Za <a href="https://www.antenam.net/clanak/opasne-besmislice-pes-a-demokrata-i-nsd-a-o-trobojci">Antenu M</a> piše: Stefan Todorović
Odbornici PES-a, Demokrata i NSD-a izglasali su u lokalnom parlamentu inicijativu za isticanje trobojke na zgradi lokalne samouprave i svih preduzeća koje je osnivač Skupština Opštine Žabljak. Uz izglasavanje inicijative, u medijima se pojavilo i saopštenje povodom opravdavanja takve odluke koje potpisuje Koalicija za budućnost Žabljaka. U saopštenju ističu da su ovim činom poslali poruku i vlastima na državnom nivou da nađu zajednički jezik oko identitetskih pitanja kao što je to uradila vlast na Žabljaku, iako vlast na Žabljaku nema takve ingerencije, iako je njihova odluka ništavna, iako nemaju pravo za tako nešto.
Da tako funkcioniše demokratija i vlast kako zamišljaju male đokice sa Žabljaka, onda bi svako ko ima "vlast" na određenom nivou i na određenoj teritoriji, bez obzira na ingerencije te vlasti, bez obzira na zakone i Ustav mogao da izglasa što god oće i da to proglasi važećim. Pa su tako na primjer lokalni odbornici sa Žabljaka mogli da izglasaju da se uz trobojku manjeg entiteta BiH (Republike Srpske, koju su juče izglasali), vijori na primjer i trobojka s četiri ocila, i trobojka s državnim grbom države Srbije, i ruska trobojka, i francuska trobojka, i hrvatska trobojka, i slovenačka trobojka, i slovačka trobojka i tako dalje i tome slično. Iliti, na primjer, da se na svakoj zgradi lokalne samouprave oslika mural Ratka Mladića, Slobodana Miloševića, Željka Ražnatovića Arkana, Baja Stanišića, Pavla Đurišića... I za navedene odluke, što ćemo viđeti u nastavku, mogli su navesti slične argumente koje su naveli i za izglasavanje trobojke manjeg entiteta iz BiH.
U saopštenju navode: "Po poslednjem popisu Srbi su većina u Žabljaku i imaju zagarantovano pravo da se njihov simbol trobojka vijori na svim institucijama", dalje navodeći - "Danas se u javnom prostoru Crne Gore nameće površna teza, a to je da je trobojka isključivo simbol jednog naroda ili čak se ide dotle da je ona "uvezeni" simbol. Takva interpretacija nije samo istorijski netačna, već je i nepravedna prema samoj crnogorskoj državi. Trobojka nije samo srpski simbol već je ona, prije svega, vjekovni simbol Crne Gore kao države". E sad, i sami priznaju da trobojka nije samo simbol srpskog naroda, ali nam, isto tako, poručuju da oni trobojku uvode kao simbol srpskog naroda i time jasno brišu svaku drugu simboliku trobojke, jer je ne uvode kao simbol nečega drugog, nego prvenstveno kao simbol jednoga naroda. To joj je funkcija, ona druge funkcije nema. Svaka druga simbolika te trobojke je nevažna i ona ne simbolizuje ono što je simbolizovala kroz istoriju. Pa su tako argumenti pozivanja na trobojke iz ranijih perioda, od kojih su neke bile i simbol crnogorske države, crnogorskoga naroda iliti jugoslovenske države i jugoslovenskoga naroda - ništavni, ne stoje. A još, kažu, da je uvode zato što su većina i pozivaju državni nivo da uradi istu stvar, samo nijesu razmišljali da Srbi nijesu većina u Crnoj Gori, tako da im i taj argument ne stoji. Naravno, i sami argument da su Srbi većina na Žabljaku ne daje im pravo da mijenjaju simbole iliti dopunjuju simbole države. Jedino, u slučaju da su Srbi manjinski narod u Crnoj Gori, pa da traže prava kao i svi drugi manjinski narodi u Crnoj Gori.
Nastavljajući opravdanje "uvođenja" trobojke s pozivanjem na crnogorsku državu i istoriju zaključuju: "Ona (trobojka) je kroz istoriju pokazala nevjerovatnu sposobnost da bude "odgovarajuća" svima. Braneći trobojku, mi ne branimo nečije tuđe interese. Mi branimo pravo Crne Gore na sopstvenu istoriju. Mi branimo sjećanje na Crnu Goru koja je bila dovoljno velika i snažna da u svoje boje utka i tradiciju i progres. Trobojka je dio crnogorskog genetskog koda. Ona nije prepreka modernoj državi, već njen najstariji svjedok. Vrijeme je da prestanemo da je se odričemo zbog dnevnopolitičkih prepucavanja i da je vratimo tamo gd‌je joj je mjesto, u sam vrh crnogorskog istorijskog i državnog ponosa."
Od zastave srpskoga naroda trobojka se pretvorila u crnogorski genetski kod i u ostala romantičarska naklapanja o istorijskoj Crnoj Gori i budućnosti Crne Gore. I poruka je jasna: trobojka kao simbol srpskog naroda, treba da postane simbol Crne Gore. Ne kao simbol državnog trajanja Crne Gore, kako to pokušavaju navesti u saopštenju, jer je prvenstveno uvode kao simbol jednog naroda - srpskoga naroda. I, kako onda, Crna Gora može da bude građanska država, ako uz postojeću zastavu koja je simbol svih njenih građana treba da uvede i zastavu koja je simbol jednog naroda. Zašto i drugi narodi ne bi imali pravo da uvedu svoje simbole da im stoje uz državnu zastavu i na državnom nivou. Time bi se onda polako pretvorili u državu naroda što je i cilj velikosrpske politike u Crnoj Gori.
Zašto Srbima u Crnoj Gori, ako se već pozivaju na istorijsko trajanje crnogorske države, smeta zvanična zastava Crne Gore. Trenutna heraldika crnogorske države je duži i veći simbol crnogorskoga trajanja od simbolike i trajanja trobojke. Ako im je već tradicija crnogorske države i njeno trajanje na pameti, onda su opet posegnuli za pogrešnim argumentom, odnosno simbolom iz istorije. Trenutna crnogorska zastava starija je i ima veću tradiciju u Crnoj Gori od trobojke. I njena simbolika prati simboliku nezavisne crnogorske države kroz istoriju i simboliku naroda koji je stvarao tu državu, zvali ga oni srpskim ili crnogorskim. Ako ga smatraju srpskim, onda je današnja crnogorska zastava - zastava i srpskog naroda u Crnoj Gori, kako kroz istoriju tako i danas. Te je onda suvišno uvoditi još jednu zastavu srpskoga naroda.
Crna Gora je po Ustavu građanska država, i zastava uvedena tim Ustavom simbol je takve države, dok bi, uvođenjem trobojke, koja simboliše jedan narod - zbog čega je njeni zagovaratelji i uvode - Crna Gora morala da izmijeni i svoje ustavno uređenje - da postane država naroda, što je u suprotnosti s modernom državom svih njenih građana. Tako da ni taj argument odbornika sa Žabljaka ne stoji.
Imajući u vidu navedeno, i za bilo kakvu drugu odluku, odbornici PES-a, Demokrata i NSD-a sa Žabljaka mogli posegnuti za argumentima za kojima su posegnuli u slučaju uvođenja trobojke. Jer njihovi argumenti ne stoje ni kad je u pitanju crnogorska prošlost ni kad je u pitanju moderna i evropska budućnost Crne Gore. Oni su besmislica.
Međutim, ono što nije besmislica, već opasnost, jeste ovaj potez odbornika sa Žabljaka koji se nadovezuje na djelovanje DNP-a oko Botuna i njihovih identitetskih zahtjeva. U pitanju je hibridni rat protiv evropskog puta Crne Gore i njenog suvereniteta. Vidimo da kontrolu nad lokalnim Pesovcima sa Žabljaka nema nominalni i navodno evropski PES sa državnog nivoa. Ovaj potez direktno podriva njihov famozni Barometar i moratorijum na identitetske teme. A možda je i sva priča o evropskom PES-u iluzija te i oni zajedno s NSD-om i Demokratama igraju igru gradeći prema evropskim saveznicima Potemkinova sela dok iznutra zajedno rade na razaranju crnogorskog građanskog bića, na bosnizaciji, etnofederalizaciji i federalizaciji Crne Gore. Svakako, slijedi odlučujući period za Crnu Goru - da li će imati snage za još jednu istorijsku pobjedu u rangu obnove nezavisnosti ili će ulazak u Evropsku uniju biti ispuštena šansa koja će neminovno voditi gubitku države.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Opasne besmislice PES-a, Demokrata i NSD-a o trobojci

