U jednoj od onih knjiga koje su i dokument vremena ali i njegovo moćno literarno (intimno) tumačenje, Sarajevo blues, Semezdin Mehmedinović opisuje Karadžićeve ratne propagandne laži kako je stadion Koševo pretvoren u konclogor za mučenje Srba. "Nije to Radovan smislio da obmane svjetsku javnost, veli Mehmedinović, on zna da će ona brzo otkriti laž. Nije ga briga što je on lažov, ni što će o njemu misliti bijeli svijet. Njemu je važno da njegovi sunarodnici povjeruju u to".
Karadžićeva propagandna mašinerija - čiji je periferni protagonist u to vrijeme bio i mlađani Aleksandar Vučić - djelovala je u dva pravca: negirati sve zločine vlastite strane, prikazati ih kao propagandnu laž protivnika i dehumanizovati neprijatelja pripisujući mu najgora zvjerstva.
Tako su svakodnevna terorisanja opsadiranog grada, tone granata i krvavi tragovi snajpera, zločini poput onog u Ferhadiji ili na Markalama, etničko čišćenje Podrinja i Posavine, Keraterm i drugi koncentracioni logori u propagandnom vešeraju Radovana Karadžića prikazivani kao "muslimanska montaža", a nasuprot tim zločinima konstruisane su morbidne laži o Koševu kao konclogoru, o lavovima koji jedu "srpsku decu" u Pionirskoj dolini, o Pimpeku i Hanki Paldum kao upravnicima konclogora i sl.
Uostalom, vojna akcija koja je prethodila genocidu u Srebrenici, u Karadžićevim medijima imenovana je - oslobođenjem. U toj paralelnoj stvarnosti što su je kreirale Karadžićeve propagandne perjanice agresija na Bosnu bila je odbrambeni rat a genocid u Srebrenici - oslobođenje od "muslimanskih fundamentalista".
Jučerašnja izjava Benjamina Netanjahua kako je njemački kancelar Merc podlegao antiizraelskoj propagandi i kako je u Gazi pokrenuta kampanja oslobađanja od Hamasa počiva na istoj matrici bezočne laži na kojoj je počivao i genocidni Karadžićev projekat u Bosni.
Netanjahu besramno laže i ne haje što su te laži prozirne i ubitačne, baš onako kako je lagao Karadžić. I baš kao u Bosni, jedan narod koji brani goli opstanak, narod koji nema rezervnu državu, izjednačen je u bolesnim projekcijama agresora s terorističkom organizacijom a životi miliona ljudi pretvoreni u statističke brojke genocida uživo.
I baš kao u Bosni, u najboljem slučaju licemjerni će kolektivni Zapad (ako ga više uistinu ima) tek ponešto promrsiti o humanitarnoj katastrofi, kao da genocid nema isto značenje u Gazi i ostatku svijeta.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Genocid uživo

Nakon današnje izjave episkopa CS Metodija da će spomenik koljača Pavla Đurišića na čijim je zločinačkim rukama krv više od deset hiljada nevinih ljudi unijeti u crkvu u kojoj će se, kako veli, ljudi okupljati u Pavlovo ime niko se više ne može praviti mutav i neznaven kad je u pitanju zločinačka misija Crkve Srbije. Da, Crkve Srbije a ne Srpske pravoslavne crkve, jer je prilikom otkrivanja spomenika monstrumu Đurišiću i faktičke najave njegove beatifikacije intonirana himna države Srbije.
U hrišćanskim crkvama, u monoteističkim hramovima uopšte, ljudi se okupljaju u ime Božije. Na poziv ne koga drago no na poziv episkopa Crkve Srbije ljudi će se u beranskoj crkvi okupljati ne u Božije ime no u ime koljača Pavla Đurišića, čije su zasluge: etničko čišćenje muslimana, brutalna borba protiv antifašista boraca i njihovih jataka, služenje nacistima i fašistima te rad na utapanju Crne Gore u Veliku Srbiju kao konačni cilj četničkoga pokreta.
Postupak episkopa Metodija svjedoči o tome da Crkva Srbije nije hrišćanska nego četnička, suštinski antihrišćanska i antiteistička jer krši makar četiri od ukupno deset Božijih zapovijesti. Pritom uvodi antiteističko idolopoklonstvo čovjeku koji spada u sâm svrh svjetskih zlikovaca Drugoga svjetskoga rata.
Građani Crne Gore koje je godinama zavodila ta satanistička sekta koja količinom prolivene nevine krvi za Veliku Srbiju mjeri martirstvo svojih svetaca i velikomučenika moraju osvijestiti misiju te pseudohrišćanske religijske institucije i makar joj prezirom iskazati odnos koji joj Crna Gora duguje. U suprotnom, saučesnici ste promotera zločina, genocida i etničkoga čišćenja, pastva ste crkve koja se okuplja ne u Božije no u Pavlovo ime, kako to reče jedan od prvosveštenika - Metodije Ostojić.
Hitnu reakciju na njegove izjave treba tražiti od svih političkih faktora - kako onih koji su juče, s pozivom na zakon a ne na istorijske činjenice, tražili uklanjanje spomenika tako i čelnika bezbjednosnog sektora iz reda Demokrata koji su izgleda biber sprej potrošili uoči trinaestojulskoga protesta pa nemaju čime razagnati rulju koja podriva ustavne temelje crnogorskoga društva i slavi heroje nestanka crnogorske države.

