U kultnom Tarantinovom filmu Petparačke priče Harvi Kajtel briljira u ulozi Vinstona Vulfa - lika koji stiže na poziv i rješava probleme. U Petparačkim pričama problem je leš u urnisanom automobilu koji nakon Vulfove intervencije izgleda besprijekorno. U crnogorskom crkveno-političkom životu (ili obratno, simbioza je toliko jaka da se ova složenica izgleda ničim ne može odlijepiti) ulogu Vinstona Vulfa konstantno tumači isti glumac - pop Gojko.
Tako je i ovih dana naš Vinston Vulf uskočio da počisti bazdeljavi narativni leš Joanikija II o Pavlu Đurišiću kao velikom junaku i pravednom stradalniku.
A evo kako pop Gojko, opremljen neprobojnim pancirom pasivne agresije, čisti Mićovićeve pripovjedne lješine: "Mediji će prenijeti govor mitropolita Joanikija o Pavlu Đurišiću, a neće prenijeti bezbrojne primjere saradnje SPC i Islamske zajednice, pa i muslimanskih porodica u Crnoj Gori.
Za par dana ćemo imati Markovdansku litiju u kojoj ćemo, između ostalog, obići porodicu pokojnog Halida Đečevića, po višedecenijskoj praksi ustanovljenoj krajem prošlog vijeka. Da li će vaš medij govoriti o tome? Ni aktuelni govor mitropolita Joanikija nije prenijet integralno. Govorio je i o četničkim zločinima, i o potrebi da se svi zločini svih strana ispitaju. Da ni jedan zločin ne ostane sakriven."
Po popu Gojku, dakle, nije problematično slavljenje nositelja Hitlerovog gvozdenog krsta i osvjedočenog ratnog zločinca - to je u najgorem slučaju "prenaglašeno i neprimjereno", već je problematično to što mediji tobože vade iz konteksta. Popu Gojku je dakako normalno to što se veliča Pavle Đurišić, monstrum koji je odgovoran za ubistvo oko 15.000 muslimana na tromeđi Bosne, Crne Gore i Srbije, pri čemu sâm u jednom od izvještaja pominje 8.000 žrtava civila - žena, đece i staraca.
Kantarom Beogradske patrijaršije kojoj postojano služi naš Vinston Vulf Pavla Đurišića baš to kandiduje za titulu velikog junaka "nepobjedivog karaktera". Jer nijesu li baš te žrtve genocida, riječima Mićovićevog predšasnika - koji je prvo znao zapaliti masu a potom kobajagi braniti džamiju od bijesa kojim je naoružao nišče duhom - lažni ljudi lažne vjere. Ali, vidite, nije to sve baš tako crno-bijelo.
Nakon što ucijepe u svijest pastvi mrzilačke poruke o stranom tkivu, "gubi iz torine", onda se kao vrhunski odraz "saradnje SPC i Islamske zajednice, pa i muslimanskih porodica u Crnoj Gori" ima tumačiti to što nijesu tragom svog obožavanog velikog junaka Đurišića pozvali - a to im se može kad god zatreba - na neke nove Šahoviće ili Srebrenicu, već uredno na Markovdan obilaze Đečevića mahalu i njene stanovnike dobrohotno podśećaju da su tu na tuđem, na manastiru koji pripada Beogradskoj patrijaršiji i da im trebaju biti zahvalni što ih Đura nije tukao, a eto mogao je, osobito te 1992. kad su se u atmosferi linča i straha prošetali Mićenom i pokucali Đečevićima prvi put na prozor, pa sad žrtve stokholmskog sindroma poturaju kao blistavi primjer multikulturalnosti i suživota.
Veli uza sve to naš Vinston Vulf da su mediji izostavili - a nijesu - to da je Joanikije govorio i o četničkim zločinima. I odmah pomislite da je, eto, našao za shodno da pomene onih 15000 muslimana ili pjesnika Ivana Gorana Kovačića ili, pak, žrtve četničkog terora u Lazinama (koji su bili prinuđeni zaustaviti merhametu tradicionalno neskloni oficiri Vermahta), ali ništa od toga. Četnički su zločini eto tako, uzgred pomenuti, ne bi li Joanikije demonstrirao mimikrijske namjere opšteg nivelisanja.
