8" data-rendition-name="original" width="550" height="640" loading="lazy" alt="Predgovor knjige „Crnogorki političari“ iz 1924. beogradskog novinara Pantelije Jovovića, dopisnika nekoliko beogradskih listova iz Crne Gore"><figcaption>Predgovor knjige „Crnogorki političari“ iz 1924. beogradskog novinara Pantelije Jovovića, dopisnika nekoliko beogradskih listova iz Crne Gore</figcaption></figure>  No sve do 1921. g. o tim nečuvenim zločinima režima nije se ništa znalo. Crna Gora sve do tada bila je za našu javnost terra incognita. Do 1921. g. već je bilo popaljeno pet hiljada crnogorskih domova i niko, van Crne Gore, u ujedinjenoj Kraljevini o tome nije ništa znao.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018201032_1cadbb9bb86240d9c711a1dff3144badaf852483b829d07b2b62492638783139.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251018201032_1cadbb9bb86240d9c711a1dff3144badaf852483b829d07b2b62492638783139" data-rendition-name="original" width="400" height="586" loading="lazy" alt="Naslovnica knjige „Crnogorski političari“ beogradskog novinara Pantelije Jovovića"><figcaption>Naslovnica knjige „Crnogorski političari“ beogradskog novinara Pantelije Jovovića</figcaption></figure>  Tek prvi put tada beogradski 'Balkan' nalazi se pobuđen da me pošalje kao svoga naročitog izaslanika u Crnu Goru. Prvi sam, dakle, ja bio kome je pala u deo ta teška dužnost, da otkrije sve zločine počinjene posle Ujedinjenja u Crnoj Gori. I ja sam ih otkrio stavljajući na kocku svoj život. Demaskiranjem zločinaca, ja sam učinio da budem s bombama i revolverima napadnut i slučaj je hteo da ostanem u životu iako sam bio teško povređen. Moje izveštaje o prilikama u Crnoj Gori, preštampavali su ne samo svi naši domaći listovi, već i jedan dobar deo štampe u Italiji, Engleskoj, Francuskoj i t.d. Ja sam Evropi jasno predočio da je nesrećna Crna Gora, u čast i slavu Ujedinjenja, razapeta na krstu“... Ne mogu a da ne objavima dio teksta Chicago Tribune-a od 4. septembra 1919. pod naslovom „Zvanični izvještači donijeli užasne izvještaje u Pariz“, u kojem se kaže: „Pariz, 3. septembar, Američka i britanska vojna intervencija u Crnoj Gori radi spriječavanja raširenog masakra crnogorskih rojalista od strane Srba, u preporuci neutralnih posmatrača koji su došli u Pariz juče i koji danas pišu energične izvještaje svojim vladama: 'Pod srpskom okupacijom Crna Gora danas predstavlja mjesto najkrvavijeg pokolja u Evropi, izjavio je zvaničnik koji se vratio. Ukoliko se Engleska i Amerika ne umješaju, ni jedan crnogorski rojalista neće ostati živ. Srbi ih ubijaju na veliko'“.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018201036_82dc074462229b7b0dd09fc19e6143c57d5f2cd2149e49f3ab59cf440f59aa5d.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251018201036_82dc074462229b7b0dd09fc19e6143c57d5f2cd2149e49f3ab59cf440f59aa5d" data-rendition-name="original" width="1318" height="1920" loading="lazy" alt="Tekst o golgoti Crne Gore objavljen u listu Chicago Tribune 4. septembra 1919."><figcaption>Izvode iz govora Mihaila Ivanovića, predstavnika Federalista, u Skupštini KSHS u februaru 1924. godin objavili srpski mediji</figcaption></figure>  Vi, branitelji Džudit Rajnke od nas dokazanih zastupnika evroatlantskih integracija, valjda ćete vjerovati izvještajima onih koje nazivate zapadni prijatelji? Mada nije loše ni da čujete što je pisao list „Radni narod“, koji je izlazio u Podgorici 1927. i 1928. „Kad narod u Crnoj Gori hoće nekoga da prokune teško reče mu: 'Kosti ti u Zenici okapale'“. A evo zašto: „Kad je došla okupacija Crne Gore tamo su poslane hiljade vojnika, staraca, đece da robuju. To roblje moreno je tamo paśom smrću: golo, boso, gladno, premlaćivano, zlostavljano na sve načine i davano na prisilne radove po teškim zimskim vremenima praznog stomaka i golijeh lakata i koljena... Prema sigurnim vijestima zna se da su ti ljudi već skoro svi oboljeli od sićije i od reumatizma, tako da danas više liče na aveti nego na ljude. Uprava zatvora sprovodi prema njima naročiti sistem, da ni jedan neće ostati u životu. Njima se čak ne dozvoljavaju ni privatne novčane pomoći, da mogu kupiti sto im treba“...  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018201036_3824759e5a64ba45a67b70a11b3e1e25f1ad06c874c0b6a4deab51e0d373906e.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251018201036_3824759e5a64ba45a67b70a11b3e1e25f1ad06c874c0b6a4deab51e0d373906e" data-rendition-name="original" width="4508" height="5551" loading="lazy" alt="Tekst o golgoti Crne Gore objavljen u listu Chicago Tribune 4. septembra 191"><figcaption>Tekst o golgoti Crne Gore objavljen u listu Chicago Tribune 4. septembra 1919.</figcaption></figure>  Na kraju ne mogu da odolim a da ne napišem, svako ko naśeda na idiotsku propagandu Demokrata da je svako ko, više nego opravdano, kritikuje vlast, posebno njih, saradnik kriminalnih klanova, neka se svako jutro pogleda u ogledalo i sam sebi kaže „ja sam idiot“ tri puta! Nema idiotskije konstrukcije od te kojom poluobrazovane i nesposobne Demokrate pokušavaju da spriječe da vidimo svi ono što nam oči izbi.

Tag: zatvor