Neophodna je hitna reakcija povodom djelovanja episkopa CS Metodija

U moru skandala kojima nas svakodnevno obasipa aktuelni marionetski režim u Crnoj Gori, gotovo da je neprimijećeno prošla još jedna, ovaj put međunarodna provokacija u režiji Demokrata. Ministarstvo odbrane Crne Gore, na čijem je čelu Dragan Krapović, odbilo je zvanični poziv Republike Hrvatske da pošalje vojnu delegaciju na obilježavanje 30-godišnjice vojne operacije Oluja.
Zašto je ovo prvorazredni međunarodni skandal?
1. Crna Gora je danas članica najsnažnije vojno-bezbjednosne alijanse na svijetu – NATO. Dakle, Crna Gora i Hrvatska danas su saveznice pa bi to trebalo da znači da ne samo da dijele zajedničke odbrambene interese već i poštuju zajedničke principe i vrijednosti. Jedan od tih principa je i nepovredivost državnih granica te obaveza svih članica Alijanse da u slučaju spoljnjega napada na neku od članica sve države članice reaguju.&nbsp;
Da su, recimo, 1991. godine Hrvatska i Crna Gora bile članice NATO, Crna Gora bi bila u obavezi da se uključi u odbranu državnoga suvereniteta i teritorijalnoga integriteta Hrvatske, čiju je gotovo trećinu teritorije tokom 1991. godine okupirala Jugoslovenska narodna armija, mimo svih zakona i Ustava tada odumiruće SFRJ. Nažalost, uloga Crne Gore u agresiji na Hrvatsku 1991. godine bila je sramna, budući da je savezništvom sa zločinačkom politikom Slobodana Miloševića legitimisala agresiju i – napadom na Dubrovnik, u kojem su učestvovale pretežno jedinice mobilisane u Crnoj Gori – na sebe preuzela ulogu agresora.&nbsp;
Zbog te i takve uloge današnja Crna Gora morala bi iskazivati posebnu senzibilnost prema onima koji su u toj agresiji bili žrtve i nikako ne pristajati na reafirmaciju propagandnih matrica Miloševićeva režima. Nasuprot tome, dio režima, u prvom redu Demokrate,danas svakodnevno obnavljaju Miloševićev legat – istorijskim revizionizmom, guranjem prijedloga da se ratnim zločincima poput Pavla Bulatovića dodijele ulice, submisivnim odnosom prema promoterima velikosrpskog hegemonizma ili aktima koje se u Hrvatskoj mogu tumačiti kao neprijateljski, kao što je tzv. Rezolucija o Jasenovcu.&nbsp;
Kad iz punih usta govore o pogubnoj politici „bivšega režima“, Demokrate zapravo isključivo misle na epohu od 1997. do 2020. godine, premda je upravo period od 1990. do 1997, godine najmračniji dio novije crnogorske istorije, vrijeme kad se Crnom Gorom upravljalo s kanabea zločinca Slobodana Miloševića, kad je uvučena u tri rata, kad je kriminal zaposio ulice, privreda razorena a društvo inficirano virusom neofašizma.&nbsp;
Ponikli u omladinskom pogonu SNP-a, partije koju je u Crnoj Gori instalirao Milošević, Demokrate se danas s nostalgijom priśećaju toga perioda, čineći s pozicije moći sve da obnove njegove tekovine, što im – zasad, doduše, bez ratova – lijepo polazi za rukom. I danas se, naime, Crnom Gorom upravlja s kanabea beogradskoga autokrate, i danas se crna hronika svakodnevno puni novim „uspjesima“ Demokrata, privreda se razara a virus novofašizma nanovo prijeti da opustoši crnogorsko društvo.
2. Nakon što je tokom 1991. godine Jugoslovenska narodna armija – stavljajući se pod komandu Slobodana Miloševića – vojnom agresijom zapośela gotovo trećinu teritorije Republike Hrvatske, uz razaranje Vukovara, Dubrovnika i brojnih drugih gradova, s okupiranih teritorija djelova śeverne Dalmacije, Like, Banije, Korduna, Slavonije i Baranje proćerano je, po podacima tužilaštva Suda za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, oko 220.000 građana Hrvatske nesrpskoga porijekla.&nbsp;
U avgustu 1991. godine pod pokroviteljstvom Savjeta ministara Evropske ekonomske zajednice formirana je Arbitražna komisija Mirovne konferencije o Jugoslaviji, poznata pod imenom Badinterova komisija, koja je tako nazvana po njezinom predśedniku Robertu Badinteru, predśedniku Ustavnoga savjeta Francuske. Zadatak Komisije bio je da rješava pravne sporove u vezi s raspadom SFRJ.&nbsp;
Već krajem novembra 1991. godine Badinterova komisija konstatovala je da je SFRJ u procesu raspada, a u mišljenjima koja su uslijedila konstatovana je i nepovredivost granica republika bivše Jugoslavije, čime je otvorena mogućnost da bivše republike, u skladu s mišljenjima koja su formulisana za svaku od njih pojedinačno, ostvare nezavisnost u granicama koje su imale u SFRJ. Sve članice Evropske unije priznale su nezavisnost Hrvatske 15. januara 1992. godine, a hrvatska se zastava 22. maja 1992. godine zavijorila i pred śedištem Ujedinjenih nacija na Ist Riveru.&nbsp;
O marionetskoj paradržavi Republici Srpskoj Krajini, koju je Milošević uspostavio na dijelu teritorije Hrvatske, najbolje govori to što su dva njezina predśednika – Milan Babić i Milan Martić – od strane Međunarodnoga suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osuđena na višedecenijske kazne za ratne zločine kao dio udruženoga zločinačkoga poduhvata koji je „imao za cilj stvaranje jedinstvene srpske države putem nasilnog ukljanjanja nesrpskog stanovništva koje je nastanjivalo područja pod njegovom kontrolom“. Treći krajiški predśednik Goran Hadžić preminuo je tokom suđenja.&nbsp;
Danas nema nikakve sumnje da je paradržavna tvorevina koja je tri i po godine postojala na trećini teritorije Hrvatske bila instalirana te finansijski i logistički održavana iz Beograda. Uostalom, oficiri Srpske vojske Krajine platu su primali s posebne budžetske linije Vojske Jugoslavije, a učešće Službe državne bezbjednosti Srbije u agresiji dokumentovano je i presudom Međunarodnoga rezidualnog mehanizma (MMKS) za krivične sudove u Hagu tadašnjim čelnicima SDB-a Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću.
Stanišić i Simatović tvorci su tzv. crvenih beretki, jedinice koja je pod njihovom komandom a pod raznim imenima i s različitim lokalnim komandantima učestvovala u agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.&nbsp;
3. Operacija Oluja legitimna je vojna akcija kojom je jedna međunarodno priznata država obnovila suverenitet na dijelu svoje okupirane teritorije. Sprovedena je nakon što su iscrpljena sredstva za mirno rješavanje spora, budući da je vojni i politički vrh tzv. Republike Srpske Krajine odbio Plan Z-4 koji je srpskoj manjini u Hrvatskoj nudio izuzetno visok stepen autonomije.&nbsp;
Hrvatska danas s pravom obilježava događaj koji joj je omogućio povratak suvereniteta na okupiranim teritorijama u Dalmaciji, Liki, Kordunu i Baniji te omogućio da se otvori proces mirne reintegracije Baranje i Istočne Slavonije. Time je, tri i po godine nakon što je stekla međunarodno priznanje Republika Hrvatska potvrdila svoj teritorijalni integritet, u granicama u kojima je i priznata.&nbsp;
Rezultati operacije bili su povoljni i za Bosnu i Hercegovinu, budući da je bihaćka enklava koja je od proljeća 1992. u izuzetno teškim prilikama opstajala u potpunom okruženju Srpske vojske Krajine i Vojske Republike Srpske, avgusta 1995. prestala biti u neprijateljskome obruču. Tokom operacije Oluja, nažalost, poginuo je legendarni heroj odbrane bihaćkoga džepa – general Izet Nanić. Dok vojni i politički segment operacije nije moguće osporiti, ostaje otvoreno pitanje njezinih demografskih i humanitarnih posljedica. Činjenica je da je najveći dio srpskoga stanovništva tokom operacije napuštio svoje domove.&nbsp;
Po procjeni UN-a riječ je o 150.000 do 200.000 stanovnika. No, isto tako, činjenica je i da je naredbu o evakuaciji stanovništva s prostora śeverne Dalmacije i Like 4. 8. 1995. godine u 16:45 donio tzv. predśednik Republike Milan Martić. Miloševićeva marioneta koja je učestvovala u pobunjivanju srpskoga stanovništva u djelovima Hrvatske, osoba koja je od strane Međunarodnoga tribunala pravosnažno osuđena na 35 godina za ratne zločine nad nesrpskim stanovništvom, potpisala je i naredbu o evakuaciji srpskoga stanovništva, pokrećući tako humanitarnu katastrofu širokih razmjera.&nbsp;
Presudom Međunarodnoga suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije 2012. odbačena je optužnica protiv generala Anta Gotovine i Mladena Markača za učešće u zločinačkome poduhvatu, čime je skinuta hipoteka s Oluje kao organizovane akcije iseljavanja i likvidacije srpskoga stanovništva iz Hrvatske. Brojnim zločinima počinjenim u toku i nakon operacije bavi se hrvatsko pravosuđe.&nbsp;
Do 2012. godine, kad je izrečena oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču, za djela protiv imovine, masovno paljenje, ubistva i ratne zločine na sudovima u Republici Hrvatskoj osuđeno je 2380 osoba, no pitanje posljedica operacije zahtijeva puni angažman pravosudnih vlasti na otkrivanju nestalih te procesuiranju zločina.
Ako je Crna Gora danas okrenuta u punom kapacitetu ispunjenju uslova za pristupanje Evropskoj uniji, onda je jedan od ključnih izazova pred kojim se nalazi – suočavanje s prošlošću. Suočavanje s negativnom ulogom države u prvoj polovini 90-ih godina i njezina nedvosmislena osuda jedan je od neophodnih koraka u tome procesu.&nbsp;
No aktuelni režim, zaklanjajući se iza parola o EU integracijama, poseže za suprotnim procesom forsirajući gotovo svakodnevno istorijski revizionizam te relativizaciju ili slavljenje ratnih zločinaca i zločina kao poželjne društvene vrijednosti. U tom poslu svoju podmuklu ulogu igra upravo Miloševićev podmladak okupljen u Demokratama, pa iz toga ugla treba čitati i Krapovićevu odluku da umjesto razvijanja dobrosuśedskih i partnerskih odnosa s Republikom Hrvatskom posegne za ignorisanjem poziva i otvorenim provokacijama.&nbsp;

Kako Demokrate obnavljaju legat Slobodana Miloševića

Grupa građana podnijela je krivičnu prijavu Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici povodom postupanja policije tokom protesta kod Vile Gorica, dok je u toku bila dodjela Trinaestojulske nagrade.
Aleksandar Radoman, Momčilo Vujošević, Miloš Šuković, Veselin Bato Radulović i Slobodan Lončarević podnijeli su prijavu protiv više NN lica, službenika Uprave policije, zbog osnovanje sumnje da su izvršili krivlčno djelo zloupotreba službenog položaja, navedeno je u dokumentu u koji je Portal Analitika imala uvid.
- Dana 8. avgusta, ispred Vile Gorica na protestu građana zbog dodjele Trinaestojulske nagrade, uračunljivi, svjesni svojih djela čije izvršenje su htjeli i znali da su njihova djela protivpravna, suprotno Zakonu o unutrašnjim poslovima protivpravno iskoristili službeni položaj i prekoračili službena ovlašćenja na načiun što su prema okupljenim građanima primijenili prekomjernu i nepotrebnu silu, tako što su ij prskali ručnim sprejom sa nadražujićim dejstvom, tzv. biber sprejom, u situacijama kada nije postojala potreba za primjenu tog sredstva ili bilo kog sredstva prinude, pri čemu posebnu bezobzirnost pokazali prema građanima starije dobni, jureći ih prskajući u predjelu oči i lica- stoji u prijavi.
Podnosioci prijave - oštećeni, podsjetili su da su bili među okupljenima na protestu.
- Tokom protesta, više službenika policije je bez opravdanog razloga, nezakonito i nesrazmjerno počelo sa upotrebom ručnog spreja sa nadražujićim sredstvom- poručuje gruđa građana.
Oni dalje podsjećaju da je jedan policijski službenik, u trenutku kada niko od okupljenih građana nije preduzimao bilo kakvu protivpravnu radnju, sprej usmjerio prema licu oštećenog Miloša Šukovića i tom prilikom ga isprskao sprejom po očima.
- Član 99. Zakona o unutrašnjim poslovima propisuje da se ručni sprej sa nadražujićim sredstvom može upotrijebiti ako su ispunjeni uslovi za upotrebu fizičke snage, osim u slučajevima savladavanja pasivnog otpora i da se ručni sprej sa nadražujićim dejstvom može upotrijebiti radi odbijanja napada ili savladavanja aktivnog otpora lica- stoji u prijavi.
U dokumentu, podnosioci prijave predlažu da tužilaštvo sasluša odgovorna lica UP-a, identifikuje i pokrene postupak protiv drugih lica koja su eventualno učestvovala u radnjama krivičnog djela, i da preduzmu sve druge radnje radi donošenja zakonite i pravične odluke.

