Crnogorskim medijima iz kabineta predsjednika Skupštine dostavljena je čestitka predsjednika parlamenta Andrije Mandića povodom Dana opštine Bar koji se obilježava danas. Međutim, naslov zvaničnog dokumenta iz kabineta glasi "Predsjednik Mandić čestitao Dan opštine Pljevlja". Tako je, naslovljenom na Pljevlja, čestitkom Mandić poručio da je Bar oduvijek važio za ključno saobraćajno raskršće i opštinu od izuzetnog značaja za našu državu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124121152_2da95f70a5fa605cd811772fd1505b5a2a23babf5de9c9d40d5501d03e8b2484.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251124121152_2da95f70a5fa605cd811772fd1505b5a2a23babf5de9c9d40d5501d03e8b2484" data-rendition-name="original" width="948" height="656" loading="lazy" alt="Čestitka"> <figcaption>Čestitka(Photo: screenshot)</figcaption> </figure>  Podsjetimo Dan opštine Pljevlja obilježava se 20. novembra, a ono što jeste interesantno je da ove godine, vodeći se pretragom sa sajta Skupštine, Mandić nije uputio čestitku. Prošle godine predsjednik Skupštine čestitao je predsjendiku Opštine Pljevlja Dariju Vranešu, predsjednici skupštine opštine Jovani Tošić kao i svim građanima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124121152_f5f5e2a81864d0a8a93b026eaceef7abcd467ac6efb04dc34af2ac18b0488745.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251124121152_f5f5e2a81864d0a8a93b026eaceef7abcd467ac6efb04dc34af2ac18b0488745" data-rendition-name="original" width="926" height="922" loading="lazy" alt="Čestitka"> </figure>  Ove godine to je izostalo, već čestitka za Dan opštine Pljevlja koja je stigla iz Skupštine upućena je od potpredsjednika Nikole Camaja. Da li je Mandić zaboravio ili planirao da čestita Dan opštine Pljevlja pa odustao i tako ostao sačuvan draft sa tim naslovom, ili je u pitanju nepažnja, ostaje na javnosti da cijeni.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

FOTO: Mandićeva čestitka za Dan opštine Bar naslovljena na Pljevlja

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić čestitao je Dan Opštine Bar rukovodstvu te opštine i svim građanima Bara.
- Bar je oduvijek važio za ključno saobraćajno raskršće i opštinu od izuzetnog značaja za našu državu. Njegov značaj u Crnoj Gori, ali i širem regionu, čini ga neizostavnim centrom sa velikim razvojnim potencijalom – istakao je &nbsp;Mandić.
Naglasio je da puna valorizacija kapaciteta Luke Bar, rekonstrukcija pruge Beograd–Bar i nastavak izgradnje autoputa otvaraju nove perspektive, pozicionirajući Bar kao značajno, ne samo regionalno već i globalno saobraćajno i ekonomsko središte.
- Ubijeđen sam da će Bar nastaviti da se razvija kao savremena opština koja uspješno spaja tradiciju i modernizaciju, na korist svojih stanovnika i cijele Crne Gore – zaključio je Mandić.

1250x600

1084x550

Mandić: Bar nastavlja da se razvija kao savremena opština koja uspješno spaja tradiciju i modernizaciju

Crna Gora ostaje čvrsto opredijeljena izgradnji multietničkog, inkluzivnog i demokratskog društva, a Parlament potpuno otvoren za saradnju sa institucijom Visokog predstavnika u oblastima prevencije tenzija, izgradnje povjerenja i jačanja učešća manjinskih zajednica, poručio je predsjednik Skupštine Andrija Mandić na sastanku sa visokim predstavnikom OEBS-a za nacionalne manjine Kristofom Kampom. Mandić je upoznao sagovornika sa ključnim reformama u oblasti rodne ravnopravnosti, uključujući zakon koji propisuje najmanje 40 odsto žena na izbornim listama — jedan od najnaprednijih standarda u regionu.&nbsp; Takođe je istakao da Crna Gora usklađuje svoje propise sa novom EU direktivom o rodnoj zastupljenosti u upravnim odborima, te da Skupština finalizuje novu Strategiju rodne ravnopravnosti 2026–2029, sa posebnim fokusom na političko učešće žena, ekonomsko osnaživanje, digitalnu sigurnost i podršku najranjivijim grupama.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251121101112_27223bf3fcac852a75690f7c5817222219872847b5a0eae333d0f31932c11198.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251121101112_27223bf3fcac852a75690f7c5817222219872847b5a0eae333d0f31932c11198" data-rendition-name="original" width="2048" height="1366" loading="lazy" alt="Mandić sa Kampom"> <figcaption>Mandić sa Kampom(Photo: Skupština Crne Gore)</figcaption> </figure>  - Crna Gora ostaje primjer multietničke stabilnosti u regionu, sa ustavnim i institucionalnim garancijama prava manjina i njihovom aktivnom participacijom u državnim institucijama, lokalnim samoupravama i javnom sektoru. Siguran sam da je to i jedan od razloga zbog kojih nas Brisel prepoznaje kao lidera u evropskim integracijama - poručio je Mandić. Na kraju sastanka, predsjednik Skupštine poručio je da Crna Gora želi da bude pouzdan partner OEBS-a u jačanju mira, stabilnosti i evropskog puta, te da je spremna da, zajedno sa institucijom Visokog predstavnika, razvija dodatne programe koji doprinose socijalnoj koheziji i ravnopravnom učešću svih zajednica u demokratskim procesima.

Mandić sa Kampom: Crna Gora ostaje primjer multietničke stabilnosti u regionu

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić čestitao je Dan opštine Kotor predsjedniku Opštine Vladimiru Jokiću, predsjednici Skupštine opštine Maji Mršulji i svim građanima Kotora, kao i Dan opštine Tivat predsjedniku Opštine Željku Komnenoviću, predsjedniku Skupštine Miljanu Markoviću i svim građanima Tivta.
- Kotor, dragulj našeg primorja i Boke, predstavlja trajni stub naše istorije, kulture i tradicije. Njegova neponovljiva ljepota i snažan duh čine ga jednim od najprepoznatljivijih simbola Crne Gore i svjedoče da različite kulture i narodi vijekovima mogu živjeti u miru i skladnom zajedništvu - navedeno je u čestitci Mandića.
On je poručio da je obaveza i čast svih koji brinu o ovom gradu da nastave njegov put napretka, te da se zajedno gradi Kotor kao otvoren, moderan i inspirativan grad, spreman da prihvati nove ideje i prilike.
- Vjerujem da ćemo zajedno nastaviti da oblikujemo Kotor kao mjesto susreta ljudi, kultura i tradicija, čija različitost predstavlja istinsku snagu i ljepotu naše države - zaključio je Mandić.
U čestitci povodom Dana opštine Tivat, Mandić je naglasio da Tivat svojim dinamičnim razvojem i postignutim rezultatima postaje jedan od najznačajnijih primjera modernizacije na crnogorskom primorju.
- Tivat, blagoslovljen izuzetnom prirodnom ljepotom i važnim strateškim položajem, predstavlja primjer uspješne i dinamične transformacije u jedan od najprosperitetnijih primorskih gradova. Brz razvoj Tivta i rezultati koji ga prate ponos su čitave Crne Gore, jer ovaj grad sve snažnije postaje simbol modernizacije i uspjeha - istakao je Mandić.
Posebno je naglasio značaj infrastrukturne umreženosti Tivta, koja stvara snažan potencijal za dalji razvoj turizma i privrede.
- Danas je Tivat istinski turistički centar koji svojim izgledom, sadržajima i atmosferom privlači posjetioce iz čitavog svijeta, nudeći im jedinstven doživljaj u kojem se prožimaju tradicija, savremeni duh i prirodne ljepote. Uvjeren sam da će Tivat nastaviti svoj uspješan put, donoseći nove razvojne prilike i podižući kvalitet života građana, uz očuvanje svog autentičnog karaktera i identiteta - zaključio je Mandić.