Svi su, tako, pravili zločine i svi su, dakle, krivi pa ih sad sve đuture treba izmiriti, ali uz detaljan ekspoze o onima koji su krivlji i onima koji su stradalnici, zapravo - o partizanskim zločinima i četničkom mučeništvu. A za one što ipak nijesu skloni Joanikijevim podlim revizionističkim sofizmima, tu je pop Gojko da priskoči i objasni da nije do Joanikijevog slavljenja (pro)fašista, no do zlih medija koji tendenciozno prenose.
Klasičnim manirom mazanja očiju naš je The Wolf (u jagnjećoj koži) pokušao da slavljenje jedne od najsramnijih ličnosti crnogorske povijesti, zločinca Pavla Đurišića, prikaže kao odavanje počasti stradanju "velikog broja nevinih ljudi koje je vojska Pavla Đurišića bezuspješno pokušala da spase", aludirajući na nesretnu kolonu koju je Đurišić poveo na zli put, prvo im ućerujući strah da će stradati od partizana, a potom ih ostavljajući na ćedilu svojim manevrima na Lijevče polju, kad je nakon izdaje ustanka ali i kralja stupanjem u kolaboraciju s fašistima potkraj '41. pa izdaje Draže Mihailovića u jesen '44. napokon izdao i naci-fašističkog kolaboranta Sekulu Drljevića s kojim je koji dan ranije sklopio sporazum da svoje trupe - kojih se tad već odrekao i kralj Petar II pa se ne mogu zvati "kraljevom vojskom", kako bi htio pop Gojko - pretvori u tzv. Crnogorsku vojsku.
No pop Gojko, ali ni drugi komentatori Joanikijevog sramotnog istupa, nije našao za shodno da prokomentariše još jednu od bestijalnih laži mitropolita Beogradske patrijaršije koji administrira manjim dijelom Crne Gore. Pored niza drugih i komentarisanih podmetačina Joanikije je ustvrdio i da je Trinaestojulski ustanak koji su po njemu predvodili potonji četnički zločinci "srušio nacističku tvorevinu – Nezavisnu državu Crnu Goru pod Musolinijevom Italijom", krivotvoreći da to nije bio ustanak protiv okupatora, no protiv "Nezavisne države Crne Gore".
Nasuprot ovoj otrovnoj konstrukciji stoje istorijske činjenice da je odluka o pokretanju ustanka protiv okupatora (upravo tako - protiv okupatora) donešena na śednici Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru, Boku i Sandžak 8. jula 1941. u Stijeni Piperskoj. Bilo je to četiri dana prije Petrovdanskog sabora kojemu je iz prvoga reda nazočio i onaj po kojemu je Jovan Mićović uzeo kaluđersko ime a kojega je Beogradska patrijaršija proizvela u sveca - kolaboracionist i slavitelj Vermahta Joanikije I Lipovac.
Premda profesionalno osposobljen i za čišćenja pizdarija najvećih razmjera, ono što čak ni crnogorski Vinston Vulf ovih dana ne može ukriti svojim verbalnim eskapadama jeste da i iza slavljenja fašista u režiji Beogradske patrijaršije i iza ogavnih napada na građane koji na Kruševu ždrijelu traže elementarnu odgovornost za urušavanje bezbjednosnog sistema i iza udara na novinare i pojedince koji razotkrivaju nepočinstva režima ali i iza predatorskih namjera otuđenja najvrednijih prirodnih i ekonomskih resursa u Crnoj Gori stoji dobro uvezana toksična kleromafiokratska klika na vlasti koja od ove države kani napraviti duhovno mržnjom osakaćenu i ekonomski opušćelu baruštinu u kojoj će do posljednjega vremena a za interese genocidnih velikodržavnih projekata iz suśedstva pop Gojko i družina ribariti duše potčinjenih i obespravljenih.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Pop Gojko - crnogorski Vinston Vulf

