Buna u Botunu i druge bajke

 ,,Sjutra u 11 sati – svi na kružni tok prema Aerodromu. Okupljamo se odlučno, sa svom raspoloživom mehanizacijom – bageri, traktori, kamioni i ostalo. Ovo je borba za Botun i za dostojanstvo naroda. Ne povlačimo se i ne ćutimo...“

Ovako je bilo ispisano na plakatu koji je 30. decembra kružio društvenim mrežama. I djelovalo je kao najava novogodišnje zetske bune u Botunu, ali i kao objava ozbiljne krize u parlamentarnoj većini, političkoj krizi koja bi mogla da ustalasa Crnu Goru.  

I počelo je vrlo organizovano, više od hiljadu Zećanki i Zećana, predvođenih Milanom Kneževićem, krenulo je u dobro osmišljeni, pasivni otpor. Sve je bilo spremno za buru, čak je za tu priliku iz Beograda doputovala televizijska ekipa Informera, što je bio posredni dokaz da na nikoljdanskoj slavi kod Vučića u Beogradu, dobri đak Milan i strogi učitelj Aleksandar nijesu pričali samo o skadarskom krapu, nego, bogme, i o Botunu...  

I biće da je lider DNP-a dobio domaći zadak.  

TARAS BULJBA IZ ZETE  

Tako se, desetak dana od susreta u Beogradu, Milan Knežević stavio na čelo kolone.  

I odmah se uživio u ulogu zetskog Tarasa Buljbe, samo što naspram njega nijesu bili Poljaci iz Gogoljevog romana nego – njegovi koalicioni partneri, koji su na vlast došli zajedno sa njim.  

Pokazalo se da pasivni otpor malo kada ostvaruje revolucionarne rezultate. Iako su Zećanke i Zećani ležeći na zemlji pokušali da spriječe prolazak mašina na predviđenu lokaciju - nijesu uspjeli u tome; premda su tražili podršku koalicionih partnera iz parlamentarne većine - ostali su usamljeni...

I onda je Milan Knežević, u grču, najavio izlazak njegove Demokratske narodne partije iz vlasti i u Podgorici i iz državne vlasti.  

Ali, kada se očekivala velika buka i bijes – sve je utihnulo.  

IZNENADNI PREKID I...  

Sad je tišina, zetski revolucionari su kućama u toplom. Zvanično je saopšteno da neće biti protesta tokom novogodišnjih i božićnih praznika, sve dok dvije strane pregovaraju.  

O čemu pregovaraju - e to je lukavo prećutano.  

Jer, očito, nije ni moglo biti saopšteno. Prije svega zato što su, vođeni Kneževićem, pobunjeni Zećani već odbili sve što su im nudili iz vlasti Podgorice, kao i iz Vlade.  

Na drugoj strani, nakon što su nudili sve što su mogli, niko više iz Mujovićeve ili Spajićeve ekipe nema ovlašćenje da Zećanima ponudi otkazivanje radova, čak ni minimalnu promjenu lokacije. Jer je sve ranije dogovoreno i ugovoreno sa uticajnim Evropljanima.  

I sve je već izglasano u parlamentu, kroz Prostorni plan. I za sve to su glasali ministri i poslanici Kneževićeve DNP.  

O čemu onda pregovaraju već nekoliko dana?  

...IZNENADNI PREGOVORI  

Ni o čemu, naravno!

Priča o pregovorima je samo politička maska, da se kupi vrijeme. Sve da bi navodni bundžija Knežević i tobožnji mirotvorac Mandić s jedne, kao i kripto-premijer Spajić i njegovi sudružnici iz parlamentarne većine na drugoj strani, pokušali da pronađu časan izlaz iz situacije.  

Najteže će biti Milanu Kneževiću: njegovi iz stranke glasali su za postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, a onda su – sve u jurnjavi za političkim poenima i očito po nalogu iz Beograda – manipulisali osjećajima Zećana i podstakli ih na pobunu.  

I sad su – ni tamo, ni ovamo. Zato će ovih dana biti zatišje, jer se svi političari parlamentarne većine nadaju u božićna čudesa koja će riješiti problem.  

PUT DOBRIH NAMJERA

Ali, kako naći častan izlaz, ako su namjere, odnosno političke ideje od starta nečasne?  

Jer, borba protiv postrojenju za prečišćavanje otpadnih voda, nije nalik časnom suprotstavljanju kopanju rude litijum, kada se onečišćava priroda i truje živi svijet. Kolektor neće, kao Termoelektrana zagaditi vazduh građana; niti će, kao nelegalne deponije zapaljenih guma, uništavati životnu sredinu Podgoričana...  

Na prostoru država Evropske unije nalazi se više od 30.000 sistema za prečišćavanje vode, i ni jedan od njih nije proglašen nekim novim Černobiljom.   

A tu, oko nas, nizvodno od Podgorice, Morača kroz Zetu, sve do uliva u Skadarsko jezero godinama i godinama nosi neprerađene, ljudske izlučevine koje zagađuju i životnu sredinu na kopnu i sve živo u vodi.  

Dakle: biti protiv izgradnje postrojenja za prečišavanje otpadnih voda znači biti protiv sigurne, zdrave budućnosti svoje i sopstvene đece.  

I jasno je: većina Zećanki i Zećana progutali su poluistine i gole laži koje su prostirali pred njih Milan Knežević i ostali iz te stranke. I sada su dovedeni u paradoksalnu poziciju - da se bore protiv zdravije budućnosti; i svoje i vlastite đece.   

I zato sada caruje šutnja, dok Mandić, Knežević, i ostala ekipa nekadašnjeg Demokratskog fronta pokušavaju da nađu način, da smisle neku priču kako bi na kraju i građani Zete bili siti i Milan Knežević bio na broju, poslanika.  

Samo, teško je sakriti istinu i neodrživa je priča o poštenju postavgustovske vlasti i dobrim namjerama oslobodilaca.  

Jer, put popločan dobrim namjerama znamo kuda vodi. Naravno, ne u raj već u kloaku.