Grupa građana podnijela krivičnu prijavu: Policijajci zloupotrijebili položaj, nije postojala potreba za korišćenje biber spreja

U savremenim demokratskim društvima, sloboda medija podrazumijeva ne samo pravo na izvještavanje, već i obavezu odgovornog, istinitog i etičkog odnosa prema javnoj riječi. Kada se medijski prostor pretvori u poligon za širenje mržnje, targetiranje neistomišljenika i brutalnu propagandu autoritarnih ideologija, tada više ne govorimo o medijima već o propagandnim mehanizmima sa zadatkom da obesmisle istinu, demonizuju kritičko mišljenje i relativizuju osnovna ljudska prava.
Takvu ulogu u Crnoj Gori, već godinama unazad, besprizorno i sistematski obavlja portal IN4S. U proteklim danima, ovaj propagandni servis poznat po agresivnoj promociji velikosrpske i proruske političke agende, orkestrirao je još jedan brutalni napad - ovoga puta na profesora FCJK Adnana Čirgića, predśednika Crnogorskoga PEN centra. Povod za ovu hajku bilo je saopštenje PEN-a kojim se traži poštovanje ljudskih prava bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, koji se, prema dostupnim informacijama, nalazi u krajnje teškom zdravstvenom stanju zbog sovjetske prakse tužioca Šoškića i uprave UIKS-a.
Zamjerka koja se Čirgiću i njegovim kolegama stavlja na teret jeste to što se usuđuju da dignu glas protiv institucionalne represije i za poštovanje osnovnih ljudskih prava. IN4S, međutim, u maniru najgorih autoritarnih režima, reaguje upravo onako kako se u prošlosti reagovalo na moralni autoritet: pokušajem njegove kompromitacije, javnim linčom i sistematskom demonizacijom.
Ono što posebno zabrinjava jeste metodologija napada. Tekstovi IN4S-a nijesu puke kritike, oni predstavljaju oblik digitalnog linča, oblikovanog u skladu s obrascima poznatim iz ruskih i srpskih propagandnih brloga: difamacija, ruganje, iskrivljavanje stvarnosti, te organizovana dehumanizacija mete. Ne treba zanemariti ni dugoročnu kampanju protiv FCJK i svih koji se zalažu za crnogorsku jezičku, kulturnu i političku samobitnost, jer za njih, svaki oblik evropske orijentacije i građanske demokratije predstavlja neprijateljsku ideologiju.
Važno je takođe razobličiti iluziju da se ovim sadržajima upravlja isključivo iz krugova koje simbolizuje rektor Božović. Medijski inženjering koji IN4S sprovodi godinama unazad ima jasne političke, ideološke i bezbjednosne korijene, a Gojko Raičević, koji bradom i stomakom stoji iza tehničkog i uređivačkog aparata ovoga glasila, samo je jedan od vidljivih eksponenata tog agenturnog sistema finansiranog od crnih fondova duboke srpske države koja rovari mir na Balkanu. Njegov javni i ideološki profil, izgrađen na ekstremnom nacionalizmu i šovinističkim obrascima, razotkriva prirodu propagande koju IN4S proizvodi.
U tom smislu, IN4S je više od medijske aberacije, on je simptom duboke političke patologije koja ne priznaje pluralizam, ne priznaje ljudska prava, ne priznaje civilizacijski okvir moderne Crne Gore. U njegovim tekstovima ne nalazimo tragove novinarstva, već mehanizme javnog huškanja koje podśeća na najgore propagandne prakse iz XX vijeka. Nije preuveličano povući paralelu sa ozloglašenim Völkischer Beobachterom (da nam se ne naljuti polupismeni g. Simunović iz NSD) nacističkim glasilom koje je označavalo "neprijatelje naroda", pripremajući ih za društvenu i fizičku eliminaciju.
Zato je nužno da se akademska, medijska i civilna zajednica u Crnoj Gori suprotstavi ovakvom govoru mržnje i političkoj instrumentalizaciji medija. Jer ćutnja pred ovakvim pojavama nije neutralnost, to je saučesništvo.
Ako se ne usprotivimo danas, śutra će se ova logika nasilja preseliti i na druge sfere društva, produbljujući polarizaciju i otvarajući prostor za novu autoritarnu regresiju. A cijena koju će društvo platiti za taj istorijski pad biće previsoka.
P. S. Svjetska PEN porodica se prvi put globalno ujedinila kao antifašistička akcija, posredstvom velikana poput Tomasa Mana. I to je očigledno ono što anonimnim autorima još jedne hajke na Adnana Čirgića posebno smeta, demaskirajući njihovu u osnovi fašističku prirodu. Zato im poručujemo - nema te sile koja će PEN centar skrenuti s antifašističke staze niti tog anonimnog huškača koji će ućutkati slobodomisleće građane poput Adnana Čirgića!

Medijska patologija kao instrument političke represije: slučaj IN4S i napad na Adnana Čirgića

Za sami početak potrebno je razgraničiti nekoliko stvari. Prva je da najveći procenat Srba u Crnoj Gori nije dijaspora Republike Srbije. Riječ je u najvećoj mjeri o ljudima koji su rođeni u Crnoj Gori i čije familije žive ovđe stotinama godina. Štoviše, linija nacionalne identifikacije u Crnoj Gori ne prolazi riječnim kanjonima ili planinskim vrhovima, nego ravno kroz familije, bilo na Cetinju ili Pljevljima, jer to u Crnoj Gori zapravo nikad i nije bilo etničko, već političko-ideološko pitanje.
Druga je da bi interes svakog slovesnog čeljadeta bio da mu je tu đe živi omogućeno da se školuje, radi, liječi, podiže familiju u uređenom društvu, sa svim pravima koja mu nudi Ustav, a u Crnoj Gori je, kako znamo, nosilac suvereniteta građanin, a ne nacija. Dakle, interes Srba u Crnoj Gori morao bi biti da njihova država bude prosperitetna i garant svih prava i sloboda. K tome, sva svoja prava crnogorski Srbin će najbolje ostvarivati upravo u svojoj državi u kojoj se, po posljednjem popisu stanovništva, nešto preko 30% njegovih sugrađana nacionalno iskazuje kao Srbi.
U počivšoj Državnoj Zajednici Srbija i Crna Gora glas svakog crnogorskog građanina srpske nacionalnosti, recimo, vrijedio je - zbog dispariteta u broju stanovnika Srbije i Crne Gore - deset puta manje nego u nezavisnoj Crnoj Gori.
Ako su ovo neporecive premise - a jesu - postavlja se pitanje u čemu je to onda ključni nesporazum između Države Crne Gore i nacionalnih interesa Srba u Crnoj Gori. A odgovor je vrlo jednostavan - politička klasa koja se predstavlja kao zaštitnik srpskih nacionalnih interesa naprosto obmanjuje i lične interese uske skupine ljudi kamuflira iza navodnih nacionalnih interesa.
Srpski nacionalni interes nije, niti može biti, kad bratanić predśednika Skupštine iz službenog automobila pokuša dvostruko ubistvo a policija i tužilaštvo to pokušaju zataškati jer je striko izdao komandu da je riječ o "dobrom momku". Srpski nacionalni interes u Crnoj Gori nije kad funkcioneri Nove srpske demokratije - s kriminalnim dosijeima - pretuku gradonačelnika Budve, zato što nije dovoljno dobar Srbin i srpske nacionalne interese ne ravna spram potreba autokrate Aleksandra Vučića.
Nacionalni interes Srba u Crnoj Gori ne smije biti negiranje drugih nacionalnih skupina, već razvoj građanskog društva u kojem će individualni identiteti biti bogatstvo, a ne povod za mržnju i nasilje. Nacionalni interes Srba u Crnoj Gori ne može biti "slijepa poslušnost" - kako je jednom taj podanički fenomen nazvao Momir Bulatović - prema velikodržavnim i u osnovi antisrpskim nacionalističkim narativima koje danas baštine Aleksandar Vučić i njegova duboka država, baš kao što ih je prije tri decenije baštinio Slobodan Milošević sa svojom zločinačkom klikom uzrokujući 4 rata iz kojih je Srbija izašla smanjena i osramoćena a građani Srbije osiromašeni i izolovani od svijeta.
Ne može to biti srpski nacionalni interes u Crnoj Gori jer ono što i danas ima cijenu u percepciji istorijskih zbivanja nije povijest podanstva, već istorija borbe za slobodu i nezavisnost Crne Gore. Srpski nacionalni interes u Crnoj Gori ne može biti slavljenje kolaboranta Draže Mihailovića i zločinaca Pavla Đurišića i Ratka Mladića ako ništa bar zbog toga što su Srbi u Drugom svjetskom ratu bili žrtve naci-fašizma kojem su sva trojica služili i ako ništa bar zbog uspomene na jedini pravi antifašistički pokret - partizane u kojem su Srbi poput Koče Popovića ispisali najslavnije stranice srpske i svjetske antifašističke sage.
Nacionalni interes Srba u Crnoj Gori ne može biti povođenje za opskurnim doktrinama Nikolaja Velimirovića jer samo oni koji svoj narod žele držati u vječnom mraku podaništva i duhovne praznine između profašističke tradicije koju je formulisao antisemita Velimirović i slobodomislećih tradicija koje su temeljili ljudi poput Radomira Konstantinovića mogu izabrati ove prve.
Interes Srba u Crnoj Gori ne mogu biti glasovi kupljeni krvavim novcem ovog ili onog klana, niti oslobađajuće presude za ubice samo zato što ih štiti članstvo u "pravoslavnim bratstvima" ili srodstvo s popovima jer svaka ma i najmanja nepravda korak je ka institucionalizaciji bezakonja i nasilja što nije interes nijednog građanina.
Srpski nacionalni interes ne mogu biti ni ministri s mahom kupljenim diplomama koji urnišu crnogorsku privredu. Srpski nacionalni interes nije ni to da Trinaestojulska nagrada pripadne nekom ko nije ni objavio nagrađenu knjigu i nekom ko autošovinistički pljuje na najsvjetlije srpsko antifašističko nasljeđe...
Moglo bi se ovako do prekśutra pa da rezimiram.
Nacionalni interes Srba u Crnoj Gori jeste građanska Crna Gora u kojoj će kao njeni građani uživati sva individualna i kolektivna prava, država za koju su se borili i njihovi preci, zagledani u slobodne visine Lovćena, država koja bi ulaskom u Evropsku uniju trebala da u cjelini prihvati pravne tekovine najrazvijenijih država svijeta i istovremeno obezbijedi ekonomsko blagostanje.
Nacionalni interes Srba u Crnoj Gori je da budu u centru političkih odlučivanja, a ne da budu periferija koju će neki beogradski autokrata - današnji ili śutrašnji - koristiti kao topovsko meso za održavanje vlasti i proizvodnju konflikata u suśedstvu. Jedini smisleni i društveno-istorijski utemeljeni integristički projekat Srba u Crnoj Gori morao bi biti integracija u crnogorsko društvo i prevazilaženje etničke distance u odnosu na druge nacije u Crnoj Gori.
Kad se na političkoj sceni u Crnoj Gori pojavi neko ko će ove premise koje su garant života u boljem i pravednijem društvu, u zdravijem okruženju, umjeti da adekvatno politički artikuliše, biće to temelj za izgradnju države dostojne čovjeka, a istovremeno i trijumf razumijevanja da se srpski nacionalni interesi najbolje mogu baštiniti u demokratskom, pluralnom društvu, onđe đe žive slobodni pojedinci a ne marionete u rukama genocidnih ideologija i ideologa.