U crnogorsku je politiku Milojko Spajić ušao kao ministar finansija koji je prvoga dana svog mandata državu zadužio 900 miliona eura.
Potom je uspio da prevari građane tobožnjim povećanjima plata i penzija koje su samo dio trika presipanja iz šupljeg u prazno a čiju ćemo cijenu skupo plaćati decenijama koje dolaze - inflacijom, raspadom zdravstvenog sistema, gašenjem Fonda PIO, bijedom i zaostalošću.
Kao i svaki kockar - a ovome su ulog naši životi - nakon faze skupih zaduživanja Spajić sad prelazi na novi nivo - krčmljenje imovine.
Otud ova hitna i mutna akcija kojom pokušava najvredniji resurs Ulcinja, ali i Crne Gore, Veliku plažu, otuđiti i od Ulcinja i od Crne Gore.
Kao što nas je i navikao - muljajući i obmanjujući.
Na našu sramotu i nesreću Milojko Spajić je formalni premijer Crne Gore.
Premda njime gazduje četnički vojvoda Andrija Mandić, čiji je gazda, pak, beogradski autokrata Vučić. No, Milojko Spajić a ni Andrija Mandić - nijesu Crna Gora!
Zato je danas važno dići glas protiv još jedne prevare Milojka Spajića i podržati građane Ulcinja jer se u Ulcinju, baš kako to reče Meto Zenka, zaista brani ono što Vučićeve marionete tako strasno razgrađuju - građanska Crna Gora!

Zaštita interesa Ulcinja zaštita je interesa Crne Gore

U prostorijama Narodne čitaonice i biblioteke “Ivo Vučković” u Baru juče je promovisana knjiga “Studije i ogledi o crnogorskoj prošlosti” istoričara Petra Lekića.&nbsp;
Riječ je o zbirci od 12 naučnih radova koji na multidisciplinaran način pristupaju fenomenima crnogorske istorije, s naglaskom na srednji vijek i rani novovjekovni period.&nbsp;
Knjigu je objavio Fakultet za crnogorski jezik i književnost.&nbsp;
Na promociji su govorili profesor Neđeljko Đurović, dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK) i jedan od urednika izdanja Aleksandar Radoman, jedan od recenzenata Vukota Vukotić i autor.&nbsp;
Promociju je moderirala Ivana Rondović.

