Najveći problem crnogorskog društva je razorna ideologija koja je stajala iza pokreta koji je 2020. godine akumulacijom raznih energija uspio da promijeni vlast - rekao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, dekan FCJK Aleksandar Radoman.&nbsp;
U posljednjih pola decenije je, prema njegovim riječima, tolika destrukcija temelja crnogorskog društva i osnovnih postulata crnogorskog Ustava, da je došlo vrijeme da se o tome mora i te kako pričati.&nbsp;
- Smatram da bi bilo nemoralno da mi koji smo naučeni da nešto čitamo i tumačimo o tome ćutimo. U tom nekom ambijentu demokratski uređenog društva bilo bi izlišno i neprimjereno da pričamo o tužilačkim postupcima, sudskim, da prejudiciramo nešto, međutim ovo je toliki tempo, toliko ubrzan nivo ludila koji nam se svakodnevno plasira da i te kako s punim pravom možemo govoriti o farsičnosti ovih procesa (obračuna sa medijima i kritičarima vlasti) i ako posmatrate matricu posljednjih pola decenije mnoge stvari postaju jasne, pa je ovo što se dešava jedan potpuno inkostruisani proces - rekao je Radoman.
Podsjeća da su se prije 2020. godine slične stvari desavale incidentno, ili, prisjeca se, kako su tadašnji opozicionari to krstili sa ,,trule daske sistema”.&nbsp;
- Imali ste redovne reakcije vrlo vitalnog tada civilnog sektora, pa i akademske zajednice, upozorenja i pritiske koji su davali rezultate. Ako je tada to bilo iskliznuće iz sistema danas je ovo što se dešava zapravo sistem i to tako izopačeno unaprijeđen u svim tim modalitetima zloupotrebe vlasti za targetiranje političkih neistomišljenika i kritičara vlasti da je ovo već jedan izuzetno zabrinjavajući stepen ludila koje obuzima ovo društvo - zaključio je Radoman.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DHHJMefweJ7k&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Radoman: Najveći problem crnogorskog društva razorna ideologija koja je stajala iza pokreta koji je 2020. uspio da promijeni vlast

Kad je potonji put viđen živ u Beranama, Pavle Đurišić je bio oficir Vermahta. Potom je prije neki mjesec uskrsnuo u liku kumira a pod sponzorstvom Beogradske patrijaršije, dosljednog sljedbenika ideologije u čije je ime Vermaht i ratovao.
Ali nećemo sad o Pavlu. Pitanje je ko je zlo puštio s lanca.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija dva i po mjeseca tragala je za dvostrukim ubicom Alijom Balijagićem, a da ovaj nije državnu granicu preskočio kao potok možda bi ga i danas tražili.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija šest i po sati tragala je po Cetinju za ubicom Acom Martinovićem - nadahnutog po svemu sudeći umobolnim recitalima nesretnog Peđe Vukića sahranjenog ni manje ni više nego pod Ostrog - a agonija je prekinuta monstrumovim samoubistvom.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija uspješno je identifikovala lice koje je pokušalo ubiti Igora Nedovića u City kvartu. Isto lice koji mjesec kasnije ubilo je Nedovića ispred njegove kuće u Staroj varoši.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija obznanila je da je prije mjesec dana pucano na Cetinjanina Stefana Beladu. Dvadesetak dana kasnije Belada je pronađen mrtav.
Nije teško iz ovog nasumičnog popisa zločina koji su se desili u rasponu od desetak mjeseci zaključiti da Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija broji mrtve i da ne uspijeva izaći na kraj s pokretnim problemima.
No isti je slučaj i s onim nepokretnim.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija dopustila je da u Zaostru - pod sponzorstvom Beogradske patrijaršije - bude postavljen kumir posvećen ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. Potom su pred njezinim nosom napadnuti novinari i fotoreporteri koji su o tome izvještavali. Zatim je Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija dopustila da se skaredni spomenik s livade prenese u crkvu nakon što je episkop Beogradske patrijaršije jasno saopštio da je policija nesposobna.
Bečićeva, Šaranovićeva i Šćepanovićeva policija nije nakon toga ni registrovala kad se i pod kojim okolnostima kumir prošetao od crkve u Zaostru do Đurđevih stupova. Kao što nije konstatovala ni video snimke na kojima im se iguman Manastira posprdava, prati ih kolima i prijeti.
Konačno, ušla je u Đurđeve stupove i konstatovala da onđe nije zatekla Pavlov kumir. Bolje reći nije zatekla kumir onđe đe im je otključano da ga traže. U zaključane prostorije pristupa imali nijesu jer tako je odlučio lokalni pop.
Kad su prije 15-ak dana pripadnici Bečićeve, Šaranovićeve i Šćepanovićeve policije upali u kuću Nenada Nikaljevića u Brčelima jer je Nenad radio ono što država ne smije - stao u odbranu zaštićenog kulturnog dobra - nije bilo ključa koji ih je mogao spriječiti da sve pretraže. Ali ono što važi za Nenada, ne važi za Beogradsku patrijaršiju u Crnoj Gori.
Otud se u "njihovim objektima" - otuđenim od države Crne Gore čije su kulturno dobro - može pretraživati samo onđe i onoliko koliko dozvole njihovi agenti u mantijama, nerijetko okićeni crvenim beretkama ili putinovskim zastavama. Tek toliko da se zna da Države Crne Gore i njezinih zakona ima samo tamo đe oni odobre da ih bude.
E pa zbog toga što Crna Gora nema više suverenitet na najvećem dijelu svoje teritorije, a i zbog mnogo čega drugog, Bečić, Šaranović i Šćepanović moraju da odu. Ne da daju ostavke, jer to rade ljudi od integriteta, već da iz svojih fotelja budu pometlani kako zbog epske nesposobnosti tako i zbog toksičnog ambijenta koji šire oko sebe, u kojem je svakim danom sve manje bezbjednosti a sve više nasilja i ośećaja da smo svi pokretne mete.