Za <a href="https://www.antenam.net/clanak/kako-se-zovu-saradnici-domacih-izdajnika">Antenu M</a> piše: Stefan Todorović
Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović, iz PES-a, poručio je Milanu Kneževiću, iz DNP-a, dojučerašnjem partneru na lokalnom i državnom nivou, da služi drugoj državi, odnosno vladaru druge države i da je na takve Crna Gora vazda gledala sa najvećim podozrenjem.
Možda bi valjalo, da ne bude zabune, citirati Mujovićeve riječi upućene Kneževiću: "Crna Gora se oduvijek divila junacima i junaštvu, ali isto tako sa najvećim podozrenjem gledala na one koji rade protiv njenih interesa, a zarad uživanja naklonosti od gospodara drugih država."
I Mujović nije ništa progriješio, rekao je ono što zna cijela Crna Gora. Ne samo Knežević, nego sve partije i pojedinci iz koalicije Za budućnost Crne Gore, pa tako i glasoviti Andrija Mandić rade protiv interesa Crne Gore i služe gospodaru druge države. Samo izgleda da to do sada nije znao Saša Mujović, kao ni njegovi saborci iz PES-a. Da su znali, valjda ne bi sarađivali s ljudima koji rade protiv interesa Crne Gore. Jer kako raditi u interesu Crne Gore ako sarađuješ s onima koji rade protiv interesa Crne Gore. Nema logike.
Sad, kada se nakon ovogodišnjeg Bogojavljenja i potapanja u krstoliko korito, Mujoviću obznanila navedena istina koju je podijelio s vaskolikom Crnom Gorom, ne preostaje mu ništa drugo, nego da raskine saradnju s Kneževićevim saborcima i koalicionim partnerima.
Jednom kad čovjek doživi epifaniju i pogleda istini u oči, više ne može da ne vidi istinu. A istina je, da nije samo Knežević taj koji radi protiv interesa svoje države i služi gospodarima druge države. Takvih kneževića je puna Vlada Crne Gore i podgorička vlast.
Pitanje je - da li će Mujović i Pesovci i dalje žmuriti i šućeti o istini koju znaju ili će junački pogledati istini u oči i osloboditi se onih koji rade protiv interesa svoje države dok služe gospodarima druge države?
Za sluge i izdajnike znamo ko su i kako se zovu. Ali, ne znamo kako se zovu oni koji sarađuju sa izdajnicima? Mogu se zvati mujovićima, spajićima, ibrahimovićima, đeljošajima, ali i ne moraju. Svakako, bliska budućnost će nam reći.

Kako se zovu saradnici domaćih izdajnika?