Vukotić: Knjiga koja vodi u središte podsvijesti crnogorskog naroda

U reagovanju na moju kolumnu u kojoj sam skrenuo pažnju na to da RTCG iskaze s crnogorskoga jezika titluje na neki drugi jezički standard (jer nema ni razloga ni opravdanja da se s jedne varijante crnogorskoga standardnoga jezika prebacuje na drugu), autori saopštenja RTCG ocijenili su da je riječ o demagogiji koja "ne sadrži ni dobru namjeru, niti trunku odgovornosti prema čitaocu i javnoj riječi" i "koja uzurpira javni prostor".
Nasuprot tome, u saopštenju vele da “RTCG ostaje dosljedan svom zadatku – da radi profesionalno, savremeno i u javnom interesu", kako strateški nastoje da opišu svoju bušnu uređivačku politiku, prepunu skandaloznih primjera manipulacija i dezinformacija.
Kako u svojoj reakciji pisci saopštenja (ako to nije opet AI softver) nijesu demantovali ono što sam napisao, ne pristajem na njihovu uzurpaciju cjelokupnoga javnoga prostora demagoškim izjavama te smatram svojom akademskom dužnošću informisati javnost da je svaljivanje odgovornosti za tendenciozno i štetno postupanje vođstva RTCG na AI softver u najmanju ruku komično.
Pa da ponovim o čemu je riječ. U emisijama koje emituje RTCG sagovornik izgovori “śedi”, RTCG to titluje kao “sjedi”. Nađe se potom neko ko kaže “đe”, a RTCG to titluje sa “gdje”. Pojavi se poneko pa progovori “śutra”, RTCG to titluje kao “sjutra” i tako redom. Pritom sam izdvojio samo nekoliko emisija čije su najave na Fejsbuk stranicu RTCG okačene tokom jednog jedinog dana.
Napišem tekst, priložim skrinšotove i, ne lezi vraže, dobijem pljusku od Raonića – ne zato što sam bilo što netačno napisao, već zato što sam ukazao na evidentan problem prekrajanja crnogorskog jezika ili još preciznije njegovog prevođenja.
Ali Raonić ima izvrsnu taktiku jer kad čvrsto zažmuri i glasno podvikne, računa da će uzurpirana javnost povjerovati njemu a ne vlastitim očima. Stoga ću ovoga puta biti krajnje dobronamjeran i odgovoran prema riječima i čitaocima pa pozvati RTCG da u skladu s proklamovanim načelima profesionalnog rada prestane da titluje crnogorski jezik na druge štokavske standarde.
A na prekršeni Statut ovog puta neću podśećati. Što je, uostalom, jedan član Statuta pri svim onim članovima zakona koje je – što je pravosnažno utvrđeno – Savjet RTCG pogazio kako bi silom na sramotu angažovao Borisa Raonića da upregne AI softver za prevođenje s crnogorskog.

Vjerovati sopstvenim očima ili Raonićevom saopštenju

Radio Televizija Crne Gore reagovala je povodom, kako su naveli, netačnih i tendencioznih navoda objavljenih u tekstu autora Aleksandra Radomana pod naslovom "Na koji to jezik Raonić titluje crnogorski".
U reagovanju, koje većim dijelom sadrži implicitne političke i lične diskvalifikacije autora sa kojim polemišu, pa eventualno zainteresovane i za taj dio saopštenja upućujemo na portal RTCG, ovako objašnjavaju fenomen na koji je ukazao dr Aleksandar Radoman. 
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fkolumne%2Fna-koji-to-jezik-raonic-titluje-crnogorski&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Tvrdnje da se na RTCG-u „prevodi“ crnogorski jezik predstavljaju neutemeljenu i besmislenu konstrukciju kojom se tehnička praksa pokušava predstaviti kao politički čin.
Titlovi na video sadržajima na društvenim mrežama nijesu nikakvo „prevođenje“, već standardna praksa u digitalnim medijima nastala iz potrebe prilagođavanja većini korisnika koja prati sadržaj bez uključivanja tona. Ovdje valja znati i da RTCG koristi AI softver za automatsku transkripciju govora, bez ikakve jezičke, a kamoli nekakve zamišljene političke intervencije. Shodno tome, sve što je prikazano, ostaje u okvirima crnogorskog jezika.
RTCG ostaje dosljedan svom zadatku – da radi profesionalno, savremeno i u javnom interesu - navodi se u reagovanju.

RTCG: Titlovi na video sadržajima nijesu prevođenje crnogorskog jezika, već standardna praksa u digitalnim medijima

Kad je neposredno po okončanju rata u zagrebačkim kinima zaigrao film Srđana Dragojevića Rane, nekom je palo na pamet da se srpski film ne može puštiti bez titla, pa su gledaoci ispod naslova Rane dobili titlovanu hrvatsku inačicu - Ozljede. Prevođenje standardnih jezika proisteklih iz zajedničkog štokavskog jezičkog sistema, osim što je samo po sebi bizarno i komično, uvijek ima i dodatnu i to isključivo političku, a ne komunikacijsku namjeru.
Zato me nije prećerano iznenadilo kad mi je prijatelj poslao snimke s titlovima nekoliko različitih emisija objavljenih u samo jednom danu na zvaničnoj Fejsbuk stranici RTCG, đe su iskazi govornika crnogorskoga jezika titlovani, ali ne zbog potrebe da se iskaz dosljedno prenese, već da se prevede s crnogorskoga jezika.
Tako u navedenim emisijama RTCG iskaz sagovornika koji kaže "śever" prati titl u formi "sjever". Kod drugoga "đe" biva titlovano kao "gdje". Trećem, pak, sagovorniku "śedim" u titlu postaje "sjedim" i tako bi se moglo nizati do u nedogled. Da ne bi bilo bilo kakvih sumnji u autentičnost navedenog, riječ je o emisijama "Agrosaznanje", "Čuvari nasljeđa" i "Zapis", čije su najave na Fejsbuk stranicu RTCG okačene 5. aprila 2025.
Kao što je poznato, Pravopis crnogorskoga jezika uveo je fleksibilnu jezičku normu, standardizujući oblike koji su rezultat jekavske jotacije i koji su prepoznatljivo crnogorski, poput đed, śever, ćerati, iźelica, ali omogućivši ravnopravnu upotrebu dubleta djed, sjever, tjerati, izjelica...
Kako je, dakle, riječ o istome jezičkom standardu, posve je jasno da Raonić priloge s tzv. jotovanim oblicima nema potrebe da titluje tzv. nejotovanim oblicima. Preostaje, dakle, zaključak da je titl ovđe prisutan za potrebe prevođenja.
Budući da je članom 3 Statuta RTCG definisano da Javni servis koristi u svojim programima crnogorski jezik, izgleda da je ovim prevođenjem s crnogorskoga Raonić - kao glasoviti kršitelj svih mogućih normi, od etičkih do pravnih - prekršio Statut RTCG.
Ostaje još samo da se utvrdi na koji jezik - bosanski, hrvatski ili "srpski jezik ijekavskog izgovora" - Raonić prevodi s crnogorskoga i koja li je politička namjera tu po srijedi.