1250x600

1084x550

Poslije mnogo godina i ljeta vojvoda se kroz Berane šeta

Nema nijednoga prelomnoga društvenog trenutka u Crnoj Gori u kojemu je Sreten Perović bio na pogrešnoj strani istorije – poručio je prodekan za nastavu na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Adnan Čirgić na omažu crnogorskom intelektualcu i jednom od potonjih utemeljivača crnogorske kulturne montenegristike koji je danas održan u okviru Cetinjskih filoloških dana. Čirgić je decidan da Perović, ni krajem osamdesetih i početkom devedesetih - kad je revizionistički talas zapljusnuo Crnu Goru, nije pokleknuo pred izazovom pred kojim su pali i padaju mnogi – da, koristeći se posrnućem društvenih vrijednosti, rehabilituje nepravdu iz svoje porodične prošlosti. - Naprotiv, bile su to godine u kojima je Sreten Perović uložio sebe u stvaranje organizacija koje su nadomještale nepostojanje institucija koje će zastupati Crnu Goru pred svijetom i pred sobom – ustvrdio je Čirgić. On je ukazao i da je zalaganje za pravo na postojanje crnogorske književnosti, jezika i kulture značilo osuditi sebe na izolaciju, progon iz svemoćne partije, ali i na žig nacionaliste, separatiste i sličnih titula koje je takvima dodjeljivala ondašnja „služba“. - Perović je za svoga dugoga vijeka, pune 93 godine, ostavio značajan i neizbrisiv trag. Ostavio je brojne tekstove, zbornike, antologije, prikaze, pjesme. Imao je bezbroj prilika da poklekne, no ni u jednoj se nije ni okliznuo – istakao je Čirgić.&nbsp; Perović je, prema njegovim riječima, bio rijetka pojava među Crnogorcima i na crnogorskoj javnoj sceni.&nbsp; - No, sedamdeset godina njegovog predanog emancipatorskog rada ništa bolje ne govori od institucionalne ćutnje u Crnoj Gori povodom smrti velikana. Ćutnja namjesničke vlasti, posrnulih kulturnih institucija, mrtvi san Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, izostanak makar i kurtoaznoga izraza saučešća ustanova s kojima je tokom sedamdeset godina rada Sreten Perović sarađivao, omaž su Sretenu Peroviću jednako kao i saborcima iz njegove generacije. Kao čovjek i kulturni stvaralac – on je bio sve ono što oni nikad neće biti – jasan je Čirgić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918180920_2f98f505ced6c2a413a9cd03cf46ed8f41b8ae959cddecd098e32408d56d5bf1.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250918180920_2f98f505ced6c2a413a9cd03cf46ed8f41b8ae959cddecd098e32408d56d5bf1" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Omaž Sretenu Peroviću "> <figcaption>Omaž Sretenu Peroviću(Photo: Portal ETV/Vjera Ljuljđuraj )</figcaption> </figure>  Kako je kazao dekan Aleksandar Radoman, odlaskom Perovića Crna Gora je igubila izuzetnoga kulturnog pregaoca i hrabroga intelektualca kojemu je i u najtežim vremenima bastalo braniti crnogorski identitet, kulturu i jezik, ali i vrijednosti građanskoga i multikulturnoga društva. - O brojnim pitanjima vezanim za crnogorski identitet, jezik i kulturu Perović se osobito često oglašavao tokom devedesetih godina 20. vijeka, bilo u ondašnjim opozicionim glasilima i kulturnim časopisima, bilo saopštenjima Crnogorskog PEN centra. I u tim njegovim apelima za očuvanje i afirmaciju crnogorskoga identiteta, kao i protiv rata na prostorima tadašnje Jugoslavije, nesumnjivo, povjesno svjedočaštvo kako zlim vremenima, tako i jedne istinski humane i emancipatorske misije – navodi Radoman.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918180924_58a5d801efeb0d389897fd218a6f982319ea427701c1d0f468cbe3ce59fda8d7.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250918180924_58a5d801efeb0d389897fd218a6f982319ea427701c1d0f468cbe3ce59fda8d7" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Omaž Sretenu Peroviću"> <figcaption>Omaž Sretenu Peroviću(Photo: Portal ETV/Vjera Ljuljđuraj )</figcaption> </figure>  Profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Vladimir Vojinović je podsjetio na to da je Perović dobio nagradu „Risto Ratković“ za knjigu „Gladno oko“ iz 1976. godine, te da ju je vratio 1993. kada je Radovan Karadžić dobio tu nagradu. Perović je, kako je naglasio Vojinović, bio jedan od onih koji su čuvali obraz Crnoj Gori. - Sreten Perović je sa svojim koleginicama i kolegama – pjesnicima, prozaistima, dramskim piscima – devedesetih godina u Crnoj Gori, kada je bjesnio rat, stajao na strani onih koji su se suprotstavljali zlu – zaključio je Vojinović.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918180924_502b85cb3832f1d4918c96be4d5c81deed7746e119e97c21e16f61d2dc19f8b8.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250918180924_502b85cb3832f1d4918c96be4d5c81deed7746e119e97c21e16f61d2dc19f8b8" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Omaž Sretenu Peroviću"> <figcaption>Omaž Sretenu Peroviću(Photo: Portal ETV/Vjera Ljuljđuraj)</figcaption> </figure>

Vjera Ljuljđuraj

Perović imao bezbroj prilika da poklekne, a ni u jednoj se nije ni okliznuo

Nakon verbalnog sukoba s popom Beogradske patrijaršije u Brčelima ekspresno je priveden Nenad Nikaljević i određeno mu zadržavanje od 24 sata. Jutros je u policiji zadržana i njegova supruga.
Narodna milicija i tužilaštvo, pomislili bi naivni, rade svoj posao na održavanju javnog reda i mira. Samo kad selektivna pravda ne bi bila najgora nepravda. I kad se sve ovo ne bi dešavalo u danu kad je tužilaštvo obznanilo da u huškačkim pozivima Marka Kovačevića na pogrom i istrebljenje svega što ne prihvata njegov fašizam nema elemenata krivičnog djela. I kad se sve ovo ne bi dešavalo u državi koja nema kontrolu nad dijelom svoje teritorije pa dok se tužilaštvo i policija dopisuju je li važniji Ustav ili Temeljni ugovor spomenik se ratnom zločincu šepuri u porti Đurđevih stupova.
Vidite, za ovu vlast, za ovo sramno tužilaštvo i policiju, teške riječi Nenada Nikaljevića upućene provokatoru u mantiji su besprizorni krimen, no za tu istu vlast pozivi Metodija Ostojića na obračun s narodima, na konačno rješenje - jer velikosrpski fašizam neće mirovati dok god bilo kakva forma Drugog postoji na ovome dunjaluku - e to nije nikakvo krivično djelo, nije poziv na nasilje i raspirivanje nacionalne mržnje, već valjda Temeljnim ugovorom zagarantovano pravo.
To vam je, dakle, mjera pravde na koju nas ćeraju da se naviknemo. Pravde u kojoj će se cijela Crna Gora pretvoriti u Kolašinski zatvor Pavla Đurišića a Beogradska patrijaršija zamijeniti i sudsku i zakonodavnu i izvršnu vlast. Ako im to mi dozvolimo!

Selektivna pravda

U pokušaju da ispadne duhovit pop Beogradske patrijaršije u Crnoj Gori Nikola Pejović sročio je parodijske stihove "Sa Lovćena sad sam saša' / Oprosti nam Mahmut-paša". Osim što zorno reprezentuje tradicionalnu frustraciju i prezir Beogradske patrijaršije prema bilo kakvom civilizacijskom činu, ovaj je status zapravo povukao izvrsnu istorijsku paralelu.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 640px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fdidi.dzesic%2Fposts%2F3301027270038350%3Fref%3Dembed_post&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Naime, djelovanje Beogradske patrijaršije danas u Crnoj Gori analogno je djelovanju Mahmud-paše Bušatlije za njegova zemana - uništiti Crnu Goru i potrijeti svaki trag njezina identiteta. Onako kako se u svojoj opsesivnoj misiji Bušatlija tada pobunio protiv sultana postavši lokalni uzurpator, tako je i Beogradska patrijaršija raskinula s hrišćanstvom i pretvorila se u otpadničku armiju u službi ideologije krvi i tla.&nbsp;
Treba li bolji dokaz tome od poplave nasilja koju indukuju i spomeničke kulture koju baštine - od spomenika rušitelju Duklje Stefanu Nemanji preko prizivanja povratka znamenja Karađorđevića na Lovćen do spomenika Pavlu Đurišiću, ratnom zločincu koji je život posvetio Velikoj Srbiji.
Na to nasilje premijer ćuti ispredajući petparačke priče o boljoj budućnosti. Ne ćuti što ga nije svjestan, no što je na istome zadatku kao i njegov prethodnik - zavesti građane za Goleš planinu i predati Crnu Goru na tacnu fašistima s kojima koalira.
Na tom su poslu, nažalost, i oni konstituenti vlasti za koje bismo se do prije neku godinu htjeli zakleti da im je stalo do ove države i njezina Ustava.
Nikome u aktuelnoj vlasti ne pada na pamet da javno saopšti ko je to odgovoran za slavljenje i idolopoklonstvo ratnome zločincu u Beranama, za sramnu difamaciju građanskih aktivista, za rasturanje bezbjednosnog sektora i progon nepoželjnih, za brojne sabotaže integracionog procesa poput opstrukcije izbora članova AEM-a, za demoliranje prostorija PES-a u Pljevljima, za prekid filmske projekcije na Zabjelu... Ne basta im jer bi prst morali uperiti u svoje stvarne gazde, četničkog vojvodu na čelu Skupštine Crne Gore i njegove pione pod šubarama ili s crvenim kravatama, svejedno.&nbsp;
No kad već ne žele ukazati na odgovorne i isključiti ih iz prostora donošenja odluka, time samo jačajući profašističke snage, odgovornost za posvemašnju destrukciju postaje njihova. I od nje ih neće moći oprati lažne zakletve u EU niti opsjenarske mantre o blagostanju koje će nam oni donijeti.
Petar I je od Bušatlije branio crnogorsku "slobodu i voljnost", a na našoj je generaciji odluka hoćemo li braniti njegov legat ili pristati da jedan osobeni identitet i jedna čudesno lijepa država sa snažnim bagažom slobodarske tradicije, nestane pod čizmom Beogradske patrijaršije, duhovnog sljedbenika Mahmud-paše.