Mandić: Kotor trajni stub istorije - obaveza da ga zajedno gradimo, Tivat sve snažnije postaje simbol modernizacije i uspjeha

Neophodno je pažljivo čuti djecu i djelovati po njihovim uputstvima, jer su ona naša motivacija i naš svjetionik, poručio je predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na 13. zasijedanju Dječjeg parlamenta, održanom u saradnji sa Centrom za prava djeteta Crne Gore i uz podršku UNICEF-a.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251120151136_94cbfabdf82082683e12c99f01f8b4403fb4021d5515b73f4a17a85a7aed09f4.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251120151136_94cbfabdf82082683e12c99f01f8b4403fb4021d5515b73f4a17a85a7aed09f4" data-rendition-name="original" width="2048" height="1366" loading="lazy" alt="Dječiji parlament"></figure>  Otvarajući sjednicu, Mandić je čestitao je 20. novembar, Međunarodni dan djeteta – dan kada su usvajanjem Konvencije o pravima djeteta ozvaničena prava najmlađih: pravo na život i razvoj, pravo na najbolji interes djeteta, pravo na učešće i pravo na jednakost. Mandić je istakao da se u plenarnoj sali okupilo skoro 60 djece iz 25 gradova cijele Crne Gore, spremnih da iznesu svoje stavove i utiske o politikama u društvu. Naglasio je da se danas nalaze na mjestu gdje se donose važne odluke za cijelo društvo i da je prilika koju su dobili da govore mnogo više od svečanosti. - Ovo je poruka da ste važni, ministri i poslanici su došli da čuju vaše ideje - poručio je predsjednik parlamenta.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251120151136_9eb2c881a9eceb599f205a9ea2f6d35413fcb406e421a8c25891c3683d09cc7b.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251120151136_9eb2c881a9eceb599f205a9ea2f6d35413fcb406e421a8c25891c3683d09cc7b" data-rendition-name="original" width="2048" height="1366" loading="lazy" alt="Dječiji parlament"></figure>  Mandić je ohrabrio učesnike Dječjeg parlamenta da pokažu znanje i slobodno iznesu stavove, podsjećajući da djeca često vide ono što odrasli ponekad zaborave – da društvo napreduje samo onda kada u njemu postoje jednaka prava za sve. Dječji parlament organizuje se svake godine sa ciljem afirmacije prava djeteta na učešće i zagovaranje kao važnih društvenih vrijednosti. Ovaj mehanizam omogućava najmlađima da iskažu svoje stavove i da se njihov glas čuje u najvišem zakonodavnom domu. Tokom zasijedanja, djeca su imala priliku da postavljaju pitanja poslanicima, ministrima, gradonačelnicima i drugim donosiocima odluka, te da ukažu na probleme sa kojima se suočavaju u porodici, školi i lokalnoj zajednici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251120151136_19cf3d0717138c3bb5c69d372700ca97e7281baa126432d2e0be403fa7204027.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251120151136_19cf3d0717138c3bb5c69d372700ca97e7281baa126432d2e0be403fa7204027" data-rendition-name="original" width="2048" height="1366" loading="lazy" alt="Dječiji parlament"></figure>  - Na ovaj način djeci se omogućava da procijene poštovanje njihovih prava, izraze potrebe, iznesu prijedloge i utiču na procese odlučivanja koji se tiču njihovog života i razvoja - saopšteno je iz Skupštine Crne Gore. Dječji parlament istovremeno podstiče međusobno povezivanje djece iz različitih sredina i promoviše standarde utvrđene Konvencijom o pravima djeteta. - Dosadašnja zasijedanja pokazala su da djeca posjeduju visok nivo razumijevanja društvenih procesa, kao i razvijene vještine argumentovanog zagovaranja, analize i istraživanja. Njihova društvena vidljivost i aktivno učešće doprinose jačanju institucija i izgradnji inkluzivnog društva u kojem se dječji glas poštuje i uvažava - navedeno je u saopštenju.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251120151136_e004f9f50c1c9f95f52311e355eebb55f9c3f34ec307b4893d8a81ea8f63dacc.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251120151136_e004f9f50c1c9f95f52311e355eebb55f9c3f34ec307b4893d8a81ea8f63dacc" data-rendition-name="original" width="2048" height="1366" loading="lazy" alt="Dječiji parlament"></figure>  U zasijedanju su učestvovali predstavnici Skupštine i Vlade Crne Gore, predstavnici domaćih institucija i međunarodnih organizacija koje se bave zaštitom i unapređenjem prava djeteta, kao i članovi diplomatskog kora. - Skupština Crne Gore nastaviće da unapređuje mehanizme participacije djece, promoviše njihova prava i podstiče njihovo aktivno učešće u demokratskim procesima - poručeno je u saopštenju.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251120151136_842df26922d7d43f8319b771af8eabc54614600c097015df876d62b716755444.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20251120151136_842df26922d7d43f8319b771af8eabc54614600c097015df876d62b716755444" data-rendition-name="original" width="2048" height="1365" loading="lazy" alt="Dječiji parlament"></figure>

Mandić: Neophodno pažljivo čuti djecu i djelovati po njihovim uputstvima, ona su motivacija i svjetionik

Rečenicom – "sa ovom većinom bi mogli promijeniti i Ustav" – predsjednik Skupštine Andrija Mandić izazvao je opravdanu sumnju javnosti na potencijalno veoma opasnu namjeru, koja bi mogla da vodi ka promjeni jezika i državnih simbola.
Predsjednik Glavnog odbora SDP-a i predstavnik Evropskog saveza, Mirko Stanić, u razgovoru za Portal ETV govorio je o postupcima predsjednika Skupštine Andrije Mandića.
Jasan je – Mandić je političar prošlosti, relikt mračnih devedesetih, i ne može predstavljati budućnost Crne Gore.
- Ne bih pridavao preveliku važnost onome što Mandić govori, ali svakako bih pridavao ozbiljnu pažnju onome što radi. Njegova opaska o većini odnosila se na izbor viceguvernera CBCG, kojeg je parlamentarna većina odbila, zbog čega je iz EU dobila ozbiljne ‘packe’. Time je pokušan udar na samostalnost CBCG – jedne od rijetkih nezavisnih institucija na koju još uvijek nije stavljena partijska šapa Mandića i njegove šarene vlasti - navodi Stanić.
Upozorava da mnogo veća opasnost po našu zemlju dolazi upravo od onoga što on i njegova vlast rade.
- U toj vlasti partije poput PES-a funkcionišu samo kao izvršioci nacionalističke politike čiji je cilj posvađana, podijeljena Crna Gora ispunjena mržnjom. Ta mržnja čas se usmjerava prema našim susjedima, čas prema građanima ove zemlje, stvarajući ambijent u kojem će se čovjek osjećati sigurno samo kada je okružen pripadnicima "svoje" nacije i vjere - navodi on.
Zato je, kako dodaje, važno da odgovor građanske Crne Gore bude čvrst, sistemski i jasan. Ne smije biti saradnje ni koalicija sa ovako nakaradnom vlašću, koja će već na prvim narednim izborima otići u opoziciju.
- Što je veći pritisak na temeljne vrijednosti naše države – a Ustav to svakako jeste – to mora biti jači i odgovor evropske, napredne i moderne Crne Gore - ističe Stanić.

Miraš Dušević

Stanić: Mandić je relikt mračnih devedesetih, opasnija od riječi je politika koju sprovodi

Hrvatski politički analitičar Davor Đenero ocijenio je za portal ETV da je opaska predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića — prema kojoj sada postoji gotovo potrebna većina za izmjenu Ustava — izrazito opasna i politički motivirana poruka. Podvukao je da Mandić želi da izazove unutrašnje sukobe i nestabilnost u državi.&nbsp;
Đenero upozorava da inicijativa dolazi u trenutku kada se Crna Gora nalazi u ključnoj fazi pregovora s Evropskom unijom, što dodatno povećava rizik od destabilizacije procesa.
Đenero je poručio da „ako računa na završetak pristupnih pregovora s EU iduće godine, Crna Gora će morati sprovesti ustavnu reformu, koja bi omogućila usklađivanje crnogorskog pravnog poretka s acquisom“.
"Ono što Andrija Mandić najavljuje, naravno, promjena je Ustava sa sasvim drukčijom svrhom, jer nije riječ o prilagođavanju evropskom acquisu, nego onome takozvanog "srpskog sveta“.
Prema Đeneru, „sigurno nije slučajno da je ova ‘inicijativa’ pokrenuta upravo sada, kad se čini da je Crna Gora u svojevrsnom zamahu pristupnog procesa, a kad Evropska unija jasno pokazuje i veću volju za integraciju Crne Gore nego što je pokazuju institucije u Crnoj Gori“.
"Istovremeno, sve je očitija razlika u pristupnim procesima Crne Gore i Srbije i sve su očitije rezerve Evropske unije i Evropskog vijeća prema mogućnosti proširenja na Srbiju, u kojoj je Aleksandar Vučić uspostavio autoritarni režim i sve više promoviše vrijednosti suprotne onima koje obilježavaju Evropsku uniju“, navodi Đenero.&nbsp;
Upozorio je da „otvaranjem rasprave o promjeni političke definicije Crne Gore, u vrijeme pristupnog procesa, Mandić ima samo jedan cilj – izazvati unutrašnje sukobe i oslabiti pristupne kapacitete Crne Gore“.
Đenero smatra kako je malo vjerovatno da bi za svoj ‘ustavni projekat’ mogao okupiti dvotrećinsku skupštinsku većinu, ali blokada formiranja takve većine na projektu razgradnje crnogorske države lako bi se prelila i na blokadu formiranja ustavne većine za projekt pridruživanja Uniji“.
"Mandiću je sadašnja vladajuća koalicija prepustila poziciju ‘kontrolne vlasti’, iako nije bilo nikakve potrebe da on i njegova stranka sudjeluju u parlamentarnoj većini, a Mandić sada tu svoju kontrolnu poziciju koristi radi otežavanja pristupnog procesa i izazivanja nestabilnosti u Crnoj Gori“, navodi on za Portal ETV.&nbsp;
Na kraju je naglasio da je „posve svejedno radi li to na podticaj svojih patrona iz Moskve i Beograda ili iz vlastite marljivosti“.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 76.9697%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fvideo-da-li-je-mandic-naumio-da-prekraja-ustav-crne-gore&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Đenero: Mandić hoće da izazove unutrašnje sukobe i nestabilnost u Crnoj Gori