Na koji to jezik Raonić titluje crnogorski

Dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost prof. Aleksandar Radoman ocijenio je u izjavi za Standard zastidnim neznanje predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića o Njegošu.
Profesor Radoman kaže da nepoznavanje Njegoša, koje su pokazali Jakov Milatović i Aleksa Bečić, šovinistička čestitka gradonačelnika Podgorice i zahtjevi za rehabilitaciju saradnika naci-fašističkih okupatora, dokazuju da sadašnja vlast ne zna ništa o petrovićevskoj i njegoševskoj Crnoj Gori na koju se često poziva.
- Vlast koja je u Crnoj Gori uspostavljena na talasu litijaške propagande o obnovi tradicionalne, petrovićevske i njegoševske Crne Gore kontinuirano pokazuje da o toj Crnoj Gori ne zna ništa i da želi izgraditi državu upravo suprotnu onoj koju su gradili Petrovići. Pokazao je to svojim zastidnim neznanjem i predśednik Crne Gore [Jakov] Milatović kojemu je hrvatski kolega održao ne baš suptilnu lekciju o Njegošu, povodom metafore o crnogorskome slobodarskom orlu i kukavičkoj svinji kojoj, nakon što se dobro užiri, ne gine śekira među uši. Njegovo nepoznavanje Njegoša na kojega se tako često poziva moralo nas je podśetiti i na groteskno navođenje Njegoševih stihova o jakima zubima i tvrdome orahu od strane Alekse Bečića- kazao je profesor Radoman Standardu.
Profesor Radoman podsjeća i na nedavnu izjavu gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića i na zahtjeve predstavnika ove vlasti za rehabilitaciju saradnika nacista ocjenjujući to kao suštu suprotnost i petrovićevskoj, njegoševskoj i slobodarskoj Crnoj Gori.
- Koliko ova vlast zbilja predstavlja antitezu petrovićevskoj Crnoj Gori možemo viđeti i ako uporedimo proglase kralja Nikole upućene crnogorskim muslimanima s onim što nam je nedavno demonstrirao gradonačelnik Podgorice [Saša] Mujović koji nije umio skriti svoj šovinistički doživljaj Crne Gore kao pravoslavne talibanije. Ili ako uporedimo borbu za slobodu kao vrhovnu težnju crnogorskih vladara iz dinastije Petrovića Njegoša s podaničkom misijom koju sprovodi predśednik crnogorskoga parlamenta [Andrija] Mandić ili jerarsi Beogradske patrijaršije u Crnoj Gori koji ovih dana podnose zahtjeve za rehabilitaciju saradnika naci-fašističkih okupatora s ciljem ispravljanja istorije za potrebe novoga tumačenja u kojem će borci protiv okupatora biti prikazani kao dželati, a kolaboracionisti i zločinci kao žrtve- kazao je za Standard dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost prof. Aleksandar Radoman.

Radoman: Zastidno je Milatovićevo neznanje Njegoša, da mu Milanović mora držati lekcije

U organizaciji Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, Crnogorskog PEN centra i Centra za kulturu Prijestonice Cetinje sinoć je održana promocija knjige "Zmije na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori: rezultati terenskog istraživanja" autora Slobodana Čukića. Promocija je upriličena u Centru za kulturu Prijestonice Cetinje, a o knjizi su govorili Adnan Čirgić, Aleksandar Radoman i autor. Moderatorka programa bila je Irena Delja. Adnan Čirgić je istakao da knjiga daleko nadilazi tematiku označenu naslovom.&nbsp; - Na preko 300 stranica, bogato ilustrovana fotografijama s autorovih terenskih istraživanja, knjiga istražuje značaj zmije u tradicijskoj kulturi, kult zmije kod Ilira te specifičnu pojavu zmijskih prikaza na nadgrobnim spomenicima širom Crne Gore - naveo je Čirgić.&nbsp; On je apostrofirao da je Čukić obišao 450 grobalja i registrovao 36 lokaliteta sa zmijskim predstavama na nadgrobnim spomenicima, čime je značajno dopunio postojeće etnološke i antropološke studije.&nbsp; Istakao je da knjiga nudi dublji uvid u simbole i vjerovanja koja su stoljećima oblikovala duhovni i kulturni pejzaž ovog prostora.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250314100320_810f09441b2416952d979531b60b884be0a4240061cecfdc93effc4c507408ad.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250314100320_810f09441b2416952d979531b60b884be0a4240061cecfdc93effc4c507408ad" data-rendition-name="original" width="1293" height="1084" loading="lazy" alt="Adnan Čirgić i Slobodan Čukić"> </figure>  - Ovo je knjiga nastala na osnovu terenskoga istraživanja koje je obuhvatilo teritoriju cijele Crne Gore, terenskoga istraživanja čijim se obimom malo koji istraživač prije Čukića može pohvaliti. To je knjiga entuzijaste koji možda ni na kraju, nakon pripreme knjige za štampu, kao ni na početku istraživanja, nije bio svjestan značaja rezultata do kojih je došao. A oni su po svemu takvi da bi mogli služiti na čast i timu stručnjaka koje bi okupila specijalizovana institucija, onako kako one to kod nas nikad ne rade niti su radile - naglasio je Čirgić. Aleksandar Radoman je knjigu ocijenio kao izuzetan istraživački poduhvat koji rasvjetljava nepoznati segment crnogorske pogrebne običajnosti. Kazao je da se knjiga temelji na iscrpnom terenskom radu i analizi dostupne etnološke i etnografske građe, pri čemu autor donosi nove primjere i spoznaje koje potvrđuju, proširuju ili koriguju ranija saznanja.&nbsp; Takođe je istakao interdisciplinarni pristup autora, koji je spojio etnologiju, antropologiju i istoriju kako bi pružio cjelovitu sliku ovog fenomena.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250314100324_60833a560908682727d71a0eab1aff7dcfec771dbe04bf6523a23dd9e0af939c.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250314100324_60833a560908682727d71a0eab1aff7dcfec771dbe04bf6523a23dd9e0af939c" data-rendition-name="original" width="1293" height="1084" loading="lazy" alt="Aleksandar Radoman"> </figure>  - Čukićeva knjiga nije dragocjena samo zbog prezentacije nalaza vrijednih terenskih istraživanja. Manirom rijetkoga erudite Čukić je u ovoj knjizi ponudio i širi kontekst istraživane pojave, upućujući na poziciju zmije u tradicijskoj kulturi Crnogoraca, ulogu zmijara i magijsko-iscjeliteljskih praksi, starinu kulta zmije na Zapadnome Balkanu i brojne druge fenomene koji uokviruju centralni istraživački problem – prikaz apotropejskih zmija na nadgrobnim spomenicima u Crnoj Gori - zaključio je Radoman. Autor Slobodan Čukić govorio je o svojoj višegodišnjoj istraživačkoj potrazi i metodologiji koju je koristio u analizi zmijskih prikaza na nadgrobnim spomenicima. Posebno je ukazao na kulturni kontinuitet između ilirskih vjerovanja i kasnijih pogrebnih praksi u Crnoj Gori, kao i na institucionalnu nezainteresovanost za očuvanje ove vrste materijalne baštine.&nbsp; Napomenuo je da su mnogi od ovih spomenika danas zapušteni ili ugroženi, te da je neophodno preduzeti konkretne korake u njihovoj zaštiti i dokumentovanju. Izdavač knjige "Zmije na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori" koja predstavlja značajan doprinos crnogorskoj etnologiji i kulturnoj antropologiji je Pobjeda.