Crkva Srbije i Mahmud-paša

U jednoj od onih knjiga koje su i dokument vremena ali i njegovo moćno literarno (intimno) tumačenje, Sarajevo blues, Semezdin Mehmedinović opisuje Karadžićeve ratne propagandne laži kako je stadion Koševo pretvoren u konclogor za mučenje Srba. "Nije to Radovan smislio da obmane svjetsku javnost, veli Mehmedinović, on zna da će ona brzo otkriti laž. Nije ga briga što je on lažov, ni što će o njemu misliti bijeli svijet. Njemu je važno da njegovi sunarodnici povjeruju u to".
Karadžićeva propagandna mašinerija - čiji je periferni protagonist u to vrijeme bio i mlađani Aleksandar Vučić - djelovala je u dva pravca: negirati sve zločine vlastite strane, prikazati ih kao propagandnu laž protivnika i dehumanizovati neprijatelja pripisujući mu najgora zvjerstva.
Tako su svakodnevna terorisanja opsadiranog grada, tone granata i krvavi tragovi snajpera, zločini poput onog u Ferhadiji ili na Markalama, etničko čišćenje Podrinja i Posavine, Keraterm i drugi koncentracioni logori u propagandnom vešeraju Radovana Karadžića prikazivani kao "muslimanska montaža", a nasuprot tim zločinima konstruisane su morbidne laži o Koševu kao konclogoru, o lavovima koji jedu "srpsku decu" u Pionirskoj dolini, o Pimpeku i Hanki Paldum kao upravnicima konclogora i sl.
Uostalom, vojna akcija koja je prethodila genocidu u Srebrenici, u Karadžićevim medijima imenovana je - oslobođenjem. U toj paralelnoj stvarnosti što su je kreirale Karadžićeve propagandne perjanice agresija na Bosnu bila je odbrambeni rat a genocid u Srebrenici - oslobođenje od "muslimanskih fundamentalista".
Jučerašnja izjava Benjamina Netanjahua kako je njemački kancelar Merc podlegao antiizraelskoj propagandi i kako je u Gazi pokrenuta kampanja oslobađanja od Hamasa počiva na istoj matrici bezočne laži na kojoj je počivao i genocidni Karadžićev projekat u Bosni.
Netanjahu besramno laže i ne haje što su te laži prozirne i ubitačne, baš onako kako je lagao Karadžić. I baš kao u Bosni, jedan narod koji brani goli opstanak, narod koji nema rezervnu državu, izjednačen je u bolesnim projekcijama agresora s terorističkom organizacijom a životi miliona ljudi pretvoreni u statističke brojke genocida uživo.
I baš kao u Bosni, u najboljem slučaju licemjerni će kolektivni Zapad (ako ga više uistinu ima) tek ponešto promrsiti o humanitarnoj katastrofi, kao da genocid nema isto značenje u Gazi i ostatku svijeta.

Genocid uživo

Nakon današnje izjave episkopa CS Metodija da će spomenik koljača Pavla Đurišića na čijim je zločinačkim rukama krv više od deset hiljada nevinih ljudi unijeti u crkvu u kojoj će se, kako veli, ljudi okupljati u Pavlovo ime niko se više ne može praviti mutav i neznaven kad je u pitanju zločinačka misija Crkve Srbije. Da, Crkve Srbije a ne Srpske pravoslavne crkve, jer je prilikom otkrivanja spomenika monstrumu Đurišiću i faktičke najave njegove beatifikacije intonirana himna države Srbije.
U hrišćanskim crkvama, u monoteističkim hramovima uopšte, ljudi se okupljaju u ime Božije. Na poziv ne koga drago no na poziv episkopa Crkve Srbije ljudi će se u beranskoj crkvi okupljati ne u Božije ime no u ime koljača Pavla Đurišića, čije su zasluge: etničko čišćenje muslimana, brutalna borba protiv antifašista boraca i njihovih jataka, služenje nacistima i fašistima te rad na utapanju Crne Gore u Veliku Srbiju kao konačni cilj četničkoga pokreta.
Postupak episkopa Metodija svjedoči o tome da Crkva Srbije nije hrišćanska nego četnička, suštinski antihrišćanska i antiteistička jer krši makar četiri od ukupno deset Božijih zapovijesti. Pritom uvodi antiteističko idolopoklonstvo čovjeku koji spada u sâm svrh svjetskih zlikovaca Drugoga svjetskoga rata.
Građani Crne Gore koje je godinama zavodila ta satanistička sekta koja količinom prolivene nevine krvi za Veliku Srbiju mjeri martirstvo svojih svetaca i velikomučenika moraju osvijestiti misiju te pseudohrišćanske religijske institucije i makar joj prezirom iskazati odnos koji joj Crna Gora duguje. U suprotnom, saučesnici ste promotera zločina, genocida i etničkoga čišćenja, pastva ste crkve koja se okuplja ne u Božije no u Pavlovo ime, kako to reče jedan od prvosveštenika - Metodije Ostojić.
Hitnu reakciju na njegove izjave treba tražiti od svih političkih faktora - kako onih koji su juče, s pozivom na zakon a ne na istorijske činjenice, tražili uklanjanje spomenika tako i čelnika bezbjednosnog sektora iz reda Demokrata koji su izgleda biber sprej potrošili uoči trinaestojulskoga protesta pa nemaju čime razagnati rulju koja podriva ustavne temelje crnogorskoga društva i slavi heroje nestanka crnogorske države.