Što je srpski nacionalni interes u Crnoj Gori

Da su deklarativno mediji, a suštinski Vučićeve propagandne BIA ispostave, kontaminirale crnogorski javni prostor, potvrđuju i najnoviji napadi tabloidnih kerbera. Tzv. portal Press, koji formalno uređuje izvjesni Ranko Miljanić, a zapravo je glasilo srpskih agentura, targetira Adnana Čirgića, jer se drznuo da u kolumni iznese mišljenje o progonu Milivoja Katnića.
Da je riječ o polupismenim, ili, češće, elementarno nepismenim fabrikama laži, dokazuje i povezivanje Adnana Čirgića s PNE nvo?! Koliko nam je poznato, takva NVO ne postoji u Crnoj Gori. Istina, postoji Crnogorski PEN centar, čiji je Čirgić predśednik, a čija je obaveza da ukazuje na društvene anomalije. Kao što je obaveza svakog slobodnog građanina Crne Gore.
Jasno je da BIA pseudomedijske ispostave žele ukinuti slobodu govora i mišljenja, i otud fabrikovanje laži i crtanje meta svakom ko nije pod njihovom kontrolom. S istog izvora potekao je juče i "odgovor" Bobanu Batrićeviću, koji je uporednom analizom ukazao na sličnosti Hitlerove Nacionalsocijalističke partije i Nove srpske demokratije. Elem, novoobjavljeni branitelj partije, M. Simunović, jeftinim izvrtanjem teza i onog što u psihologiji zovu projekcijom, pokušao je diskreditovati Bobana Batrićevića. Ovaj Vučićev jurišnik nacističko nasljeđe svoje partije pripisuje Batrićeviću i Crnogorcima. Budući da su to već opšta mjesta i istina koju nije potrebno iznova dokazivati, napominjemo tek toliko da partija čiji su heroji kvislinzi, ratni zločinci i masovne ubice Draža Mihailović, Pavle Đurišić, Ratko Mladić, Radovan Karadžić, a svetitelji Maca Vukojičić, Slobodan Šiljak i kolaborant Joanikije Lipovac, samo u pervertiranoj stvarnosti i paralelnom univerzumu "srpskog sveta" može bilo kome spočitavati vlastiti fašizam.
Ipak, slične hajke i javna targetiranja prije nekoliko dana za posljedicu su imale brutalan fizički napad na Nikolu Jovanovića, predśednika opštine Budva. Stoga, pitamo se je li cilj ovakvih fabrikovanja laži pretvaranje nepodobnih u legitimne mete? I arhitektama i izvođačima prljavih poslova mora biti jasno da je trud uzaludan. Zato, na koncu, da citiramo agenta Simunovića: "Nećete proći". I neće vam proći.

BIA žurnalistika

Ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori &nbsp;nj. e. Džudi Rajzing Rajnke pośetila je Fakultet za crnogorski jezik i književnost (FCJK), a ova pośeta bila je prilika da se ambasadorka detaljnije upozna sa programom Ljetnje školebosanskog/crnogorskog/hrvatskog/srpskog jezika i kulture koju FCJK realizuje u saradnji s Univerzitetom u Pitsburgu, saopšteno je iz FCJK-a. U ime FCJK ambasadorku i njene saradnike dočekali su prof. dr Aleksandar Radoman, dekan, prof. dr Adnan Čirgić, prodekan za nastavu, doc. dr Milan Marković prodekan za nauku i međunarodnu saradnju, prof. dr Boban Batrićević, predśednik Upravnog odbora, profesori doc. dr Ethem Mandić i doc. dr Goran Drinčić te Ivana Rondović, koordinatorka za međunarodnu saradnju. &nbsp; Kako se navodi u saopštenju FCJK-a, na početku susreta dekan prof. dr Aleksandar Radoman predstavio je misiju i djelatnosti Fakulteta, istakavši njegovu ulogu u očuvanju i afirmaciji crnogorskog jezika i kulturnog identiteta.&nbsp; Nakon toga prodekan za nauku i međunarodnu saradnju doc. dr Milan Marković govorio je o značaju i ciljevima Ljetnje škole, u okviru koje studenti iz Sjedinjenih Američkih Država drugu godinu zaredom provode četiri sedmice u Crnoj Gori učeći o crnogorskom jeziku i kulturi. Ambasadorka Rajnke je potom imala priliku da razgovara s učesnicima Ljetnje škole o njihovim motivima za dolazak u Crnu Goru i učenju jezika. Studenti su podijelili svoja dosadašnja iskustva i utiske, a kroz dinamičan i inspirativan dijalog s ambasadorkom postavljali su pitanja o aktuelnim temama. Pośeta je završena u prostorijama Američkog ugla na Cetinju, đe su koordinatorke ovog centra Nataša Pejović i Slađana Popivoda održale prezentaciju o aktivnostima Američkog ugla i istakle izuzetnu saradnju koju ostvaruju s FCJK. Rajnke je, kako je navedeno, FCJK pośetila zajedno sa saradnicima Stivenom Drajkornom, šefom Odjeljenja za medije, kulturu i obrazovanje, i Jelenom Vojnić, saradnicom na obrazovnim programima.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025071813070_5f5152e2d8f57b5459d23de3a56b4c8651bdf910d9623b9793cf1a38052e8422.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025071813070_5f5152e2d8f57b5459d23de3a56b4c8651bdf910d9623b9793cf1a38052e8422" data-rendition-name="original" width="828" height="616" loading="lazy" alt="fcjk"> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025071813070_bbd007cee72f22af3b11556766dd383b9ba4672d66537b960dc11bba0ef9ca78.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025071813070_bbd007cee72f22af3b11556766dd383b9ba4672d66537b960dc11bba0ef9ca78" data-rendition-name="original" width="828" height="681" loading="lazy" alt="fcjk"> </figure>

Rajzing Rajnke pośetila Fakultet za crnogorski jezik i književnost

U ime Međunarodnoga komiteta za očuvanje i razvoj Fakulteta za crnogorski jezik i književnost izražavam zaprepašćenost nad viješću da je sinoć u Podgorici policija na mirni građanski protest odgovorila brutalnom silom. Medijski izvještaji iz Crne Gore svijetom su pronijeli slike građana koji gotovo bez svijesti od biber spreja traže medicinsku pomoć, kazao je u saopštenju akademik Endru Baruh Vahtel, univerzitetski profesor, član Američke akademije nauka i umjetnosti, predśednik Komiteta
Među građanima koji su demokratski iskazivali neslaganje s kontroverznim činjenjen aktuelnih crnogorskih vlasti u vezi s Trinaestojulskom nagradom nalazili su se i Aleksandar Radoman, dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, i Stefan Todorović, saradnik u nastavi na tom fakultetu.&nbsp;
- Nažalost, obojica naših kolega su povrijeđena u bezobzirnom izručivanju biber spreja na okupljene građane. Dekan Aleksandar Radoman hitno je prevezen u Urgentni centar - dodaje Baruh Vahtel.
Prema njegovim riječima, s ozbiljnim strahovanjem primaju činjenicu da aktuelna crnogorska vlast necivilizacijski i nedemokratski suzbija građanski aktivizam i akademska kritika.&nbsp;
Ističe da ovakvo stanje u crnogorskome društvu mora dobiti brz i konkretan odgovor međunarodnih organizacija za ljudska prava.
- Kolegama na FCJK iskazujemo podršku i želimo uspješan oporavak. Naš Komitet učiniće apsolutno sve da se povodom surovosti kojom se u današnjoj Crnoj Gori suzbija sloboda govora i javnog djelovanja naučnika i nezavisnih intelektualaca podstaknu na reagovanje akademska i naučna zajednica Evrope i svijeta - zaključuje Baruh Vahtel.&nbsp;
Inače, podsjećaju s FCJK-a, Međunarodni komitet za očuvanje i razvoj Fakulteta za crnogorski jezik i književnost formiran je 15. IV 2021. a čine ga:
1. Prof. dr Vanda Babić (Odjel za kroatistiku Sveučilišta u Zadru)
2. Akademik Endru Baruh Vahtel (Američka akademija nauka i umjetnosti), predśednik Komiteta
3. Prof. dr Robert Bonjkovski (Šleski univerzitet u Katovicama)
4. Akademik Stjepan Damjanović (Hrvatska akademija znanosti i umjetnost, Zagreb)
5. Dr sc. Előd DUDÁS (Filološki fakultet Univerziteta Loránd Eötvös u Budimpešti)
6. Prof. dr Marko Dragić (Filozofski fakultet u Splitu)
7. Dr sc. Mječislav Đekonjski (Dziekonski Translation Erfurt, Njemačka)
8. Akademik Mark L. Grinberg (Univerzitet u Kanzasu, SAD)
9. Prof. dr Artan Hadži (Univerzitet u Skadru)
10. Prof. dr Sanjin Kodrić (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu)
11. Prof. dr Džon Koks (Državni univerzitet Śeverne Dakote u Fargu, SAD)
12. Prof. dr Milica Lukić (Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku )
13. Akademik Ranko Matasović (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb)
14. Akademik Hasnija Muratagić-Tuna (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu)
15. Prof. dr Mimoza Priku (Univerzitet u Skadru)
16. Prof. dr Jakov Sabljić (Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku)
17. Prof. dr Simon Sazdov (Filozofski fakultet u Skoplju)
18. Prof. dr František Šistek (Institut za istoriju Češke akademije nauka, Prag)
19. Akademik Emil Tokaž (Šleski univerzitet u Katovicama)
20. Prof. dr Amira Turbić-Hadžagić (Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli)
21. Prof. dr Ljudmila Vasiljeva (Katedra za slovenske jezike NU „Ivan Franko“ u Lavovu)
22. Prof. dr Ilija Velev (Institut za makedonsku književnost, Skoplje)