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić sastao se danas sa ambasadorom Narodne Republike Kine u Crnoj Gori, NJ. E. Čen Sijufengom, kojem je, povodom prve zvanične posjete parlamentu, poželio srdačnu i iskrenu dobrodošlicu.
U razgovoru je istaknuto da odnose Crne Gore i NR Kine tradicionalno karakterišu međusobno uvažavanje, razvijena komunikacija i razumijevanje. Mandić je naglasio da su građani dviju zemalja, i pored velike geografske distance, kroz istoriju izgradili mostove saradnje koji predstavljaju snažan temelj za dalje jačanje bilateralnih veza.
Tokom sastanka sagovornici su se saglasili da u narednom periodu posebnu pažnju treba usmjeriti na unapređenje saradnje u oblastima kulture i turizma, kao segmentima sa značajnim potencijalom za dalji razvoj odnosa između dvije države.

Mandić i kineski ambasador Sijufeng: Tradicionalno dobri odnosi temelj za jačanje saradnje

Mogla se očekivati neka novost čim je na sva medijska zvona najavljeno da će legalni mitropolit Joanikije gostovati kod nelegalnog direktora Javnog servisa Raonikija, alijas Borisa Raonića. &nbsp;&nbsp; Očito, imali su zajednički interes. &nbsp; JA TEBI, A I TI MENI Tri puta nelegalno izabranom direktoru RTCG Borisu Raoniću bilo je karijerno bitno da se pokaže i dokaže pred Andrijom Mandićem koji ga i drži u direktorskoj fotelji. Zato je, po nalogu, dao mikrofon mitropolitu Crkve Srbije, obezbijedio mu medijsku pozornicu i bogobojažljive studente. &nbsp; I, naravno, obećao mu da - neće biti teških pitanja. A Joanikiju Mićoviću, koji je do skora bio jedini mitropolit u Crnoj Gori, bilo je očajnički važno da sada, baš sada nakon imenovanja Metodija Ostojića za mitropolita, pokaže i dokaže kako Metodije - iako je Spajićev ujak i Porfirijev miljenik - neće biti prvi i najvažniji mitropolit, nego drugi i manje važan mitropolit. &nbsp; I, naravno, Joanikije je za ustupljeno vrijeme na Javnom servisu obećao Raoniću protivuslugu: da će da saopšti neku važnu novost. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; I stvarno - bi novost. Joanikije je ekskluzivno obznanio da se Mitropolija crnogorsko-primorska sprema za uvođenje vjerske nastave: ,,osposobljavamo mlade teologe i sveštenike da bi sjutra, kada dođe to vrijeme, mogli da popune sva ta mjesta po osnovnim i srednjim školama ukoliko se uvede vjeronauka“. E, sad, ko sve sprema buduće teologe i sveštenike za učitelje vjeronauke ostala je – crkvena tajna. &nbsp; Valja se samo nadati da se u to neće mnogo plekati sam Joanikije. Jer, od ponavljača iz nikšićke gimnazije i beogradskog studenta sa apsolvenstkim stažom od čak 35 godina - ne očekuje se baš da bude edukator budućim edukatorima vjeronauke. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251117181136_c0c4dd6a14d9449487823a7b3f58e15f4db1b3c7e106f2f797a2021e37ae05d3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251117181136_c0c4dd6a14d9449487823a7b3f58e15f4db1b3c7e106f2f797a2021e37ae05d3" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="AKCIJA POLITIČARA I CRKVE SRBIJE: Ilustracija "> <figcaption>AKCIJA POLITIČARA I CRKVE SRBIJE: Ilustracija(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  SPREM’TE SE, SPREM’TE - VJEROUČITELJI Mada, po onome što je sve ispričao na Javnom servisu, reklo bi se da je - baš Joanikije glavni čovjek za uvođenje vjeronauke u crnogorksim školama. &nbsp; Pa zato tvrdi, ponovo ga citiram, ,,da se bez vjerskog obrazovanja ne mogu razumjeti istorija, arhitektura, kultura, književnost...“ Nije poznato kako je mitropolit Crkve Srbije našao blisku vezu vjeronauke sa, recimo, arhitekturom ili kulturom, ali sasvim je sigurno da će – oni sveštenici koje Joanikije bude rukopoložio na nastavnike u osnovnim i srednjim školama u Crnoj Gori - propovijedati lažnu istoriju. Jer tako nalaže dogma Crkve Srbije. Počev od učenja da je Crna Gora srpska država, da je Srpska pravoslavna crkva stara 800 godina iako je zvanično oformljena pod tim imenom 1920. godine ukazom regenta Aleksandra Karađorđevića, sve do ove savremene istorijske karikature da su četnici bili oslobodioci. &nbsp; Ili one sramne istorijske podvale: da je četnički koljač Pavle Đurišić – nosilac Hitlerovog gvozdenog krsta, koji je po sopstvenim pismenim priznanjima pobio i zaklao više od 8.200 ljudi – bio ,,veliki junak nepobjedivog karaktera“. &nbsp; I ne samo što će Joanikijevi vjeroučenici propagirati lažnu istoriju, oni neće &nbsp;znati ništa o ustavu i zakonima. Jer, kada mitropolit Joanikije na Javnom servisu ustvrdi da pravo na vjeronauku omogućava međunarodno pravo, Ustav Crne Gore i crnogorski zakoni, onda dokazuje da ne zna ništa o međunarodnom pravu a da &nbsp;– ili nije čitao crnogorski &nbsp;Ustav i crnogorske zakone – ili mu ih je neko pogešno pročitao. &nbsp; Da li je, dok je decenijama pokušavao da završi Filozofski fakultet, Joanikije Mićović uopšte slušao, svakog jutra na radiju, velikog aforističara, legendu Beograda, Duška Radovića? &nbsp; Da jeste, valjda bi se prepoznao u onoj Duškovoj poznatoj: ,,Oni koji mnogo znaju, malo govore. I obrnuto, najviše govore oni koji ništa ne znaju. To ima veze – jer samo razmišljanje može čovjeka spriječiti da govori." A mitropolit Crkve Srbije baš mnogo, mnogo govori. &nbsp; VELIKOSRPSKI PROJEKAT &nbsp; Ali, to što mnogo govori bez osnova i pozivanja na zakone i Ustav, ne znači da čelnik Crkve Srbije u Crnoj Gori govori tek tako, napamet... &nbsp;&nbsp; Priča o uvođenju vjeronauke, samo je još jedan pritisak na vlast u Crnoj Gori da uvede vjeronauku. I to je neka vrsta političke ironije, političkog sarkazma koji živi i u kojem se guši današnja Crne Gore: pritisak na vlast se odvija - u dogovoru sa dijelom vlasti?! &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251117181132_0c49d0336281ab059fef018bf4683f7d2408b8c0fa80d144084c3ea8ff358797.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251117181132_0c49d0336281ab059fef018bf4683f7d2408b8c0fa80d144084c3ea8ff358797" data-rendition-name="original" width="1586" height="874" loading="lazy" alt="NEPISANI DOGOVOR: Andrija Mandić, Joanikije Mićović i sveštenik Crkve Srbije kao držač mikrofona"> <figcaption>NEPISANI DOGOVOR: Andrija Mandić, Joanikije Mićović i sveštenik Crkve Srbije kao držač mikrofona(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Jasno je: mitropolit Mićović koji slavi četničke komandante ima nepisani dogovor sa četničkim vojvodom Mandićem, predsjednikom crnogorske Skupštine o ulasku Crkve Srbije sa vjeronaukom u javne škole Crne Gore. &nbsp; Jasan je i cilj: da se ulaskom sveštenika u javne škole što više novih generacija &nbsp;indoktrinira velikosrpskom politikom koju Crkva Srbije vodi i sprovodi u Crnoj Gori. To je samo djelić plana, krupnije slike projekta preoblikovanja Crne Gore od građanske u državnu zajednicu koja će – onako obezličena i bez crnogordskog identieta - biti pretvorena u stalni dio, ,,srpskog sveta“. &nbsp; Aprila ove godine na skupštinskom Odboru za prosvjetu i nauku nije &nbsp;bilo većine da se inicijativa o uvođenju vjeronauke u škole proslijedi Vladi Milojka Spajića na dalje razmatranje. Tada su za uvođenje vjeronauke glasali poslanici Mandićeve Nove srpske demokratije Andrije Mandića i Demokrata Alekse Bečića i to nije bilo dovoljno jer Spajićev PES ipak nije dao ,,zeleno svjetlo“. Ali, očito da se akcija obnavlja. Sadašnja najava Joanikija Mićovića, baš na Njegošev dan, i baš sa ciljem da se ponovo otvori priču o uvođenju vjeronauke u crnogorske škole dokaz je da Crkva i srpske stranke, prevashodno Mandićeva Nova srpska demokratija, Kneževićeva Demokratska narodna partija i Bečićeve Demokrate žele da stvari istjeraju do kraja. Nakon što su obesmislili logotip Skupštine stavljajući u logo zgradu Zetske banovine kada Crne Gore nije bilo kao države, pošto su krenuli u legalizaciju crkve na Rumiji i rušenja hiljadugodišnjeg kulta suživota svetog Vladimira, kada već obećavaju povratak Karađorđevića kapele na vrh Lovćena, kao završni čin obilježavanja teritorije, baš onako kako to rade predatori. &nbsp; Sada se govori o đeci koja treba i moraju da uče vjeronauku, želi se čitavo crnogorsko školstvo pretvoriti u jedan veliki Ćacilend da bi se tako stvorile generacije koje neće imati svijst o sopstvenoj istoriji. A kome se otme budućnost, otima mu se i prošlost. &nbsp;&nbsp; I sada je ključno pitanje: ima li građanska Crna Gora dovoljno snage i kuraži da se suprotstavi toj ideji preoblikovanja Crne Gore. &nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DWcmp4FG0shY&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Draško Đuranović