Neophodna je hitna reakcija povodom djelovanja episkopa CS Metodija

U moru skandala kojima nas svakodnevno obasipa aktuelni marionetski režim u Crnoj Gori, gotovo da je neprimijećeno prošla još jedna, ovaj put međunarodna provokacija u režiji Demokrata. Ministarstvo odbrane Crne Gore, na čijem je čelu Dragan Krapović, odbilo je zvanični poziv Republike Hrvatske da pošalje vojnu delegaciju na obilježavanje 30-godišnjice vojne operacije Oluja.
Zašto je ovo prvorazredni međunarodni skandal?
1. Crna Gora je danas članica najsnažnije vojno-bezbjednosne alijanse na svijetu – NATO. Dakle, Crna Gora i Hrvatska danas su saveznice pa bi to trebalo da znači da ne samo da dijele zajedničke odbrambene interese već i poštuju zajedničke principe i vrijednosti. Jedan od tih principa je i nepovredivost državnih granica te obaveza svih članica Alijanse da u slučaju spoljnjega napada na neku od članica sve države članice reaguju.&nbsp;
Da su, recimo, 1991. godine Hrvatska i Crna Gora bile članice NATO, Crna Gora bi bila u obavezi da se uključi u odbranu državnoga suvereniteta i teritorijalnoga integriteta Hrvatske, čiju je gotovo trećinu teritorije tokom 1991. godine okupirala Jugoslovenska narodna armija, mimo svih zakona i Ustava tada odumiruće SFRJ. Nažalost, uloga Crne Gore u agresiji na Hrvatsku 1991. godine bila je sramna, budući da je savezništvom sa zločinačkom politikom Slobodana Miloševića legitimisala agresiju i – napadom na Dubrovnik, u kojem su učestvovale pretežno jedinice mobilisane u Crnoj Gori – na sebe preuzela ulogu agresora.&nbsp;
Zbog te i takve uloge današnja Crna Gora morala bi iskazivati posebnu senzibilnost prema onima koji su u toj agresiji bili žrtve i nikako ne pristajati na reafirmaciju propagandnih matrica Miloševićeva režima. Nasuprot tome, dio režima, u prvom redu Demokrate,danas svakodnevno obnavljaju Miloševićev legat – istorijskim revizionizmom, guranjem prijedloga da se ratnim zločincima poput Pavla Bulatovića dodijele ulice, submisivnim odnosom prema promoterima velikosrpskog hegemonizma ili aktima koje se u Hrvatskoj mogu tumačiti kao neprijateljski, kao što je tzv. Rezolucija o Jasenovcu.&nbsp;
Kad iz punih usta govore o pogubnoj politici „bivšega režima“, Demokrate zapravo isključivo misle na epohu od 1997. do 2020. godine, premda je upravo period od 1990. do 1997, godine najmračniji dio novije crnogorske istorije, vrijeme kad se Crnom Gorom upravljalo s kanabea zločinca Slobodana Miloševića, kad je uvučena u tri rata, kad je kriminal zaposio ulice, privreda razorena a društvo inficirano virusom neofašizma.&nbsp;
Ponikli u omladinskom pogonu SNP-a, partije koju je u Crnoj Gori instalirao Milošević, Demokrate se danas s nostalgijom priśećaju toga perioda, čineći s pozicije moći sve da obnove njegove tekovine, što im – zasad, doduše, bez ratova – lijepo polazi za rukom. I danas se, naime, Crnom Gorom upravlja s kanabea beogradskoga autokrate, i danas se crna hronika svakodnevno puni novim „uspjesima“ Demokrata, privreda se razara a virus novofašizma nanovo prijeti da opustoši crnogorsko društvo.
2. Nakon što je tokom 1991. godine Jugoslovenska narodna armija – stavljajući se pod komandu Slobodana Miloševića – vojnom agresijom zapośela gotovo trećinu teritorije Republike Hrvatske, uz razaranje Vukovara, Dubrovnika i brojnih drugih gradova, s okupiranih teritorija djelova śeverne Dalmacije, Like, Banije, Korduna, Slavonije i Baranje proćerano je, po podacima tužilaštva Suda za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, oko 220.000 građana Hrvatske nesrpskoga porijekla.&nbsp;
U avgustu 1991. godine pod pokroviteljstvom Savjeta ministara Evropske ekonomske zajednice formirana je Arbitražna komisija Mirovne konferencije o Jugoslaviji, poznata pod imenom Badinterova komisija, koja je tako nazvana po njezinom predśedniku Robertu Badinteru, predśedniku Ustavnoga savjeta Francuske. Zadatak Komisije bio je da rješava pravne sporove u vezi s raspadom SFRJ.&nbsp;
Već krajem novembra 1991. godine Badinterova komisija konstatovala je da je SFRJ u procesu raspada, a u mišljenjima koja su uslijedila konstatovana je i nepovredivost granica republika bivše Jugoslavije, čime je otvorena mogućnost da bivše republike, u skladu s mišljenjima koja su formulisana za svaku od njih pojedinačno, ostvare nezavisnost u granicama koje su imale u SFRJ. Sve članice Evropske unije priznale su nezavisnost Hrvatske 15. januara 1992. godine, a hrvatska se zastava 22. maja 1992. godine zavijorila i pred śedištem Ujedinjenih nacija na Ist Riveru.&nbsp;
O marionetskoj paradržavi Republici Srpskoj Krajini, koju je Milošević uspostavio na dijelu teritorije Hrvatske, najbolje govori to što su dva njezina predśednika – Milan Babić i Milan Martić – od strane Međunarodnoga suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osuđena na višedecenijske kazne za ratne zločine kao dio udruženoga zločinačkoga poduhvata koji je „imao za cilj stvaranje jedinstvene srpske države putem nasilnog ukljanjanja nesrpskog stanovništva koje je nastanjivalo područja pod njegovom kontrolom“. Treći krajiški predśednik Goran Hadžić preminuo je tokom suđenja.&nbsp;
Danas nema nikakve sumnje da je paradržavna tvorevina koja je tri i po godine postojala na trećini teritorije Hrvatske bila instalirana te finansijski i logistički održavana iz Beograda. Uostalom, oficiri Srpske vojske Krajine platu su primali s posebne budžetske linije Vojske Jugoslavije, a učešće Službe državne bezbjednosti Srbije u agresiji dokumentovano je i presudom Međunarodnoga rezidualnog mehanizma (MMKS) za krivične sudove u Hagu tadašnjim čelnicima SDB-a Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću.
Stanišić i Simatović tvorci su tzv. crvenih beretki, jedinice koja je pod njihovom komandom a pod raznim imenima i s različitim lokalnim komandantima učestvovala u agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.&nbsp;
3. Operacija Oluja legitimna je vojna akcija kojom je jedna međunarodno priznata država obnovila suverenitet na dijelu svoje okupirane teritorije. Sprovedena je nakon što su iscrpljena sredstva za mirno rješavanje spora, budući da je vojni i politički vrh tzv. Republike Srpske Krajine odbio Plan Z-4 koji je srpskoj manjini u Hrvatskoj nudio izuzetno visok stepen autonomije.&nbsp;
Hrvatska danas s pravom obilježava događaj koji joj je omogućio povratak suvereniteta na okupiranim teritorijama u Dalmaciji, Liki, Kordunu i Baniji te omogućio da se otvori proces mirne reintegracije Baranje i Istočne Slavonije. Time je, tri i po godine nakon što je stekla međunarodno priznanje Republika Hrvatska potvrdila svoj teritorijalni integritet, u granicama u kojima je i priznata.&nbsp;
Rezultati operacije bili su povoljni i za Bosnu i Hercegovinu, budući da je bihaćka enklava koja je od proljeća 1992. u izuzetno teškim prilikama opstajala u potpunom okruženju Srpske vojske Krajine i Vojske Republike Srpske, avgusta 1995. prestala biti u neprijateljskome obruču. Tokom operacije Oluja, nažalost, poginuo je legendarni heroj odbrane bihaćkoga džepa – general Izet Nanić. Dok vojni i politički segment operacije nije moguće osporiti, ostaje otvoreno pitanje njezinih demografskih i humanitarnih posljedica. Činjenica je da je najveći dio srpskoga stanovništva tokom operacije napuštio svoje domove.&nbsp;
Po procjeni UN-a riječ je o 150.000 do 200.000 stanovnika. No, isto tako, činjenica je i da je naredbu o evakuaciji stanovništva s prostora śeverne Dalmacije i Like 4. 8. 1995. godine u 16:45 donio tzv. predśednik Republike Milan Martić. Miloševićeva marioneta koja je učestvovala u pobunjivanju srpskoga stanovništva u djelovima Hrvatske, osoba koja je od strane Međunarodnoga tribunala pravosnažno osuđena na 35 godina za ratne zločine nad nesrpskim stanovništvom, potpisala je i naredbu o evakuaciji srpskoga stanovništva, pokrećući tako humanitarnu katastrofu širokih razmjera.&nbsp;
Presudom Međunarodnoga suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije 2012. odbačena je optužnica protiv generala Anta Gotovine i Mladena Markača za učešće u zločinačkome poduhvatu, čime je skinuta hipoteka s Oluje kao organizovane akcije iseljavanja i likvidacije srpskoga stanovništva iz Hrvatske. Brojnim zločinima počinjenim u toku i nakon operacije bavi se hrvatsko pravosuđe.&nbsp;
Do 2012. godine, kad je izrečena oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču, za djela protiv imovine, masovno paljenje, ubistva i ratne zločine na sudovima u Republici Hrvatskoj osuđeno je 2380 osoba, no pitanje posljedica operacije zahtijeva puni angažman pravosudnih vlasti na otkrivanju nestalih te procesuiranju zločina.
Ako je Crna Gora danas okrenuta u punom kapacitetu ispunjenju uslova za pristupanje Evropskoj uniji, onda je jedan od ključnih izazova pred kojim se nalazi – suočavanje s prošlošću. Suočavanje s negativnom ulogom države u prvoj polovini 90-ih godina i njezina nedvosmislena osuda jedan je od neophodnih koraka u tome procesu.&nbsp;
No aktuelni režim, zaklanjajući se iza parola o EU integracijama, poseže za suprotnim procesom forsirajući gotovo svakodnevno istorijski revizionizam te relativizaciju ili slavljenje ratnih zločinaca i zločina kao poželjne društvene vrijednosti. U tom poslu svoju podmuklu ulogu igra upravo Miloševićev podmladak okupljen u Demokratama, pa iz toga ugla treba čitati i Krapovićevu odluku da umjesto razvijanja dobrosuśedskih i partnerskih odnosa s Republikom Hrvatskom posegne za ignorisanjem poziva i otvorenim provokacijama.&nbsp;