Baruh Vahtel: Nemilosrdno reagovanje policije prema dekanu FCJK i građanskim aktivistima

Dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK) Aleksandar Radoman, koji je tokom sinoćnjih protesta ispred Vile Gorica zadobio povrede od biber spreja za Portal Analitiku oštro je osudio postupanje policije prema građanima koji su mirno protestovali protiv dodjele Trinestojulske nagrade, urušavanja društvenih vrijednosti i revizije antifašističkog nasljeđa Crne Gore.
- Kako izgleda „pomirenje“ u režiji klerofašističkih falangi na vlasti, možda se najbolje moglo viđeti sinoć na Gorici”. S jedne strane policijskog kordona dvorska kamarila je ekstatično slavila dodjelu najznačajnije državne nagrade za nepostojeću knjigu slavitelju ratnih zločinaca i enciklopedijskom uzorku mrzitelja svega što se ne potčinjava otrovnoj ideologiji velikosrpskog fašizma. S druge strane koridora, policija je pak sprovodila "pomirenje" na djelu – brutalno se obračunavajući s građanima koji su mirno i dostojanstveno koristili svoje ustavno pravo na iskazivanje protesta zbog posvemašnjeg urušavanja društvenih vrijednosti i kršenja zakona - naglasio je Radomam.
Dekan FCJK-a ukazuje i da smo još jednom imali - državni teror na djelu.
- Scene u kojima Šaranovićevi i Bečićevi uslužnici biber sprejom bez povoda zasipaju građane, od kojih su neki u starosnoj dobi s visokim zdravstvenim rizicima, ne može se drugačije okarakterisati do kao direktni atak na živote - izričit je Radoman.
Poručuje i da represija ne može ugušiti ideju slobode i građanske Crne Gore.
- Ima ipak jedan fenomen koji ova – po nesreći naša – četnička kamarila nije u stanju razumjeti jer se njen svjetonazor zasniva na dva principa – bezgraničnoj servilnosti velikosrpskom fašizmu, ma ko da sprovodi tu genocidnu ideologiju, i besprizornoj brutalnosti u istrebljenju svega što je Drugo i Drugačije. Ne mogu oni, budući sužnji, nikad spoznati što je sloboda! Zato nas mogu trovati, mogu nas hapsiti, mogu nas i ubijati, ali ideju slobode – sinoć tako veličanstveno vidljivu na licima građana ispred policijskog kordona – nikad ne mogu zatrijeti - poručio je Radoman.
On je stava je i da je sudbina aktuelne vlasti već određena.
- Zato, nije ovđe nikad ni bilo pitanje hoće li opstati građanska i antifašistička Crna Gora. Pitanje je samo za koliko će se dana ili mjeseci u istorijski bezdan strovaliti i ovaj pâs četničkoga bašibozuka - zaključio je Radoman za Analitiku.

Radoman: Državni teror na Gorici pokazao kako izgleda "pomirenje" u režiji klerofašističkih falangi na vlasti

U Poliklinici Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) prošle sedmice obavljena su 7.504 ambulantna pregleda, od čega 1.288 u Institutu za bolesti djece (IBD).
Iz KCCG je saopšteno da su u dnevnim bolnicama zbrinuta 1.534 pacijenta, a u Urgentnom centru 1.412.
- U istom periodu obavljena su 303 operativna zahvata, od toga 28 u IBD-u. Na bolničko liječenje primljeno je 667 pacijenata, od čega 103 u IBD-u - navodi se u saopštenju.
Iz KCCG su rekli da je u Centru za radiološku dijagnostiku odrađeno 2.950 dijagnostičkih procedura, od čega 586 CT i 237 MR pregleda.
Oni su naveli da je u Odjeljenju za radiološku dijagnostiku IBD-a odrađeno 355 dijagnostičkih procedura, od toga 14 CT i 42 MR pregleda.
- U Centru za kliničko-laboratorijsku dijagnostiku uzorkovano je 5.935 pacijenata i odrađeno 195.111 analiza - kazali su iz KCCG.
U Porodilištu KCCG-a prošle sedmice rođeno je 68 beba.

U KCCG prošle sedmice obavljeno preko 7,5 hiljada pregleda

Nakon jučerašnje kiše u Podgorici gotovo svi aktivni požari na teritoriji glavnog grada su ugašeni - saopšteno je iz Glavnog grada Podgorica.
Vatrogasci koji su danima bili na prvoj liniji fronta u borbi sa vatrenom stihijom, kako navode u objavi na mreži Fejsbuk, napokon mogu da odahnu.
- Veliku zahvalnost dugujemo svima koji su u proteklim danima uložili nadljudske napore da zaštite Podgoricu - poručili su iz Glavnog grada Podgorica.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 640px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2FglavnigradPg%2Fposts%2F1224511416382533%3Fref%3Dembed_post&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Glavni grad: Gotovo svi požari ugašeni, vatrogasci napokon mogu da odahnu

U Luku Bar dopremljena je u dijelovima mobilna lučka dizalica Liebherr LHM550.
Iz kompanije su saopštili da je ugovor o nabavci, isporuci i montaži mobilne lučke dizalice realizovan sa firmom Liebherr Rostock.
- Iskrcaj sa broda Ijsselvliet obavljen je od 14. do 15. avgusta, a montaža bi trebalo da se obavi do 6. septembra - navodi se u saopštenju.
Ukupna vrijednost investicije je 4,9 miliona EUR bez poreza na dodatu vrijednost (PDV).
Iz Luke Bar su kazali da sa tom značajnom investicijom i uvođenjem u eksploataciju novog sredstva, ulaze u novi period poslovanja, u kojem će značajno biti redukovane i prevaziđene posljedice elementarne nepogode od 2. jula prošle godine, kada je došlo do havarije tri pretovarna mosta i utovarnog tornja za žitarce na Obali Volujica.
- Nominalna nosivost dizalice je 144 tone, a maksimalni dohvat je 54 metra, te može da vrši pretovar rasutih i generalnih tereta i kontejnera. Sa mobilnom lučkom dizalicom su isporučene i dvije dvočeljusne grabilice za rad sa rasutim teretima zapreminske mase do 2,4 t/m3 - dodali su iz kompanije.
U barskom preduzeću smatraju da je investiranje u novu opremu imperativ svakog uspješnog poslovanja, a specifična situacija u kojoj se našla Luka Bar nakon havarije od prije više od godinu, dodatno su ih opredijelili da razmišljaju u smjeru stalnog poboljšavanja i ulaganja u mehanizaciju i infrastrukturu.
- Nova mobilna lučka dizalica Liebherr LHM550 biće stavljena u rad u trenutku kada krećemo sa realizacijom novog posla - pretovar uglja za potrebe EPS-a i biće nam na raspolaganju i za nove poslovne aranžmane za koje su pregovori u toku - zaključuje se u saopštenju.