Za crnogorske prilike stigla je iz Slovenije vijest gotovo nevjerovatna – ministarka pravde Andreja Katič i ministar unutrašnjih poslova Boštjan Poklukar podnijeli su ostavke nakon što je u Novom Mestu jedan 48-godišnji muškarac preminuo od posljedica prebijanja u tuči ispred lokala. Oboje ministara povukli su se sa funkcija kao čin političke odgovornosti za propuste sistema.
Zamislite – vladajuće partije u Sloveniji, predśednik Skupštine, poslanici većine, lokalni odbornici – nijedan od njih nije optuživao prethodnu vlast zbog propusta sistema. Nijesu tražili krivca u nekom drugom. Umjesto toga, njihovi ministri sami su ponudili ostavke, kao lični i moralni čin odgovornosti. Premijer je te ostavke bez odlaganja prihvatio. Takođe, nije bilo preusmjeravanja krivice na bilo koju etničku zajednicu – premda su to, teoretski, mogli uraditi. Nezvanične informacije govorile su da su pojedini vinovnici tog događaja bili romske nacionalnosti, ali vlast ni jednog trenutka nije posegla za najnižim instinktima. Nije bilo poziva na progon i iseljenje Roma i aktiviranja uličnih falangi za dizanje tenzija i zastrašivanje.
A sada pogledajmo Crnu Goru. Za razliku od slovenačke vlasti, naši vladajući političari povodom sličnog incidenta – čak s manjim posljedicama – nijesu pokazali ni trunku slične odgovornosti. Umjesto da ośete sopstvenu političku i ličnu odgovornost za nefunkcionisanje bezbjednosnog sektora i propuste u cjelokupnom sistemu, oni su odmah posegnuli za ksenofobijom i fašizmom. Dakle, dva suštinski ista incidenta, a dvije potpuno različite reakcije vlasti. U jednom slučaju, propust sistema koji je doveo do incidenta rezultirao je političkom odgovornošću i ostavkama. U drugom, propust sistema postao je povod za otvoreni lov na vještice – hajku na jednu etničku grupu, kako bi se prikrila sopstvena krivica i pažnja javnosti skrenula što dalje od sopstvene odgovornosti.
Umjesto da građani postavljaju pitanja zašto sistem ne funkcioniše i ko je za to odgovoran, instruirani i izmanipulisani građani počeli su da glume SS trupe na podgoričkim ulicama. Policija ih prati u stopu, sprovodeći masovna privođenja i "disciplinovanje" turskih državljana – iako će se ubrzo ispostaviti da je jedan od glavnih vinovnika incidenta zapravo bio državljanin Azerbejdžana. Ali nije bitno – cilj je postignut, a meta označena. Vladajući političari, od predśednika Skupštine, preko poslanika vladajuće većine i lokalnih odbornika, pa do njihovih analitičara, plaćenih društvenih aktivista, internet-mimera i čitave bot-mreže – svi su se uključili u fašistički progon jedne etničke zajednice. Ta hajka ni po čemu se ne razlikuje od mnogobrojnih sličnih progona kroz istoriju, pa i onih koje vidimo u savremenome svijetu. Čak su i navodno građanske partije unutar vladajuće većine pohitale da slijede svoje otvoreno fašističke kolege i da prihvate njihov narativ.
Podigli su tenzije i zapalili javnost, koja sada više i ne govori o odgovornosti vlasti za propuste – baš onako kako vlastima i odgovara.
Takođe, na viđelo je izašla sva bijeda crnogorske javne scene, koliko je samo intelektualno potkapacitirana, a o etičkim standardima da i ne govorimo. Ako dno postoji, ovih dana smo ga dotakli. Viđeli smo i kako neki tobožnji kritičari vlasti takođe duvaju u fašističke trube pod izgovorom brige za „nacionalnu sigurnost“. I eto – dobili smo savršen spin. Umjesto da se raspravlja o nesposobnosti i odgovornosti vlasti, javnost raspreda o tome da li treba proćerati određenu etničku grupu iz zemlje ili ne.
Pokazalo se koliko je zapravo mali broj intelektualaca, nevladinih organizacija, društvenih djelatnika i pojedinaca koji su dovoljno savjesni, svjesni i hrabri da se javno suprotstave većinskom raspoloženju u Crnoj Gori – raspoloženju obuzetom duhom fašizma. A taj duh, vidimo, izuzetno je jak, iracionalan i ne može se pobijediti racionalnim argumentima jer na fašizam ne djeluju argumenti, već jedino moć. A nažalost, oni koji danas imaju moć u Crnoj Gori ili su fašisti ili su sluge fašista. I ovu rundu izliva fašizma plaćaju Turci, ovoga puta oni izvanji, a u sljedećoj će oni domaći "Turci" koji će - kako smo dosad više puta istakli - podijeliti sudbinu Crnogoraca. Da Bošnjačka stranka nije nikakav predstavnik ni Bošnjaka ni muslimana nego zastupnik ličnih interesa nekolicine, viđelo se opet iz njihova nemuštoga reagovanja i ostanka u Mandićevoj vlasti uprkos tome što znaju da rulja koja kliče ubijanju Turaka nema pred očima neke Azijate no one koje Ervin Ibrahimović i njegova interesna grupacija lažno predstavljaju.
Na kraju krajeva, ti fašisti će, naravno, izgubiti. Ali ne tako što će sami otići, već tako što ćemo ih mi morati pobijediti, Jednostavno, moramo postati moćniji od njih. To podrazumijeva neprestanu borbu i beskompromisno odbijanje bilo kakve koalicije s njima i njihovim slugama. Moraju postati društveno neprihvatljivi. 
Međutim, ta borba zahtijeva i veliku žrtvu. A pokazalo se da je u današnjoj Crnoj Gori malo ko spreman na takvu žrtvu. Zato ćemo fašiste i njihove sluge, na našu sramotu, gledati još poduže vrijeme na vlasti. Ali će, ne sumnjajte, na kraju ipak izgubiti i nažalost za sobom ostaviti pustoš u svim sferama. A u međuvremenu je potrebno samo da ne ćutite jer, kao što vam je poznato – da bi zlo pobijedilo dovoljno je da dobri ljudi ne učine ništa.

"Napolje, Turci" umjesto "Ministri, napolje iz Vlade"

Budući da se lako može utvrditi da postoje nasilna i nenasilna aneksija, što je fakat i aksiom koji je dostupan svakom crnogorskom građaninu za dvadeset sekundi upotrebe interneta, znači da tvrdnje poslanika PES-a nijesu tačne. A, ako znamo i činjenicu koja je neoboriva – da dinastija Petrović-Njegoš i crnogorski narod nijesu dobrovoljno ukinuli državu Crnu Goru i predali njenu teritoriju na upravljanje državi Srbiji i njenoj dinastiji Karađorđevića – onda znamo da je nesumnjivo došlo do nasilne aneksije. Što opet znači da poslanici PES-a ne govore istinu i da im argumenti ne stoje.&nbsp;
Mada, iako je istina da u mnogim stvarima poslanici PES-a zaista ispoljavaju logičke nedosljednosti, ipak se ne bi reklo da je u pitanje nemogućnost spoznaje elementarnih logičkih kategorija. Zato ćemo odgovore potražiti u društvenoj i političkoj sferi.
Zaboravite na zdrav razum i etiku jer ulazimo u sferu političke logike, a politička logika nije logika činjenica nego uticaja.
Trenutno u Crnoj Gori najveći uticaj imaju Crkva Srbije i političke partije na vlasti, predvođene Andrijom Mandićem, koje sprovode svoju velikosrpsku, odnosno bjelaško-četničku agendu. Ta politika podrazumijeva slavljenje i rehabilitaciju bjelaškog i četničkog pokreta, te normalizaciju velikosrpske ideologije kao navodno legitimnog političkog pravca. Rehabilitacija tih pokreta danas je potrebna i vlastima i Crkvi Srbije kako bi svoje savremeno antidržavno i anticrnogorsko djelovanje prikazali kao istorijski legitimno. Ako se bjelaški i četnički pokreti — oni koji su kroz istoriju bili jasno antidržavni i protivni postojanju Crne Gore — prikažu kao društveno prihvatljivi, onda i današnja politika, koja nastavlja njihov ideološki obrazac, dobija privid istorijske opravdanosti. Time se pokušava stvoriti lažna ravnoteža između građanske, evropske i multikonfesionalne Crne Gore i onoga što je suštinski negira, kao da se ne odlučuje o pitanju njenog opstanka i identiteta već o različitim političkim opcijama podjednake vrijednosti.
Što nas, naposljetku, dovodi do inicijative poslanika PES-a, koji preuzimaju ulogu Crkve Srbije i Andrije Mandića u pranju bjelaškog pokreta – nastojeći da ga predstave kao legitiman i nenasilan, kao izraz narodne volje koji je, navodno, tek jednu dinastiju zamijenio drugom i jednu državu drugom. Upravo se u tome prepoznaje krajnji cilj današnje vladajuće politike koja sistematski, tiho i uporno razgrađuje Crnu Goru na svim poljima – od kulturnog i obrazovnog do ekonomskog – kako bi se stvorili povoljni uslovi za ponovno ostvarivanje ciljeva bjelaškog pokreta. Ti ciljevi, u svojoj suštini, istovjetni su s ciljevima četničkog pokreta, a ovi pak s ideološkim postulatima velikosrpske politike devedesetih godina, koja je djelovala kroz tadašnji jedinstveni DPS, kasnije kroz SNP i niz stranaka koje su iz njega proizašle, te konačno kroz partije nastale iz litijaškog pokreta Crkve Srbije, među kojima danas svoje mjesto zauzima i PES.
Otvara se pitanje otpora takvoj politici.
Otpor politici koja ne proizilazi iz logike činjenica, već logike uticaja. Zato treba pažljivo posmatrati reakcije, jer upravo od jačine uticaja zavise i njihovi oblici: kako reaguju mediji, kako ćute društvene grupe, kako izostaje glas državnih institucija, nevladinog sektora i političkih partija. U toj tišini postaje jasno koliko je taj uticaj dubok – do te mjere da državne, obrazovne i kulturne ustanove ne smiju ni da se oglase povodom očiglednog prekrajanja istorije. Pogledajte samo ćutanje CANU-a, Istorijskog instituta ili Filozofskog fakulteta u Nikšiću.
Zato, pratite reakcije i tišinu, u njima se ogleda stepen zavisnosti, straha i političkog pritiska. U takvom ambijentu PES danas, pod potpunim uticajem velikosrpske politike, preko navodno crnogorskih i građanskih poslanika, sprovodi jedan segment iste ideološke agende – normalizaciju zločinačkog i antidržavnog bjelaškog pokreta, umotanu u fraze o „istorijskom pomirenju“ i „objektivnom sagledavanju prošlosti“.
Ali mirenje s lažima nije pomirenje, već pristanak na poraz. I zato, dok se širi tišina i relativizacija, potrebno je ponovo oživjeti duh otpora, vratiti se zdravoj logici i elementarnoj etici koja razlikuje istinu od obmane, žrtvu od dželata, državu od njene negacije. Jer kad se prestane reagovati na zlo, društvo više ne postoji kao zajednica slobodnih ljudi, već kao prostor u kojem tišina postaje saučesnik.