Kako Demokrate obnavljaju legat Slobodana Miloševića

Grupa građana podnijela je krivičnu prijavu Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici povodom postupanja policije tokom protesta kod Vile Gorica, dok je u toku bila dodjela Trinaestojulske nagrade.
Aleksandar Radoman, Momčilo Vujošević, Miloš Šuković, Veselin Bato Radulović i Slobodan Lončarević podnijeli su prijavu protiv više NN lica, službenika Uprave policije, zbog osnovanje sumnje da su izvršili krivlčno djelo zloupotreba službenog položaja, navedeno je u dokumentu u koji je Portal Analitika imala uvid.
- Dana 8. avgusta, ispred Vile Gorica na protestu građana zbog dodjele Trinaestojulske nagrade, uračunljivi, svjesni svojih djela čije izvršenje su htjeli i znali da su njihova djela protivpravna, suprotno Zakonu o unutrašnjim poslovima protivpravno iskoristili službeni položaj i prekoračili službena ovlašćenja na načiun što su prema okupljenim građanima primijenili prekomjernu i nepotrebnu silu, tako što su ij prskali ručnim sprejom sa nadražujićim dejstvom, tzv. biber sprejom, u situacijama kada nije postojala potreba za primjenu tog sredstva ili bilo kog sredstva prinude, pri čemu posebnu bezobzirnost pokazali prema građanima starije dobni, jureći ih prskajući u predjelu oči i lica- stoji u prijavi.
Podnosioci prijave - oštećeni, podsjetili su da su bili među okupljenima na protestu.
- Tokom protesta, više službenika policije je bez opravdanog razloga, nezakonito i nesrazmjerno počelo sa upotrebom ručnog spreja sa nadražujićim sredstvom- poručuje gruđa građana.
Oni dalje podsjećaju da je jedan policijski službenik, u trenutku kada niko od okupljenih građana nije preduzimao bilo kakvu protivpravnu radnju, sprej usmjerio prema licu oštećenog Miloša Šukovića i tom prilikom ga isprskao sprejom po očima.
- Član 99. Zakona o unutrašnjim poslovima propisuje da se ručni sprej sa nadražujićim sredstvom može upotrijebiti ako su ispunjeni uslovi za upotrebu fizičke snage, osim u slučajevima savladavanja pasivnog otpora i da se ručni sprej sa nadražujićim dejstvom može upotrijebiti radi odbijanja napada ili savladavanja aktivnog otpora lica- stoji u prijavi.
U dokumentu, podnosioci prijave predlažu da tužilaštvo sasluša odgovorna lica UP-a, identifikuje i pokrene postupak protiv drugih lica koja su eventualno učestvovala u radnjama krivičnog djela, i da preduzmu sve druge radnje radi donošenja zakonite i pravične odluke.

Grupa građana podnijela krivičnu prijavu: Policijajci zloupotrijebili položaj, nije postojala potreba za korišćenje biber spreja

U savremenim demokratskim društvima, sloboda medija podrazumijeva ne samo pravo na izvještavanje, već i obavezu odgovornog, istinitog i etičkog odnosa prema javnoj riječi. Kada se medijski prostor pretvori u poligon za širenje mržnje, targetiranje neistomišljenika i brutalnu propagandu autoritarnih ideologija, tada više ne govorimo o medijima već o propagandnim mehanizmima sa zadatkom da obesmisle istinu, demonizuju kritičko mišljenje i relativizuju osnovna ljudska prava.
Takvu ulogu u Crnoj Gori, već godinama unazad, besprizorno i sistematski obavlja portal IN4S. U proteklim danima, ovaj propagandni servis poznat po agresivnoj promociji velikosrpske i proruske političke agende, orkestrirao je još jedan brutalni napad - ovoga puta na profesora FCJK Adnana Čirgića, predśednika Crnogorskoga PEN centra. Povod za ovu hajku bilo je saopštenje PEN-a kojim se traži poštovanje ljudskih prava bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, koji se, prema dostupnim informacijama, nalazi u krajnje teškom zdravstvenom stanju zbog sovjetske prakse tužioca Šoškića i uprave UIKS-a.
Zamjerka koja se Čirgiću i njegovim kolegama stavlja na teret jeste to što se usuđuju da dignu glas protiv institucionalne represije i za poštovanje osnovnih ljudskih prava. IN4S, međutim, u maniru najgorih autoritarnih režima, reaguje upravo onako kako se u prošlosti reagovalo na moralni autoritet: pokušajem njegove kompromitacije, javnim linčom i sistematskom demonizacijom.
Ono što posebno zabrinjava jeste metodologija napada. Tekstovi IN4S-a nijesu puke kritike, oni predstavljaju oblik digitalnog linča, oblikovanog u skladu s obrascima poznatim iz ruskih i srpskih propagandnih brloga: difamacija, ruganje, iskrivljavanje stvarnosti, te organizovana dehumanizacija mete. Ne treba zanemariti ni dugoročnu kampanju protiv FCJK i svih koji se zalažu za crnogorsku jezičku, kulturnu i političku samobitnost, jer za njih, svaki oblik evropske orijentacije i građanske demokratije predstavlja neprijateljsku ideologiju.
Važno je takođe razobličiti iluziju da se ovim sadržajima upravlja isključivo iz krugova koje simbolizuje rektor Božović. Medijski inženjering koji IN4S sprovodi godinama unazad ima jasne političke, ideološke i bezbjednosne korijene, a Gojko Raičević, koji bradom i stomakom stoji iza tehničkog i uređivačkog aparata ovoga glasila, samo je jedan od vidljivih eksponenata tog agenturnog sistema finansiranog od crnih fondova duboke srpske države koja rovari mir na Balkanu. Njegov javni i ideološki profil, izgrađen na ekstremnom nacionalizmu i šovinističkim obrascima, razotkriva prirodu propagande koju IN4S proizvodi.
U tom smislu, IN4S je više od medijske aberacije, on je simptom duboke političke patologije koja ne priznaje pluralizam, ne priznaje ljudska prava, ne priznaje civilizacijski okvir moderne Crne Gore. U njegovim tekstovima ne nalazimo tragove novinarstva, već mehanizme javnog huškanja koje podśeća na najgore propagandne prakse iz XX vijeka. Nije preuveličano povući paralelu sa ozloglašenim Völkischer Beobachterom (da nam se ne naljuti polupismeni g. Simunović iz NSD) nacističkim glasilom koje je označavalo "neprijatelje naroda", pripremajući ih za društvenu i fizičku eliminaciju.
Zato je nužno da se akademska, medijska i civilna zajednica u Crnoj Gori suprotstavi ovakvom govoru mržnje i političkoj instrumentalizaciji medija. Jer ćutnja pred ovakvim pojavama nije neutralnost, to je saučesništvo.
Ako se ne usprotivimo danas, śutra će se ova logika nasilja preseliti i na druge sfere društva, produbljujući polarizaciju i otvarajući prostor za novu autoritarnu regresiju. A cijena koju će društvo platiti za taj istorijski pad biće previsoka.
P. S. Svjetska PEN porodica se prvi put globalno ujedinila kao antifašistička akcija, posredstvom velikana poput Tomasa Mana. I to je očigledno ono što anonimnim autorima još jedne hajke na Adnana Čirgića posebno smeta, demaskirajući njihovu u osnovi fašističku prirodu. Zato im poručujemo - nema te sile koja će PEN centar skrenuti s antifašističke staze niti tog anonimnog huškača koji će ućutkati slobodomisleće građane poput Adnana Čirgića!

Medijska patologija kao instrument političke represije: slučaj IN4S i napad na Adnana Čirgića

