"Napolje, Turci" umjesto "Ministri, napolje iz Vlade"

Za crnogorske prilike stigla je iz Slovenije vijest gotovo nevjerovatna – ministarka pravde Andreja Katič i ministar unutrašnjih poslova Boštjan Poklukar podnijeli su ostavke nakon što je u Novom Mestu jedan 48-godišnji muškarac preminuo od posljedica prebijanja u tuči ispred lokala. Oboje ministara povukli su se sa funkcija kao čin političke odgovornosti za propuste sistema.

Zamislite – vladajuće partije u Sloveniji, predśednik Skupštine, poslanici većine, lokalni odbornici – nijedan od njih nije optuživao prethodnu vlast zbog propusta sistema. Nijesu tražili krivca u nekom drugom. Umjesto toga, njihovi ministri sami su ponudili ostavke, kao lični i moralni čin odgovornosti. Premijer je te ostavke bez odlaganja prihvatio. Takođe, nije bilo preusmjeravanja krivice na bilo koju etničku zajednicu – premda su to, teoretski, mogli uraditi. Nezvanične informacije govorile su da su pojedini vinovnici tog događaja bili romske nacionalnosti, ali vlast ni jednog trenutka nije posegla za najnižim instinktima. Nije bilo poziva na progon i iseljenje Roma i aktiviranja uličnih falangi za dizanje tenzija i zastrašivanje.

A sada pogledajmo Crnu Goru. Za razliku od slovenačke vlasti, naši vladajući političari povodom sličnog incidenta – čak s manjim posljedicama – nijesu pokazali ni trunku slične odgovornosti. Umjesto da ośete sopstvenu političku i ličnu odgovornost za nefunkcionisanje bezbjednosnog sektora i propuste u cjelokupnom sistemu, oni su odmah posegnuli za ksenofobijom i fašizmom. Dakle, dva suštinski ista incidenta, a dvije potpuno različite reakcije vlasti. U jednom slučaju, propust sistema koji je doveo do incidenta rezultirao je političkom odgovornošću i ostavkama. U drugom, propust sistema postao je povod za otvoreni lov na vještice – hajku na jednu etničku grupu, kako bi se prikrila sopstvena krivica i pažnja javnosti skrenula što dalje od sopstvene odgovornosti.

Umjesto da građani postavljaju pitanja zašto sistem ne funkcioniše i ko je za to odgovoran, instruirani i izmanipulisani građani počeli su da glume SS trupe na podgoričkim ulicama. Policija ih prati u stopu, sprovodeći masovna privođenja i "disciplinovanje" turskih državljana – iako će se ubrzo ispostaviti da je jedan od glavnih vinovnika incidenta zapravo bio državljanin Azerbejdžana. Ali nije bitno – cilj je postignut, a meta označena. Vladajući političari, od predśednika Skupštine, preko poslanika vladajuće većine i lokalnih odbornika, pa do njihovih analitičara, plaćenih društvenih aktivista, internet-mimera i čitave bot-mreže – svi su se uključili u fašistički progon jedne etničke zajednice. Ta hajka ni po čemu se ne razlikuje od mnogobrojnih sličnih progona kroz istoriju, pa i onih koje vidimo u savremenome svijetu. Čak su i navodno građanske partije unutar vladajuće većine pohitale da slijede svoje otvoreno fašističke kolege i da prihvate njihov narativ.

Podigli su tenzije i zapalili javnost, koja sada više i ne govori o odgovornosti vlasti za propuste – baš onako kako vlastima i odgovara.

Takođe, na viđelo je izašla sva bijeda crnogorske javne scene, koliko je samo intelektualno potkapacitirana, a o etičkim standardima da i ne govorimo. Ako dno postoji, ovih dana smo ga dotakli. Viđeli smo i kako neki tobožnji kritičari vlasti takođe duvaju u fašističke trube pod izgovorom brige za „nacionalnu sigurnost“. I eto – dobili smo savršen spin. Umjesto da se raspravlja o nesposobnosti i odgovornosti vlasti, javnost raspreda o tome da li treba proćerati određenu etničku grupu iz zemlje ili ne.

Pokazalo se koliko je zapravo mali broj intelektualaca, nevladinih organizacija, društvenih djelatnika i pojedinaca koji su dovoljno savjesni, svjesni i hrabri da se javno suprotstave većinskom raspoloženju u Crnoj Gori – raspoloženju obuzetom duhom fašizma. A taj duh, vidimo, izuzetno je jak, iracionalan i ne može se pobijediti racionalnim argumentima jer na fašizam ne djeluju argumenti, već jedino moć. A nažalost, oni koji danas imaju moć u Crnoj Gori ili su fašisti ili su sluge fašista. I ovu rundu izliva fašizma plaćaju Turci, ovoga puta oni izvanji, a u sljedećoj će oni domaći "Turci" koji će - kako smo dosad više puta istakli - podijeliti sudbinu Crnogoraca. Da Bošnjačka stranka nije nikakav predstavnik ni Bošnjaka ni muslimana nego zastupnik ličnih interesa nekolicine, viđelo se opet iz njihova nemuštoga reagovanja i ostanka u Mandićevoj vlasti uprkos tome što znaju da rulja koja kliče ubijanju Turaka nema pred očima neke Azijate no one koje Ervin Ibrahimović i njegova interesna grupacija lažno predstavljaju.

Na kraju krajeva, ti fašisti će, naravno, izgubiti. Ali ne tako što će sami otići, već tako što ćemo ih mi morati pobijediti, Jednostavno, moramo postati moćniji od njih. To podrazumijeva neprestanu borbu i beskompromisno odbijanje bilo kakve koalicije s njima i njihovim slugama. Moraju postati društveno neprihvatljivi.
Međutim, ta borba zahtijeva i veliku žrtvu. A pokazalo se da je u današnjoj Crnoj Gori malo ko spreman na takvu žrtvu. Zato ćemo fašiste i njihove sluge, na našu sramotu, gledati još poduže vrijeme na vlasti. Ali će, ne sumnjajte, na kraju ipak izgubiti i nažalost za sobom ostaviti pustoš u svim sferama. A u međuvremenu je potrebno samo da ne ćutite jer, kao što vam je poznato – da bi zlo pobijedilo dovoljno je da dobri ljudi ne učine ništa.