Na Cetinju promovisana knjiga Slobodana Čukića "Zmije na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori"

Postoji jedna zakonomjernost savremenog crnogorskog političkog trenutka. Naime, kad DF pokrene neku inicijativu, možete odigrati siguran fiks da se iza nje krije neka zadnja namjera ili još preciznije - da na drugom ili trećem koraku ima za cilj urušenje države, što je inače njihov politički kredo otkako su se ispilili jedni iz Narodne stranke, drugi iz SNP-a pa vaktile objedinili snage.
Nekoliko svježih primjera - śećate li se Rezolucije o Jasenovcu donešene tek dan nakon što smo dobili pozitivan Ibar ili uzurpiranja nadležnosti Ustavnog suda od strane Skupštine samo dan nakon zatvaranja tri pregovaračka poglavlja? Što smo dobili kao rezultat - urušene odnose s Hrvatskom i njen veto na zatvaranje još jednog poglavlja u prvom, a blokadu Skupštine i destabilizaciju države u drugom slučaju.
Možda da se priśetimo nečeg svježijeg? Evo vam, recimo, nova pravila igre na tenderima za zakupce plaža na samo par mjeseci pred sezonu. Ne čini li vam se da je ono što slijedi kolaps turističke sezone kojom je Premijer od papira kanio pokrpiti ne rupe nego tunelčine našeg bušnog budžeta!?
Mogli bismo se blistavih inicijativa DF-a i njihovih katastrofičnih posljedica podśećati do u nedogled, no na dnevni je red došlo nanovo ono do čega im je - uz posvemašnju destrukciju sistema - osobito stalo. Ovoga puta to je inicijativa da srpski jezik "postane službeni".
Pa hajde da malo izanaliziramo i ovaj poduhvat prije no se suočimo s posljedicama.
1. Zahtjev prati starodrevni narativ kojim su započinjali svi balkanski ratovi u potonjih 35 godina - onaj o diskriminaciji i ugroženosti. Pa kako je to srpski jezik diskriminisan u Crnoj Gori? Izgleda tako što je Ustavom Crne Gore definisan kao "jezik u službenoj upotrebi". A kako je definisan u Ustavu Srbije? Obratite pažnju na dramatičnu razliku - u Ustavu Srbije srpski jezik je definisan kao jezik "u službenoj upotrebi". E sad, ili je srpski jezik podjednako diskriminisan i u Srbiji i u Crnoj Gori ili diskriminacije nema.
Prosudite sami. K svemu tome, pored toga što je ustavna kategorija srpski je jezik prisutan u crnogorskom obrazovnom sistemu na svim nivoima - od osnovnog i srednjeg obrazovanja, đe je zastupljen i u nazivu predmeta (Crnogorski-srpski, bosanski i hrvatski jezik...), do fakulteta pa na jedinom državnom univerzitetu pored Studijskog programa za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti postoji i Studijski program za srpski jezik i južnoslovenske književnosti.
Ravnopravnost kakva se poželjeti može, ali poklonici velikosrpske ideologije zasnovane na poricanju i negaciji Drugog ne prihvataju liberalna rješenja niti pluralnost - obezbijeđene crnogorskim ustavom - već ugroženost i diskriminaciju projektuju na svako polje u kojem srpskom identitetu nije zagarantovan monopol.
2. Zagovornici promjene Ustava pored vještačkog argumenta diskriminacije posežu i za prividno demokratskim argumentom da je na popisu stanovništva srpski jezik bio najzastupljeniji. Pa razmotrimo i taj argument zanemarujući za trenutak ono što smo već istakli - da je srpski jezik u Crnoj Gori ustavna kategorija čak i istom formulacijom određen kao u Ustavu Srbije.
Argument brojnosti, makar proizilazio i iz popisa u kojem je Monstat služio kao tehnički servis jedne obavještajne agencije iz Beograda, mogao bi se prenijeti s jezika i na druge identitetske vrijednosti. Tako bismo lako došli do spoznaje da su čak i na ovakvom popisu - obavljenom u atmosferi višegodišnje kampanje jednog suśeda i pod kontrolom njegovih institucija - Crnogorci brojčano najveća nacija u Crnoj Gori. I što sad? Treba li inicirati izmjene Ustava kako bi se Crna Gora proglasila državom Crnogoraca pa onda eventualno i ostalih?
Ako kanimo prekrojiti državu etnofederalističkim makazama, može i tako. No, onda bismo morali napustiti ustavno određenje Crne Gore kao građanske države. Sličnom logikom mogli bismo uočiti da po posljednjem popisu najbrojniju vjersku grupaciju čine pravoslavni hrišćani. Pa hoćemo li onda da mijenjamo Ustav i tim povodom da se odreknemo sekularnosti i u Ustav ugradimo termin - pravoslavna država. Ne sumnjam da bi tipovi iz DF-a to jedva dočekali. E slično stoje stvari i s jezikom.
Polovičnih rješenja nema a da ne izazovu tektonske poremećaje. Izmjene Ustava i preformulacija "jezika u službenoj upotrebi" u "službeni jezik" niti će srpskom jeziku obezbijediti i zeru veća prava od onih koja sad uživa niti će otkloniti nepravdu koje nema. Ali potencijalno hoće bitno uticati na promjenu karaktera države i otvoriti Pandorinu kutiju transformacije iz građanske u državu narodā što DF-u treba da kupi vrijeme do izmjene Zakona o državljanstvu. Tada bi po Mandićevim najavama Crna Gora trebalo da dobije još oko 400000 stanovnika. Pogađate odakle.
Nakon toga prešlo bi se na realizaciju druge faze plana DF-a - preobražaj Crne Gore u drugu srpsku državu u punom kapacitetu. Sve dok i taj nominalni suverenitet u "viši potok" ne uvre. Crna Gora sa dva ili više (kako to nagovijesti Mandićev dovojvoda Camaj) službenih jezika svršeni je posao za prvu fazu plana - ustavnu rekonfiguraciju i etnofederalizaciju.
Pri svemu tome, postojeće ustavno rješenje upravo čuva građanski karakter države jer crnogorski nije službeni jezik kao ekskluzivni jezik Crnogoraca, već kao državni jezik koji je zasnovan na govornom uzusu (u domenu javne komunikacije) svih građana Crne Gore, bez obzira na njihov nacionalni samoiskaz, i jedini je jezički standard koji se normira u samoj Crnoj Gori, a ne izvan nje. Istovremeno, uvođenjem pojma "jezika u službenoj upotrebi" kojima su i jezici nacija koji se standardizuju izvan Crne Gore zaštićeni podjednakim pravima kao i službeni jezik, ponuđeno je izuzetno liberalno rješenje čijim bi se rušenjem građanski karakter Ustava transformisao u federativni, kako to, valjda i nesvjesno, sugerisa dovojvoda Camaj u svojoj neumjesnoj paraleli sa švajcarskim ustavnim iskustvom. Nema sumnje da je baš to i cilj ove inicijative DF-a.
Što vam, dakle, želim reći? Dok papirni premijer predano radi na ekonomskom urnisanju ove države, njegovi stvarni mentori iz DF-a vrlo precizno rade na njezinoj društvenoj razgradnji i desuverenizaciji. Zato ovo nije tema na koju treba proglasiti moratorijum kako to zahtijeva opozicija iz svoje duboke defanzive.
Da nijesu decenijama držali moratorijum na ovakve teme, ne bismo danas ni bili đe jesmo. Ne, ovo je tema o kojoj se mora pričati što glasnije i preciznije ne bismo li konačno na čistinu izveli destruktore države i društva - tu paklenu kombinaciju DF fašizma i Demokratostaljinizma - i njihove vjerne poslušnike oličene u Premijeru od papira i njegovoj PEStokupljevini.&nbsp;