Svi znamo tu scenu: Čaplinov veliki diktator igra se globusom. Čovjek drži svijet u rukama i misli da s njim može šta hoće. Okreće ga, šutira, baca, on mu se poslušno vrati na dlan.
Eto, tako zamišljam onaj kružok koji sebe naziva Demokratama. Vidim ih, čim se osam, skakuću, plešu sami sa sobom, opijeni snovima o konačno osvojenoj moći i totalnoj kontroli nad svim i svakim. Zahvaljujući funkcije nedoraslom premijeru Spajiću, svi njihovi snovi postali su stvarnost, pa sad lagodno laskaju svojoj narciosiodnoj prirodi sazdanoj od sujete i fantazija, uvjereni da im ovaj naš svijet pripada u potpunosti.
Priznajem, ta slika me zabavlja. Lagodnije se nasmijati nego priznati da je zastrašujuće to što nam državom, a posebno bezbjednošću, upravlja grupa ostrašćenih ljudi oskudnog znanja, upitnih vrijednosti, dvostrukih standarda, koja ne podnosi kritičku misao, a kamoli riječ. Monopol na istinu je,konačno , njihov . Ali, kada vidim kako neke njihove nebuloze završavaju u krivičnim prijavama “oslobođenog” Tužilaštva, prođe me jeza.
Onomad je jedan diplomac Megatrenda, tog omiljenog “univerziteta” Demokrata, na kojem se znanje stiče bez mnogo napora, targetirao novinare kao plaćenike. Juče, ništa manje nego SDT, obavještava da sve nezavisne medije koji ne idu niz dlaku aktuelnoj vlasti, Crkvi Srbije posebno, uređuje biznismen kojem se na teret stavljaju kriminalne radnje. O tom čovjeku ne znam ništa. Šansa da nam se putevi ukrste, čak i u ovoj državi od pedlja, ravna je nuli, ali izgleda mi da je posrijedi čovjek mnogih talenata. Po SDT-u , taj je upravljao paralelno i državom, i kriminalom, i medijima. A sve smo kadrovski oskudni ?!
Ipak, mene od cijele te optužnice jedino zanimaju – mediji. Tačnije, sloboda. Imam utisak da je SDT , razapet između oltara i partijskih saopštenja, napravio neku svoju mapu, svoj globus kojim se poigrava. Targetirajući medije, odnosno slobodu govora, tužilaštvo je pokazalo da mu je draže da izmišlja neprijatelje nego da se bavi stvarnim problemima. Lista onoga o čemu ćute, onoga što se prave da ne vide ili svjesno ignorišu, proteže se unedogled – od govora mržnje do otvorenog ponižavanja države pod maskom svetosti. Izgleda da je SDT odabralo da herojski zaćuti pred moćnima, a zagrmi na slobodne. Kao da time žele da odagnaju svoj strah da nijesu dvoljno dobri glavnom atamanu u ovoj državi, Crkvi Srbije.
I zato, napad na medije. Ne na one koji lažu, huškaju, manipulišu i šire mržnju.
Već na one koji misle. Koji sumnjaju. Koji pitaju. Bez trunke stida, s visine moći bačena je etiketa. Stari recept, kad ne znaš kako da ućutkaš glasove koji smetaju, proglasi ih plaćenicima. Dovedi ih u vezu s kriminalom. I,eto dobro obavljenog posla. Odavno znamo, u Crnoj Gori svako ko digne glas protiv ovakve vlasti, posebno crkve, postaje meta.
Svaki slobodan ton mora biti označen. Jer u zemlji poslušnih, a takvi postajemo, svaka sloboda govora je provokacija.
Ima u tome i nešto groteskno. Čini se da ni u SDT-u ne primjećuju koliko su slični Čaplinovom diktatoru, okreću svoj globus uvjereni da vladaju svijetom. Kao da ne vide da se igraju balonom od kojeg, kad pukne, baš kao i onaj velikog diktatora, neće ostati ništa. Raspršiće se iluzija o moći koja je, uvijek se ispostavi, najprolazija obmana na svijetu. Razlika je samo u tome što je Čaplinov diktator bio komedija. Ovi naši postaju ozbiljna prijetnja najvrednijem civilizacijskom dostignuću. Slobodi.
Zato nestrpljivo čekam najavljenu tužbu Antene M.
Ne zato što vjerujem da ona može ovo SDT vratiti na staze profesionalizma , već zato što svaka institucija koja prekorači granicu mora biti pozvana da sve činjenično potkrijepi i objasni – pred zakonom. Ne pred oltarom.

Naši mali diktatori

Meni je jasno da vas je strah što ćemo mi i dalje raditi kako smo radili. Jer, navikli ste da se u Crnoj Gori sve zaboravi za tri, do četiri dana. Akcija – ide! I mislite: nema više priče o tome što je, recimo tunel koji je prokopan do depoa Višeg suda u srcu Podgorice, gdje se na pedeset metara nalaze zgrada Vlade, Skupštine, &nbsp;Ustavnog suda i Centralne banke, zatrpan, a samim tim i svi dokazi u njemu.&nbsp;
A ko je kriv? Nikada nećemo znati, a ovi kojima je suđeno zbog toga, oslobođeni su. Dokazi, kako bi se pronašao onaj koji zaista jeste kriv za to, pod zemljom su.
<h2>SAKRALNI KOLJAČ I NJEGOVI ČUVARI&nbsp;</h2>
Za to vrijeme bronzani Pavle Đurišić mirno spava u manastiru Đurđevi stupovi. Mirni su i Metodije Ostojić i iguman, koji voli da vrijeđa Berance, kod kojih je inače u gostima, Danilo Trpčevski. Vjeruju da će svi zaboraviti kako su, valjda vjerujući u Boga, u manastir sakrili izliveni kip da ih podsjeća na ratnog zločinca koji je, prema zvaničnim istorijskim dokumentima sa njegovim potpisom, ubio više od osam hiljada Muslimana – žena i djece. Hrišćanski.
Možda je Trpčevski u međuvremenu i dobio državljanstvo, pa više nije gost, mada se on odavno osjeća kao da je kod kuće, više nego mnogi od nas koji sopstvenu zemlju i mržnju u njoj više ne prepoznajemo.&nbsp;
Evo, ministar policije Danilo Šaranović, prije neki dan je potpisao još jedno državljanstvo i to za - vjerovali ili ne - crkvenog fotografa i urednika. Ne znam da li je to deficitarno zanimanje, niti može li fotograf i urednik, ukoliko nije, ono baš, svjetski poznat, a zadužio je Crnu Goru, dobiti počasno državljanstvo. Ali, mogli su nas pitati, sigurno bi našli nekog dobrog za tu poziciju među građanima Crne Gore. Osim ako mora biti podoban i ideološki ostvaren po mjerilima Crkve.
Tajni podatak nije, da se odmah ogradim, jer sve je aminovalo Ministarstvo kulture i medija i javilo, kome, nego predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću, koji je na zahtjev Crkve to tražio. E sad, možda stvarno nema ništa loše u tome što Ministarstvo policije i ovo zaduženo za kulturu i medije ažurno rade svoj posao.&nbsp;
Brine, ipak, što to nije uvijek tako, pa kip Pavla Đurišića, recimo, može mirno da spava. Samo ne znamo je li mu soba baš u konaku ili nekom drugom dijelu manastira, jer Metodije Ostojić ne da ključ. Kako smo samo brzo zaboravili da živimo u zemlji u kojoj je moguće da Metodije traži policiju na telefon, oni mu se javljaju, a on im objašnjava šta sud treba da radi. Neprocjeljivo.
<h2>POLITIKA ZABORAVA&nbsp;</h2>
Još brže smo zaboravili da su hrana, režije, renta i usluge za tri godine poskupili 30 do 70 odsto, da je godišnja stopa inflacije u julu iznosila 4,7 odsto, a da je stopa inflacije skoro duplo veća nego u državama Evropske unije.&nbsp;
Po nekim grupama proizvoda i usluga cijene u Crnoj Gori i osam puta imaju veće stope rasta. Samo su Rumunija i Estonija gore od nas. Stvarni je Monstatov podatak, ne tajni.
Otkad, eto nijeste čitali o lažnim i kupljenim diplomama, na primjer. Možda nikom i nije važno što zajedno, sa onim beskonačnim studentima, državu vode i oni koje nije ni sramota da nose falsifikovano „znanje“. &nbsp;Šta će nam znanje, ionako smo planirali da u Glavnom gradu umjesto škola i vrtića napravimo još nekoliko crkvi, pa &nbsp;da možemo da zapošljavamo fotografe i urednike.
Možda, za ta deficitarna zanimanja ima mjesta i u Elektroprivredi Crne Gore, Solaru, CEDIS-u CGES-u. Što da ne, fotograf i urednik trebaju svima. A elektroenergetskom sektoru posla i zapošljavanja uvijek ima. Šta su još dva tri mjesta, na hiljade novozaposlenih u proteklih pet godina? Uostalom, bolje posao, sigurnije je, jer od donacija koje ove državne kompanije daju ne može da se planira život.&nbsp;
Ukoliko nijeste Srpska pravoslavna crkva, jer ipak njima treba minimalno nekoliko stotina hiljada eura, dok su čuvari ,,srpskog sveta“, oni ,,Noćni vukovi“ ili bratstvo ,,Zavetnici Tvrdoš“ mnogo skromniji...
E sad bi jedan ministar rekao kako mi njega ne finansiramo. Ali pošto je bila ova akcija onda bi i o tome trebalo da se prestane govoriti. Kako se krčme naše pare, koje vrijedno zaradimo, pa platimo državi porez, Elektroprivredi i svima ostalim račune a oni široke ruke i za donacije i za sopstvene plate, putovanja i „peglanja“ poslovnih kartica gdje god stignu i kako stignu.
Ali dobro, što bi mi sad o tome pisali, jer sigurna sam da sve više zanima kako je bilo na kolegijuma ovih medija o kojima se raspituju po Specijalnom državnom tužilaštvu i Specijalnom policijskom odjeljenju. A kad se raspitaju, onda advokatima zabrane da pričaju o tome, a sve što su istraživali ispričaju svojim novinarima. Ovo je toliko nestvarno da ću razumjeti, ako ne razumijete što piše. &nbsp;&nbsp;
Mogu samo da govorim kako je bilo na kolegijumu redakcije Informativnog programa Televizije E. Mi smo pričali baš o ovim temama i kako ćemo nastaviti da govorimo o njima, pričali smo i zašto je važno to raditi, jer smo svjesni da bez toga nikada nećemo biiti demokratsko, građansko, osvješteno i samostalno društvo. Nije, baš da nijesmo pominjali kako nije, u namanju ruku, kolegijalno tagetirati kolege i kako je novinarska solidarnost kao i uvijek u blatu. Možda nam je bilo iznenađenje zato što smo se uvijek trudili, pa i kada je bilo rezona da ne pišemo o drugim medijima, osim ako ne zadovoljavaju elementarni kriterijum - da su vijest, poput sudskih presuda, recimo, ali i one su se zaboravile.
Nego, nijesam primjetila da se ministarka kulture oglasila da kaže „ljepo se igrajte“, uzmite da prepisujete te skaj prepiske, jer vam ih je neko dao zarad svog političkog, a možda i materijalnog cilja, i to zovite istraživačkim novinarstvom... Usput: smislite priču o ekstremistima, targetirajte ljude jer vam se može, a oni vam se ne sviđaju ili vam je i to neko rekao da tako treba ili mora.&nbsp;
I to je OK u ovoj današnjoj prelijepoj zemlji, a srušenoj državi.