Utjerivanje vjeronauke u škole - stvaranje crnogorskog Ćacilenda

Sa ovom većinom bi mogli promijeniti i Ustav, kazao je predsjednik Skupštine Andrija Mandić tokom glasanja za izbor dva viceguvernera.
Ova poruka ukazuje na potencijalno veoma opasnu namjeru, koja bi mogla da vodi ka promjeni jezika i državnih simbola.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DX4bUgU11dp0&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Da situacija nije za ignorisanje, javnost treba podsjetiti na Mandićeve riječi još iz 2023.
Predsjednik Skupštine Crne Gore je tada, u izjavi koju je dao dnevnom listu „Novosti“ iz Srbije, rekao da će se po okončanju popisa okrenuti jeziku, jer smatra da srpski jezik u Crnoj Gori treba da bude službeni.
„Vjerujem da ćemo nakon popisa otvoriti dijalog u Skupštini koji bi mogao dovesti do takvog rješenja. Kao politički predstavnik srpskog naroda, svakako bih se zalagao da natpolovična volja naroda bude odslikana i u najvećem pravnom aktu naše zemlje“, kaže Mandić.
Na ozbiljnost poruke upućuju i riječi Mandićeve ranije iz parlamenta.
On je kazao da, ako se na popisu utvrde neke činjenice, srpski jezik treba da bude službeni.
„Ova nova većina želi da poštuje svakoga. Završeno je vrijeme kad se nasiljem moglo sve. Ako se utvrde neke činjenice, za sve stvari koje treba da usmjere život građana Crne Gore, ako se budu vrednovale te činjenice, da i onaj jezik kojim se govori najviše u Crnoj Gori, da i on bude službeni. To ne bi bilo na štetu bilo koga, i to je činjenica koju treba uvažavati“, naveo je Mandić.

(VIDEO) Da li je Mandić naumio da prekraja Ustav Crne Gore?

Budvanska policija procesuirala je pet osoba iz Podgorice i Budve zbog iznude novca, prijetnji, oduzimanja vozila, posjedovanja narkotika i oružja, nakon što je Podgoričanin prijavio da su mu na obilaznici tri muškarca prijetila i tražila novac u navodnoj kupovini droge.
- Postupajući po prijavi oštećenog da su mu na obilaznici u Budvi, trojica nepoznatih muškara koja su se nalazila u vozilu marke Audi, podgoričkih registarskih oznaka, zapriječili put i tražili novac uz prijetnje fizičkim napadom, policijski službenici u Budvi su preduzeli mjere i radnje iz svoje nadležnosti, i identifikovali tri M.R. (19), Dž.E. (19) i P.M. (23) iz Podgorice i protiv njih, nakon prikupljenih obavještenja, podnijeli prekršajne prijave zbog sumnje da su počinili prekršaje iz člana 7 Zakona o javnom redu i miru – naročito drsko ponašanje - saopšteno je iz Uprave policije.
Daljim sprovedenim aktivnostima, policijski službenici su došli do saznanja da su osumnjičeni, nakon ovog događaja, otišli do Z.M. (38) iz Budve, radi kupovine narkotika, gdje je došlo do verbalne rasprave. Nakon toga im je Z.M. navodno prijetio vatrenim oružjem. Koristeći ovu situaciju, prisutni Budvanin L.K. (45) je oduzeo vozilo Audi u vlasništvu M.R. nakon čega se udaljio u nepoznatom pravcu.
- On je ubrzo nakon toga, kontrolisan od strane patrole policije i lišen slobode zbog počinjenog prekršaja – upravljanja vozilom pod dejstvom opojne droge. Po nalogu postupajućeg državnog tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru protiv L.K. je podnijeta krivična prijava zbog sumnje da je počinio krivično djelo oduzimanje vozila - navedeno je u saopštenju Uprave policije.
Policijski službenici su potom, postupajući po operativnim saznanjima, a shodno naredbi suda, izvršili pretres kuće koju koristi Z.M. i tom prilikom je pronađeno i oduzeto: pištolj, manja količina municije, pištoljska zrna i čaure, kutija od ručne bombe, manja količina biljne materije zelene boje i oko 380 grama bijele praškaste materije za koju se sumnja da je nedozvoljena supstanca, 59 tableta koje se nalaze na listi opijata, osam mobilnih telefona i jedan tablet uređaj.&nbsp;
Protiv Z.M. je, shodno nalogu tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru, podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je počinio krivično djelo ugrožavanje sigurnosti na štetu tri lica iz Podgorice, a nakon sprovedenih odgovarajućih vještačenja, protiv njega će biti podnijeta i krivična prijava zbog krivičnog djela nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.&nbsp;
U vezi sa pronađenim supstancama i opijatima državni tužilac u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici će se o pravnoj kvalifikaciji izjasniti nakon uvida u spise predmeta. &nbsp;
- Takođe, u odnosu na Podgoričane M.R, Dž.E. i P.M. policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Budva će cijeniti i postojanje prekršaja iz Zakona o sprečavanju zloupotrebe droga - kazali su u Upravi policije.

Podgoričanin prijavio da su mu na obilaznici u Budvi prijetili tri muškarca i tražili novac: Procesurano pet osoba, oduzeti oružje, tablete...