U Luku Bar dopremljena mobilna lučka dizalica

Poslanik Demokratske Crne Gore Momčilo Leković kazao je da je europoslanik Tomislav Sokol još jednom uhvaćen u prevari. Leković je reagovao na objavu Sokola na mreži X u kojoj konstatuje da lider Demokrata Aleksa Bečić prećutkuje pomoć koju je Hrvatska pružila Crnoj Gori u borbi sa požarima. To je konstatovao na osnovu objave Demokrata na Fejsbuku u kojoj se zahvaljuju svima na pomoći koju su pružili crnogorskim vatrogascima, osim Hrvatskoj. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 89.8098%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fdemokrate-zaboravile-podrsku-hrvatske-sokol-nastavicemo-da-pomazemo-bez-obzira-namjerna-precutkivanja-beogradskih-poltrona&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> - Tomislav Sokol je od manipulatora i promotera fašizma dogurao do potrčka Mila Đukanovića. Trilogija propasti u jednoj ličnosti. Njegove priče ne donose ništa Crnoj Gori, već smrde na fašizam i sluganstvo. On nije prijatelj Crne Gore, nego Đukanovićev potrčko i propali pjevač, spreman da za par stotina eura ponavlja ono što mu gazda naredi. Nije došao da brani Crnu Goru, nego da zaradi dnevnicu, pa tako svi vide kako se sitno i mizerno uklapa u igru svoga gospodara - naveo je Leković u reagovanju. On je istakao da riječi Sokola nijesu podrška, "već jadna i providna odbrana onih kojima je mjesto tamo gdje je bio i njegov politički uzor Sanader".&nbsp; - Slike i “dokazi” kojima maše samo potvrđuju laž, jer piloti zemlje koje spominje nisu ni bili tu kada je fotografija nastala, otišli su par dana ranije. Dakle, još jednom je uhvaćen u prevari. Sokole, poslije svih laži koje si posijao, žali bože tvog prezimena. Tu ne da nema Sokola - tu nema ni kukavice. Ostao je samo ćuk - poručio je Leković, dostavljajući objave Demokrata koje, kako kaže, demantuju Sokola.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250818150844_8c12a769cf76d7d46ecedb422008760fa1d30fe475c2867b796091617be829f2.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250818150844_8c12a769cf76d7d46ecedb422008760fa1d30fe475c2867b796091617be829f2" data-rendition-name="original" width="2463" height="3264" loading="lazy" alt="Objave koje je Leković dostavio medijima"> <figcaption>Objave koje je Leković dostavio medijima(Photo: Stop kadar)</figcaption> </figure>

Leković: Sokol još jednom uhvaćen u prevari

Zaposleni u IT sektoru u Opštini Tivat Đuro Grubišić, inače sestrić poslanika Vladimira Dobričanina, prijavljen je nadležnima pod sumnjom da je hakovao čitav opštinski sistem izrevoltiran procedurom za provjeru njegovog dugotrajnog bolovanja, saznaje Portal ETV.
Izvori Portala ETV kažu da je Grubišić na bolovanju bio duže od godinu, te da je razočaran činjenicom da predsjednik Opštine Željko Komnenović nije zaustavio proceduru koja je protiv njega pokrenuta, hakovao čitav opštinski IT sistem koji je, inače, vodio sa bolovanja.
Prema našim informacijama, sve je uništeno - trezor ruiniran, u arhivi nema jednog dokumenta za posljednjih godinu i po.
Komnenović nije htio da komentariše ovaj slučaj, a jedino što nam je rekao je da je tužilačko-policijska istraga u toku.
To nam je potvrđeno i u kotorskom ODT-u.
- O navedenom događaju je obaviješten dežurni tužilac ovog tužilaštva od strane UP OB Tivat koji je naložio preduzimanje određenih radnji, kako bi se utvrdilo da li u postupanju bilo kog lica ima elemenata krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti - naveli su u kotorskom ODT-u odgovarajući na pitanja Portala ETV.
Ipak, više detalja o istrazi zvanično nijesu mogli da saopšte.
- Radi zaštite od objelodanjivanja podataka koji se odnose na sadržinu preduzetih radnji u pretkrivičnom postupku i dokaza prikupljenih izviđajem, nijesmo u mogućnosti da Vam odgovorimo koje su radnje preduzete, koje ćemo eventualno preduzeti, te o sadržini prikupljenih dokaza - dodali su u kotorskom ODT-u.
Uprava policije do objave ovog teksta nije odgovarala na pitanja Portala ETV povodom ovog slučaja.

Odmazda za provjeru bolovanja: Grubišić navodno hakovao opštinski IT sistem jer Komnenović nije spriječio pokretanje procedure protiv njega

Dok Crna Gora gori, dok vatrena stihija proždire imanja i kuće, Demokrate tihuju. Nema Alekse, ni Borisa, ni Momčila... Danilo se javio tek kad ga je Spajki podsjetio da bi trebalo da pozove pomoć. Isti onaj Danilo koji je u maju na Momčilov forhend - kako smo se spremili za požarnu sezonu, odgovorio bekhendom - da smo šampioni u regionu. U nespremnosti - definitivno.
Kancer koji proždire sistem bezbjednosti očito požare ne svrstava u domen svojih nadležnosti. Njegove su neke ozbiljnije situacije... Kao recimo ranjavanje Marka Ljubiše u Pržnu. A sve što su mogli su učinili da se ne desi - &nbsp;jasno su koju sedmicu ranije upozorili bezbjednosno interesantne ličnosti da se čuvaju... I to bi, po njima, bilo to. Zamalo pa nevolja bilo je to što se na istoj lokaciji u Pržnom nalazila i štićena ličnost koja je - a šta je drugo preostalo, evakuisana sa lica mjesta.
Vjerovatno će u nekom od sljedećih saopštenja biti preporuka da na plažu štićene ličnosti idu naoružane. Ili da ne izlaze, kao što je preporučeno bezbjednosno interesantnim licima. Tako bi, kako zna da kaže VD direktora policije - građani imali još više sreće potrebne da ne postanu slučajne mete mafijaških obračuna. Na kraju, kako je uopšte došlo do toga da u neposrednoj blizini borave štićena i bezbjednosno interesantne osobe???
Taći u proces koji je od imena pa dalje naopak, Demokrate doživljavju kao prst u oko. U crnogorskoj legislativi još uvijek nije uspostavljen proces vetinga, dakle to je nešto što postoji taman koliko i funkcija pomoćnika (ili zamjenika, ko će ga znati) premijera, koju je sebi dodijelio Alekse Bečića, sveta je stvar za Demokrate. U veting se kunu, zbog njega se pada u trans, čine razne gluposti... I nezakonitosti... I mnogo paniče u posljednje vrijeme.
Posljednji je svoju ličnu i partijsku frustraciju u javni prostor istresao, a ko drugi do glasnogovornik, siva eminencija, stranački ideolog, pravnik sa Megatrenda i čovjek bez supruge - Boris Bogdanović.
Panika. Sllična onoj u nastupu Danila Šaranovića i Lazara Šćepanovića onomad u skupštini. Očigledno, manjak argumenata neumoljivo tuče u glavu. Pa je tako na listu navodnih protivnika vetinga, odnosno formiranja partijske vojske poslušnika od bezbjednosnog sektora dodao i advokata Veselina Radulovića. Koji se, vjerovali ili ne, drznuo da najavi krivične prijave protiv Danila i Lazara, zbog protivpravnog progona njegovih kijenata, biših visokih policijskih funkcionera Darka Mađarića i Tihomira Goranovića.
Nećemo ulaziti u sadržaj Bogdanovićevog saopštenja, znate već - sluge, gazde, tanjiri supe, „šef“ iz noćnih mora, policajci s knjižicama, mafija sa značkama, mediji, cigare, supruga koje nema, lične karte iz prošlog vijeka...
Najava krivičnih prijava protiv Šaranovića i Šćepanovića po Borisu je napad na tekovine likove i djela njegove partijske bratije koju izjednačava sa državom. Kao da je to svršen čin. Kao da nema razmatranja prijave, odlučivanja o osnovanosti, pa tek onda proces, ako za to ima razloga. Vjerovatno su uvjereni u to jer „na trupicu“ procesuiraju profesionalce iz policije, pa mislie da to tako treba. Pravnik sa Megatrenda po ko zna koji put sa pozicije moći, spinuje i vrši pritisak na tužilaštvo ili pravosuđe, čak i prije nego su prijave predate. I dodaje da neće biti ni predate jer advokat Radulović nema hrabrosti za to.
Ali zato se, kaže, oni ne plaše, nikoga... Ne klimaju glavom pred moćnicima, ne povlače se kad neko digne glas, ne boje se prijetnji... Ma nikoga.
Osim izgleda – poštara. Jer kako objasniti da hrabri Boris Bogdanović od februara nije imao petlju da primi tužbu koju je protiv njega podnijela kompanija Bemax zbog kleveta i uvreda, i na koju treba da dostavi odgovor. Kakav je to junak koji nema hrabrosti da se suoči sa sopstvenim tvrdnjama, javno izrečenim.&nbsp;
I iskoristiti priliku da ih javno potvrdi pred sudom. Kako objasniti da javna ličnost ne može biti pronađena, barem na poslu za koji zna vascijela zemlja. Možda ga nije strah poštara, možda je to isti onaj koji evo godinu i više ne može da nađe Vesnu Bratić. Ili tužbu u fioci hrabro čuva Bogdanovićev partijski kolega, prvi poštar Crne Gore, Josip Đurašković. Ko će ga znati.