Divna zemlja mučnog zaborava

Evropski proizvođač aviona Airbus zvanično je oborio istorijski rekord Boeinga po broju isporučenih aviona, pokazuju objavljeni podaci britanske analitičke kuće Cirium.
Prema tim podacima, Airbus je novom isporukom aviona modela A320 kompaniji Flynas iz Saudijske Arabije dostigao brojku od ukupno 12,26 hiljada isporučenih letjelica ovog tipa počev od 1988. godine, kada je serija A320 ušla u komercijalnu upotrebu.
Time je premašen višedecenijski rekord američkog konkurenta Boeinga i njegove serije 737, prenosi Tanjug.
Airbus se još nije zvanično oglasio povodom rezultata koji je potvrdio vodeći analitičar tržišta letilica Rob Moris.
&nbsp;Evropska kompanija je u prvoj polovini godine zabilježila stabilan rast prihoda i značajne narudžbine novih aviona, a tom prilikom je potvrdila ranije projekcije za cijelu godinu, prilagođenu dobit prije kamata i poreza (EBIT Adjusted) od približno sedam milijardi eura, navodi se na veb stranici Airbusa.
Boeing je početkom mjeseca saopštio da će 29. oktobra objaviti svoje rezultate za treći kvartal.

Airbus oborio istorijski rekord Boeinga po broju isporučenih aviona

Imamo duple aršine u postupanju Specijalnog državnog tužilaštva. U sky prepiskama pominju se specijalni tužilac Vukas Radonjić, pominju Dritana Abazovića, Demokrate bezbroj puta, a te ljude niko nikad nije pozvao da ih sasluša, kazala je u sinoćnjoj emisiji "Na kraju dana", Danica Nikolić, glavna i odgovorna urednica M portala.
Komentarišući poslednja hapšenja i etiketiranja jednog broja slobodnih i nezavisnih medija, a biznismenu Aleksandru Mijajloviću navodno uređivanje istih, Nikolić podsjeća kako se postupalo kada je objavljena prepiska u kojoj danas specijalni tužilac Vukas Radonjić dogovara ishod krivične prijave.&nbsp;
- Mi smo objavili jednu sky prepisku, u više navrata smo je objavljivali, koja se tiče portparola SDT-a Vukasa Radonjića i on je saslušavan tim povodom. Naravno nije demantovao te sky prepiske i saopštio je da je saslušavan. Ne znamo šta je sa tim predmetom. Vukas Radonjić u toj prepisci dogovara ishod krivične prijave, koja je podnijeta protiv jednog od pripadnika jednog klana. Ne samo što to dogovara, nego se iz sky prepiske vidi da je njegovu svadbu praktično platio jedan od najtraženijih ljudi u Crnoj Gori, a to je bivši policijski funkcioner Ljubo Milović. Vukas Radonjić je saslušan, pušten, radi svoj posao dan danas. Bavi se velikim, ozbiljnim predmetima. I sa tim se ništa dalje nije desilo - kazala je Nikolić.
A sa druge strane, ukazuje Nikolić, imamo ekspresno hapšenje tužiteljke Andrijane Nastić, koja je posle saslušanja puštena i oduzet joj je pasoš.&nbsp;
- Odavala tajne podatke. Pa čekajte, ovaj čovjek je dogovarao ishod presude. &nbsp;Oko Ljuba Milovića imamo takvu hajku koja traje pet godina, ne znamo gdje je, šta je.. Traže ga svi, Interpolova potjernica je za njim raspisana. I to je kao u redu. U redu je da taj tužilac i dalje radi svoj posao u SDT-u koje je rang više od VDT-a u kojem radi tužiteljka Nastić. Imamo duple aršine, to je sasvim jasno. Jasno je da je revanšizam na sceni - istakla je glavna i pdgpvprna urednica M portala.
Upravo zato što to imamo na scceni, ocjenjuje ona, jako je važno da imamo slobodne medije, kritičke medije, koji će se baviti ovim stvarima.
Podsjetila je i da u sky prepisci koju je objavio M porta, pripadnici kavačkog klana govore o tome kako imaju tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu koji će završiti presudu, i da se ispostavlja da je to tada bio Radonjić.
- U sky-ju pominju se specijalni tužilac Vukas Radonjić, treća lica ga pominju, pominju Dritana Abazovića, novinarku koja potpisuje ove "spektakularne" tekstove. Treća lica pominju i Demokrate u bezbroj slučajeva i vrlo često... Te ljude niko nikad nije pozvao da ih sasluša -naglasila je.
Da su u pitanju dupli aršini u postupanjima, jasno je, smatra Nikolić, i iz slučaja bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića koja u sky prepiskama navodno pominju treća lica.
- Njih nema kao direktnih učesnika, nismo ih vidjeli, a vjerujem ni da nećemo. Oni su u Istražnom zatvoru godinu i po dana, ne služe kaznu nego su u istražnom. Pritvor se pretvorio u kaznu. Oni su u zatvoru, a ovi ljudi koje pominju treća lica niko ne saslušava. Dakle, za njih je dozvoljeno da ih treća lica pominju, a ove nije dozvoljeno. Isto je riječ o visokim državnim funkcionerima, novinarima itd. O čemu se ovdje radi. Kakvo mi to Specijalno državno tužilaštvo imamo - pita se Nikolić.
Govoreći o nejednakom odnosu prema medijima od strane institucija, Nikolić kao primjer navodi zahtjev koji je uputila Višem sudu da joj dozvoli da snimi intervju sa pritvorenikom, bivšim predsjednikom Opštine Budva Milom Božovićem. Ona je to uradila nakon što je Javni servis emitovao intervju sa optuženim Duškom Kneževićem.
- Kakav je to odnos prema medijima, Javnom servisu dozvolili da snimi intervju sa optuženim Duškom Kneževićem, a meni ne dozvoli da radim intervju sa Milom Božovićem koji sam tražila. Nisu htjeli da mi dozvole, jer bih pravila gužvu. Dakle kamere televizijske ne prave gužvu, ali ja jedna koja dolazim bez kamera jer pišem, pravim gužvu i pravim problem obezbjeđenju zatvora da održava red. Zamislite taj odnos. I to vam neko mrtav ozbiljan pošalje kao odgovor institucije, a tražili ste da vam se omogući isti tretman kao RTCG. Ništa manje ništa više - istakla je Nikolić.
Na kraju glavna i odgovorna urednica M portala konstatuje da upradamo u jedan haos.
- Oni proizvode toliko skandala da više ne možemo da ispratimo liniju jednog od njih - dodala je.
Ovo je impresivan popis ludila, kratko je prokomentarisao glavni i odgovorni urednik AnteneM, Darko Šuković, nakon navoda koje je iznijela Nikolić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D6du9Kiz9pLE&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Nikolić: U prepiskama se pominju Demokrate, Abazović, Radonjić koji završava presude i niko ih ne saslušava, Šuković: Ovo je impresivan popis ludila

Državni sekretar u Ministarstvu finansija, kojim rukovodi Novica Vuković, biće PES-ov bot Tarik Turković, saznaje Portal ETV.
On bi na toj poziciji trebalo da naslijedi Bojanu Bošković, koja, prema informacijama Portala ETV, prelazi na funkciju državne sekretarke u Ministarstvu evropskih poslova, na čijem je čelu Maida Gorčević.
Tarik Turković je, kako se u narodu kaže, "bot tviteraš" Pokreta Evropa sad — poznat po tome što zdušno brani ekonomske politike Vlade Milojka Spajića. Na mreži Iks svakodnevno je prisutan i izuzetno aktivan u podršci svim politikama PES-a, ali i u kritikama na račun prethodne vlasti.
Kao prepoznatljiv bot PES-a, Turković svakodnevno u više navrata dijeli objave ministara i poslanika Pokreta, pokušavajući da njihove politike predstavi u najboljem svjetlu, dok istovremeno koristi priliku da za sve negativno optuži vlast prije avgusta 2020. godine.

