Radulović: Reforme usmjerene na odgovornost i organizaciju rada ključ za efikasnije sudove

Reforme koje istovremeno targetiraju organizaciju rada sudova, procesna pravila i odgovornost u sistemu mogle bi najbrže donijeti rezultate u pogledu kraćeg trajanja sudskih postupaka i povećanja efikasnosti sudova, smatra advokat Veselin Radulović.

Radulović je, u intervjuu Agenciji MINA povodom nedavno predstavljenog "Istraživanja o pravosuđu 2025 – Crna Gora", kazao da je, prije svega, potrebno povećati broj sudija, stručnih saradnika i administrativnog osoblja u najopterećenijim sudovima.

On je rekao da sudija ne može efikasno raditi ukoliko nema adekvatnu podršku u pripremi predmeta, zakazivanju ročišta i administrativnoj obradi odluka.

– Pored kadrovskog problema, značajan izazov predstavljaju i loši tehnički i prostorni uslovi u pojedinim sudovima. Nedovoljna digitalizacija, zastarjeli informacioni sistemi, nedostatak sudnica i neadekvatna infrastruktura direktno utiču na organizaciju rada i trajanje postupaka – naveo je Radulović.

Prema njegovim riječima, efikasno pravosuđe danas podrazumijeva modernizovan sistem upravljanja predmetima, elektronsku komunikaciju, bolju statistiku i digitalne alate.

Radulović je rekao da je neophodna potpuna digitalizacija upravljanja predmetima i elektronska komunikacija između sudova, advokata i stranaka.

– Neophodno je poboljšati prostorne kapacitete za rad sudova i najzad preći sa riječi i obećanja na djela koja će sudijama, ali i strankama u postupcima, obezbijediti elementarne uslove kojih sada uglavnom nema – naveo je Radulović.

On je poručio da je važno i izmijeniti procesne zakone kako bi se ograničile mogućnosti zloupotrebe procesnih ovlašćenja i neopravdanih odlaganja.

Sudovi, kako je dodao Radulović, moraju imati veća ovlašćenja da efikasno održavaju procesnu disciplinu.

– Takođe, neophodno je uvesti jasnije mehanizme odgovornosti za neefikasan rad, uz istovremeno unapređenje sistema ocjenjivanja i stručnog usavršavanja sudija – kazao je Radulović.

On je poručio da je, takođe, veoma važno jačati alternativne načine rješavanja sporova, naročito medijaciju, kako bi se dio predmeta rasteretio iz redovnog sudskog sistema.

Upitan kako tumači pad percepcije efikasnosti sudova u prošloj godini u odnosu na 2020, na šta su ukazali nalazi istraživanja, i šta su glavni uzroci dužeg trajanja postupaka, Radulović je rekao da je pad percepcije efikasnosti posljedica kombinacije objektivnih problema u funkcionisanju pravosuđa i sve većeg nepovjerenja građana u sposobnost sistema da pravovremeno i pravično odlučuje.

– Glavni uzroci dužeg trajanja postupaka su, prije svega, preopterećenost sudija ogromnim brojem predmeta, nedostatak stručnog kadra i administrativne podrške, ali i loša zakonska rješenja koja omogućavaju česta odlaganja i zloupotrebe procesnih prava – smatra Radulović.

Tu je, kako je dodao, i problem tolerisanja procesnih zloupotreba u praksi – od neopravdanih zahtjeva za odlaganje do neefikasne kontrole procesne discipline stranaka i advokata.

– Dodatno, sudovi se suočavaju sa nedostatkom prostornih i tehničkih kapaciteta, neujednačenom sudskom praksom i slabom odgovornošću unutar sistema. Kada građani vide da nema posljedica za neefikasnost ili dugotrajno nerješavanje predmeta, percepcija o efikasnosti pravosuđa prirodno opada – naveo je Radulović.

Istraživanje, koje su sproveli Svjetska banka i Evropska komisija, pokazalo je da sudije prosječno vode 795 predmeta godišnje, dok optimalnim smatraju 318.

Na pitanje da li takva opterećenost direktno utiče na kvalitet i brzinu donošenja odluka, Radulović je odgovorio potvrdno.

Kako je kazao, kada sudija vodi gotovo dva i po puta više predmeta od optimalnog broja, teško je očekivati da svaki predmet dobije potrebnu pažnju i detaljnu analizu.