Gordan Stojović i PES svjesni da prekrajaju istoriju

Teško se oteti utisku da su optužnicu i scenario za „najveću akciju“ SDT-a i SPO-a pisale Demokrate. Sve je u njihovu stilu, odnosno njihovu neukusu - u prepoznatljivim i stupidnim konstrukcijama koje trebaju da prikriju nesposobnost i zlu namjeru. Zato je imalo verziranom građaninu u crnogorsku društvenu i političku stvarnost jasno o čemu se radi.
Već naveliko medijski inkriminisanoj firmi i njenom vlasniku nađenute su supermoći s kojim treba da se povežu i na osnovu kojih da se ukaljaju svi koji se suprotstavljaju retrogradnoj i destruktivnoj politici Demokrata i njihovih partnera iz vlasti. Cilj je, dakle, ukaljati sve borce za nezavisnu, antifašističku, građansku i evropsku Crnu Goru, što je uveliko poznata konstrukcija koja dolazi iz kuhinje BIA, još od devedesetih godina, a prema kojoj su svi borci za crnogorsku stvar kriminalci i nečasni ljudi. Danas tek u izvedbi netalentovanih i duhom siromašnih piona s crvenim kravatama.
Svakom pravno pismenom građaninu je jasno da će optužnica formirana na osnovu poruka iz telefona pasti na sudu. Međutim, ona i nema drugu svrhu osim medijskog blaćenja i svođenja crnogorskoga društva i javnog društveno-političkog života na nivo Zadruge, u kojem je SDT preuzelo ulogu Informera, a uslužni mediji ulogu Vučićevića i družine. Na taj način uvlače cjelokupnu crnogorsku javnost u brlog bez zrna etike i morala - prostor u kojem crvenokravataši vječno plivaju i u kojem se, logično, najbolje snalaze. Zato ću se osvrnuti samo na jednu od mnogih stupidnih i zlonamjernih konstrukcija, izjava i objava koje dolaze od strane Demokrata.
Ministar Krapović izjavljuje: „Mjesecima smo ponavljali da proteste u Podgorici protiv bezbjednosnog sektora (misleći na studentske proteste, S.T.) na kojima je on lično marširao nijesu bunt naroda, već upravo Aca Mijajlovića i njegovih saradnika. Čast izuzecima, običnim ljudima koji nijesu znali pozadinu i koje su vodili potpuno drugi motivi“. Tako je ministar Krapović studentske proteste koji su nastali početkom 2025. godine, nakon drugog cetinjskog masakra, povezao s optužnicom koja okrivljene tereti za period od 2018. godine do februara 2024. godine.
Vremensko nepoklapanje je najmanji problem u odnosu na besmramni pokušaj pranja sopstvene nesposobnosti i nesposobnosti njegovih partijskih kolega u upravljanju bezbjednosnim sektorom.
Krapović iskreni bunt, nezadovoljstvo, tugu i krik društva zbog nefunkcionalnosti bezbjednosnog sektora i sistema u cjelini – đe nije ništa urađeno nakon prvog cetinjskog masakra, kako bi se sistem poboljšao i eventualno prevenirala i smanjila mogućnost ponavljanja sličnog zločina i masakra – pokušava besramno uvezati s trenutnom aferom i kroz prisustvo jednog čovjeka na navedenim protestima, oprati odgovornost njegovih kolega i njegove partije za gubitak 12 života, među kojima i dvoje đece. Sam pokušaj uvezivanja cetinjskog masakra i protesta koji su potom nastali, s trenutnom aferom govori o njihovoj beskurpuloznosti i bezośećajnosti. Sav način funkcionisanja DPS-a i sve što se trenutno dešava s „najvećom akcijom“ SDT-a i SPO-o ne može oprati odgovornost Demokrata i trenutne crnogorske vlasti za stanje u društvu i rasulo bezbjednosnog sektora koji, umjesto da sprečava zločine i ubistva, broji leševe po ulicama.
Najgore od svega jeste što klika na vlasti nije uradila ništa da poboljša sistem i bezbjednosnu situaciju u društvu, kako se slični zločini i ubistva ne bi ponavljali. Njihovu nesposobnost neće oprati ničija druga nepočinstva. Očito konstruisane optužnice, koje vlast koristi da zloupotrebom državnih institucija blati političku konkurenciju, neće izliječiti naše društvo niti mu donijeti bolji život. Parazitiranjem na aferama prošlosti krade nam se budućnost.
U skorijoj budućnosti spremaju se potencijalno opasni procesi za crnogorsko društvo, suverenitet države i nezavisnost državnih organa. U uslužnim medijima se provlači tema tzv. „vetinga“ u sudstvu jer sudije puštaju optužene da se brane sa slobode. Paralelno se podgrijava priča o dvojnom državljanstvu i postepeno priprema teren da se opozicija optuži za blokiranje evropskog puta, iako upravo vlast to čini neispunjavanjem obaveza iz evropske agende i stalnim provociranjem evropskih suśeda, što se nastavlja i najavljenim protestom kod ploče u Morinju.
Evropske fraze više ne pomažu u maskiranju antievropske agende i kreće nova faza otvorene borbe bez maski i rukavica. A to smo i čekali.