PES-ov "bot" Tarik Turković biće državni sekretar u Ministarstvu finansija

Bivši ministar odbrane i funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS) &nbsp;Predrag Bošković pušten je da se brani sa slobode nakon saslušanja u Višem sudu.
Ovu odluku donio je sudija za istragu Goran Šćepanović.
Bošković ima obavezu da se povremeno javlja državnom organu.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FEie5EqL6YTQ&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Advokat Mihailo Volkov kazao je novinarima ispred Višem suda da je Predrag Bošković na saslušanju obesmislio ono što mu je stavljeno na teret naredbom za sprovođenje istrage.
- Sudija za istragu mu je odredio mjeru povremenog javljanja državnom organu. Takvim načinom sudija za istragu i Viši sud su dali ocjenu na sve ono što je stavljeno bilo prijedlogom za određivanje pritvora - kazao je Volkov.
Naglasio je da je prethodnih dana u više navrata isticao na što se odnosi ovaj postupak.
- Ako vam samo kažem da su Predrag Bošković i Aleksandar Mijajlović razmjenjivali poruke oko zdravlja sada pokojnog mitropolita Amfilohija, oko onoga što je objavljeno u medijima, iznosili neke svoje stavove i da se sva inkriminacija svela na to da je Predrag Boškovic poruku koju je dobio od partijskih aktivista iz Berana proslijedio Aleksandru Mijajloviću - i ako je to sve zavrijedilo da Bošković bude lišen slobode i doveden kod sudije za istragu kao najveći kriminalac - uz sve ono što se dešava u Crnoj Gori ovih dana - onda je sve nejasno - &nbsp;rekao je Volkov.
Bošković je uhapšen juče ujutro na aerodromu u Podgorici, kada se vraćao sa puta. Bošković je saslušan u Specijalnom državnom tužilaštvu u svojstvu osumnjičenog za krivično djelo stvaranja kriminalne organizacije.
U cjelosti je negirao izvršenje djela i iznio kratku odbranu.

Bošković pušten da se brani sa slobode

Udružena zločinačka akcija koncerna Vijesti, Specijalnog državnog tužilaštva i Specijalnog policijskog odjeljenja, potpomognuta Demokratama. Ovim riječima, urednica Istraživačke redakcije Portala ETV, Kaćuša Krsmanović u sinoćnoj emisiji "Na kraju dana" okarakterisala je posljednja hapšenja i targetiranje slobodnih i nezavnisnih medija na način da ih biznismen Aleksandar Mijajlović navodno uređuje.
- Najvažnije u ovoj priči je ono što je objavio koncern Vijesti. Ovo je udružena zločinačka akcija koncerna Vijesti, SDT-a i SPO, potpomognuta Demokratama. Jer pogledajte u uratku u Vijestima, to je rječnik Borisa Bogdanovića, glasnogovornika i ideologa Demokrata. To je jedna bolesna, opasna konstrukcija - istakla je Krsmanović.
Podsjetimo, iako je postupak tajan i obavezuje sve strane, ali i medije da ne iznose bilo kakve podatke, koncern Vijesti je nonšalantno, bez ikakvih posljedice, objavio navode iz naredbe za sprovođenje istrage.
U medijima se potcrtavaju i rodbinske veze privedenih u akciji SDT-a i SPO, biznismena Aleksandra Mijajlovića i tužiteljke Andrijane Nastić, za šta Krsmanović smatra da je pokušaj diskreditacije tužiteljke.&nbsp;
- To je zbog naroda. Da se pojača taj utisak - &nbsp;zamislite sad gospodin Mijajlović, taj svemoćni i jedna tužiteljka. Ali, ne bilo koja tužiteljka, ono što je ključ to je tužiteljka koja je postupala u dva masovna zločina u Crnoj Gori. Ta tužiteljka nije postupala u oba ta predmeta tako što je rekla - &nbsp;idem ja, nego je spletom okolnosti ona bila dežurna tog dana. Znači pukim slučajem se našla, ni kriva ni duna, &nbsp;u dva velika predmeta. I treba je povezati sa Mijajlovićem, koji navodno uređuje slobodne i nezavisne crnogorske medije. Treba je diskreditovati - poručila je urednica Portala ETV.
Prema njenim riječima, razlog za diskreditaciju Nastić krije se u naumu da se ona isključi iz slučajeva masakra na Cetinju.&nbsp;
- Gospodin Spajić prije 15ak, 20 dana konačno je primio porodice žrtava cetinjskih masakara. Zar nije indikativno da upravo u trenutku kada treba da se dogodi odgovor Spajića tim familijama, jer im je on obećao skoriji odgovor, vi krećete &nbsp;u ovu akciju i tužiteljku koja je postupala u oba slučaja povezujete sa tim "strašnim" Mijajlovićem, uvezuju ga kao čovjeka koji je na čelu crnogorskim medija, uređuje ih. On ima svoje pipke u tužilačkoj organizaciji preko strica. U Crnoj Gori brat i sestra od strica, u našim tradicionalnim okvirima je rod rođeni. I onda na taj način treba diskreditovati tužiteljku i isključiti je iz oba slučaja - kazala je Krsmanović i dodala da pretpostavlja da će se to desiti sada kada je terete da je "odavala tajne informacije svom bratu od strica i na taj način urušavala bezbjednosni sistem Crne Gore".
Smatra da je vrlo indikativno zašto tužiteljku Nastić žele da isključe.
- Mislim da treba svima da nam je jasno zašto žele da je isključe. Zato što tužiteljka Nastić, vjerovatno raspolaže nekim podacima, za koje oni ne žele da dođu do javnosti ili je tražila neke podatke, vještačenja, za koja su oni svjesni što će da proizvedu i koji rezultat i nije poželjno da ona bude u posjedu tih informacija. I onda je isključite iz tog predmeta &nbsp;i angažujte podobnog tužioca po volji Novovića, Šukovića, Demokrata, crkv.e. I vi ste zatvorili priču o ta dva masakra na Cetinju. Potpuno sam sigurna da ovaj tajming nije nimali slučajan - ocijenila je Krsmanović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D6du9Kiz9pLE&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Tag: aleksandar-radoman

Radoman: Najveći problem crnogorskog društva razorna ideologija koja je stajala iza pokreta koji je 2020. uspio da promijeni vlast

Poslije mnogo godina i ljeta vojvoda se kroz Berane šeta

Perović imao bezbroj prilika da poklekne, a ni u jednoj se nije ni okliznuo

Selektivna pravda

Crkva Srbije i Mahmud-paša

Genocid uživo

Neophodna je hitna reakcija povodom djelovanja episkopa CS Metodija

Kako Demokrate obnavljaju legat Slobodana Miloševića

Grupa građana podnijela krivičnu prijavu: Policijajci zloupotrijebili položaj, nije postojala potreba za korišćenje biber spreja

Medijska patologija kao instrument političke represije: slučaj IN4S i napad na Adnana Čirgića

Radoman: Najveći problem crnogorskog društva razorna ideologija koja je stajala iza pokreta koji je 2020. uspio da promijeni vlast

Naši mali diktatori

Divna zemlja mučnog zaborava

Airbus oborio istorijski rekord Boeinga po broju isporučenih aviona

PRATITE TVe UŽIVO