Čega se plaši Boris Bogdanović

Vatrogasci Crne Gore uputili su otvoreno pismo premijeru Milojku Spajiću, direktoru Direktorata zaštite i spašavanja Miodragu Bešoviću i ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću ukazujući da, između ostalog, za izgaranje na požarištima svih ovih dana i rizikovanje sopstvenih života, nemaju plaćen prekovremeni rad jer im to zakon ne dozvoljava. Jasno su poručili da će znati da se izbore za svoja prava i status koji im pripada, te da su na tu borbu spremni.
Konstatujući da je Bešović šest godina na poziciji direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje pitali su ga osjeća li bar malo odgovornosti za stanje u tom sistemu.
- Šest godina je problem 50000 eura da se osposobe helikopteri kako bi bili operativni za gašenje požara. Nijeste bili u stanju šest godina da servisirate i registrujete avione za gašenje požara. Sa budžeta napaćene Crne Gore se daje preko 200 plata zaposlenima u direktoratu na čijem ste čelu. Od svih zaposlenih je samo 10-15 operativaca, a ostalo službenici po kancelarijama, koji ne znaju što im je posao - naveli su vatrogasci u otvorenom pismu u koji je dostavljen Portalu ETV.
Upravo ti, kako su kazali, stručnjaci iz kancelarija se usuđuju da prave zakon koji tretira prava vatrogasaca - ljudi koji ginu na terenu i spašavaju imovinu i živote građana.
- Kaži, Bešoviću, kao jako stručno lice ko su oficiri za vezu sa stranim timovima trenutno u Crnoj Gori. Naravno da i to rade vatrogasci, kako ne bi vaši zaposleni iz kancelarija izlazili na ove visoke temperature i bili izloženi bilo kakvom riziku – dodali su oni.
Pitali su ga smatra li i on da je kompetentan i kadar da zajedno sa ljudima iz kancelarija napravi dobro zakonsko rješenje za vatrogasce.
- Smatrate li da sa sigurnošću znate šta pogađa tu ranjivu kategoriju zaposlenih, kojima je startna zarada 678 eura? Naravno da vas to suštinski ne interesuje, ili vas interesuje isto koliko opremljenost i uniformisanost tih ljudi... Ili vas sve to interesuje koliko i helikopteri i protivpožarni avioni – dodali su oni.
Ocijenili su da je samo nastavio po starom.
- Umjesto da se konačno status crnogorskih vatrogasaca riješi na najbolji mogući način za njih, i njihove porodice, vi nastavite po starom da sistem zaštite i spašavanja tumara i nazaduje, a Vama i vašim službenicima iz kancelarija preporučujemo da nastavite da obilazite najskuplje svjetske destinacije, i želimo vam da se što lakše prilagođavate različitim vremenskim zonama. Nemojte ni slučajno ni Vi ni ministar (Danilo) Šaranović pomisliti da sneste odgovornost zato što sistem ne funkcioniše, i što je veliki broj naših građana ostao bez krova nad glavom – poručili su oni ironično.
Uputili su i otvorenu molbu svim poslaničkim klubovima da se u što kraćem roku pristupi izmjenama zakonskog rješenja o zaštiti i spašavanju i da se konačno vatrogascima-spasiocima da status kakav zaslužuju.
- Da ti ljudi mogu da sa svojim porodicama žive normalno od svog rada, da im se stvori zakonska mogućnost za uvećanje koeficijenata za obračun zarada, jer njihova žrtva to zaslužuje – navelis u oni.
Cijela crnogorska javnost, kako su podvukli, bi trebalo da zna da vatrogasci koji izgaraju na požarištima sve ove dane rizikujući svoje živote, nemaju plaćen prekovremeni rad jer im to zakon ne dozvoljava.
- Uprkos činjenici da gotovo nedelju dana ne miču mlaznice iz ruku, a spavaju na zgarištima – ukazali su vatrogasci.
U konačnom bi, cijene oni, i premijer Milojko Spajić trebalo da bez odlaganja učini sve iz svoje nadležnosti da preispita rad Direktorata za zaštitu i spašavanje i pomogne da vatrogasci dobiju status kakav zaslužuju.
- Status kakav vatrogasci imaju u cijelom svijetu, sem kod nas – dodali su oni.
Biti vatrogasac je, poručuju oni, čast.
- Pomagati drugim ljudima rižikujući svoj život je hrabrost i nešto što društvo ne smije da zanemari. To su ljudi koji za svoj radni vijek nemaju mogućnost da sa svojim porodicama idu na ljetovanje, koji nikada nijesu mirni, i izloženi su stresu 24 sata dnevno - jer nikada se ne zna kakav poziv za pomoć može da uslijedi. Oni moraju biti tu, spremni da odgovore svim izazovima – ukazali su u otvorenom pismu.
Vrlo često, kažu, lokalne uprave čine sve, ali su zbog birokratije i monopola koji drži Direktorat za zaštitu i spašavanje, nemoćne da poboljšaju status vatrogasaca.
- Zvanje vatrogasac spasilac je definisano zakonom kao posebno zvanje, kao takvo postoji i u zakonu o zaradama u javnom sektoru, pa je u odnosu na zarade vazrogasaca spasilaca, kao posebno zvanje lako zakonski djelovati na uvećanje koeficijenata, upravo onako kako se uvećavaju zarade javnim funkcionerima i poslanicima – naveli su oni.
Izguraće, decidni su, sve što se postavi kao izazov - pa i ovu požarnu sezonu.
- Ali isto tako obećavamo da ćemo znati da se izborimo za naša prava i status koji nam pripada. Svi vatrogasci u Crnoj Gori kao i naš komandni sastav smo spremni i na tu borbu. Očekujemo hitnu reakciju svih političkih aktera, uz uvažavanje mišljenja vatrogasaca, a ne nikako ljudi iz kancelarija – zaključili su vatrogasci.

Vatrogasci pisali Spajiću, Bešoviću i Šaranoviću: Za izgaranje na požarištima nemamo plaćen prekovremeni rad, spremni smo na borbu za svoja prava i status