Imate dno i imate Demokrate

U subotu, 4. oktobra delegacija kraljevske porodice Austrije bila je u nezvaničnoj pośeti Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, saopšteno je sa FCJK.
Pośetu je, kako navode, iniciralo Predśedništvo Zajednice Italijana u Crnoj Gori. Bila je ti prilika za razgovore o mogućim zajedničkim projektima i poljima saradnje, utemeljenim na bogatim i dugotrajnim istorijskim vezama Crne Gore i Austrije, odnosno nekadašnje Austrougarske monarhije.
Delegaciju je predvodio Njegova kraljevska visost nadvojvoda Karlo od Habzburga, nasljednik austrijske kraljevske kuće, a u njegovoj pratnji bili su dr Masimiliano Lakota, diplomatski savjetnik nadvojvode Karla i predstavnik Austrijske kraljevske kuće u Italiji, major Fric Rat, lični vojni pomoćnik nadvojvode Karla i kapetan Ernest Fojan, generalni pomoćnik nadvojvode Karla. Pośeti su prisustvovali i Aleksandar Dender, predśednik Unije zajednice Italijana u Crnoj Gori, Slađana Vučetić predstavnica Zajednice iz Kotora i Danijela Bokan u ime Zajednice sa Cetinja.
U ime Fakulteta dočekao ih je Stefan Todorović koji je delegaciji predstavio istorijat same zgrade u kojoj se Fakultet nalazi, kao i misiju, rad i djelovanje Fakulteta. Razgovaralo se o mogućnostima i značaju produbljivanja saradnje kroz kulturne, naučne i obrazovne projekte, što bi predstavljalo nastavak višestoljetnih kulturnih veza između Crne Gore i Austrije.
Fakultet za crnogorski jezik i književnost zahvaljuje delegaciji na pośeti i izraženom interesovanju, uz uvjerenje da će ovakvi susreti doprinijeti budućem zajedničkom radu i jačanju kulturne i akademske saradnje.

Delegacija kraljevske porodice Austrije u pośeti Fakultetu za crnogorski jezik i književnost

Izvjesni duvač četničkih fanfara i direktor (pazite sad) Centra za realnu politiku komentarisao je dešavanja u Gornjem Zaostru đe je vladika Metodije žestoko zasr'o stvari i doveo zemlju na ivicu građanskih nemira podizanjem spomenika četničkome koljaču P. Ðurišiću.
Bez riječi kritike na račun inicijatora dizanja spomenika ratnome zločincu ili ne daj bože na račun onih koji su linčovali novinare, g. trubač je isključivo kritikovao one koji su se tome činu suprotstavili. I to u duhu kreacija koje ne pośeduju misaoni aparat: sve svalio na "režim" koji već pet godina guli opozicioni staž. Realpolitički nema što, taman spram direktora Centra.
Međutim, g. trubač je "lično potvrdio" da u CG nema antifašista - pritom pitajući mogu li profesori FCJK i Andrej Nikolaidis biti antifašisti. I da vam kažem g. trubač - ti ljudi nikad niđe nijesu slavili nijednog ratnog zločinca niti relativizovali ulogu presuđenim ratnim zločincima. Tako da, mogu itekako.
Pitanje je - kako nazvati vas koji ste jednom bili prijavljeni policiji zbog maltretiranja i uznemiravanja ženske osobe?

Izvjesni trubač o antifašizmu

Crnogorska vlast je promptno reagovala na postavljanje spomenika Pavlu Đurišiću u Gornje Zaostro, uhapsila čovjeka na čije imanje je postavljen spomenik, odredila mu zadržavanje i osudila navedeni čin. Doduše, više zato što je sam čin nezakonit, nego zbog lika i djela onoga kome je podignut. Jer oni su legalisti, poput Koštunice, najčuvenijeg legaliste ovih prostora. I zato u njihovim reagovanjima nijeste mogli pročitati osudu lika i djela Pavla Đurišića, nego pozivanje na zakone i izgovaranje čuvene mantre da ne treba raditi stvari koje dijele crnogorsko društvo. Da su oni okrenuti budućnosti i da teme koje dijele društvo treba ostaviti po strani.
I zaledi li vam se krv u žilama (Šaranović) kad krenete razmišljati u kakvom društvu to živimo, s kim sve živimo kad nam se društvo dijeli na ljude koji podržavaju ratnog zločinca – koji podržavaju čovjeka koji je predvodio ubijanje preko 8000 hiljada žena, đece i staraca? Ko su ti ljudi, ko su ti monstrumi bez etike i morala? Da li su to neki ljudi tamo iz zabačenog sela koji su ostali zamrznuti u vremenu i zarobljene svijesti ratnog ludila ili su to naše komšije, prijatelji, kumovi, rođaci, direktori i službenici državnih ustanova, predstavnici naroda i vjerski poglavari? Pročitaste li jadikovke direktora AKOKVO-a, što ga ‘nepravda’ peče jer uklanjaju spomenik Đurišiću? Čuste li NSD kako traži da se oslobodi Dobrašinović i kuka što se hapsi on, a ne oni s Kruševa ždrijela? Viđeste li slike iz Gornjeg Zaostra – PES, Demokrate, bivši DF, njihovi simpatizeri, lokalni i državni funkcioneri – svi složno u istom kadru? Pročitaste li negodovanja mnogih simpatizera i podržavalaca vlasti zato što se uklanja spomenik zločincu i kvislingu? Smeta li vam tišina poslanika i funkcionera vlasti koji su više reagovali na uzvik „fašisto!“ upućen gradonačelniku Podgorice nego na podizanje spomenika fašisti?
Izgleda da su više ośetljivi na riječi nego na djela. Ali očito ne i na riječi koje dolaze od sveštenika Crkve Srbije, glavnih promotera četničkog pokreta. Da li ste čuli bilo koga iz crnogorske vlasti da je reagovao, jasno i glasno, kad su mitropoliti Crkve Srbije slavili i veličali lik i djelo Pavla Đurišića, fašiste! Herojskim djelom nazivali ubijanje đece. Nijeste mogli čuti, i nećete. Iako između podizanja spomenika Đurišiću i Joanikijevih i Metodijevih riječi nema razlike. Ali ima razlike u reagovanju ljudi iz vlasti. I zato je NSD u svom saopštenju u pravu, treba osloboditi Dobrašinovića, jer je crnogorska vlast licemjerna. Ne smetaju im podržavaoci četničkog pokreta koji śede s njima u vlasti, koje su zaposlili po državnim i lokalnim ustanovama i preduzećima, od čijih glasova im zavisi vlast, a smeta kad isti ti ljudi pomisle da je došlo njihovo vrijeme da slobodno ispolje ono što jesu.
Licemjeri! Ne možete postaviti četničkog vojvodu za predśednika skupštine i onda osuđivati podizanje spomenika četničkom vođi. Ako ste za Mandića, onda ste i za Đurišića. Ako śedite s četničkim vojvodom u vlasti, onda se rukujete s Đurišićevom kamom. I kako vam onda vjerovati da nijeste fašisti ili saradnici fašista. Ni logika padre Gojka vas ne može oprati. Logika da su vas društvene i istorijske okolnosti primorale na saradnju s fašistima, a inače ste dobri momci (antifašisti). Jer je svima jasno da u današnjim društvenim i istorijskim okolnostima partije iz vlasti nemaju alternativu. Bošnjačka stranka nema alternativu, može biti u vlasti s fašistima ili biti u opoziciji. Između dva zla izabrali su manje. Albanske partije takođe nemaju alternativu, mogu biti u vlasti s fašistima ili biti u opoziciji. Izabrali su manje zlo. Antifašisti iz PES-a nemaju alternativu, mogu biti u vlasti s fašistima ili ne biti. Izabrali su manje zlo. Demokrate su fašisti, oni se ne računaju. A bivši DF se davno autovao. I sve zajedno će ih jednog dana kanonizovati Crkva Srbije. Slava im!