Bivši predsjednik Francuske Nikolas Sarkozi je proveo 20 dana u zatvoru prije nego što je pušten dok traje žalbeni proces, a sada je najavio da će o svom vremenu iza rešetaka objaviti i knjigu.
Memoari nazvani "Dnevnik zatvorenika" biće objavljeni 10. decembra, a ukupno će imati 216 stranica, kako je objavila izdavačka kuća Fayard.
Kako je Sarkozi iza rešetaka proveo samo 20 dana, svaki dan u zatvoru će opisivati na blizu 10 stranica, ako je suditi prema najavljenom broju stranica.
Takođe, kako su istakli francuski mediji, treba uzeti u obzir i činjenicu da je Sarkozi svoje vrijeme iza rešetaka provodio u svojevrsnom "elitnom" zatvoru, koji je po uslovima mnogo bolji od standarda ostalih ustanova ovog tipa u Francuskoj.
Inače, Sarkozi je osuđen za učešće u kriminalnom udruženju povezanim s primanjem nezakonitih donacija za kampanju od libijskog vođe Moamera Gadafija.
Ukupno je dobio pet godina zatvora, a na služenje kazne je otišao krajem septembra. Iz zatvora je izašao 10. novembra, a o njegovoj žalbi će se odlučivati u martu 2026. godine.

Sarkozi najavio da će objaviti zatvorske memoare iako je iza rešetaka proveo samo 20 dana

U informativnoj emisiju "24 sata" na Televiziji E, sa početkom u 19 sati, pogledajte:
- Koji su ključni problemi u zdravstvu i da li će Budžetom za 2026. biti zadovoljene sve potrebe zdravstvenog sistema? 
 
- Šta je pokazala revizija budžeta za prošlu godinu? 
 
- Istražujemo: kako štićene ličnosti ulaze u UIKS? 
 
- Što donose rezultati izbora za predsjednika entiteta Republika Srpska? 
 
- Koje su glavne izmjene mirovnog plana za okončanje rata u Ukrajinu, nakon sastanka u Ženevi?
Gost "24 sata: Sead Čirgić, bivši direktor Fonda za zdravstveno osiguranje.
Informativnu emisiju večeras vodi Marina Ilić.

Informativna emisija "24 sata": Gost Sead Čirgić

Džimi Klif, pjevač prepoznatljivog, nježnog glasa koji je pomogao da se rege proširi širom svijeta, preminuo je u 82. godini, saopštila je njegova supruga danas na Instagramu.
- Sa dubokom tugom dijelim da je moj suprug, Džimi Klif, prešao na drugi svijet nakon napada praćenog upalom pluća. Zahvalna sam njegovoj porodici, prijateljima, kolegama umjetnicima i saradnicima koji su sa njim dijelili ovaj put. A svim njegovim fanovima širom svijeta želim da poručim da je vaša podrška bila njegova najveća snaga tokom cijele karijere. Zaista je cijenio svakog pojedinačnog fana - navela je Latifa Čembers.
Sa hitovima poput „You Can Get It If You Really Want“, „The Harder They Come“ i „Wonderful World, Beautiful People“, Klif je stekao međunarodnu slavu i 2010. godine primljen je u Kuću slavnih rokenrola, kao jedini Jamajčanin, pored Boba Marlija, kome je ukazana ta čast.
Osim muzike, Klif je bio poznat i po glavnoj ulozi u filmu iz 1972. godine The Harder They Come, u kojem igra Ivana Martina, mladića koji seli u Kingston, glavni grad Jamajke, u pokušaju da se probije u muzičkoj industriji, ali na kraju skreće na pogrešan put. Film i njegova soundtrack ploča, na kojoj je Klif napisao nekoliko pjesama, značajno su doprinijeli popularizaciji reggaea u Sjedinjenim Državama i učinili Klifa zvijezdom.
Klifova životna priča dijelom podsjeća na Martinovu. Rođen je kao Džejms Čembers 30. jula 1944. godine u oblasti St. James na zapadu Jamajke, usred uragana koji je uništio porodičnu kuću. Kao drugo najmlađe od osmoro djece, odrastao je u siromaštvu, pjevajući u crkvi, a kasnije je uzeo umjetničko ime Džimi Klif.
U Kingston se preselio 1961. godine i već sa 14 godina imao svoj prvi hit, pjesmu „Hurricane Hattie“, koja je dospjela na vrh jamaicanskih top-lista. Ubrzo je otišao u London kako bi unaprijedio karijeru.
Tamo je snimio svoj prvi album, koji je uključivao elemente R&amp;B-ja, a potom se vratio na Jamajku. Njegov rad je postajao sve popularniji. Do 1970. godine imao je tri pjesme na britanskim top-listama: „Wonderful World, Beautiful People“, „Vietnam“ (koju je Bob Dilan nazvao „najboljom protestnom pjesmom ikad napisanom“) i obradu pjesme Keta Stivensa „Wild World“.
Kasnije je sarađivao sa grupama i umjetnicima poput Rolling Stonesa, Elvisa Kostela, Eni Lenoks i Pola Sajmona, a snimio je i pjesmu „I Can See Clearly Now“ za soundtrack filma Cool Runnings iz 1993. godine.
Ugled koji je Klif imao najbolje oslikava činjenica da mu je, nakon vijesti o smrti, jamajčanski premijer Endru Holnes odao počast na platformi X, nazvavši ga „pravim kulturnim divom čija je muzika nosila srce naše nacije u svijet“.

