Crkva Srbije i Mahmud-paša

U pokušaju da ispadne duhovit pop Beogradske patrijaršije u Crnoj Gori Nikola Pejović sročio je parodijske stihove "Sa Lovćena sad sam saša' / Oprosti nam Mahmut-paša". Osim što zorno reprezentuje tradicionalnu frustraciju i prezir Beogradske patrijaršije prema bilo kakvom civilizacijskom činu, ovaj je status zapravo povukao izvrsnu istorijsku paralelu.

Naime, djelovanje Beogradske patrijaršije danas u Crnoj Gori analogno je djelovanju Mahmud-paše Bušatlije za njegova zemana - uništiti Crnu Goru i potrijeti svaki trag njezina identiteta. Onako kako se u svojoj opsesivnoj misiji Bušatlija tada pobunio protiv sultana postavši lokalni uzurpator, tako je i Beogradska patrijaršija raskinula s hrišćanstvom i pretvorila se u otpadničku armiju u službi ideologije krvi i tla. 

Treba li bolji dokaz tome od poplave nasilja koju indukuju i spomeničke kulture koju baštine - od spomenika rušitelju Duklje Stefanu Nemanji preko prizivanja povratka znamenja Karađorđevića na Lovćen do spomenika Pavlu Đurišiću, ratnom zločincu koji je život posvetio Velikoj Srbiji.

Na to nasilje premijer ćuti ispredajući petparačke priče o boljoj budućnosti. Ne ćuti što ga nije svjestan, no što je na istome zadatku kao i njegov prethodnik - zavesti građane za Goleš planinu i predati Crnu Goru na tacnu fašistima s kojima koalira.

Na tom su poslu, nažalost, i oni konstituenti vlasti za koje bismo se do prije neku godinu htjeli zakleti da im je stalo do ove države i njezina Ustava.

Nikome u aktuelnoj vlasti ne pada na pamet da javno saopšti ko je to odgovoran za slavljenje i idolopoklonstvo ratnome zločincu u Beranama, za sramnu difamaciju građanskih aktivista, za rasturanje bezbjednosnog sektora i progon nepoželjnih, za brojne sabotaže integracionog procesa poput opstrukcije izbora članova AEM-a, za demoliranje prostorija PES-a u Pljevljima, za prekid filmske projekcije na Zabjelu... Ne basta im jer bi prst morali uperiti u svoje stvarne gazde, četničkog vojvodu na čelu Skupštine Crne Gore i njegove pione pod šubarama ili s crvenim kravatama, svejedno. 

No kad već ne žele ukazati na odgovorne i isključiti ih iz prostora donošenja odluka, time samo jačajući profašističke snage, odgovornost za posvemašnju destrukciju postaje njihova. I od nje ih neće moći oprati lažne zakletve u EU niti opsjenarske mantre o blagostanju koje će nam oni donijeti.

Petar I je od Bušatlije branio crnogorsku "slobodu i voljnost", a na našoj je generaciji odluka hoćemo li braniti njegov legat ili pristati da jedan osobeni identitet i jedna čudesno lijepa država sa snažnim bagažom slobodarske tradicije, nestane pod čizmom Beogradske patrijaršije, duhovnog sljedbenika Mahmud-paše.