Smeta vam Pavle Đurišić, licemjeri!

Pobjedina greška kod imenovanja novoga kolumniste kao „protojereja stavofora“ je jasna i razumljiva. Logično je da se listu koji je nastao ispod čekića i srpa potkrade greška kod imenovanja titule crkvenog lica. Zapravo je riječ o stavroforu, onome koji nosi krst (od grčkog stavros – krst i phoros – nosilac) a ne stavoforu iliti stafordu (pasmina psa, staffordshire bull terrier), kako su znale voditeljke s televizija iz regije poput Happy i Pinka da izgovore navedenu crkvenu titulu.
Ono što je teže razumljivo jeste da Pobjeda objavljuje kolumnistu koji relativizuje njeno ime i borbu ljudi koji su je osnovali. Ali u današnjem post-truth vremenu i nakon Ajnštajnove teorije relativiteta ništa nije nemoguće, pa ni relativizacija djelovanja kolaboracionističkog i zločinačkog četničkog pokreta i pranje biografija kolaboracionista i zločinaca Srpske pravoslavne crkve u „komunističkome“ listu.
Tako je u Pobjedino antifašističko nasljeđe uletio padre Gojkov meteor relativiteta. Pobjeda izgleda preuzima štafetu od Vijesti kad je riječ o relativizaciji malignog djelovanja današnjih predstavnika bjelaško-četničke ideologije. A stavofor Gojko i njegova organizacija su istinski nasljednici navedenih ideologija i u skladu s njima, prvaci u razaranju antifašističkog, građanskog, evropskog i državnog bića Crne Gore. To se u Pobjedi donedavno znalo.
A danas nam padre Gojko sa stranica Pobjede poručuje kako su četnici dobri momci (antifašisti) koje su istorijske i društvene okolnosti (poput nadirućeg komunističkog zla) naćerale na zločine i saradnju s nacifašistima. I da ih likvidacija i stradanje bez adekvatnog sudskog procesa čini žrtvama a ne zločincima.
Neka barem „svemir“ čuje ovu istinu kad već „egzaltirana braća i susjedi ne žele i ne mogu“ - poručuje nam stavofor sa stranica „komunističkog“ lista.
Dalje nam poručuje da su svi u jednom istorijskom trenutku (djelimično ili otvoreno) sarađivali s fašistima, a da se to samo spočitava četnicima. Zato treba spočitavati Narodno-oslobodilačkom pokretu pod vođstvom KPJ što nije ušao u rat s Hitlerom 1933. godine, nego tek 1941. kada je njihova zemlja napadnuta, dok s druge strane treba pravdati kolaboraciju četnika, odnosno Kraljevsku vladu i vojsku, time što su do 1941. bili protiv Hitlera.
Lije krokodilske suze padre Gojko što su komunisti predvodili oslobodilački rat, isti ti komunisti čija je ideologija od strane EU izjednačena s nacizmom. I naravno, padre Gojko izvodi zaključak, ako je komunizam jednako nacizam (evo EU tvrdi), onda su komunisti i nacisti isto, onda kolaboracija četnika s nacifašistima protiv komunista nije ništa loše. Samo su se borili protiv jednog zla koristeći resusre drugog zla. I zato četnici nijesu zločinci, nego žrtve koje su u datim istorijskim okolnostima birale manje zlo. A da su bili u pravu, govore nam zločini komunističkog sistema nakon oslobođenja.
I zato Joanikije Lipovac, Milorad Vukojičić alijas pop Maca i Slobodan Šiljak nijesu zločinci nego svetitelji i antifašisti. Borili se protiv zla (komunističkog), kao što su se antifašisti borili protiv drugog zla (nacističkog). A to što su ubijali i prokazivali komuniste i njihove familije, radili su dobro djelo, jer je, jelte, komunizam isto što i nacizam. Kako nam poručuje stavofor sa stranica „komunističkog lista“ – „SPC nije kanonizovala mitropolita Joanikija Lipovca zbog njegove nesumnjive saradnje s okupatorom, nego ga je kanonizovala zbog njegove brige o ugroženom i gladnom narodu tokom rata i zbog njegove mučeničke smrti i zločinačkog postupka nad njim, koji su sproveli isti oni koji su u životu ostavili (hvala Bogu, neka su) jednog kardinala Stepinca!“ I zato Josef Kramer, „Zvijer iz Bergena“, nije zločinac i monstrum, nego brižljivi porodični čovjek. Ne treba ga gledati u svijetlu služenja nacističkom režimu kao zloglasnog logorskog komandanta jer su ga na to naćerale istorijske i društvene okolnosti, nego kao brižnog supruga i oca te bi njemačko društvo trebalo da rehabilituje Kramera i u čitanke uvrsti njegova brižna pisma koja je slao svojoj porodici, da se na njima vaspitava i obrazuje njemačka mladost. Komparativna prednost Joanikija Lipovca u društvenoj rehabilitaciji je što je likvidiran bez suđenja, dok je Josef Kramer ipak likvidiran nakon suđenja. Ali to ne bi trebalo da zaustavi AFD mladež, sve se može kad se imaju društvena moć, pare i uticaj. Evo, primjer za to su stavovi i prijedlozi stavofora sa stranica „komunističkog“ lista.
Kad imate društveni uticaj, može vam se tekst na kojem bi pozavidio čak i IN4S, objaviti u normalnom glasilu i to će se naravno pravdati demokratizacijom društva i slobodom riječi. Radom na takozvanom pomirenju u kojem treba da se pomire oslobodioci države i oni koji su zajedno s okupatorima ubijali oslobodioce države i njihove familije.
I to samo zato što se određenim društvenim moćnicima i krugovima ne sviđa ideologija onih koji su oslobađali državu, iako su u oslobađanju države učestvovali i oni kojima ta ideologija nije bila bliska. I ta relativizacija ide preko notorne činjenice da jugoslovenski komunizam nije bio staljinističkog tipa kojeg je EU izjednačila s nacizmom, što ne oslobađa jugoslovenski socijalizam njegovih zločina. I stoga treba da se povede rasprava o zločinima tokom i nakon oslobođenja rata od strane KPJ, ali to ne mogu raditi organizacije i pojedinci koji slave zločince i saradnike okupatora. Jer zločini KPJ ne čine četnike i kolaboracioniste dobrim momcima i antifašistima. Komunistička borba je pozitivna zato što su se borili protiv okupatora za oslobođenje zemlje za razliku od četnika koji su se borili s okupatorima protiv partizana a ne za oslobođenje zemlje. I to je notorna istina koja je odaslata u svemir i koliko god se padre Gojko i Crkva Srbije trudili da odašilju drugu poruku u svemir, njihove poruke će završiti u crnoj rupi kao što su i oni na čiju rehabilitaciju pozivaju.

