Suđenje Gašoviću: Svjedokinje o nestancima i zlostavljanju u Hadžićima 1992.

Pred Višim sudom u Podgorici nastavljeno je suđenje Zoranu Gašoviću, optuženom za zločin protiv čovječnosti u Hadžićima 1992. godine, saslušanjem tri svjedokinje koje su govorile o nestanku svojih najbližih i saznanjima o zlostavljanju zarobljenika.

Kako navodi Akcija za ljudska prava (HRA), riječ je o svjedokinjama – predstavnicama oštećenih porodica, koje su svoja saznanja iznijele posredno, na osnovu informacija dobijenih od drugih svjedoka i članova porodice. Oštećeni imaju prioritet u davanju iskaza kako bi potom mogli pratiti suđenje iz publike i postavljati pitanja.

Sud je odbio zahtjev branioca optuženog Danila Mićovića i punomoćnika oštećene Feride Nišić, Dalibora Tomovića, da se suđenja audio-vizuelno snimaju, dok će o ostalim predlozima – uključujući saslušanje svjedoka iz BiH putem video-linka i obezbjeđenje rezervnog branioca – odlučiti naknadno.

Svjedokinja Zehra Rizvo, ćerka i sestričina nestalih Ahmeda Rizva i Salka Dželilovića, kazala je da je informacije o njihovoj sudbini dobila od svjedoka koji su tokom rata bili zarobljeni, a potom razmijenjeni.

– Prema tim saznanjima, bili su zatočeni u „Garaži“, a potom i u kasarni „Slaviša Vajner Čiča“, te su se nalazili na spisku od 46 osoba odvedenih iz Lukavice – navela je ona.

Dodala je da su, nakon njihovog odvođenja, prostorije u kojima su boravili bile krvave, uz riječi čuvara da stvari preuzmu jer „onima kojima su pripadale više neće trebati“. Sudbina njenih najbližih do danas nije razjašnjena.

Svjedokinja Ferida Murtić, supruga nestalog Esada Murtića, izjavila je da su njen suprug i đever prvo odvedeni u Sportsku dvoranu, zatim u Kulu, a potom u Lukavicu.

– Čula sam da je Gašović bio organizator događaja vezanih za grupu od 46 osoba koje se i dalje vode kao nestale – kazala je Murtić, uz napomenu da bi najrelevantnije bilo saslušati neposredne svjedoke čija je imena navela.

Nakon ovih iskaza, branilac optuženog ocijenio je da je riječ o „instruiranim svjedocima“, tvrdeći da su njihovi iskazi neusklađeni sa ranijim izjavama datim pred organima u BiH.

Specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić ocijenila je da takvi komentari mogu djelovati zastrašujuće na svjedoke.

– Ovakve izjave šalju poruku budućim svjedocima šta ih može očekivati ako se njihov iskaz i najmanje razlikuje – istakla je tužiteljka.

Advokat Dalibor Tomović pridružio se ovom stavu, navodeći da je riječ o pokušaju zastrašivanja kroz najavu krivičnih prijava.

Branilac je potom predložio isključenje javnosti i proglašenje suđenja tajnim, što je sud odbio kao neosnovano.

Treća svjedokinja, Suada Memić, ćerka nestalog Šabana Isića, kazala je da je njen otac odveden iz porodične kuće početkom maja 1992. godine.

– Prema kazivanju moje majke, odveli su ga Gašović i izvjesni Sijerić – navela je Memić.

Dodala je da je njen otac bio zatočen u Sportskom centru i „Garaži“, gdje su zarobljenici, kako je navela, bili izloženi teškom zlostavljanju.

– Tukli su ih i tjerali da jedu so – kazala je ona.

Ispričala je i da su žene iz Hadžića bile primoravane da prisustvuju mučenju zarobljenika, kao i da je nakon toga opljačkana imovina njihove porodice.

Svoje svjedočenje završila je riječima:

– Ja tražim kosti oca. Ja sam najstarija koja je ostala u porodici Isić, nema više ko da traži njegove kosti.

Prema optužnici, Gašović se tereti da je od maja do kraja juna 1992. godine učestvovao u ubistvima, mučenju, protivpravnom zatvaranju i prinudnom preseljenju civila u Hadžićima i Lukavici, kao i da je sastavio spisak zatvorenika, nakon čega je 48 osoba odvedeno na nepoznatu lokaciju i do danas se vode kao nestale.

Naredno ročište zakazano je za 20. april.