Preminuo rege muzičar Džimi Klif

Prava slika današnje Crne Gore je „kulturna“ politika vlasti koju najlakše definišemo riječju postavgustovska. Kriterijumi po kojima se postavljaju čelni ljudi kulturnih ustanova sve su samo ne renomiranost i kompetentnost. Jedini kriterijumi su partijska, vjerska i nacionalna pripadnost. Da ne zaboravimo učešće u opskurantnim (pogledaj rječnik) litijama, retrogradnim manifestacijama svega najprimitivnijeg što Crna Gora može da izbaci. Da je to temelj i ontološko biće postavgustovske vlasti svjedoče namjere da se podižu spomenici lideru tih primitivnih uličnih metanija, koje namjeravaju da podižu širom Crne Gore, kao simbole mržnje prema Crnoj Gori, svemu crnogorskom, „brozomorno-montenegrinskoj ideologiji, koja se temelji na dukljanskoj mitologiji“. Ograđujem se ako nije tačno, ali sam čuo da su se dijelile i potvrde o učešću u litijama, kao buduće ulaznice za avanzovanje. Spomenici jednom popu diljem Crne Gore i jesu najbolja potvrda sunovrata Crne Gore, koja ne podiže spomenike znanju i nauci, već mantijašima i mraku.&nbsp; Biti dio civilizacije podrazumijeva poznavanje prošlosti na osnovu istorijskih artefakata, a ne guslarske mitomanije i popovskih izmišljotina. Aleksandar Solženjicin piše: „Da bi uništio jedan narod, moraš prvo saśeći njegove korijene“. Milan Kundera u „Knjizi ljubavi i zaborava“ piše nešto slično: „... prvi korak k uništenju jednog naroda jeste brisanje njegovog pamćenja … nađi nekoga da napiše nove knjige, proizvede novu kulturu, izmisli novu istoriju. Ta nacija ubrzo počinje zaboravljati što je i što je bila“.&nbsp; <h2>NEDODER NACIJA</h2> Nekadašnja slobodarska Crna Gora danas je poprimila kmetski karakter i čeka da joj neko drugi vrati ime i dostojanstvo. Ponavljači, vlasnici lažnih diploma, pridošlice iz raznih crnogorskih i okolnih pripizdina pišu nam istoriju, uče nas jeziku predaka, onima kojima je jezik prepun turcizama smetaju crnogorski italijanizmi, poklanjaju sebi crnogorske nacionalne nagrade za trivijalna i lažna, nepostojeća djela, preuzimaju nam nacionalne institucije praveći od njih seoske domove kulture. Prvi predśednik Crnogorskog centra PEN kluba, profesor Pavle Mijović, kada je uhapšen i ispitivan u zatvoru u Dubrovniku od policije zbog Belvederskih demonstracija 1936. ostavio je zapisano kako mu je policajac koji ga je ispitivao rekao: „Možda se zakon promijeni i dozvolimo rad vaše komunističke stranke, ali, ukoliko i dalje nastavite da se zalažete za crnogorsku naciju sve ćemo vas istrijebiti“. Meša Selimović je napisao da čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem. Pokazalo se, ipak, da je crnogorska nacija nedoder i da kad su se prvi put Crnogorci mogli nacionalno izjasniti na popisu 1948. godine, oni su to masovno uradili. Problem sa bilo kojim identitetom je što se on stalno mora zalivati od strane političkih i društvenih elita. Ako vi to ne činite taj prostor će ispuniti drugi i, što kaže Kundera, ta nacija ubrzo počinje zaboravljati što je i što je bila. Crnogorski komunisti su se ponašali kao da je vrijeme stalo i da će vječito ostati takvo, da sve imamo u drugoj republici, da zato Crnoj Gori ne trebaju ni fakulteti, ni mediji, ni klinički centri, ni naučne ustanove, niti da je religija bilo kakav faktor u društvu. Padom socijalizma ostavili su Crnu Goru na izvolte uticaju velikopsrpskog nacionalizma i njegovom glavnom promoteru – Crkvi Srbije. Crkva Srbije sve vrijeme radi na tome da svetosavlje bude zajedničku teološka perspektiva crnogorskog društva, a srpski identitet istorijski kontinuitet. Kad se pogledaju podaci od popisa do popisa dobije se mjera njihovog uspjeha kroz period potonjih tri i po decenije. Ili, ako hoćete, pokazuje se inferiornost crnogorskog društva, nedostatak samopoštovanja i provincijalni karakter.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251123071156_ae092c010934e30260c0a25b3f0cb3a9ab379f9e5bf31ce9e80fa79c2aa9886c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251123071156_ae092c010934e30260c0a25b3f0cb3a9ab379f9e5bf31ce9e80fa79c2aa9886c" data-rendition-name="original" width="1200" height="710" loading="lazy" alt="Biblioteka"> <figcaption>„ESTETIKA“ PORTALA IN4S: Biblioteka „Radosav Ljumovićetv</figcaption> </figure>  <h2>ZADRUŽNI DOM</h2> Po statističkim podacima u Podgorici stanuje bezmalo pola Crne Gore. Za Podgoricu su dvije kulturne institucije uvijek imale veliki značaj, ako ne računamo nacionalno i gradsko pozorište. Biblioteka „Radosav Ljumović“ i KIC. Ako vi na čelo Biblioteke „Radosav Ljumović“ izaberete Slavicu Ilinčić, koja je sama po sebi antiteza kulture i promoter ideologije srpstva i svetosavlja kao temelja Crne Gore, koja je u biblioteku uvela „estetiku“ portala IN4S, a na čelo KIC-a harmonikaša, koji svojim vokalnim interpretacijama zasmijava čitav region, onda ste dvije više nego značajne institucije pretvorili u zadružni dom u Lebanama. I tu nema nikakve slučajnosti. Ideja i jeste da se sve institucije Crne Gore prilagode „estetici“ braće Mićović, Metodija i Krnje Jele, da se sroza na nivo najseljačkije pučke zabave najprimitivnijeg soja u Crnoj Gori, koji buja iz godine u godinu. Pa nama „Zavetnica“ vodi Filmski centar Crne Gore, zaboga?&nbsp; A onda nam Raonikije, tri puta sudski osporavani direktor RTCG, na mala vrata uvodi kampanju kako od malih mogu indoktrinirati buduće generacije ideologijom svetosavlja, srpske Sparte i junaštvom Pavla Đurišića. Pa još doveo svetosavskog stručnjaka za satanizam sa nesretnog Pravnog fakulteta. I to onaj isti Raonikije koji mi onako sa prosvijećenih visina održa lekciju da je on učinio više za demokratiju u Crnoj Gori i od mene i od Mila i od Ranka i čitave tadašnje vlasti. Biće da je u međuvremenu evoluirao od liberala i demokrate u protođakona Javnog servisa, jer je evolucija kod Crnogoraca postala nacionalni sport. Što reče onaj na televiziji „ja kad mi treba kažem da sam Srbin, a kad mi treba Crnogorac“! Eto, dotle smo stigli, sve se udarajući u junačke grudi, dičeći se sopstvenom junaštvu i čojstvu u prošlosti. <h2>&nbsp;PRODANE DUŠE</h2> Pošto ni mnogo veće države ne mogu izdržati toliki broj prodanih duša, riješio sam svaki put da poklonim po koju crticu iz istorije, nakon što sam predočio da su nam preci ginuli na Mojkovcu nizašto, jer nije bilo više nijednog Srbina kojem bi čuvali odstupnicu, već im je smješteno iz razloga koje napisa komandant Glavnog štaba crnogorske vojske, srpski pukovnik Petar Pešić, u beogradskoj „Pravdi“ od 9. maja 1925. godine: „Odnosno tvrđenje mojih kritičara, da sam savetovao pokojnom Kralju Nikoli da zaključi mir sa Austrijom, napominjem, da sam izneo u 'Ratniku' celu istoriju tog pitanja i nemam potrebe da ga ponovo izlažem. Sem toga nalazim da bi to bilo izlišno, jer su oni suviše slabi da shvate vojno-politička pitanja toga obima. Ali moram im postaviti ovo pitanje: jesu li ma kad razmišljali o tome, kakava bi situacija bila za celokupan naš narod, da Kralj Nikola nije uputio Franji Josifu onu depešu, i da je na Solunskom frontu pored Srpske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda, a po proboju ovoga fronta i ulaska u Otadžbinu pored Kralja Petra i Kralj Nikola?“ Ponavljaću vam ovo sve dok ne shvati i posljednja fukara kakve su namjere bile prema Crnoj Gori!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251123071156_f2b83f9f9204bb7991a3504b9c8619c1e39d5b90c53f941882276c6c313903c4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251123071156_f2b83f9f9204bb7991a3504b9c8619c1e39d5b90c53f941882276c6c313903c4" data-rendition-name="original" width="1086" height="1579" loading="lazy" alt="tekst"> <figcaption>Petar Pešić tekst u „Pravdi“etv</figcaption> </figure>  Ne znam znate li ko je Jovan Đonović? On je uz Marka Dakovića jedan od najogorčenijih protivnika kralja Nikole od beogradskih studenata iz Crne Gore, učesnik u organizaciji više atentata na knjaza/kralja Nikolu. E pa taj Jovan Đonović piše, takođe u „Pravdi“: „On, koji misli, da nije Kralj Nikola uputio depešu Franji Josifu ne bi se kompromitovao u očima saveznika i svog naroda, da bi izveo nešto vojske i postavio je na Solunski Front i najzad sa njom ušao u Crnu Goru, - morao je, prirodno, utrošiti prilično vremena i spremiti dosta činjenica da se to desi. Idući za njegovim pisanjem ulazimo u njegovu misao, da je jedinstvo Crne Gore i Srbije bilo moguće: ako Kralj Nikola osramoti Crnu Goru predajom vojske, a sebe uprlja izdajstvom“. Čak je i on shvatio na koji način se jedino moglo izvesti „ujedinjenje“, kako ga zovu stručnjaci iz SNP-a, kad piše: „„Zar, onda nije jasno i laiku, da se g. Pešić nije mnogo starao da se ne desi sa crnogorskom vojskom ono, za šta se bojao da se ne dogodi srpskoj“?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112308110_b09368a04c996bf3fb5610c1d7f586564ee6bdf8f71aa68877908c8f1a215143.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025112308110_b09368a04c996bf3fb5610c1d7f586564ee6bdf8f71aa68877908c8f1a215143" data-rendition-name="original" width="530" height="829" loading="lazy" alt="tekst"> <figcaption>Jovan Đonović tekst u „Pravdi“etv</figcaption> </figure>  <h2>&nbsp;ODA CRNOGORCIMA</h2> Što se tiče Marka Dakovića, po kojem se zove orden koji predśednik Rajo dodjeljuje sopstvenim „velikanima“, on je bio poznat po učešću u atentatima na knjaza/kralja Nikole i po tome što je nakon Podgoričke skupštine ćerao po ulicama građane da pjevaju pjesme srpskom kralju Petru, ukoliko ne bi htjeli ubijao ih hicima iz pištolja. Pravi heroj uz Pavla Đurišića.&nbsp; Malo da se taknemo i francuske štampe, obzirom na sramnu ulogu Francuske u nasilnoj aneksiji Crne Gore. „La Revue Diplomatique“, Pariz, 30. novembra 1919. g. donosi tekst „4.000 Crnogoraca u srpskim zatvorima“: „Konferencija Mira optužuje neprijatelja za zločine, a u isto vrijeme dozvoljava da Srbija iste zločine vrši u Crnoj Gori ... Francuski narod i njegovo javno mnjenje su uz Crnu Goru. Ali, zašto neko u francuskoj vlasti ne uzvikne: Dosta je, prekinite sa davljenjem Crne Gore!? Ako je Francuska prijatelj Srbije, ne mora biti neprijatelj Crne Gore. čast Francuske je u pitanju... Naš je zahtjev: Francuska treba da učini da se Srbija evakuira iz Crne Gore i da Crna Gora bude Crnogoraca. ... Dičite se Crnogorci, jer plemeniti i civilizovani svijet i danas vidi i sa divljenjem i simpatijama prati vašu borbu i podvige protivu nebratske i izdajničke Srbije Karađorđevića, kao što je nekad slavio i divio se djelima vašim i vaših predaka kad se ginulo 'za krst časni i slobodu zlatnu'“. Eh, kao što je nekad ....