Padre Gojkov svemir relativiteta

U savremenim demokratskim društvima, sloboda medija podrazumijeva ne samo pravo na izvještavanje, već i obavezu odgovornog, istinitog i etičkog odnosa prema javnoj riječi. Kada se medijski prostor pretvori u poligon za širenje mržnje, targetiranje neistomišljenika i brutalnu propagandu autoritarnih ideologija, tada više ne govorimo o medijima već o propagandnim mehanizmima sa zadatkom da obesmisle istinu, demonizuju kritičko mišljenje i relativizuju osnovna ljudska prava.
Takvu ulogu u Crnoj Gori, već godinama unazad, besprizorno i sistematski obavlja portal IN4S. U proteklim danima, ovaj propagandni servis poznat po agresivnoj promociji velikosrpske i proruske političke agende, orkestrirao je još jedan brutalni napad - ovoga puta na profesora FCJK Adnana Čirgića, predśednika Crnogorskoga PEN centra. Povod za ovu hajku bilo je saopštenje PEN-a kojim se traži poštovanje ljudskih prava bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, koji se, prema dostupnim informacijama, nalazi u krajnje teškom zdravstvenom stanju zbog sovjetske prakse tužioca Šoškića i uprave UIKS-a.
Zamjerka koja se Čirgiću i njegovim kolegama stavlja na teret jeste to što se usuđuju da dignu glas protiv institucionalne represije i za poštovanje osnovnih ljudskih prava. IN4S, međutim, u maniru najgorih autoritarnih režima, reaguje upravo onako kako se u prošlosti reagovalo na moralni autoritet: pokušajem njegove kompromitacije, javnim linčom i sistematskom demonizacijom.
Ono što posebno zabrinjava jeste metodologija napada. Tekstovi IN4S-a nijesu puke kritike, oni predstavljaju oblik digitalnog linča, oblikovanog u skladu s obrascima poznatim iz ruskih i srpskih propagandnih brloga: difamacija, ruganje, iskrivljavanje stvarnosti, te organizovana dehumanizacija mete. Ne treba zanemariti ni dugoročnu kampanju protiv FCJK i svih koji se zalažu za crnogorsku jezičku, kulturnu i političku samobitnost, jer za njih, svaki oblik evropske orijentacije i građanske demokratije predstavlja neprijateljsku ideologiju.
Važno je takođe razobličiti iluziju da se ovim sadržajima upravlja isključivo iz krugova koje simbolizuje rektor Božović. Medijski inženjering koji IN4S sprovodi godinama unazad ima jasne političke, ideološke i bezbjednosne korijene, a Gojko Raičević, koji bradom i stomakom stoji iza tehničkog i uređivačkog aparata ovoga glasila, samo je jedan od vidljivih eksponenata tog agenturnog sistema finansiranog od crnih fondova duboke srpske države koja rovari mir na Balkanu. Njegov javni i ideološki profil, izgrađen na ekstremnom nacionalizmu i šovinističkim obrascima, razotkriva prirodu propagande koju IN4S proizvodi.
U tom smislu, IN4S je više od medijske aberacije, on je simptom duboke političke patologije koja ne priznaje pluralizam, ne priznaje ljudska prava, ne priznaje civilizacijski okvir moderne Crne Gore. U njegovim tekstovima ne nalazimo tragove novinarstva, već mehanizme javnog huškanja koje podśeća na najgore propagandne prakse iz XX vijeka. Nije preuveličano povući paralelu sa ozloglašenim Völkischer Beobachterom (da nam se ne naljuti polupismeni g. Simunović iz NSD) nacističkim glasilom koje je označavalo "neprijatelje naroda", pripremajući ih za društvenu i fizičku eliminaciju.
Zato je nužno da se akademska, medijska i civilna zajednica u Crnoj Gori suprotstavi ovakvom govoru mržnje i političkoj instrumentalizaciji medija. Jer ćutnja pred ovakvim pojavama nije neutralnost, to je saučesništvo.
Ako se ne usprotivimo danas, śutra će se ova logika nasilja preseliti i na druge sfere društva, produbljujući polarizaciju i otvarajući prostor za novu autoritarnu regresiju. A cijena koju će društvo platiti za taj istorijski pad biće previsoka.
P. S. Svjetska PEN porodica se prvi put globalno ujedinila kao antifašistička akcija, posredstvom velikana poput Tomasa Mana. I to je očigledno ono što anonimnim autorima još jedne hajke na Adnana Čirgića posebno smeta, demaskirajući njihovu u osnovi fašističku prirodu. Zato im poručujemo - nema te sile koja će PEN centar skrenuti s antifašističke staze niti tog anonimnog huškača koji će ućutkati slobodomisleće građane poput Adnana Čirgića!