– U praksi to dovodi do češćih odlaganja, dužeg pisanja odluka, povećanog rizika od proceduralnih grešaka i posljedično tome većeg broja ukidanja presuda od strane viših sudova. Posljedica svega je dodatno produžavanje postupaka i stvaranje začaranog kruga neefikasnosti – dodao je Radulović.

Istraživanje je takođe pokazalo da je, u odnosu na period prije pet godina, prosječno trajanje svih tipova predmeta sada duže.

Na pitanje da li je riječ o sistemskom problemu, imajući u vidu da građanski i krivični postupci u prosjeku traju duže od godinu, Radulović je odgovorio potvrdno.

– Kada dugotrajnost postupaka postane pravilo, a ne izuzetak, to pokazuje da problem nije pojedinačan već strukturni – rekao je Radulović.

Pravo na suđenje u razumnom roku, kako je ukazao, predstavlja jedno od osnovnih prava garantovanih i domaćim zakonodavstvom i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Dugotrajni postupci, prema riječima Radulovića, direktno ugrožavaju pravnu sigurnost građana i privrede.

– U građanskim sporovima to često znači višegodišnju neizvjesnost oko imovine, radnih prava ili naknade štete, dok u krivičnim postupcima dugotrajnost može dovesti do gubitka povjerenja u spremnost države da sankcioniše izvršioce krivičnih djela, ali i do dugogodišnjeg neosnovanog krivičnopravnog progona – naveo je Radulović.

Kako je kazao, dugotrajni postupci proizvode dodatne troškove za građane i državu, uključujući i naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, što pokazuje da neefikasnost pravosuđa ima i finansijske posljedice.

Na pitanje da li građani i privreda zbog sporosti sudova sve češće odustaju od sudskih postupaka ili traže alternativne načine rješavanja sporova, Radulović je odgovorio da sigurno da to ima za posljedicu da jedan dio njih izbjegava sudske postupke kada procijeni da će trajati predugo i proizvesti previsoke troškove.

– Posebno u privredi, vrijeme trajanja spora često direktno utiče na poslovanje i likvidnost kompanija – dodao je Radulović.

On je kazao da je problem što dio građana ne bira alternativu zbog toga što vjeruje da je bolja, već zato što nema povjerenja da će sudski postupak biti efikasan.

– Istovremeno, postoji i zabrinjavajući trend odustajanja od ostvarivanja prava, naročito kod građana slabijeg imovnog stanja, koji procjenjuju da nemaju ni vremena ni novca za višegodišnje sporove. To predstavlja ozbiljan problem za pristup pravdi – upozorio je Radulović.

Prema istraživanju, povjerenje građana u pravosudni sistem iznosi 55 odsto, dok je nepovjerenje poraslo sa 37 odsto u 2020. godini na 43 odsto u prošloj.

Radulović je ocijenio da je to ozbiljno upozorenje za funkcionisanje pravne države, navodeći da povjerenje u pravosuđe predstavlja jedan od ključnih temelja demokratskog sistema, jer građani moraju vjerovati da sudovi odlučuju nepristrasno, efikasno i jednako prema svima.

– Rast nepovjerenja pokazuje da građani sve češće smatraju da pravda nije dovoljno dostupna, brza ili jednaka za sve. Kada povjerenje opada, raste i osjećaj pravne nesigurnosti, a to dugoročno slabi autoritet institucija i vladavinu prava – kazao je Radulović.

On je istakao da je posebno problematično ako građani stiču utisak da odgovornost u pravosuđu ne postoji, ili da se propusti i neefikasnost sistemski tolerišu.

Na pitanje u kojoj mjeri percepcija političkog uticaja i selektivne pravde utiče na povjerenje građana u sudove, Radulović je odgovorio da to ima ogroman uticaj.

– Čak i kada ne postoji direktan dokaz političkog pritiska u svakom pojedinačnom predmetu, sama percepcija da postoje privilegovani ili zaštićeni akteri ozbiljno narušava legitimitet pravosuđa.

Radulović je kazao da građani posebno negativno reaguju kada vide različit tempo postupanja u predmetima koji uključuju politički eksponirane osobe, dodajući da se tada stvara utisak nejednake primjene zakona.

– Povjerenje se ne gradi samo formalnom nezavisnošću sudstva, već i dosljednom praksom, transparentnošću i spremnošću sistema da sankcioniše zloupotrebe i propuste unutar sopstvenih redova – poručio je Radulović.