KIC mijenja ime u KIČ

„Quod ab initio vitiosum est, non producit effectum“ – zapisali su još starorimski pravnici. Veliki Valtazar Bogišić, tvorac crnogorskog „Opšteg imovinskog zakonika“, jedinog građansko-pravnog propisa na ovim prostorima koji nije prost prevod odgovarajućeg dokumenta neke velike sile, latinsku je sentencu formulisao u svima razumljivo „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“.&nbsp;
Grbo se rodio i pokušaj Srbije da ima more. Ako ne računamo situaciju da je prvo more pobeglo od Srbije još mnogo pre njenog nastanka – Panonsko more – naredni pokušaj Srbije da ima more zbio se u vreme cara Dušana. Velika ranosrednjovekovna država obuhvatala je skoro ceo Balkan s odgovarajućom morskom vodom, i bila naseljena mnogim narodima, među kojima su tadašnji Srbi (Raščani) bili među najmalobrojnijim. Ta je država propala posle kratkog trajanja u praksi, ali je ostala da živi u šovinističkim mozgovima velikodržavnih ambicija do danas.
Opet nešto moramo da ne-računamo. Dok je Srbija bila Smederevski sandžak Osmanskog carstva, imala je more. Ne jedno, već nekoliko mora. Ali, ni jedno nije bilo srpsko, već Sultanovo. Kao i Srbi. Pa se to ne računa; najzad, ni jedan nedovoljno slavan period srpske istorije ne sme u istoriji ni da prenoći, kamo li da ostane i da se „računa“.
Tričavih pet vekova kasnije, Srbija je opet pokušala da ima more. Osmansko carstvo se raspadalo, posle samo nešto više od 600 godina postojanja (srpsko je trajalo čak devet godina!), pa je svaka balkanska državica poskočila da otrgne koje parče. Srbija se dokopala Drača, i imala more celih četiri meseca: od kraja novembra 1912, do aprila 1913. &nbsp;
A onda, pet godina kasnije, more se ukazalo kao realna šansa. Formirana je Kraljevina SHS, u koje su Kraljevina Crna Gora (ne baš svojom voljom) i Država Slovenaca, Hrvata i Srba (današnje – skoro - Slovenija, Hrvatska i BiH) unele i more. Ali, avaj: ti koji su uneli more u zajedničku državu držali su da je to ulog jednak srpskim planinama i rekama – dakle, zajednički – dok je za drugu stranu sve to bio zasluženi ratni plen. I tako su Srbi imali more, kao što su imali i sve ostale priznate i nepriznate narode od početka kljakave kraljevine, skoro 22 godine. Ko zna šta bi bilo, da velika tragedija svetskog rata nije rasparčala i tu, unutrašnjim mržnjama i nezadovoljstvom onih koji su bili pasivni subjekti srpskog posedovanja, već nagriženu državu.
Naredni pokušaj da more bude zajedničko takođe se završio katastrofom: Srbima su more „oteli“ oni koji i izlaze na more, i čije je i bilo to more uneto u zajedničku državu, tad bratstvo-jedinstvenu SFRJ. Pokušalo se devedesetih da se spasi što se spasiti može, da se zadrže bar „srpski Dubrovnik“ i „srpska Crna Gora“, sa sve pripadajućom slanom vodom, ali avaj: ni Hrvati ni Crnogorci se s time nikako nisu slagali. Onda je proklete 2006. zakucan poslednji ekser u kovčeg prirodnog hegemonističkog prava Srba: „otcepila“ se Crna Gora.
I upravo je u vreme uspešnog crnogorskog referenduma za obnovu državne nezavisnosti Aleksandar Vučić, tada još revnosni Šešeljev radikal, poručio da je crnogorska nezavisnost samo privremena. Što će reći, i da je period Srbije bez mora privremeno stanje.
Od momenta kada je postao potpredsednik srpske vlade, pa do dana današnjeg, Vučić je pozivao građane Srbije da ne letuju na „hrvatskom moru“. Crnogorsko more nije pominjao, a ovih smo dana saznali i zbog čega.
„Lakše bismo odgovorili da imamo more. Zato nemamo more, zato su odvojili Crnu Goru od Srbije, zato Pašiću nisu dali izlaz na more, iako se borio svim srcem“, rekao je Vučić za nešto što se zove medijem u Srbiji.
Dakle, tradicionalna belosvetska zavera protiv Srbije u svim epohama postojanja Planete je dala efekta. Posle onolikih klipova u točkove, ubacivali su nam i klipove u peraja, a od srpskog naroda je i ta istina skrivana. Eh, da Srbija ima more, gde bi joj kraj bio?&nbsp;
Ne bi bilo ni korupcije, ni rasprodaje prirodnih resursa, ni nerešenih ubistava političkih protivnika; ne bi bilo ni rušenja nadstrešnice, ni izbegavanja odgovornosti za to; ne bi se kršio zakon da bi se omogućilo rušenje „Jugoslavije“ ili „Generalštaba“; ne bi se zidali najveći zagađivači u plodnoj ravnici Vojvodine, dočim bi tamošnji veliki gradovi zasigurno imali pitku vodu; ne bi se noću rušilo u Savamali, ne bi niko tražio dva minuta snimka s naplatne rampe, niko ne bi pitao da li je zaista bio pijan pilot srušenog helikoptera; ne bi kriminalci mleli ljude, ne bi „navijači“ divljali, ne bi maskirane barabe „menjale“ policiju u uniformama...&nbsp;
Da ima mora, mislite da bi se osetilo što su nekompetentni duduci i vlasnici pečenjara uništili sistem Elektroprivrede Srbije? Eh, da je mora, ne bi Kinezi u njihovim proizvodnim otrovima zagađenoj Istočnoj Srbiji imali, maltene, svoju državu. Da ima mora, ne bi Kinezi i Rusi iznosili srpsko zlato i druge rude uz simboličnu nadoknadu. Uz more, kako bi Rusi držali špijunski centar u Nišu i kako bi dirigovali srpskim „političarima“ kao pačjom školom? Da ima mora, „Ćacilend“ bi mogao da se baškari i na plaži. Sve to, i još svašta. Samo zbog nemanja mora.
Čak je i onaj kanal Moravom do Egeja ostao negde u brojnim radikalskim planovima kojih je toliko bilo da su, jamačno, neki prosto zaboravljani, a kako bi tek Srbija odgovorila da bar do mora može Moravom. Odgovor bi, ima li mesta sumnji, bio moćan.&nbsp;
I da ne pominjemo Kosovo, tu rak-ranu srpske stvarnosti od Nikolaja Velimirovića naovamo, Kosovo kojeg je Srbija istorijski „imala“ još kraće nego more, ali ga sada zasigurno nema – zato što nema more. Dobro, ima Matiju Bećkovića, i to je nešto.
Na more, koje su im zlikovci uzeli, Srbi, dabome, imaju svako pravo. Kao i na Crnu Goru koja je, kao što je opštepoznato, srpska država, a Crnogorci ne postoje, i svako ko drugačije kaže je Milogorac i kopile iz Titovog Jajca. Poznata je ta doktrina iz „Načertanijem“ zagađenog srpskog uma, koja, opet, postaje sve glasnija kako ovovremena, aktuelna, živuća država Srbija zbog svoje nesposobne i zapadnoazijskim bezbednosnim službama instruisane vlasti doživi kakav politički poraz.
Ruku na srce, imaju Srbi pravo i na grčko more, što zbog Krfa i Soluna, što zbog pokojnog jagodinskog siledžije Palme koji je dobio „srpsko parče“ plaže za „plićak – kolo“ u Paraliji. Muka je, međutim, što je Grčka em daleko, em vojno i politički kudikamo moćnija, pa bi ćar pojeo vajdu. Ne računamo nedavno na društvenim mrežama lansiranu tezu da Srbija, iz nepoznatih razloga, ima pravo na – recimo, autor nije tačno zapamtio - četvrtinu Krita: fantazije u stilu Deretića ipak nisu postale zvanični stav Beograda. Još.
Više je nego zanimljiva ta potreba da se umesto u stvarnosti živi u kompleksima i izmišljenoj istoriji upodobljenoj da opravda svako bivše i buduće nepočinstvo. Nesrećni zbog onog što nemaju i što nije njihovo, zanemaruju ono šta imaju i šta propada jer je tuđe slađe. Ali, to je već stvar one grane medicine koja se bavi psihičkim zdravljem, i, u nekim slučajevima, krivičnog prava.
Ono o čemu može jedan medijski tekst da raspravlja je pitanje niza političkih i ekonomskih neuspeha današnje srbijanske vlasti, koji se maskiraju aktuelizovanjem davno sklonjenih pitanja iz prošlosti ili buđenjem tek zakopanih aveti balkanskih mržnji i sukoba. Nemoć Srbije da se uobroči u sopstveni guber i dvorište, koje u mnogim njenim delovima danas zvrji avetinjski prazno, problem je za komšije koje „imaju more“ ili već nešto što vazda nezasitim radikalima treba. Ali, čini se još više, to je problem za samu Srbiju, koja odbija i izbegava napredak i sreću, jureći rep sopstvenih fantazija i slobodnom rukom pisanih hegemonističkih noćnih polucija.
„Nihil est in intellectu, quod antea non fuerit in sensu“, napisao je odavno Džon Lok. „Nema ničega u intelektu što pre toga nije bilo u čulima“. I možda baš to pokazuje problem s intelektom, ne samo u današnjoj Srbiji već i u nekim drugim državama uspostavljenim na ovom zlosrećnom parčetu Raja – jer im kroz čula nije prošla istina i stvarnost, već frustracijama pogurana izmišljotina, što neverovatnija to za primaoca stvarnija.
Tako i ova priča o moru: mora da prođe kroz čula, kakva-takva, da bi mogla da bude predstavljena kao noćna mora i razlog nekih budućih neuspeha. Ali, noćne more se često završe enurezom. Mislite o tome, Vrhovni komandante.