„Zato svaki pojedinac, ko god bio, počevši od mene do svakog ministra, ne smije biti iznad potrebe očuvanja volje naroda, očuvanja odnosa unutar Vlade i parlamentarne većine. Ostavka nije znak slabosti. Ostavka je znak mudrosti i spremnosti na žrtvu zarad opšteg dobra – zborio je lider Demokrata Aleksa Bečić 7. aprila 2021, tada predsjednik Skupštine Crne Gore, u pokušaju da pomogne tadašnjem premijeru Zdravku Krivokapiću da odobrovolje ministra pravde Vladimira Leposavića da podnese ostavku. Uzalud. Na kraju je Leposavić smijenjen u Skupštini, a Bečićeve Demokrate bile su uzdržane. Leposavić je platio cijenu negiranja genocida u Srebrenici. <h2>KO KONTROLIŠE KONTROLORE</h2> Bečić je danas potpredsjednik Vlade zadužen za sektor bezbjednosti, a njegovi partijski puleni Danilo Šaranović i Dragan Krapović rukovode resorima unutrašnjih poslova i odbrane. Policijom i vojskom. Oba sistema su u rasulu. Premijer Milojko Spajić uspio je nekako da otme Demokratama tajnu službu i stavi pod svoju kontrolu Agenciju za nacionalnu bezbjednost, iznenadnim imenovanjem Ivice Janovića za direktora. Toliko su mu dozvolili. Ali tek pošto su ovu Agenciju - koja je u posljednjih pet godina postala ispostava ruskih i srpskih službi, opskrbili svojim ljudima – da mogu u svakom trenutku da nadziru njen rad. Nemoć ili nezainteresovanost premijera da se pozabavi sektorom bezbjednosti jasno se pokazala i nakon što je Bečić prošle godine završio na „crnoj listi“ Hrvatske kao persona non grata, zajedno sa liderima nekadašanjeg proruskog i prosrpskog Demokratskog fronta Andrijom Mandićem, aktuelnim predsjednikom Skupštine Crne Gore i Milanom Kneževićem, poslanikom. Istovjetan status sada prijeti i Krapoviću, jer je izazvao bijes Hrvatske izradom znački za školski brod „Jadran“ koji je pod sporom. Hrvati polažu pravo na njega, ali ga Crna Gora smatra svojim... Hrvatska je prošle godine blokirala Crnoj Gori zatvaranje poglavlja 31 - Vanjska, sigurnosna i odbrambena politika, zbog usvajanja u parlamentu takozvane Rezolucije o Jasenovcu. I opet prijeti istovjetna opasnost.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250816160844_fd32711c53395266d0690741d7254f9c112a57fc5a84927331d9a169be52aba2.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250816160844_fd32711c53395266d0690741d7254f9c112a57fc5a84927331d9a169be52aba2" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="krapović"> <figcaption>OPASNA PROVOKACIJA: Dragan Krapovićetv</figcaption> </figure>  <h2>,,SLUČAJ KRAPOVIĆ“</h2> Protestna nota upućena Crnoj Gori nakon niza Krapovićevih poteza, od kojih su značke bile „kap koja je prelila čašu“, sumorno upozorava da opet možemo biti zaustavljeni na evropskom putu. Zahvaljujući sebi. Prema dostupnim informacijama, premijer Spajić spreman je da se riješi Krapovića, a „otvorio je front“ i sa Šaranovićem. No, persona non grata – Bečić - još će neko vrijeme ostati u Vladi, svjestan da će njegove Demokrate na najprljaviji mogući način braniti svoga lidera. Ali i svoj dio ovlasti u Vladi Milojka Spajića: Demokrate su od sektora bezbjednosti u Spajićevoj vladi napravile svoj „zabran“ i ne dozvoljavaju bilo kakvo uplitanje u politike resora kojima upravljaju?! Nakon što je Krapović uspio da Crnu Goru opet „posvađa“ sa Hrvatskom, Spajić se osnažio da u krugovima Vlade najavi njegovu smjenu. Demokrate su, za sada, bez reakcije. Međutim, smetnja evropskom putu naše zemlje je i kontinuirano onesposobljavanje resora unutrašnjih poslova. Šaranović je sa svojim timom organizovao nezapamćenu političku čistku, a na meti su listom iskusni službenici. Uklanjaju svakog nepodobnog. Na što Spajića upozoravaju i međunarodne adrese. <h2>POLICIJSKA NESPOSOBNOST 1. JANUARA</h2> Do danas, međutim, Spajić nije tražio Šaranovićevu ostavku, iako Crna Gora sve više postaje zemlja nebezbjedna za život. Na Cetinju se u januaru dogodio novi masovni zločin, kada je ubijeno 13 osoba, među kojima i dva dječaka, rođena braća. Policija je te kobne noći čitavih šest sati Prijestonicom jurila ubicu, koji se čak jedno vrijeme kretao centrom Cetinja, nesmetano prolazeći pored punktova policajaca?! Nijesu ga uhvatili. Ubio se pred njima. Ovaj masakr uslijedio je nepunih dvije i po godine poslije zločina u cetinjskom naselju Medovina, đe je u avgustu 2022. godine ubijeno 10 ljudi, među kojima i dvojica dječaka, isto rođena braća. Ostao je premijer gluv na zahtjeve građanki i građana Crne Gore i opozicije, poslije drugog cetinjskog masakra, da smijeni Šaranovića, kad već on nije razmišljao o ostavci.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250816160844_f372f69ed00f88cab69f2648822be518c590c8c1a75b6f7261caf667c3dd57d4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250816160844_f372f69ed00f88cab69f2648822be518c590c8c1a75b6f7261caf667c3dd57d4" data-rendition-name="original" width="1600" height="1066" loading="lazy" alt="šaranović"> <figcaption> „ŠAPA“ NA POLICIJU: Šaranović, Bečić i Šćepanovićetv</figcaption> </figure>  <h2>KAD VLAST NE ŽELI DA ČUJE I VIDI</h2> Nije Spajić od Šaranovića zatražio da se povuče sa funkcije ni poslije niza mafijaških obračuna u zemlji, iako nas Demokrate ubjeđuju kako su baš oni „stali na kraj“ mafiji i kako sada, zahvaljujući njima, svi u Crnoj Gori mogu da se osjećaju sigurno?! A ta ,,sigurnost“ jasno se očitovala kada je mafijaško ubistvo organizovano na jednoj od najprometnijih saobraćajnica u Podgorici, u saobraćajnom špicu i kada samo pukom srećom nije bilo slučajnih žrtava. Ili kada je u julu, u Staroj Varoši, ubijena još jedna, prema operativnim informacijama policije, bezbjednosno interesantna osoba, čovjek koji je samo dva mjeseca ranije preživio pokušaj ubistva. Ispostavilo se da ga je ubio isti mladić koji je na njega pucao i u maju i za kojim je policija Danila Šaranovića i v.d. direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića navodno intenzivno tragala. Kakva je stvarna sigurnost pokazalo se i četiri dana kasnije kada je u mafijaškom ubistvu, u bašti jednog podgoričkog kafića, koja je bila puna gostiju, likvidiran još jedan Podgoričanin. Jedan od ispaljenih metaka je, srećom, samo okrznuo ženu koja je šetala ulicom. Nije to sve: u junu prošle godine, u ubistvu izvedenom aktiviranjem snažne eksplozivne naprave na Cetinju, na prometnom mjestu, u jutarnjim satima u blizini škole, isto tako samo zahvaljujući srećnim oklnostima nije stradao neko od prolaznika. Pa ubistvo bezbjednosno interesantne osobe snajperskim hicem, u dvorištu svoje kuće na Cetinju, pa likvidacija pomorca u ovom gradu... A koliko smo bezbjedni bjelodano je pokazalo i ubistvo brata i sestre, u njihovom porodičnom domu u selu Sokolac nadomak Bijelog Polja... Ubio ih je čovjek za kojim je policija prethodno mjesecima bezuspješno tragala. I nijesu ga ni nakon ovog zločina pronašli naši policajci, već je uhvaćen u Srbiji... Samo je sreća zaslužna i što niko nije poginuo u nedavnom pokušaju ubistva bezbjednosno interesantne osobe na otvorenom bazenu jednog hotela u Budvi, koji je bio pun gostiju... U kojoj mjeri se građanke i građani Crne Gore mogu osjećati sigurno pokazalo je i brutalno prebijanje predsjednika Opštine Budva Nikole Jovanovića iza čega, prema njegovim tvrdnjama, stoji mafija povezana sa državnim vlastima?! I on je napadnut i pretučen pred brojnim svjedocima... <h2>ISTINSKA NEMOĆ MOĆNIKA</h2> U, po standardima Demokrata, bezbjednoj Crnoj Gori nedavno se odigrao i zastrašujući napad na novinarske ekipe Pobjede i Vijesti, u Gornjem Zaostru kod Berana, kada je rulja od nekoliko desetina muškaraca umalo linčovala fotoreportera Pobjede Steva Vasiljevića. Prijećeno mu je i klanjem?! I sve to naočigled dvojice inspektora u civilu?! Pristalice četničke ideologije okupile su se toga dana u Gornjem Zaostru povodom otkrivanja spomenika jednom od četničkih vođa Pavlu Đurišiću, ratnom zločincu, saradniku nacista. Novinari, pogotovo Vasiljević, iz nekoga razloga im nijesu bili po volji. Pa su se odlučili na smovlašće, da se na svoj način obračunaju s njima, a inspektori se nijesu miješali?! Spajić ni poslije ovakvog nezapamćenog skandala nije pozvao Šaranovića na odgovornost. Plaši li se premijer otrovnog jezika Demokrata čiji poslanici u pralamentu demonizuju svakog kritičara, odvratno se obračunavajući s neistomišljenicima. Njihova konstantna meta su i kritički mediji, čak i personalno novinarke i novinari na čiji račun iznose ogavne neistine. <h2>ČOVJEK ZADUŽEN ZA BLAĆENJA</h2>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250816160848_ecda6b59f86c95b56a2edf5c81e729ea27bb76e0a93d3144330d17c22ba71142.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250816160848_ecda6b59f86c95b56a2edf5c81e729ea27bb76e0a93d3144330d17c22ba71142" data-rendition-name="original" width="1200" height="838" loading="lazy" alt="bogdanović"> <figcaption>TROVAČ: Boris Bogdanović</figcaption> </figure>  Glavnu ulogu za blaćenje nepodobnih ima, poslaničkim imuniteto zaštićeni, generalni sekretar i šef Kluba poslanika Boris Bogdanović koji bez odgovornosti, zazora i stida truje crnogorsku javnost neistinama, bolesnim konstrukcijama, poluistinama. Tako mu se juče na meti našao advokat Veselin Radulović, a nakon što je za Portal ETV najavio krivične prijave protiv Šaranovića i v.d. direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića zbog teže zloupotrebe službenog položaja, jer, kako je, pored ostalog, ocijenio, rukovodstvo bezbjednosnog sektora, pod izgovorom vetinga, sprovodi obračun sa svima koji im ne odgovaraju i od policije prave „partijski odbor Demokrata kojim će rukovoditi osobe bez ličnog i profesionalnog integriteta i časti“. Ekspresno je reagovao Bogdanović i salvom uvreda zasuo Radulovića, a kada mu je ovaj odgovorio, podsjećajući ga na pravničku diplomu sa sumnjivog Univerziteta „Megatrend“, do koje je došao tek u četrdesetim godinama života, i zbog čega sa njim ne može polemisati o ozbiljnim pravničkim temama Bogdanović se razgoropadio i zasuo advokata odvratnim uvredama, nedostojnim javnoga prostora. Naravno, povezujući ga s mafijom. Kao što je s mafijom povezao i studente i studentkinje iz pokreta „Kamo śutra“ koji su nakon masovnog zločina na Cetinju u januaru, na protestima koje su organizovali, tražili ostavke Šaranovića i Bečića.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250816160848_c061d7f1fd43cbc60b1ee8cf0e036649341a254daf70d5d96e948a12ffaf7ff9.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250816160848_c061d7f1fd43cbc60b1ee8cf0e036649341a254daf70d5d96e948a12ffaf7ff9" data-rendition-name="original" width="1442" height="894" loading="lazy" alt="spajić"> <figcaption>STRAH: Milojko Spajićetv</figcaption> </figure>  <h2>SPAJIĆ NA POTEZU</h2> Ako bi Spajić odlučio da se riješi nesposobnih, ali opasnih štetočina u svojoj vladi koji dolaze iz Demokrata, jasno je da bi se žestok otrov iz njihovih usta izlio na njega. Možda premijer i lider Pokreta Evropa sad još nije spreman na takav udar? Pogotovo u svjetlu činjenice da i u svome PES-u, listom sastavljenom od prebjega iz drugih partija, ima nevolja, jer raznolika ideološko-politička skupina ne dijeli iste vrijednosti. A Crna Gora, jasno je, nema još mnogo vremena za čekanje na svom evropskom putu. Kao što je 2022. godine ulazak Crne Gore u EU bio „na dlanu“ tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću, koji je odbio ničim zasluženu ponudu Brisela, tako i Spajić ima priliku da, bez obzira na brojne probleme s kojima se suočava naša zemlja, on bude taj koji će je uvesti u EU. Da bi se to i dogodilo moraće da napravi snažniji otklon od politika koje nas uvlače u velikodržavne projekte, poput „ruskog“ ili „srpskog svijeta“ čiji je cilj slabljenje Evrope i brisanje prava utemeljenih na zapadnim vrijednostima – od demokratije i ljudskih prava, do prava na život. I jasno je da Bečić i njegove Demokrate neće pristati na ostavke, kao što nije ni onaj kojeg je Bečić prozivao te 2021. i pozivao ga na ostavku, zarad očuvanja Vlade i parlamentarne većine, kao čin žrtve zarad opšteg dobra i apelujući da nijedan pojedinac, počevši od njega samoga, ne smije biti iznad tih interesa. Samo nekoliko mjeseci kasnije i sam Bečić je tada ušao u grčevitu borbu za fotelju predsjednika Skupštine Crme Gore. Bezuspješnu. Poslije kratkog opoziciong staža opet je dio vlasti. I, jasno je, nije namjeran da se tako lako odrekne funkcije. Ni za interes Crne Gore u Evropskoj uniji. Smjena ministra Krapovića je izvjesna, smjena ministra Šaranovića sve izvjesnija, ali hoće li se premijer Spajić usuditi da se riješi i Bečića? Balast persone non grata, uz stalne opstrukcije bivših „deefovaca“ u vlasti, zlokobno prijeti Crnoj Gori da je ostavi bez nade za skori ulazak u EU.

Tag: aleksandar-radoman