Medijska patologija kao instrument političke represije: slučaj IN4S i napad na Adnana Čirgića

Nakon urušavanja dijela saobraćajnice u Radovićima, Opština Tivat je angažovala firmu za geološka istraživanja i projektovanje Geo Standard iz Nikšića kako bi se utvrdili uzroci nastale situacije, saopštili su iz Direkcije za investicije.
Poslije obilaska lokacije i uvida u stanje na terenu, preliminarno stručno mišljenje ukazuje da je do urušavanja došlo usljed prirodnih geoloških procesa u podlozi, koji su dodatno aktivirani izuzetno obilnim i dugotrajnim padavinama, prenosi Radio Tivat.
Područje Luštice izgrađeno je od izrazito karstifikovanih krečnjaka. Za ovaj tip terena karakteristični su brojni karstni fenomeni, poput podzemnih pukotina, kaverni, kanala i šupljina, koje često nijesu vidljive na površini, a mogu se nalaziti i na većim dubinama objasnili su iz kompanije za geološka istraživanja.
Velike količine padavina dovele su do pojačanog podzemnog oticanja i intenzivne infiltracije vode, što je izazvalo ispiranje sitnih čestica nasipa i površinskog sloja prema dubljim zonama podloge. Time je destabilizovan površinski sloj iznad postojeće karstne anomalije, a nakon gubitka oslonca došlo je do lokalnog urušavanja kolovozne konstrukcije.
Preliminarni nalazi ukazuju da se kritična zona nalazi na dubini većoj od izvedenog iskopa (oko tri-četiri metra), dok postoje indicije o mogućoj šupljini na dubini većoj od sedam metara. Ovakve geološke anomalije u karstnim terenima mogu postojati bez vidljivih površinskih znakova i ne mogu se pouzdano detektovati bez primjene posebnih inženjerskogeoloških istražnih metoda.
Ističu da ovakve pojave predstavljaju prirodan rizik u područjima sa razvijenim podzemnim karstnim sistemima, naročito tokom ekstremnih hidroloških događaja.
Narednih dana biće sprovedena detaljna geofizička i geotehnička istraživanja kako bi se precizno utvrdila geometrija i prostorni obuhvat eventualnih podzemnih šupljina, te definisalo trajno rješenje sanacije. Po završetku istraživanja biće izrađen konačan stručni elaborat i sprovedene mjere koje će obezbijediti dugoročnu stabilnost i bezbjednost saobraćajnice.

Tivat: Geološki procesi uzrok urušavanja puta u Radovićima

Četvorica muškaraca na gliseru registrovanom u SAD-u ubijena su u kubanskim vodama, saopštilo je kubansko Ministarstvo unutrašnjih poslova. U izjavi ministarstva navodi se da su putnici glisera otvorili vatru na plovilo obalske straže koje im se približavalo. U incidentu, koji se dogodio u blizini ostrva na sjevernoj obali Kube, ranjeno je još šest osoba, piše BBC.
<h2>Ministarstvo: Otvorili su vatru na našu patrolu</h2>
U saopštenju objavljenom putem kubanske ambasade u SAD-u, ministarstvo je preciziralo da je plovilo registrovano na Floridi – s registracijskom oznakom FL7726SH – uočeno u srijedu ujutro u blizini Cayo Falconesa, u centralnoj provinciji Villa Clara. Identitet osoba na gliseru, kao ni razlog njihovog boravka u tom području, za sada nije poznat, a kubanska vlada poručuje da je pokrenuta istraga kako bi se događaj “razjasnio”.
Kada se kubansko plovilo s pet pripadnika granične straže približilo gliseru radi identifikacije, “posada glisera koji je bio u prekršaju otvorila je vatru” i pritom ranila kubanskog zapovjednika, stoji u saopštenju.&nbsp;
- U sukobu koji je uslijedio, prema dosadašnjim informacijama, ubijena su četiri napadača na stranom plovilu, a šestorica su ranjena - dodaje se.
Ranjene osobe su evakuisane i pružena im je medicinska pomoć.
<h2>Incident u vrijeme pojačanih tenzija</h2>
Ovaj se incident događa u vrijeme pojačanih napetosti između SAD-a i Kube, koja se suočava s produbljenom krizom goriva. Kriza je pogoršana američkom blokadom isporuka nafte iz Venezuele, dugogodišnje kubanske saveznice u regionu. Kubansko saopštenje aludiralo je na te tenzije, navodeći da “suočena s trenutnim izazovima, Kuba ponovo potvrđuje svoju odlučnost da zaštiti svoje teritorijalne vode” i očuva svoj suverenitet.
Incident se takođe poklapa s dolaskom američkog državnog sekretara Marka Rubija u Sveti Kristofor i Nevis na sastanak s karipskim liderima. Posjeta se odvija u sklopu nastojanja Trampove administracije da pojača pritisak na kubansku vladu, ali i zbog drugih regionalnih pitanja.
BBC je kontaktirao američki State department i Bijelu kuću za komentar.

Kuba: S američkog glisera pucano na našu obalsku stražu, likvidirana četiri muškarca

Američki potpredsjednik Džej Di Vens upozorio je Iran da prijetnje Vašingtona mogućom vojnom akcijom treba shvatiti "ozbiljno", dan nakon što je predsjednik Donald Tramp tokom govora o stanju nacije počeo da priprema teren za mogući sukob.
Vens je za Fox News izjavio da će Tramp pokušati da situaciju riješi "diplomatski", ali da američki predsjednik takođe ima "pravo" na upotrebu vojne sile.
- Ne možete dozvoliti najluđem i najgorem režimu na svijetu da posjeduje nuklearno oružje - rekao je Vens.
Dodao je da Tramp raspolaže nizom drugih alata kojima može osigurati da se to ne dogodi.
- Pokazao je spremnost da ih koristi i nadam se da će Iranci to ozbiljno shvatiti tokom sutrašnjih pregovora, jer je to svakako ono što predsjednik preferira - dodao je Vens.

Vens upozorio Teheran: Shvatite ozbiljno Trampove prijetnje

Potpredsjednik Vlade Srbije i predsjednik Socijalističke partije Srbije Ivica Dačić u teškoj je situaciji, saopštio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ispred Klinike za pulmologiju u Kliničkom centru Srbije, gdje ga je obišao sa članovima vlade.
- Posjetili smo potpredsjednika vlade i predsjednika SPS svi zajedno, teška je situacija, ali vjerujemo u ljekare i vjerujemo u njega i molimo se za njega - rekao je Vučić za Tanjug ispred Kliničkog centra Srbije.
Pomoćnik direktora za pulmologiju Spasoje Popević je rekao da je situacija jako teška i da ministar ima tešku upalu pluća.
- Trenutno je na mehaničkoj ventilaciji - respiratoru, dobija sve što je potrebno, sve ljekove, terapiju, tim respiratorom koji je način liječenja mi kupujemo vrijeme koje je potrebno da ti ljekovi djeluju i borimo se za njegov život. Teška upala pluća i borba za njegov život - rekao je doktor Popević.

Tag: stefan-todorovic