Trojanski DF

Nije da se već duže vrijeme nijesmo libili osvrta na uređivačku politiku CdM-a, posebno osvrta na neke kolumn(ist)e na tome portalu. Namjerno velimo "neke" jer nijesu ni svi kolumnisti ni sve kolumne za (negativni) osvrt.
Nije potrebno filološko obrazovanje da se kod nekih CdM kolumnista uoči jasna razlika između kolumni đe sami biraju pristup i temu i kolumni koje su razrada zadate teme i pristupa.
Kad jednom ovo zlo prođe, ili kad CdM promijeni uređivačku politiku, nema sumnje da se u knjigama - zbirkama njihovih eseja neće naći nijedna kolumna koju su izradili na zadatu temu. Stideći se tuđe sramote i ne želeći da učestvujemo u njihovoj akciji srozavanja sopstvenoga ugleda, ne samo da smo javnost šteđeli osvrta no nijesmo odgovarali ni na vrlo česte upite zbunjenih čitalaca koji su navikli na usklađenost stavova i težnji nas nekolicine komentatora i kritičara javnoga života u Crnoj Gori.
Jedan CdM-ov kolumnist, čije tekstove publika može pratiti svakoga radnog dana od 7.50, veli jutros ovako: "Tokom litija i do izbora 2020. godina vrlo malo ljudi u javnom prostoru je direktno i javno kritikovalo SPC i istupalo protiv srpskog nacionalizma. Sve se mijenja 2020. godine kada mnogi gube sinekure i pozicije i kad im se daje radni zadatak." Na prvoj rečenici odista mu se ne bi moglo zamjeriti, dok bi se o drugoj moglo diskutovati jer nije mali broj onih koji su se i nakon 2020. prišutali a očekivalo bi se da se glasnu.
No ovđe nije riječ o tome. Riječ je o nedostatku skrupula kolumniste koji u opisani kontekst smješta Đorđa Šćepovića za kojega veli da je "neki pjesnik Šćepović za koga niko nikad nije čuo, na čije su me tekstove isto uputili juče. Taj je momak dokaz toga da DPS nikad nije bio dobar u pronalasku talenata. Prvo su ga, koliko vidim sad, uhljebili u Gradskoj, đe je vodio neku bizarnu emisiju.&nbsp;
Sada piše tekstove sa radnog mjesta u nekoj od biblioteka đe ga je isto uhljebio DPS i đe mu ne smeta da śedi sa kolegama četničkim mimerima koje su uhljebili ovi drugi. Sve dok je državnih para i ugovora za stalno, dotle će uhljebnička kamaraderija carovati međuljudskim odnosima u Crnoj Gori."
Da vidimo sad koliko je kolumnisti stalo do činjenica.
Pjesnik Đorđe Šćepović, autor nekoliko knjiga poezije, pripovjedaka i kolumni, do 2020. godine, tj. dokle je DPS bio glavni konstituent vlasti u Crnoj Gori, svoje sinekure i uhljebljenja sticao je kao zapošljeni u jednoj podgoričkoj kladionici.
Kao kulturni stvaralac kojemu nije bila po ukusu ondašnja kulturna politika nije polučio nijednu književnu niti kakvu drugu državnu nagradu u Crnoj Goru. Kao profesor crnogorskoga jezika i književnosti taj sinekurist i uhljeb nije na konkursu u podgoričkoj gimnaziji mogao parirati ni jednome Radomanu Čečoviću, a riječ je o avgustu 2020, dakle prije trijumfa litijaške kontrarevolucije.
Kad je postao novinar Gradske TV, u njegovim "bizarnim emisijama" učestvovali su uglavnom oni koji su se glaskali i protiv vlasti i protiv litija i prije avgusta 2020. godine, a među njima i potpisnici ovoga teksta. Kad je nakon smjene vlasti u Podgorici, izvršena političko-ideološka čistka, taj uhljeb Šćepović sklonjen je iz Gradske TV. Nije dakle prigrlio sinekuru. Vratio se svojem primarnom radnom mjestu u podgoričkoj biblioteci, kojom upravlja Slavica Ilinčić, koaliciona partnerica PES vlasti na svim nivoima.
Bilo bi pristojno da kolumnist, ako zbilja misli da nastavi kako je započeo, pojasni javnosti sve slučajeve Šćepovićeve kolaboracije s današnjom vlašću koja se na CdM-u promoviše te ilustruje kako je to Šćepović uhljeb ove vlasti. Tako što prima platu od države s čijom institucijom ima sklopljen ugovor o radu? Tako što prima platu iz državnoga budžeta radeći u javnoj ustanovi? Onda nema zapošljenoga u javnome sektoru niti penzionera koji nije sinekurist, kolaborant, uhljeb.
Šćepovićevi su tekstovi javno dostupni, makar oni na Anteni M.
Oni s Gradske TV uredno su izbrisani s portala, ali ih CdM-ov kolumnist može naći u Šćepovićevoj zbirci eseja "Vrijeme Juda". Neće se naravno iznenaditi ako onđe nađe tekstove u kojima se kritikuje ne samo nekadašnja DPS vlast no i doskorašnje DPS opoziciono djelovanje.
Neće se iznenaditi jer ih neće tražiti budući da mu cilj kolumne nije bio doći do istine no ispuniti propagandistički zadatak da zbunjivanjem javnosti diskredituje jučerašnju Šćepovićevu kritiku kolaboracije CdM-a s aktuelnom vlašću u Crnoj Gori. Jer kad radiš za Milojka, radiš i za Mandića s kojim Milojkov PES dijeli vlast na svim nivoima.
Pravdanja jednoga drugog kolumniste poput onih da nedavni intervju s Mujovićem nije intervju s funkcionerom PES vlasti no s gradonačelnikom samo su jeftina demagogija. Što onda ne bi uradili intervju i s Dariom Vranešom i Markom Kovačevićem i Milom Božovićem i Stevanom Katićem? I oni su gradonačelnici, a nijesu grđi od svježe okupanoga Mujovića. Još je jeftinije pominjanje kolumni Dušana Pajovića u kojima se kritikuje i PES i DPS jer te kolumne najčešće imaju ulogu smokvina lista preko sve vidnije sramote CdM-a.
Da se razumijemo. Legitimno je biti reklamna platforma vlasti Mikija Spajića. Premda, kako rekosmo, nijesmo toliko naivni - reklama Spajiću reklama je Mandiću. Ali nemojmo se sprdati i jeftinu propagandistiku odijevati plaštom etike i profesionalizma, uz hinjenu ogorčenost. Jer jutrošnji napad na pisca Đorđa Šćepovića nije ni etički ni profesionalan. Uprkos tome što će kolumnist i u ovome viđeti dokaz za udruženu zavjeru DPS-a, nacionalista i zlih duhova što su se ustremili na pravo njegova medija da postojano služi režimu.
Ne bi začudilo da uslijedi i kakav hakerski napad na njegov portal ili kakva anonimna prijetnja njemu lično. Sve to ide kao dio simulakruma koji kolumnist konstruiše ne bi li i samoga sebe uvjerio da je vječita žrtva. Ali ne žrtva blagorodnoga čuvstva no opozicije.
A Crna Gora je valjda jedino mjesto na svijetu đe si uhljeb, poltron i sinekurist kad podržavaš opoziciju, a nezavisni intelektualac, ekspert i stručnjak kad služiš vlasti.
Žaleći što smo se morali upuštiti u ovaj dugo izbjegavani osvrt na koji nas je obavezivala solidarnost s beskurupulozno opanjkanim kolegom i prijateljem Đorđem Šćepovićem, nadamo se da će se kolumnisti CdM-a śetiti da i đaci u osnovnoj školi imaju mogućnost izbora temâ pri izradi pismenih zadataka. Bilo bi dobro i za njih i za cjelokupnu javnost da od gazde zahtijevaju pravo na izbor i time sačuvaju ugled koji sami sebi ugrožavaju.&nbsp;

