Milojko u epizodi - Brate, reci paf-paf, u gužvi sam, velike pare su u pitanju

Premijer Milojko Spajić najavio je početak velikog investicionog ciklusa koji bi, prema njegovim riječima, trebalo da privuče više od tri milijarde eura u Crnu Goru u narednim godinama.
Ako mu je vjerovati, onda sigurno stiže dugo očekivana milijarda iz Japana, odmah za njom i 500 miliona za Pljevlja. To je već milijardu i po. Preostalih milijardu i po će, po svemu sudeći, pokriti čuvene dionice auto-puteva i brzih cesta, njih 18, koje bi trebalo da krenu sledeće godine. Zahvaljujući njima, kako nam se obećava, od glavnog do glavnog grada regiona stizaćemo za dva do tri sata, s vizijom laganom kao nedjeljno popodne.
Ipak, druga dionica autoputa nikako da krene. Kažu, samo što nije. Procedura nas zeza, klasično. Nismo spremni za tendere, ne zbog para – jer para, navodno, ne fali – već zbog vječnog „samo da još ovo završimo“. Možda se Spajić dosjeti da se jače poveže sa Singapurom, gdje je, kako se priča, ostavio poslovni trag koji se ne briše. Za sada, od njegovih 500 miliona za Pljevlja stigli su kružni tok Darija Vranješa i – srpska nošnja. Od japanske milijarde imamo samo fotografije premijera i njegove supruge sa sastanaka u Zemlji izlazećeg sunca.
Nadajmo se da te milijarde neće završiti kao „vatroubica“ – famozni avion koji je doletio taman kad su požare već ugasili vatrogasci, cijeli region i kiša.
Ali evo ozbiljnog pitanja: ako sad pričamo o tri milijarde, gdje nestadoše onih najavljenih 30 milijardi investicija iz Emirata? Šta se desilo sa tim?
„Naša vizija je Crna Gora kao Švajcarska Balkana i Singapur Evrope“, rekao je Spajić u ekspozeu u oktobru 2023.
Po cijenama, već jesmo Švajcarska Balkana – fali nam samo nekoliko hiljada eura da se po prosječnoj plati izjednačimo sa Ženevom. A jesmo li Singapur Evrope? Ne vrijedi trošiti riječi dok ne uđemo u EU – a ni to nije iza ćoška.
Dva mjeseca nakon što je postao premijer, poručio je da Crna Gora nema vremena za čekanje i da izgradnja dionice od Kolašina do Andrijevice mora da počne odmah.
„Ići ćemo na brzi tender, paf-paf, i u septembru 2024. želim da vidim ašov u zemlji“, rekao je tada, u decembru 2023.
Paf-paf smo čuli. Ašov – nismo vidjeli. Oktobar je 2025.
Ne želimo da mračimo – sve što premijer najavljuje zvuči fantastično. Problem je što se ništa od toga ne dešava u stvarnosti.
Zvuči, realno, kao klasična podgorička priča:
„Brate, u gužvi sam ti… ozbiljne pare su u pitanju“