More i noćne more

Sedamdesetogodišnji Božidar Šundić poginuo je u saobraćajnoj nesreći koja se danas, oko 12:15 sati, dogodila u nikšićkoj Župi, saopšteno je nezvanično iz Uprave policije.
Do nesreće je došlo kada je automobil kojim je upravljao Šundić, iz za sada neutvršenih razloga, sletio sa puta.
Kako prenosi RTCG, riječ je o bivšem generalnom direktoru Javnog servisa. Njegovo vozilo nađeno je pored puta u Župi, a kako prenosi taj medij informacije iz policije, pretpostavlja se da je doživio srčani udar tokom vožnje.
U policiji kažu da utvrđuju uzrok nesreće.
Šundić je bio na čelu RTCG od 2018. godine do 2021. godine.&nbsp;
Šundić je bio diplomirani inženjer, dugogodišnji novinar i urednik više crnogorskih medija.&nbsp;

Nikšić: Poginuo bivši generalni direktor RTCG Božidar Šundić

Bosanskohercegovački novinar i televizijski voditelj Adnan Rondić tvrdi da je postojao "Sarajevo safari", snajperski lov na ljude u Sarajevu devedesetih sa kojim se sumnjiči da je povezan i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, te da je sramna činjenica da pred državnim sudom ne postoji nijedna podignuta optužnica za opsadu glavnog grada BiH.
- Duboko vjerujem da je postojalo nešto što se naziva "Sarajevo Safari", ili što bi jedan Sarajlija rekao možda je ispravnije bilo reći "Sarajevo hunting" (Sarajevo lov). Nijesu oni nas samo promatrali i fotografisali kao na safariju, već su nas ubijali. Preživio sam opsadu Sarajeva i ostao sam bez 28 članova porodice, uključujući i moga oca i odlično znam da je ovo što se tvrdi istina i ovo nije prvi put da se pominje "Sarajevo Safari" - rekao je Rondić.
On je napomenuo da državno tužilaštvo nije podiglo nijednu optužnicu za opsadu Sarajeva.
- Imamo četiti haške presude i desetine hiljada dokumenata dokaza. I sam sam dokaz i spreman da svjedočim što su građani Sarajeva proživljavali u te četiri godine krvave opsade. Međuti, Državno tužilaštvo BiH neće, ili ne postoji interes da se stavi tačka barem dijelom na ono što se dešavalo 90-ih i to stvara frustraciju - istakao je Rondić.
Prema njegovim riječima, "Sarajevo safari" ponovo je otvorila rane, aktualizovala teške dane... Živimo, kako kaže, nedovršeni mir ili zamrznuti konflikt koji ne dozvoljava da se krene dalje.
- Treba se nadati da ćemo daći snage i mehamizme da izađemo iz ovog začaranog kruga. Ne smijemo odustati - poručio je Rondić.
<h2>Vrijeme je za reset</h2>
Komentarišući relativizaciju antifašističkog nasljeđa kao i normalizaciju narativa koji veličaju nacionalističke i klerikalne strukture, Rondić kaže da oni nijesu novi.
- Kroz istoriju su se mijenjali njihovi akteri, komunikacijski kanali putem kojih su dolazili do javnosti, ali oni postoje vjekovima, počev od porodice, baštini ih obrazovni sistem, mediji, crkva, akademska zajednica... Postoje i oni koji na takvu vrstu paradigme ne pristaju, ali bojim se da su društva dominantno sklona takvoj vrsti narativa koji ne pospješuju život u ovom dijelu svijeta - istakao je Rondić.
Podsjetio je na nedavni izliv mržnje bivšeg predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika o muslimanima.
- To nije nešto što mu je tom trenutku palo na pamet. "Niko krupno ko Turčin ne laže" zvuči poznato i te kako i u Crnoj Gori. Riječ je o starim narativima - naveo je Rondić.
On ističe da je vrijeme za neku vrstu reseta i da svim ljudi na ovim prostorima, pa i takozvane elite treba da se pogledaju u ogledalo i postave pitanje "Gdje smo mi to sada"?
- Važno je da svi, ako ne iz moralnih, onda iz pragmatičnih razloga pogledamo gdje nas ovakva vrsta narativa vodi. Ja bih bio skloniji da to radimo iz moralnih, etičkih razloga, ali neka za početak iz ugla elita budu praktični razlozi - kazao je Rondić, dodajući da je to proces koji će trajati, ali da ne smijemo odustati.
On je stava da nacionalizam i revizionizam nikada nijesu otišli sa scene. Ponekad se smanji, ali elite, smatra on, koriste tu vrstu narativa jer znaju da takav narativ još nalazi na plodno tlo.
- Imate primjer predizborne kampanje za predsjednika bh. entiteta Republika Srpska - svi kandidati, posebno dvojica glavnih se skoro isključivo obraćaju jednom biračkom tijelu - Srbima. Znaju odakle bi podrška mogla doći. Koriste narative koji ni njima nisu daleki i mrski i onda imamo situaciju kakvu imamo - naglasio je Rondić.
<h2>"Bez značajnih promjena u RS nakon izbora"</h2>
On ne očekuje značajnije promjene u RS nakon ovih izbora, čak i ako kandidat opozicije pobijedio. Međutim, smatra da mogu pokazati određene trendove.
- Bojim se da oko većine ključnih stvari neće biti suštinske razlike. Možemo dobiti umivenijeg, pitomijeg čovjeka na čelu bh. entiteta RS, ali to su samo izbori za čelnu poziciju. Rezultati mogu biti svojevrsni test onoga što može uslijediti na opštim izborima u BiH 2026. godine - rekao je Rondić.
Ima, dodaje on, nekoliko ključnih karakteristika ovih izbora. Ipak je, kako ističe, pobijedila država.
- Onog momenta kada je Milorad Dodik osuđen na jednogodišnju kaznu zatvora rekao je da je neće prihvatiti, kao ni odluku Centralne izborne komisije koja mu je uskratila mandat. Rekao je da neće biti izbora, te da i ako ih bude na njima neće učestvovati. Međutim, prihvatio je presudu suda, platio je jednogodišnju kaznu zatvora, očito prihvatio odluku Centralne izborne komisije i izbori se održavaju i na njima učestvuje kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Ovo mi je ključna karakteristika i njihova vrijednost - kazao je Rondić.
T.K.

Tag: andrija-mandic