Šoškićeva optužnica prepuna ,,pravnih rupa”
Sve manjkavosti optužnice Specijalnog državnog tužilaštva, koje je pobrojao Viši sud, dovode u pitanje opravdanost odluke da specijalni tužilac Miloš Šoškić ispravi nedostatke u roku od sano tri dana. To izgleda kao nemoguća misija – da u tri dana se pronađe biće krivičnog djela kojeg nema u optužnom aktu koji broji 295 strana i koji je pisan šest mjeseci. Uostalom, kako će tužilac Šoškić ispraviti navode optužnice, recimo - za skidanje zabrane ulaska Belivuka i Miljkovića - kada Lazović za taj dio posla nije bio zadužen i kada nije ni postojalo rješenje o zabrani ulaska u Crnu Goru?
Predsjednik Krivičnog vijeća Višeg suda Zoran Radović osporio je optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva iz više različitih pravnih razloga, osporavajući čak i tužiočevu optužbu za stvaranje kriminalne organizacije u kojoj nijesu poznati ni njeni članovi, ni vrijeme stvaranja. Osporen je i dio optužnice specijalnog tužioca Miloša Šoškića kojim se Lazoviću stavlja na teret skidanje zabrane ulaska Veljka Belivuka i Marka Miljkovića u Crnu Goru – iako takva pisana zabrana nije postojala u MUP-u?!
-Odredbom člana 292 stav 1, tačka 2 ZKP je propisano da optužnica sadrži: opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela, vrijeme i mjesto izvršenja krivičnog djela – piše u Rješenju Višeg suda uznapomenu da specijalni državni tužilac Miloš Šoškić nije precizirao ključne elemente bića krivičnog djela.
-Citirano vrijeme izvršenja krivičnog djela stvaranja kriminalne organizacije iz člana 401a Krivičnog zakonika, opisano u tački I optužnice po nalaženju suda je nejasno i protivurječno – konstatuje se u obrazloženju rješenja i vraćanju optužnice na ispravku.
Potom se ističe da nije poznato tačno vrijeme, ali i precizno trajanje kriminalne organizacije koja se navodi da je formirana ,,u toku 2020. godine i djelovala do i tokom 2022. godine”.
-Za postojanje krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije je neophodno daa ona ima tri ili više lica, dakle najmanje tri lica, te je ostalo nejasno kada je organizacija koju je organizovao okrivljeni Zoran lazović stekla svojstvo kriminalne organizacije u smislu odredbe člana 401a stav 6 Krivičnog zakonika Crne Gore, odnosno od kada su vremenski u njenom sastavu djelovala tri pripadnika – opisuju se u Rješenju Višeg suda krupni nedostaci optužnice, uz bitno naglašavanje da je u konkretnom slučaju optužnica podnijeta protiv – dva lica?!
Još su čudnije formulisao tužilac Miloš Šoškić optužbe da je Zoran Lazoviuć, zloupotrebljavajući službeni položaj, skinuo zabranau ulaska Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću u Crnu Goru. Tim prije što su svjedoci Enis Baković, pomoćnika direktora Uprave policije za Sektor kriminalističke policije, kao i od Veska Damjanovića, tadašnjeg vršioca dužnosti direktora UP, nepobitno utvrdili da pismena mjera zabrane ulaska za Belivuka i Miljkovića u Crnu Goru – nije ni postojala.
-Kod takvog činjeničnog stanja, nejasno je činjenično određenje u odnosu na krivično djelo iz tačke II optužnie, da je okrivljeni Zoran Lazović od pomoćnika direktora Uprave policije za Sektor kriminalističke policije tražio da se ukine zabrana ulaska u Crnu Goru pomenutim pripadnicima kriminalne organizacije iz Republike Srbije, kada rješenje o zabrani ulaska ovih lica u Crnu Goru, u smislu citiranih odredbi Zakona o strancima, nikad nije donijeto – zaključuje Viši sud.
Pobrojane manjkavosti optužnicedovode u pitanje opravdanost odluke Višeg suda da se tužilac Šoškić ispravi nedostatke u roku od tri dana, jer to izgleda kao nemoguća misija pronalaženja bića krivičnog djela kojeg nema u optužnom aktu. Usotalom, kako će tužilac Šoškić ispraviti navode optužnice, recimo - za skidanje zabrane ulaska Belivuka i Miljkovića - kada Lazović za taj dio posla nije bio zadužen i kada nije ni postojalo rješenje o zabrani ulaska u Crnu Goru?