Milojkovi CdM propagandisti

Crnogorski jedriličar Ilija Marković zauzeo je 34, dok je Milivoj Dukić nastup na Svjetskom prvenstvu u kineskom Ćingdau završio na 58. mjestu.
Najbolji plasman od jedriličara iz regiona ostvario je Filip Jurišić iz Hrvatske, koji je zauzeo 11. mjesto.
Šampionat je obilježio nedostatak vjetra, pa jedriličari prva tri takmičarska dana nijesu jedrili, dok četvrtog magla i slaba vidljivost nijesu dozvolili da šampionat zvanično počne.
Organizatori su pretposlednjeg dana na ivici regularnosti, što se tiče jačine vetra i vidljivosti, uspjeli da realizuju dvije regate, od kojih je druga prekinuta u momentu kada su jedriličari prešli pola regatnog polja.
Posljednjeg dana odjedrene su tri regate - Marković je zauzeo dva šesta i jedno deseto, što je bilo dovoljno da na kraju zauzme 34. mjesto.
Dukić je bio 24, 26. i 11, pa je na kraju Svjetsko prvenstvo završio na 58. mjestu.
Do zlatne medalje je stigao Vilijem Virsema iz Holandije, srebrnu je osvojio Pavlos Kontides, Kipranin koji je član Jedričarskog kluba Mornar iz Splita, dok je treće i bronzanu medalju prigrabio Zek Litlvud iz Australije.

SP: Marković 34, Dukiću 58. mjesto

Bivši južnokorejski predsjednik Jun Suk Jeol objavio je da napušta konzervativnu Stranku narodne moći (PPP).
Ova objava dolazi u trenutku kada predsjednički kandidat PPP-a znatno zaostaje za kandidatom liberalne Demokratske stranke Li Je-mjungom u anketama prije prijevremenih izbora koji će se održati 3. juna.
Prema anketi Galup Koreje objavljenoj u petak, oko 29 odsto ispitanika podržalo je predsjedničkog kandidata PPP-a Kim Mun-sua, dok je 51 posto podržalo vodećeg kandidata Lija.
Juna, koji je pod krivičnom istragom zbog zloupotrebe položaja i vođenja pobune, su članovi stranke pozvali su da napusti stranku u nastojanju da dobije veću podršku umjerenih birača koji negativno gledaju na njegove postupke.
- Napuštam Stranku narodne moći kako bih ispunio svoju odgovornost da zaštitim slobodnu Republiku Koreju... Molim vas, podržite Kim Mun-sua - rekao je Jun u svojoj objavi.
Kandidati Li i Kim će se suočiti u svojoj prvoj televizijskoj debati u nedjelju.

Smijenjenog predsjednika Južne Koreje stranka natjerala da istupi iz članstva

U Tivtu boravi 3,12 hiljada gostiju u registrovanim smještajnim objektima, što je dva odsto više u odnosu na isti dan prošle godine, pokazuju podaci lokalne Turističke organizacije.
U poređenju sa istim periodom 2019. godine, bilježi se povećanje od 49 odsto.
Najveći broj turista boravi u privatnom smještaju, njih 2,54 hiljade gostiju, dok se u hotelima odmara 577, prenosi Radio Tivat.
U poređenju sa prošlom godinom kada je bilo 813, broj gostiju u hotelima je značajno niži. Međutim, privatni smještaj bilježi rast. Sa 2,25 hiljada prošle godine na 2,54 hiljade ove godine.
Od ukupnog broja, 3,12 hiljada su strani gosti, dok je domaćih samo 12.
Najbrojniji su turisti iz Rusije, Srbije, Turske, Azerbejdžana, Velike Britanije, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država (SAD).
Iz TO su rekli da ovi podaci pokazuju blagi, ali stabilan rast broja turista u Tivtu u odnosu na prošlu godinu, i dalje uz dominaciju privatnog smještaja i izraženu zastupljenost gostiju iz inostranstva.

U Tivtu dva odsto više gostiju nego prošle godine

Crnogorski bokser Nikola Raičević plasirao se u četvrtfinale juniorskog bokserskog turnira “Hajder Alijev” u Bakuu.
On je danas u kategoriji do 48 kilograma savladao domaćeg borca Ismaila Nasirzadea, jednoglasnom odlukom sudija.
Rival Raičeviću u četvrtfinalnoj borbi biće Gruzijac Emil Ismailov, koji je u osmini finala eliminisao Rusa Matveja Zaitceva.
Plasman među osam najboljih juče su izborili Strahinja Mrdak (do 50) i Matija Roganović (do 80).
Ostala dva crnogorska predstavnika, Luka Otašević do 46 i Andrija Nikitović do 52 kilograma, bili su slobodni u osmini finala.
Sa crnogorskim bokserima u Bakuu borave i trojica trenera Boško Drašković, Slavko Mrdak i Petar Marčić.

Raičević bolji od Azerbejdžanca, svih pet crnogorskih boraca u četvrtfinalu

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: aleksandar-radoman